Javna objava učeničkog bloga kojim iznosi pozitivne i negativne osobine svojih nastavnika u našim je uvjetima neviđena hrabrost. Napad je to na ideju učitelja da su nedodirljivi, da je njihova vrijednost neupitna, da njihov rad ne smije nitko preispitivati, a najmanje oni nad kojima su u odnosu moći, učenicima i njihovim roditeljima
Cijeli grad već danima u kuloarima nagađa o tome što piše u blogu učenika osmog razreda OŠ Maria Martinolića, kada je zbog njega upućena prijetnja kolektivnim ukorom cijelom jednom razredu i pozvana policija u školu.
Evaluacija nastavnika od strane učenika je uobičajena pojava u europskim i američkim školama i fakultetima. Evaluacija nije strašni sud, nego jednostavan način vrednovanja nečijeg rada, koji omogućuje da nastavnici dobiju povratnu informaciju o nastavnom procesu, rezultatima i odnosima, te da te elemente unaprijede. Učenicima omogućuje da dobiju osjećaj da su oni u središtu nastavnog procesa, da je njihovo mišljenje važno i da načela ljudskih prava i dječjeg prava na mišljenje nisu tek prazna fraza nego nešto što im omogućuje osobni rast i integraciju u građansko društvo.
Evaluacija nastavnika, manje službena, željena i strukturirana postoji čak i u autoritarnim školama i autoritarnim porecima. Sastoji se u tome da djeca međusobno, svojim roditeljima i svome socijalnom okruženju opisuju i karikiraju i dobre osobine svojih nastavnika i njihove slabosti. O nastavnicima se tako sve zna, tko puši za sata, tko vrijeđa djecu, tko ogovara druge ljude umjesto da predaje gradivo, tko se nemotivirano ljuti i donosi svoje osobna neraspoloženja u učionicu, koga je nastavnika moguće uhvatiti u neznanju, a tko pokazuje strast prema gradivu koje predaje. Ovaj način evaluacije ne unaprjeđuje procese i odnose između nastavnika i učenika, nego tek jednostavno otvara ventil kojim se djeca rješavaju napetosti, frustracije i konflikata.
Javna objava učeničkog bloga kojim iznosi pozitivne i negativne osobine svojih nastavnika u našim je uvjetima neviđena hrabrost. Napad je to na ideju učitelja da su nedodirljivi, da je njihova vrijednost neupitna, da njihov rad ne smije nitko preispitivati, a najmanje oni nad kojima su u odnosu moći, učenicima i njihovim roditeljima. Autoritarna škola se ne mijenja, nego tek ideje i koncepte demokracije i ljudskih prava nastoji ukorporirati u kurikulum kao gradivo koje se uči i ocjenjuje. Ne nastoji ih pretvoriti u životna i obrazovna načela, jer za to nema znanja, nema osobnih sklonosti ni izbora autoritarno odgajanih i obrazovanih učitelja, a nema ni društvenih okolnosti. Ukratko, nema tradicije civilnog društva. Zato je sporni blog, vrlo odmjeren i za učenika osmog razreda neuobičajeno uljudan, izazvao nesrazmjernu količinu bijesa, povrijeđenosti, zapjenjenih prijetnji tužbama i neodgojnim postupcima.
Nastavnici misle da zaslužuju neko posebno poštovanje jer su u poziciji da daju ocjene iz znanja i vladanja. Koncept ljudskih prava određuje istu količinu poštovanja nastavnicima i njihovim učenicima, baš kao i svim ljudskim bićima, a dodatnu količinu treba zaslužiti i nije uračunata u kvotu nastavničkih privilegija. Koncept dječjih prava određuje da djeca imaju pravo na iznošenje svoga mišljenja, čak i onda kada se nama odraslima ne sviđa ili kada vrednuje nas. Naročito onda. Tada to jedino i ima smisla, a ne kada recitiraju naučeno gradivo ili papagajski ponavljaju naše misli.
