Bez namjere da ovo bude izvješće sa jučer održanog predavanja Plavog svijeta s raspravom o nedoumicama oko nedavno proglašenog rezervata za dupine u lošinjskom akvatoriju izložit ću samo svoje dojmove.
Pedesetak posjetitelja svjedoči o interesu javnosti za ovu temu, a nazočnost šest vijećnika Gradskog vijeća, pročelnice Silvije Kocijan koja je u ime gradonačelnika pozdravila skup te direktorice Turističke zajednice Đurđice Šimičić značenju koje joj pridaju gradske strukture vlasti . . .
Izlaganja predstavnika Plavog svijeta na mene ostavila dojam da se ova udruga nastojala obraniti od neumjesnih, paušalnih pa i nesuvislih prigovora na njihov rad, motive i rezultate njihova djelovanja utemeljenih s jedne strane na neinformiranosti, a s druge strane na manipulaciji nekih poslovnih i političkih krugova.
Izlaganje se može svesti na prezentaciju rada Plavog svijeta čiji rezultat je saznanje utemeljeno na prikupljenim podacima da su dobri dupini ugrožena populacija kojom je dat odgovor na izrečeno pitanje zašto je rezervat proglašen baš kod Lošinja, a ne negdje drugdje. Odgovor glasi: za lošinjski akvatorij podaci o stanju i kretanju dupina postoje, dok ih o drugim područjima na našem dijelu Jadrana nema.
Jedan od naglasaka izlaganja bila je izjava da Plavi svijet nema namjeru određivati kako će se rezervat štititi, već da samo ističe potrebu da ga se štiti.
Mjere, sredstva i tijela zaštite prema riječima predstavnika Plavog svijeta stvar su lokalne samouprave i interesnih grupacija Grada Malog Lošinja koji trebaju donijeti pravilnik i po potrebi osnovati javno poduzeće za upravljanje zaštićenim područjem kako bi se uspostavila ravnoteža između potreba lokalnog stanovništva i gospodarstva i zaštite dupina.
Posjetitelj skupa koji se nadao da će nazočiti “predstavi” s pokojim incidentom morao je ostati razočaran. Unatoč nekim početnim tonovima u duhu izreke “što će nama netko pamet soliti” rasprava mi je ostavila dojam razumnog i tolerantnog dijaloga.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Svatko ima pravo na zdrav život.
...