Destinacijski management kao sumrak znanosti

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

otorinGospoda iz povjerenstva za ukidanje zaštite dupina u lošinjskom akvatoriju svojim olakim negiranjem znanstvene osnove s područja za koje nisu stručna i pozivanjem na skupinu znanstvenika kojima su dupini sekundarni interes zapravo daju uzor prema kojem se netko tko često kopa nos može nazvati stručnjakom za otorinolaringologiju.

Zaključak o "opravdanosti i ne opravdanosti" Rješenja Ministarstva kulture RH o preventivnoj zaštiti dijela mora uz istočnu obalu otoka Cresa i Lošinja" je upravo nevjerojatan dokument. Na stranu nepismenost onoga tko ga je sročio i potpisao, to je paušalna izjava skupine laika, da ne kažem neznalica, koju je gradska vlast ovlastila da presude o znanstvenoj utemeljenosti niza stručnih ekspertiza. Ti ljudi po kratkom postupku konstatiraju da "prijedlog profesora doktora Gomerčića odražava pravo stanje i na našem području i na području cijelog Hrvatskog dijela Jadrana" te da ga u cijelosti prihvaćaju.

Ovo je sumrak znanosti i pobjeda ne samo trenutnih materijalnih interesa jedne skupine koja se prikazuje kao cijela otočna zajednica, nego i pobjeda samozvanih stručnjaka, koju podupire poltronizam nositelja gradske vlasti i oporbe uoči narednih lokalnih izbora. Pohlepa, neznanje, privatni interesi, tezgarenje nekolicine vlasnika zvučnih diploma i titula za masne honorare i političarsko dodvoravanje biračima doveli su do toga da se opredjeljenja za održivi razvoj, čuvanje okoliša i destinacijski management svode na puko pomodno fraziranje.

Dakle, skupina laika u povjerenstvu predlaže Gradskom vijeću da donese odluku kojom će zahtijevati da se ukine preventivna zaštita, s obrazloženjem da nema nikakve potrebe niti znanstvene osnove da se ovakvi rezervati osnivaju u unutrašnjim hrvatskim vodama, "u dvorištima stanovništva naših otoka". Demagogiju o dijelu hrvatskoga mora,  kao privatnom dvorištu lokalnog stanovništva razumijem (to uvijek pali), ali ne razumijem bahatost tih ljudi da s lakoćom prosuđuju o znanstvenoj osnovi pozivajući se na plaćenu ekspertizu izvjesnog profesora doktora Gomerčića te na "stav o ovoj problematici" koji su dali - kako se kaže u zaključcima Povjerenstva "i sljedeći znanstvenici s tog područja, doktori znanosti: Hrvoje Lučić, Marina Đuras i Ana Galov, te profesori: Đuro Huber i Snježana Vukov, kao i profesor doktor Emin Teskaređić."

E pa tu smo! Zbog toga dijela zaključka i pišem ovaj komentar.

Tu se kaže "znanstvenici s tog područja". Kojega područja? Dr. Gomerčić je veterinar, specijalist za histologiju koji se onako usput bavio i proučavanjem mahom mrtvih dupina. Zato eksperti ACCOBAMS-a s pravom konstatiraju da "prof. Gomeričić i dr. Teskeredžić nisu upoznati s najnovijim nalazima staništa dobrog dupina i s njihovom ekologijom ponašanja na prostoru Kvarnerića. .... Za razliku od studija koje su se nekad bavile isključivo mrtvim životinjama, danas opseg posla obuhvaća detaljna ispitivanja životinja u njihovom prirodnom okolišu, pomoću fotografske identifikacije, akustičnog snimanja, biopsije, satelitske i radijske tehnologije ...Veterinari, stručnjaci za anatomiju i stručnjaci za akvakulturu svakako mogu pridonijeti znanosti i očuvanju. Međutim, od njih se ne može očekivati potpuno poznavanje biologije populacije, ekologije ponašanja, konzervacijske biologije ili simulacije prostornih preferenci staništa, odnosno disciplina i alata koji su bitni za određivanje staništa dupina, a što je opet od središnje važnosti za svaku vjerodostojnu procjenu vrijednosti zaštićenog morskog područja za dupine.

Povjerenstvo se razmahuje i stručnnošću E. Teskeređića, koji jeste stručnjak, ali za marikulturu. Već i površno propitivanje na internetu pokazuje da mu se objavljeni radovi odnose na školjkaše i neke druge morske organizme, a kako se vidi iz njegova "izlaganja" na sastanku u Zagrebu, on tvrdi da dupina kraj Nerezina nema, jer ih on nije vidio.

Hrvoje Lucic je napisao disertaciju DOBNE I SPOLNE RAZLIKE U MINERALNOJ GUSTOĆI NADLAKTIČNE KOSTI I PODLAKTIČNIH KOSTIJU DOBROG DUPINA (Tursiops truncatus) I PLAVOBIJELOG DUPINA (Stenella coeruleoalba) IZ JADRANSKOG MORA u kojoj kaže da se "kitovi (Cetacea) ubrajaju se u ugrožene životinje, a pojedine vrste i među najugroženije životinjske vrste uopće. Dugi niz godina prati se značajan smjer opadanja brojnosti jedinki u populacijama gotovo svih vrsta ovoga reda te mijenjanja zoogeografske rasprostranjenosti pojedinih vrsta. Primjer toga je i Jadransko more u kome je danas stalno prisutna samo jedna vrsta kitova, dobri dupin, Tursiops truncatus (Montagu, 1821.) čija se brojnost procjenjuje na oko 220 jedinki iako je ranije tih vrsta bilo više." Također ističe da je zaštita svih vrsta kitova u Republici Hrvatskoj pravno uređena Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine, 30/1994, 162/2003), Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (Narodne novine, 31/1995) te odgovarajućim međunarodnim sporazumima. S ciljem zaštite i održanja u osjetljivom sustavu prirode, biologija kitova danas je predmet brojnih, sada već multidisciplinarnih znanstvenih istraživanja prirodnih i biomedicinskih znanosti."

Citirani dijelovi njegove disertacije nekako protivrječe njegovoj potpori teoriji da dupine ne treba štititi...

U poduljem spisku radova Đure Hubera sudeći prema naslovima i po tome što se mahom radi o skupnim radovima, dupini su mu periferan interes. Među njegovim radovima dominiraju naslovi poput Krvne žile grudnog uda indijskog slona, Ekološke osnove endohelmintskih invazija u zagrebačkom Zoološkom vrtu, Istraživanja javnog mnijenja o vukovima u Hrvatskoj i t.sl.

O ostalim autoritetima na koje se Povjerenstvo poziva nisam konzultirao internet jer se mjerom stručnosti Martine Đuras valjda može smatrati činjenica da se ona preziva još i Gomerčić, budući da mu je snaha, dok mu je Ana Galov kćer (udata je Galov, a inače je Gomerčić).

Gospoda iz povjerenstva za ukidanje zaštite dupina u lošinjskom akvatoriju svojim olakim negiranjem znanstvene osnove s područja za koje nisu stručna i pozivanjem na skupinu znanstvenika kojima su dupini sekundarni interes zapravo daju uzor prema kojem se netko tko često kopa nos može nazvati stručnjakom za otorinolaringologiju.

NN, podaci poznati uredništvu