Jasno je da djeca imaju nedostatan instrumentarij za valjano vrednovanje - za to im nedostaje znanja i iskustva. Ali nastavnici zato poznaju (ili bi trebali poznavati!) razvojne mogućnosti svojih učenika i uzimaju u obzir nedostatak znanja i iskustva, pa potiču na vježbu njihovo kritičko mišljenje i preispitivanje svijeta koji ih okružuje. Zato se kompetentan nastavnik ne ljuti na dijete, ne pada u amok i ne dolazi na ideje da podiže privatne tužbe u slučaju evaluacije svog rada kojom nije zadovoljan.
Odgojna poruka, koja je mogla uslijediti nakon objave bloga, nije uslijedila. Šteta, jer svaki nastavnik zna kako je rijetka i dragocjena kombinacija dijete žive inteligencije, zainteresirano za svijet oko sebe, odvažno i kritično. Takvo se dijete poziva na dodatno uključivanje, a ne isključuje.
Pozivanje na kolektivnu odgovornost cijelog razreda, prijetnje ukorima, dovođenje djece u situaciju da ne žele pokazati propušteno gradivo bolesnom kolegi koji je autor bloga kako ne bi sebe prokazali kao podržavatelja, a naročito pozivanjem policije u školu pokazivanje potpune nemoći da se djecu odgaja, sve su to žalosni pokazatelji da za provođenje građanskog odgoja u nas nema uvjeta. Nema razumijevanja, nema znanja, nema osposobljenog kadra.
Mediji su prenijeli izjavu jedne ravnateljice koja je uvođenje građanskog odgoja u škole komentirala svojim opažanjem da djeca vole humanitarne događaje. WTF, pitala bih kada se to ne bi tumačilo neodgojnim utjecajem daleko gorim nego što je prijetnja kolektivnim ukorom. Građanski je odgoj produktivna reakcija na dječji blog. Sve ostalo je loše oponašanje odgoja, loše oponašanje građanskog društva i loš rezultat za uključenu djecu.
Komentari:
"Autoritarna škola se ne mijenja, nego tek ideje i koncepte demokracije i ljudskih prava nastoji ukorporirati u kurikulum kao gradivo koje se uči i ocjenjuje.- OVO SE NE SMIJE DOPUSTITI! Djeca ne znaju što je demokracija ni demokratski odnos jer to u autoritarnoj školi NE MOGU NAUČITI!
U Vjesniku piše "Nakon više od 10 godina priprema, graðanski odgoj i obrazovanje postat će obvezni dio školskog programa od nove školske godine. Osnovne škole će sadržaje o ljudskim pravima morati integrirati u nastavu od nižih razreda, dok će srednje škole samostalno odlučivati žele li graðanski odgoj učenicima ponuditi kao temu u više predmeta, kroz module od 15 do 32 školska sata, ili će ga uvesti kao izborni predmet."
Ovaj grubi nasrtaj na dijete koje očevidno ima osjećaj za svoja prava i želju da sudjeluje u životu zajednice pokazuje da u toj školi prevladava boljševički totalitarni nedemokratski duh. Po mojem mišljenju tu bi trebao intervenirati i sam Gradonačelnik jer pripada stranci koja se u svom nazivu diči da je DEMOKRATSKA. Neka pokaže da je ovaj grad zaista prijatelj djece.
Na stranicama MZOŠ može se naći zakon o školstvu u kojem piše sljedeće
VII. PEDAGOŠKE MJERE
Članak 84.
(1) Pedagoške mjere zbog povreda dužnosti, neispunjavanja obveza i nasilničkog ponašanja u osnovnoj školi su opomena, ukor, strogi ukor, odgojno-obrazov ni tretman produženog
stručnog postupka i preseljenje u drugu školu.
