Majka je dvoje djece, ima između 36 i 45 godina, živi u selu ili manjem mjestu, u braku je ili u vezi, nezaposlena je i bez prihoda. Završila je srednju školu, dolazi iz obitelji srednjeg socio-ekonomskog statusa u kojoj je također trpjela nasilje, a religija joj je vrlo važna u životu. Ovako izgleda tipična žrtva nasilja u obitelji, prema istraživanju vladinog Ureda za ravnopravnost spolova i Ženske sobe pod naslovom »Zaštita prava i pružanje podrške žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji«, predstavljenom u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 25. studenoga.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 183 žrtve nasilja koje su se obratile savjetovalištima ili su smještene u sigurne kuće, u dobi od 18 do 66 godina.
Sve su bile psihički zlostavljane, 94 posto doživjelo ih je i neki od oblika fizičkog nasilja, 66 posto doživjelo je i ekonomsko nasilje, a seksualnom nasilju bilo je izloženo više od 50 posto žrtava.
U 96 posto slučajeva nasilnik je bio muž ili partner, a u 42 posto i neki drugi član obitelji.
Za prijavljivanje nasilja najčešće trebaju proći godine, jer je čak 57 posto ispitanica bilo izloženo nasilju do čak 20 godina.
Više od 60 posto žena prijavilo je nasilje policiji dva ili više puta, a 23 posto i sada živi s nasilnikom.
Čak 48 posto žena koje su pretrpjele nasilje u obitelji, neovisno o tome jesu li napustile zlostavljača, smatra vrlo vjerojatnim da će ih nasilnik ponovno zlostavljati.
Žrtve nasilja uglavnom imaju iskustva sa centrom za socijalnu skrb i policijom, dok se najmanje za pomoć obraćaju obiteljskim centrima i vjerskim organizacijama.
Oko dvije trećine žena nakon prijave nasilja u institucijama dobije dovoljno informacija o svojim pravima.
Istraživanje je obuhvatilo i djelatnike institucija, javnih ustanova i organizacija civilnog društva koje rade sa žrtvama nasilja, a pokazalo se da su im najveći problemi preopterećenost poslom (73 posto), nedostatak stručnih edukacija (55 posto), to što im rad sa žrtvama nije primarni fokus (52 posto) i neadekvatni prostori za rad (51 posto).
Za brojku od 14.000 do 22.000 žrtava obiteljskog nasilja godišnje, 19 postojećih skloništa je apsolutno nedovoljan, te autori istraživanja daju preporuku da se taj broj poveća, te da se ženama osigura pomoć kada napuste sklonište. Samostalan život ogroman im je problem, jer ih je 45 posto nezaposleno, 80 posto zaposlenih ima plaću do 2.500 kuna, a 90 posto ima djecu o kojoj mora skrbiti.
Nepobožna,nezaposlena,i mlati
Moja žena se uklapa u dosta ovih karakteristika ,osim što bježi od crkve kao vrag od tamjana.Nije završila srednju , posao traži cijeli život i još ga nije našla ali zato mlati djecu i maltretira i mene i susjede. Jesmo li ja i djeca žrtve nasilja?
»Zaštita prava i pružanje podrške žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji«,
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Majka je dvoje djece, ima između 36 i 45 godina, živi u selu ili manjem mjestu, u braku je ili u vezi, nezaposlena je i bez prihoda. Završila je srednju školu, dolazi iz obitelji srednjeg socio-ekonomskog statusa u kojoj je također trpjela nasilje, a religija joj je vrlo važna u životu. Ovako izgleda tipična žrtva nasilja u obitelji, prema istraživanju vladinog Ureda za ravnopravnost spolova i Ženske sobe pod naslovom »Zaštita prava i pružanje podrške žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji«, predstavljenom u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 25. studenoga.
Svatko ima pravo na zdrav život.
...