U samom jeku
turističke sezone, veliku pažnju posetilaca Malog Lošinja, skrenula je izložba
fotografija pod nazivom „Suhozidi su vredna baština" na kojoj su prikazane
umetničke fotografije suhozida - ne baš visokih zidova koji dele parcele
meštana, izvijestila je 18. kolovoza beogradska "Borba".
Suhozidi su nastali krčenjem, sakupljanjem i čišćenjem teško obradivih
površina i predstavljaju dokaz ljudske sposobnosti za život u skladu sa
prirodom, prilagođavajući se okolini i okolinu sebi.
Suhozidna
gradnja je najstarija tehnika građenja - primenjuje se u svim istorijskim
razdobljima, a i danas se zadržala kao vid tradicionalne gradnje. Suhozidi su
nastali posebnom tehnikom slaganja kamena na kamen, bez upotrebe ikakvog
vezivnog materijala i predstavljaju odličan primer narodnog graditeljstva, ali
s obzirom na to da postoje i na drugim jadranskim ostrvima, i deo jadranskog
kulturnog identiteta.
Na ostrvu
Lošinju, kamene suhozide nazivaju i gromače ili mocire, a sam čin gradnje
naziva se gromaćenje. U vreme kada su suhozidi nastajali i kada su imali svoju prvobitnu
svrhu, graditelji suhozida bili su svi članovi domaćinstva kojima je smetalo
kamenje na škrtoj zemlji. Tako je odbačeno kamenje iskorišćeno za ono za što je
i trebalo: da se ogradi zemljište i označi međa, da se ogradi tor za stoku, da
se označi pristup vodi, da se od vetra zaštite masline i vinogradi, ali i da se
sačuva tlo od erozije. Sa druge strane građene su i jednostavna staništa za
ljude i stoku.
Međutim, danas
je nestala potreba za čišćenjem obradivog zemljišta Napuštanje tradicionalne poljoprivredne
proizvodnje, iseljavanja stanovništva i zapuštanja sela, a samim tim i
izumiranje starih zanata - pa tako i umeća gradnje suhozida, samo je deo
razloga kojima je ugrožen suhozidni pejzaž. Danas se stanovništvo ostrva i
primorskih krajeva pretežno bavi turizmom, znatno manje poljoprivredom, a
raskošni maslinjaci i vinogradi gotovo da su nestali. Nekada brojnih ovaca,
takođe simbola ostrva, je sve manje i često lutaju van zemljišta svojih
vlasnika. Raspuštene ovce preskaču suhozide i i dodatno ih urušavaju. Ruši ih i
grmlje kupina. Ponekad ih, prolazeći preko njih, ruše turisti, a ponekad
nesavesni graditelji koji mlevenjem kamenja od njih prave pesak i šljunak i
koriste za nove gradnje. Ruši ih vetar i zub vremena.
Stari otočani
su nekada govorili deci da podignu svaki kamen otpao sa suhozida, jer je suhozid
bio potreban, a bio je poštovan trud polaganog slaganja i usklađivanja kamena
sa kamenom. Danas je suhozid izgubio svoju svrhu, a ljudi koji poseduju veštinu
takozvane suve gradnje - gromaćenja - sve su veća retkost. Ali, s vremenom sve
većem broju ljudi postaje jasno da je tradicionalna suhozidna ograda lepša i
primerenija nego betonski zidovi ili načini gradnje kojim se oponašaju
garditeljski stilovi drugih krajeva, pa graditelji suhozida poslednjih godina
postaju nova i tražena profesija.
Posebno je
potrebno istaći da suhozidna gradnja predstavlja kulturni pejzaž velike ambijentalne
vrednosti, zaštićen i Konvencijom o evropskim pejsažima. Čija je Hrvatska
članica od 2002. godine. Tim dokumentom svaki pejsaž koji je zaštićen prepoznat
je kao javni interes na području kulture ali i kao važan razvojni resurs koji
utječe na jačanje privrede.
Ponekad
suhozide obnavljaju entuzijasti, ljudi svesni potrebe da se očuva jadranski
pejzaž i da se javnost uveri u potrebu očuvanja stare veštine, kao što to radi
lošinjska nevladina organizacija „Centar za zdravo odrastanje" sa svojim
članovima i gostima.
Na otocima
Cresu i Lošinju ovaj je tip kulturne baštine zaštićen od rušenja i uništavanja
posebnom lokalnom odlukom o režimu korištenja gromača iz 1979. godine kojom se
zabranjuje njihova eksploatacija osim na površinama koja su prema planovima
prostornog uređenja predviđena za gradnju.
Lošinj - ostrvo
mira
Već nekoliko
poslednjih godina, nevladina organizacija Centar za zdravo odrastanje iz Malog
Lošinja organizuje Učionicu aktivnog građanstva koja okuplja mlade ljude iz
Bosne, Hrvatske i Srbije. Tokom desetak dana mladi imaju priliku da se druže i
uživaju u čarima Jadranskog mora, ali i da putem medijskih i kreativnih
radionica, kao i radionica o ljudskim pravima rade na izgradnji trajnog mira u
regionu. Ovogodišnja Učionica održana je u saradnji sa Ženama u crnom iz
Beograda i grupom Tabu iz Vukovara.
Delfini na
usvajanje
Područje oko
Lošinja je stanište brojnih delfina. Iako su u pitanju veoma druželjubive
životinje, njihova egzistencija u mnogome zavisi od ljudi: buka i zagađenje
mogu biti pogubni za delfine. Organizacija „Plavi svijet" je zato
organizovao akciju „Usvojite delfina" u okviru koje je moguće novčanom
donacijom podržati istraživanja i - usvojiti delfina. Svake godine usvojitelji
dobijaju izveštaj preko koga se obaveštavaju o kretanju i stanju svog
usvojenika.
Materinji jezik
Tupko, ne znaš ti ni svoj materinji jezik. Mi Hrvati pišemo "ne razumijemo", a ne kao ti, "nerazumijemo". A na početku rečenice mi Hrvati pišemo veliko slovo, te na kraju rečenice stavljamo točku.
...
Ali Nebojša ipak zna bolje hrvatski jezik od tebe. Pa tako zna da se osobna imena pišu velikim početnim slovom (tj. Nebojša, a ne nebojša) i da se pridjevi pišu malim slovom (hrvatsko, a ne Hrvatsko). Mulac, nauči hrvatski jezik, pa onda hrvatuj. Ovako si sramota za prave Hrvate.
moj tovare
A šta tebi moj tovare smeta da se Lošinj reklamira u Srbiji? Pa Ministarstvo je potrošilo milijune za promičbu hrvatskog turizma a ovo je besplatno. Bajs bi platio da se takvo nešto objavi a tebi smeta.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.