(2) Pedagoške mjere zbog povreda dužnosti, neispunjavanja obveza i nasilničkog ponašanja u srednjoj školi su opomena, ukor, odgojno-obrazov ni tretman produženog stručnog
postupka, opomena pred isključenje i isključenje iz srednje škole.
(3) Pedagoške mjere zbog povreda dužnosti i neispunjavanja obveza iz stavka 1. i 2. ovog članka izriču se za tekuću nastavnu godinu, osim mjere preseljenja u drugu školu koja se
izriče ili za tekuću školsku godinu ili za trajanja osnovnog obrazovanja.
(4) Učenik koji je isključen ima pravo polagati razredni ispit.
(5) Pedagošku mjeru opomene izriče razrednik, ukora razredno vijeće, strogog ukora, opomene pred isključenje i odgojno-obrazov nog tretmana produženog stručnog postupka učiteljsko, odnosno nastavničko vijeće, a preseljenja u drugu školu, odnosno isključenja iz škole ravnatelj.
(6) Do okončanja postupka izricanja mjere isključenja iz srednje škole ravnatelj može trenutačno udaljiti učenika iz odgojno-obrazov nog procesa.
(7) Škole su dužne provoditi pedagoške mjere poštujući učenikovu mentalnu i socijalnu zrelost, opće stanje, osjetljivost i druge okolnosti koje utječu na njegov razvoj. Pored odlučnih činjenica utvrðuju se sve činjenice učenikovog razvoja, obiteljskih i drugih okolnosti u kojima živi te sve druge važne okolnosti.
Članak 86.
(1) Roditelj učenika osnovne škole, odnosno učenik srednje škole i njegov roditelj imaju pravo žalbe na izrečenu pedagošku mjeru.
(2) O žalbi na izrečenu pedagošku mjeru opomene odlučuje razredno vijeće, ukora učiteljsko, odnosno nastavničko vijeće, strogog ukora, preseljenja u drugu školu, opomene pred isključenje i odgojno-obrazov nog tretmana produženog stručnog postupka ravnatelj, a isključenja iz škole Ministarstvo.
(3) Uvjete, način i postupak izricanja pedagoških mjera iz članka 84. ovog Zakona, osim mjere odgojno-obrazov nog tretmana produženog stručnog postupka, ureðuje škola statutom.
Here, watch this, shut up
You are free to do as we tell you
Loše stanje u društvu se nažalost prenosi i na školu.
NE TREBAJU SVI BITI ODLIČNI UČENICI
ALI BI SVI TREBALI POSTATI ODLIČNI LJUDI
Ma kako će postat odlični ljudi kad ih dresirate za poslušnost i da budu cito? I učite da odbace svojeg kolegu kao da je kužan jer se usudio reć svoje mišljenje?
Link Text (www.os-mmartinolica-mali-losin j.hr/.../)
Ugl, profesore, kad već tražiš argumente. Osobi čija su djeca jedna od glavnih klošara ovoga grada svoju djecu sigurno ne bih poslala na odgajanje u njezinu udrugu.
Je li točno da "Evaluacija nastavnika od strane učenika je uobičajena pojava u europskim i američkim školama i fakultetima."? Ili nije točno?
Je li točno da "Javna objava učeničkog bloga kojim iznosi pozitivne i negativne osobine svojih nastavnika u našim je uvjetima neviðena hrabrost." Ili nije točno?
Je li točno da "je sporni blog, vrlo odmjeren i za učenika osmog razreda neuobičajeno uljudan, izazvao nesrazmjernu količinu bijesa, povrijeðenosti, zapjenjenih prijetnji tužbama i neodgojnim postupcima." Ili nije točno?
