Selektivna reagiranja

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

dupini Današnje online izdanje Novog lista na linku "Reagiranja" donosi odgovor svoga novinara Branka Šuljića na reagiranje Andreje Gregorine iz udruge Eko Kvarner povodom njegova napisa "Spasimo dupina, a otočki čovik neka krepa". Međutim, u tiskanom izdanju koje stiže na Lošinj, toga napisa nema.

Naslov njegova odgovora je "Na otoku se mora i raditi", a tekst dostupan posjetiteljima koji nisu pretplaćeni na online izdanje Novog lista glasi: Puno je novinskog prostora potrošila gospođica Gregorina a nije ponudila baš ni jednu rečenicu kojom bi dokazala opravdanost postojanja rezervata za dupine Dugo sam dvoumio da li uopće reagirati na pismo Andreje Gregorina, iz cresko - lošinjskog ogranka Eko Kvarnera, objavljeno u našem listu 24. srpnja u rubrici »Reagiranja« pod naslovom »Rezervat dupina nije zoološki vrt« . U navedenom tekstu gospođica Gregorina reagira na moj tekst naslovljen »Spasimo dupina a otočni ...

Od jednog posjetitelja iz Zagreba primili smo cjeloviti napis pa ga prenosimo u cijelosti:

Puno je novinskog prostora potrošila gospođica Gregorina a nije ponudila baš ni jednu rečenicu kojom bi dokazala opravdanost postojanja rezervata za dupine

Dugo sam se dvoumio da li uopće reagirati na pismo Andreje Gregorina, iz cresko - lošinjskog ogranka Eko Kvarnera, objavljeno u našem listu 24. srpnja u rubrici »Reagiranja« pod naslovom »Rezervat dupina nije zoološki vrt«. U navedenom tekstu gospođica Grcgorina reagira na moj tekst naslovljen "Spasimo dupina i otočni čovik neka krepa«.

Na što odgovarati, o čemu polemizirati s nekim koji ne nudi ni »p« od polemike nego, umjesto toga, dijeli lekcije i pljuje po autoru teksta s čijim se sadržajem ne slaže. Tako je najbolje! Možda bih spomenutoj  gospođici  trebao objasniti neke detalje iz procesa proizvodnje novina, ali čemu kad ona sve zna. Pa si, između ostaloga, uzima pravo da novinaru i čitateljima dijeli lekcije o tome kako se piše. I još određuje koga treba odabrati za sugovornika. Ne znam samo zašto bi osoba iz mjesnog odbora ili neke udruge bila pametnija od običnog čovjeka koga boli to što se događa oko njega. Uostalom, možda se medu mojim sugovornicima našao i predsjednik mjesnog odbora, funkcije u ovom slučaju nisu važne. Šteta, potratio sam tolike godine u novinarstvu a nisam naučio kako pisati i kako raditi novinarski posao ...

Puno je novinskog prostora potrošila gospođica Gregorina a nije ponudila baš ni jednu rečenicu kojom bi dokazala opravdanost postojanja rezervata za dupine, a cijela priča vodi se oko njega. I dalje ostajem u uvjerenju da je rezervat nepotreban, a reagiranja ljudi učvršćuju me u takvu stavu. Nisu u pitanju samo ljudi iz Nerezina, nego sa svih kvarnerskih otoka, a telefonski poziv upućen mi je i s Komiže na Visu.

Zanimljivo je istaknuti da na jedan, identičan način reagiraju autohtoni otočani, a sasvim suprotno oni koji su doselili na otoke i danas na njima žive. Na otoku se mora i raditi, a ne samo živjeti. To svi moramo shvatiti. Čim se radi nanosi se određena šteta prirodi, to je neminovno. Šteta, što nije devastacija. U svom poslu otočni čovjek često je, izravno ili neizravno, upućen na more i logično je da reagira čim osjeti da bi ga u tome nešto moglo sputavati. I opravdano izražava bojazan prema rezervatu. U ovom slučaju radi se o rezervatu za dupine, a isto tako mogao im je sporan biti neki drugi »rezervat«. A, čemu uopće proglašenje rezervata, ako će u njemu sve ostati kao što je bilo i prije, ako se zakonske odredbe neće primjenjivati. Mnogo su teškoga naši otočani prošli u svom životu da bi mirno i bezbrižno gledali na ono što im drugi određuju i propisuju. Vi živite na otoku, gospođice Gregorina, ali otočane i njihov život očito ne poznajete.

Ne moramo svi biti istomišljenici, ne bi to bilo dobro. Ali, kada se s nekim stavom ne slažete ponudite svoje argumente, dokažite da nije u pravu. Umjesto toga, Vi: udari po njemu! Uvjerite čitatelje, posebno otočane, u opravdanost postojanja rezervata za dupine. Umjesto lokalnim dokazima Vi nas plašite katastrofičnim najavama  na svjetskoj razini. Ne znam kako Vas u to uvjeriti, Vas i mnoge druge: ako smo protiv rezervata, nismo protiv dupina. Rezervat ih ionako neće spasiti!

Za kraj još samo nešto: poslije ovog reagiranja očekujem Vašu novu tiradu. Pišite, očito imate vremena. S Vama se više ne namjeravam »dopisivati«. Nemamo o čemu raspravljati kad jedan igra u kope, a drugi u špade. Sada makar imate dokaza za moj »dijalektalizam«, ako uopće znate što znači govoriti i pisati onako kako nas je mater naučila.

Branko Šuljić, novinar Novog lista