Osvrt na podatak da uz ovisnost o drogama, najveći porast bilježi ovisnost o klađenju
Na pisanje potaknuo me članak na kojeg sam naišao i kojeg u cjelosti prenosim:
U Osijeku najveći broj ovisnika o klađenju
Na osječkom području, uz ovisnike o drogama, najveći porast bilježi se kad je riječ o ovisnicima o klađenju, tvrde u Centru za prevenciju ovisnosti HZJZ-a
Još veći je problem, upozoravaju stručnjaci, što na području Osijeka za sada ne postoji niti jedna profesionalizirana ustanova koja bi pružala pomoć tom tipu ovisnika, čiji porast zabrinjava osječke psihologe, psihijatre, ali i duhovnike, piše www.jutarnji.hr
Samo u Osijeku je otvoreno gotovo 50 kladionica, a uključimo li u taj broj i 19 poslovnica Hrvatske lutrije koje također nude mogućnost klađenja, na 100.000 stanovnika dobivamo gotovo 70 kladionica.
Brzom računicom dolazi se do rezultata prema kojem je jedna kladionica na 1430 Osječana, što je znatno iznad hrvatskog prosjeka.
Naime, prema nedavno izrađenim računicama, u Hrvatskoj na 2400 stanovnika ide jedna kladionica. Značajan porast broja ovisnika o kocki u Osijeku potvrđuje i pročelnik Klinike za psihijatriju KBO-a dr. Pavo Filaković, koji upozorava na pojavu obiteljskog klađenja.
Usporedbe radi u odnosu na broj stanovnika po kockarnici recimo da na jednog liječnika kod nas otpada 1700 pacijenata (europski standardi su od 800-1200).
O uzrocima kockanja kod nas sociolog Lalić kaže sljedeće:
Želje su narasle, a institucionalna sredstva za njihovo ostvarivanje školovanje, poduzetništvo, naporan rad, ulaganje ne funkcioniraju. Kad institucionalna sredstva nisu dovoljna za ostvarenje želja ili ne funkcioniraju, dio ljudi pokušava to postići rubnim načinima, klađenjem, kriminalom. Pogotovu to vrijedi za mlade naraštaje koji su se formirali u uvjetima divljeg kapitalizma na hrvatski način, odrastajući u okružju koje je obilježila kriminalna pretvorba, korupcija, organizirani kriminal, a svakoga dana stižu novi loši primjeri.
Posljedice kockanja na zdravlje kockara (ali i njihovih partnera) uključuju depresiju, razdražljivost, izrazitu promjenjivost raspoloženja, nesanicu, poremećaje probave, migrenu i ostale bolesti povezane sa stresom, probleme u međuljudskim odnosima (uključujući rastave brakova), zanemarivanje obitelji, odsutnost s posla, dobivanje otkaza, te konačni bankrot.
Od ukupnog broja liječenih osoba od kockanja, 20-30% je prethodno pokušalo počiniti samoubojstvo.
Najrizičnije skupine su adolescenti zbog prirode razvoja. 3.9% patoloških, 9.5% problematičnih i
stariji (>65 g.) koji se češće viđaju, rekreiraju se, patološko kockanje čini i veću štetu u manje vremena. Dosadno im je. Imaju fiksni priljev sredstava. Kritična je i kognitivna procjena.
Od 1% do 3% odraslih u općoj populaciji može se klasificirati kao patološki kockari.
Muški kockari brojčano nadmašuju žene u omjeru 2:1.
Podaci govore da je upravo stopa patološkog kockanja u porastu među adolescentima. Neka istraživanja s pokazala višu stopu patološkog kockanja među studentima nego u općoj populaciji. Prema jednom novijem istraživanju, adolescenti koji su sami priznali svoju sklonost kockanju u anketi, vjerojatno će imati kockarske probleme i u kasnoj adolescenciji. Upravo ove činjenice moraju nas natjerati da više pažnje poklanjamo tome što naši adolescenti rade kada su bez nadzora. Činjenica je da sve više zalaze u kladionice I tamo troše vrijeme I novac umjesto da razvijaju primjerenije vrijednosti u životu. Naželost, na snazi je oduvijek bio transgeneracijski model prenosa obrasca ponašanja. Time rodielji svojoj djeci pokazuju kako treba živjeti I kako se ponašati. Često puta ti modeli i nisu adekvatni ni primjereni (agresivno rješavanje sukoba, konzumacija alkohola, pušenje, ljenčarenje,promiskuitetno ponašanje itd.)
Ponekad postoji anamneza ovisnosti. Alkohol kod bolesnika s poremećajem kontrole poriva dodatno smanjuje mogućnost samokontrole (dezinhibicija).
Utvrđeno je da su obiteljska sklonost kockanju i ovisnost o alkoholu ili drugim supstancijama češći među roditeljima osoba s patološkim kockanjem nego u općoj populaciji.
Oko 25% kockara ima roditelje koji su vjerojatno također bili patološki kockari.
Zanimljivo je prema jednom istraživanju da 15 posto ispitanika ide u kladionicu zbog klape, zbog društva, zato što se klade prijatelji i znanci. Mnogi vode i djecu, a tinejdžeri su uobičajena pojava u kladionicama, koje ne bi smjele klađenje dopuštati maloljetnicima.
Ovo je i moj prilog roditeljima da malo promisle kakav je njihov stav prema klađenju i kockanju ( općenito i prema drugim stvarima u životu) jer će takav stav imati i njihova djeca.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Svatko ima pravo na zdrav život.