Je li točno da "Pozivanje na kolektivnu odgovornost cijelog razreda, prijetnje ukorima, dovoðenje djece u situaciju da ne žele pokazati propušteno gradivo bolesnom kolegi koji je autor bloga kako ne bi sebe prokazali kao podržavatelja, a naročito pozivanjem policije u školu pokazivanje potpune nemoći da se djecu odgaja, sve su to žalosni pokazatelji da za provoðenje graðanskog odgoja u nas nema uvjeta. Nema razumijevanja, nema znanja, nema osposobljenog kadra." Ili nije točno?
I na kraju, je li točno da "Odgojna poruka, koja je mogla uslijediti nakon objave bloga, nije uslijedila." Ili nije točno? A možda vi koji sad raspravljate o Bojani umjesto o onom što je napisali mislite da je ukor djetetu, pozivanje policije, prijetnje sudom roditeljima i izazivanje izopćenja djeteta pravilna odgojna poruka. Pa ako to mislite, opet ispada da je Bojana ispravno rekla "Autoritarna škola se ne mijenja".
Kako svećenik može predavati o obitelji i djeci kada nikada nije zasnovao obitelj? Naprotiv pijanac koji se odvikao od alkohola i pušač koji je prestao pušiti, lažljivac koji je postao pošten kao i drogeraš koji je uspio se skinuti sa fiksa za razliku od časne i svećenika mogu pričati o tome i pomoći drugima jer su se uspjeli rješiti svojih poroka, i mogu pomoći i drugima da uspiju!!! Recimo da imate dvije knjige: - jedna je od časne i zove se " u vrtlogu strasti" i opisuje sekualne užitke muškarca i žene dok je druga od bivšeg alkoholičara i zove se "kako sam prestao piti" i opisuje bivšeg alkoholičara koji je pio i prestao piti - kojoj bi ste više vjrovali?
Odustajem od čitanja ovog portala jer sve više shvaćam kakvim sam ljudima okružen a to je zaista deprimirajuće. Samo nek se pljuje, što god bilo, škola, crkva, gari, jadranka, uvijek je netko aktualan i tako ukrug.
omalovažavajući prema Vašem gradu koji je inače oličenje savršenstva i besprijekornost i, uglednih, obrazovanih i poštenih graðana, jel? mislim da ovaj grad ima potencijala da bude odlično mjesto za život, i za napredovanje u tom cilju je svaka kontruktivna kritika sigurno dobrodošla. i sreća da ima ljudi poput Bojane koji samo guraju napred i dižu ovaj grad na veću razinu. samo šteta da je dovoljno zlobnih licemjernih malograðana pa da je taj napredak puno sporiji nego što bi mogao biti.
kada bi svi mi bili spremniji na kontruktivne kritike i ne doživljavali ih isključivo kao osobne napade, kada bi bili spremniji opraštati, kada bi bili solidarniji jedni prema drugima, kada bi se trudili učiti i napredovati kroz cijeli život, uvjeren sam da bi ovaj svijet i ovaj grad bili puno ljepša mjesta za život. a ove rasprave bi bile puno konstruktivnije . i onda bi valjda shvaćali da svi imamo i pravo i obavezu biti uključeni u kreiranje društva u kojem živimo. a to znači i imati mišljenje o svim temama s kojima imamo doticaj. i smjeti napisati komentar o njima. i potpisati se. i ne biti napadnut osobno, već argumentima. pa onda i naučiti iz nečijeg tuðeg argumenta i priznati sam sebi da je netko drugi možda i u pravu. da, trebalo bi bome svašta priznati sam sebi, a to nije lako, zar ne? nije, lakše je biti frustriran i alkoholiziran (ili štogod već), ali vjerujte mi, život je puno ljepši jednom kad se čovjek pomiri sa svojim greškama, nedostacima, ograničenjima.
a onda se i malo teže daju ocjene nečijeg rada s pridjevima prestrašan i omalovažavajući . još mogu nekako mutno shvatiti što bi vam bilo prestrašno, ali gdje nalazite tragove omalovažavanja, to nikako ne mogu odgonetnuti. ja jedino vidim ljubav prema tom gradu jer se unatoč svojoj specijalnosti (a to JEST područje ljudskih prava) s kojom je mogla završiti širom svijeta, ipak zadržala u ovoj žabokrečini već skoro 30 godina. vidite, ovo je bilo omalovažavanje. samo što ja to ne mislim ozbiljno. ne bih ni ja ovdje živio da tako mislim.
i što se tiče ispitivanja situacije, sumnjam da je ova mogla biti bolje ispitana, uz sve informacije koje nam deseci djece što kroz Centar prolaze svaki dan kažu, koje podijele normalni učitelji iz škole, koje jave zabrinuti roditelji, koje je dobila od samog dječaka na optuženičkoj klupi, itd.
ne bih sve ovo znao da ne radim u Centru sa Bojanom. a ne bih radio s njom da nemam pravo na izricanje vlastitog mišljenja (koje se često razilazi s njenim). poštivanje tog prava je nešto što pokušavamo prenijeti na djecu. i nastavit ćemo. i branit ćemo ga, pogotovo u ovakvim situacijama. kolko god to nekima bilo prestrašno.
p.s.
jozefe, racunaj na jos jednog neroditelja za bilo kakve akcije...
Pojam se odnosi na pripadnike graðanstva koji nisu u stanju i ne žele izaći iz okvira svojeg načina razmisljanja koje je konzervativno i netolerantno, usmjereno na pojavno, a ne bitno, obilježeno kukavičlukom za iznošenje bilo kojeg mišljenja koje ne ugaða većini. Svoje stvarne i umišljene nedostatke kompenziraju nekim na prvi pogled pozitivnim osobinama kao sto su uglaðenost, bogobojaznost, izrazita podložnost pripadnicima klasa iznad njih i izraziti komformizam u prihvaćanju populističkih vrijednosti.
Malograðanština je univerzalna kategorija koja obuhvaća one što gledaju u tuðe dvorište, tuði život, tuði način odijevanja, stil života, tuðu djecu, tuði svjetonazor i kojima su baš drugi krivi što oni sami nisu sebe realizirali kao potpune osobe nego su lijene kukavice, imaju skučene poglede, licemjerni i sebični. Malograðanština je frustrirana žudnja da se bude nešto što se ne može biti. Svaka je malograðanština , pa i ona BI, nerješiv kompleks manje vrijednosti.
Upravo se malograðanština uznemirene zbornice poziva na lažnu uljudnost, a ne ravnopravnost koja proizlazi iz humanističkog uvažavanja svake osobe, učenika i učitelja jednako.
Evo Toxa, to je razlika izmeðu malograðanštine i visokograðanšti ne. To je nepremostiva razlika izmeðu tebe i Bojane Genov.
Ako je policija intervenirala ... i ako će svi učenici ići na ispitivanje u policiju (?!), onda tu mora da ima puno više nego jedan blago-kritični članak na blogu kako je to navedeno u inicijalnom textu
I zar ne vidite kako rade budale od vas, mjenjaju temu samo da ne moraju slušat o svojim greškama (učitelji škole i ostali na meti).
kome je ovo upućeno i što bi trebalo značiti?
"I zar ne vidite kako rade budale od vas, mjenjaju temu samo da ne moraju slušat o svojim greškama (učitelji škole i ostali na meti)"
Dozvoljavam da takve diskusije mogu voditi osobe nižeg nivoa obrazovanja , nezadovoljne svojim statusom u društvu.
Link Text (novilist.hr/.../...)
Zbog toga se je u Hrvatskoj dešavalo da policiju, pravosuðe i obrazovne institucije za područje ravnopravnosti spolova i rodno uvjetovanog nasilja obrazuju ljudi koji za to nisu formalno školovani, nego su se obrazovali u različitim oblicima izvaninstituciona lnog obrazovanja, mahom u inozemstvu ili od inozemnih stručnjaka. Edukacije pravosuða, policije i drugih institucija mahom su odradile nevladine udruge i njihovi eksperti educirani na “dva tjedna dopisnim tečajevima”, plaćene za to od državnih institucija. Isto su tako predstavnici nevladinih organizacija pisali nacionalne strategije i politike za ta područja, jer u vladinim institucijama nije za to bilo eksperata.
Nedostatak formalno obrazovanih stručnjaka za graðanski odgoj i ljudska prava i jest problem obrazovnog sustava, pa to odraðuju za to nestručne osobe koje o tome nemaju nikakvog pojma. Naime, (i) obrazovni sustav prihvaća nestručne osobe, dovoljno je da imaju bilo kakvu diplomu. Primjerice, biologiju može predavati nastavnica talijanskog, vjeroučitelj ili teolog može biti odgajatelj u odgojnom domu, nastavu tjelesnog u lošinjskoj školi drži doslovce tko god hoće.
Koliko god se u Hrvatskoj pričalo o društvu znanja, općepoznato je da to Hrvatska nije. Ne samo što ima samo oko 7% visokoobrazovan ih ljudi (koji zato misle da su zaštićena i rijetka vrsta čiju kakvoću nitko ne smije dovesti u pitanje), nego obrazovanje izdavanjem diplome prestaje. Pa se onda stručnjaci različitih profila propinju na stražnje noge na najave da postoji mogućnost da se njihov rad evaluira, kao i na to da u odreðenim vremenskim razmacima moraju obnoviti licence za posao koji obavljaju.
U nevladinim organizacija to jednostavno ne može biti tako. Rad se evaluira redovno, edukacija mora biti cjeloživotna, a tko ne uspijeva ostaje bez novaca, bez korisnika i ispada iz priče.
Autorica se unatoč tome što za sebe govori da je ekspertica za ljudska prava i graðanske slobode pokazala i eksperticom u području prilagoðavanja istine onakvom kakvom njoj osobno paše, a to je osobina nečasnih ljudi i muljatora a u tome joj svesrdno pomaže i administrator ovog portala. Osobno, ne želim biti sudionik rasprava gdje ono što je učinjeno, ustvari nije učinjeno, ono što je rečeno, ispada da nije rečeno i sl.
Mi imamo dobro osmišljen školski plan i program ali ga nitko ne provodi. Zašto? Školske udžbenike pišu tkz. stručnjaci ali im je sadržaj jadan!
Citat: Ova tvrdnja je neutemeljena, a da je laž može svatko lako utvrditi ako u Google unese naslov članka "Je li nasilje simptom ljubavi?". Prikazat će se link na taj članak, ali i link na sadržaj cijelog članka pod "Spremljeno u privremenu memoriju (webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:RM7SGJlci-YJ:www.volim-losinj.org/udruge/je_li_nasilje_simptom_ljubavi_.html+je+li+nasilje+simptom&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr&client=firefox-a&source=www.google.hr)" s datumom 21. veljače. Usporedbom trenutnog sadržaja sa sadržajem spremljenim na Googleov server na dan objave članka, lako je utvrditi da su identični, i tko to tamo laže.
Administrator dijeli Ciceronovo mišljenje da je prilagoðavanje istine vlastitim ciljevima i potrebama osobina nečasnih ljudi i muljatora.
Upravo na interviewu nećeš dokazivati svoje znanje o nekoj struci jer takav interview bi trajao danima. Dokaz da si kompetentan i da posjeduješ neka znanja i vještine o odreðenoj struci je upravo diploma. To što si ti jalna jer ju pretpostavljam ne posjeduješ, ne daje ti za pravo za relativizaciju znanja.
Ne razumijem o kakvoj kvalifikaciji govoriš? Misliš da oni ne poznaju bibliju i božju riječ? Nažalost nemam dara za glumu pa neke oko sebe moram podnositi a ne snositi.
Što se kvalifikacije, seksualni odgoj implicira poznavanje specifičnih znanja iz biologije i medicine, a zadnji put kad sam čitala bibliju tamo nije pisalo ništa o prevenciji spolnih bolesti i sličnim temama. Seksualni odgoj ne pretpostavlja seksualnu etiku u smislu da se djecu treba naučiti odreðena ideologija o tome kakvo je seksualno ponašanje moralno, nego u smislu vrijednosno neutralnog predmeta koji bi djecu učio o ČINJENICAMA vezanim uz ljudsku seksualnost. Vaše je pravo da ljude oko sebe podnosite, ali nemojte se praviti da znate išta o graðanskom odgoju onda
Aristotel se u uči na filozofiji a ne fizici!
Gotovo polovina djece i mladih u Hrvatskoj ne zna za svoja prava niti gdje ih tražiti, pokazalo je istraživanje stavova 1.000 djece i mladih u Hrvatskoj što ga je proveo Unicef. Djeca i mladi u Hrvatskoj u velikoj mjeri vjeruju svojim roditeljima, liječniku, profesoru, a povjerenje u državne institucije im je nisko. U premijerku vjeruje tek 18 posto školaraca, a predsjedniku vjeruje oko 20 posto školaraca. »Premalo učimo djecu o pravima. Ako dijete ne zna kako se zauzeti za sebe, onda kao da tih prava i nema«, ustvrdila je Mila Jelavić, pravobranitelji ca za djecu.
A da ima vrlo ograničene sposobnosti shvaćanja pokazuje i njen komentar na račun pravobranitelji ce za djecu Mile Jelavić, na koju se obrušila zbog istraživanja stavova mladih koje je proveo Unicef, a ne ona, i koja je samo rekla očigledni istinu da »Premalo učimo djecu o pravima. Ako dijete ne zna kako se zauzeti za sebe, onda kao da tih prava i nema«. A za to su odgovorni i vjeroučitelji, eksperti za dječja prava koliko i za seksualni odgoj.
diploma se ne dobiva, nego zaslužuje uspješno završenim višegodišnjim školovanjem
no ti si svoju diplomu za završeni tečaj lako dobila, a koliko se to cijeni, vidi se jer si upoznata i sa poslovima čistačice u nekim ustanovama
Oni koji imaju znanje i sposobnosti postaju kreatori i ne mare za formalnosti! Vjerujem
da većini na ovom portalu nije potrebno nabrajati primjere.
Duboko sam uvjeren da je djete sa početka ove priče kreator i izražavam mu sve svoje
simpatije! Dali će doći do diplome ili ne u životu i tako nije bitno!
Jednakost graðana - cilj demokracije je da se prema svim ljudima odnosi jednako bez obzira na njihovo obrazovanje, nacionalnu pripadnost, ekonomski status jer su svi ljudi sposobni da se odgovorno ponašaju kada se od njih očekuje da to čine.Ako očekujemo da svi odrasli vode brigu o sopstvenim životima, onda susposobni i da uzmu udjela u odlučivanju o životu društva kome pripadaju.
Ispunjavanje općih potreba - što više ljudi ima udjela u odreðivanju politike, to je vjerojatnije da če ona održavati njihove brige i težnje. Demokracija podrazumijeva dostupnost informacija svima kako bi mogli da utječu na kreiranje politike.
Pluralizam i kompromis – demokracija se oslanja na otvorenu razmenu različitih mišljenja, iznošenje argumenata i postizanje kompromisa. Razmjena mišljenja u sebe uključuje pravo da se razlike u mišljenju izraze i saslušaju. Na taj način postiže se ravnopravnost meðu graðanima.
Garantiranje osnovnih sloboda – demokracija garantira osnovne slobode što uključuje: pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, udruživanja s drugima, kretanja, osobne bezbijednosti...
Demokracija štiti ova prava jer dovode do kolektivnih odluka i potiču osobni razvoj pojedinca. Postojanje demokracijskih pravila i procedura koje treba da se slijede pri odlučivanju, kao i postojanje kontrole njihovog poštivanja, predstavlja garanciju da oni koji donose kolektivne odluke neće odlučivati proizvoljno.
Uvreda nije argument. Prozivanje nacionalnog identiteta (za koji uopće ne znamo da li ga druga strana ima onako kako mi doživljavamo) nije argument. Hvatanje za riječi koje možemo naći u razlikovnom rječniku nisu argumenti.
Argument je obrazložen razlog zašto nešto treba ili ne treba biti, u skladu s vrijednosnim kriterijem koji koristimo. Naši kriteriji i naši argumenti govore samo o nama, a ne o suštini stvari o kojima govorimo, jer govorimo o vrijednostima koji nas pokreću i oblikuju naše stavove.
Ne postoji razlog da se debatira na ovim stranicama ako smo svi istomišljenici. Koncept je ove stranice da se podržava pravo svakog neistomišljenik a da iznese svoje vrijednosti, svoje kriterije i svoje argumente. Ali ne i uvrede.
Lošinjwww.volim-losinj.or g pripada onima koji ga pišu i čitaju
xena nije mi jasan tvoj komentar
od omalovazavanje tudje diplome (Ti sa svojom diplomom se možeš prijaviti za natječaj čistačice u nekoj ustanovi!), pa do činjenice da ti smeta komentar studoša, koji je napisan u kolokvijalnom žargonu ljudi koji žive u okolici Niša
zar ti jedina ovdje imaš pravo omalovažavati druge, tuðe diplome i koristiti materinji jezik?
stavila si naslov Global Village
slažem se, ova stranica se ne nalazi u Hrvatskoj nego posvuda, i čitaju je i pišu po njoj ljudi od Chicaga pa do Niša, i šire...
kažeš: volim-losinj želi biti virtualno okupljalište, pitanje je i da li je...
"zar nije nedavno u NL bila tema gospoðe Marine koja koja s 30-godišnjim diplomom dip.ing graðevine prijavila na natječaj čistačice u KBC Rijeka iako u tom poslu nije teško naći posao ona nikada nije radila u struci!"
Izdvajam "iako u tom poslu nije teško naći posao..." Daj se odi informiraj prije nego nešto izlaneš. Nemoj iznosit svoje površne procjene i zaključke o stvarima o kojima nisi informirana.
pokusavas se izvuci, ali ne zelis priznati gresku
umjesto demokracijom bavis se demagogijom
Errare humanum est, sed in errore perseverare dementis.
cini mi se da nisi bas svoja
idi pa se lijeci, dok nije uzelo maha
ili je vec kasno?
ajd bok
Citat: Zna ona da se povlašteni položaj stječe i kad ideš na vjeronauk, a to je ipak lakše od stjecanja diplome. Na vjeronauku samo pobožno gledaš i učiš napamet i uspjeh zajamčen. Do diplome se ipak teže dolazi
U mnogim socijalnim djelatnostima 2+2 nije uvijek 4 . neznam tablicu množenja ali zato znam napamet tablicu zbrajanja do 10!
Nije lako biti Todorić ili Vidošević kako kaže psihologinja ,naravno da nije lako kada preko noći ukradete milijarde dok se drugi za to smrzava u blatu ,krvi ,i rovu a kada se vrati da radi ne dobije plaću.
Za ilustraciju psihologinji braniteljskih mirovina je 57 000 ,od toga je 12 000 obiteljskih ,koje koriste obitelji poginulih branitelja.
Partizanskih mirovina koje su često i veće od braniteljskih je danas 65 godina nakon 2.svj rata 47 000 ,tj. skoro jednako kao i braniteljskih ali to ne smeta psihologinju nego ju smeta što su branitelji, bez plaća i bez posla izašli tražiti svoja osnovna ljudska prava.