Benedikt XVI. stavio se iznad hrvatskih zakona, međudržavnog ugovora Hrvatske i Vatikana pa i samih Osimskih sporazuma kojima su benediktinci iz Dajle, kao talijanski državljani, već obeštećeni. Papa će ih sada obeštetiti drugi put, javljaju današnji Novi list i drugi mediji
Papa Benedikt XVI. suspendirao je mons. Ivana Milovana, biskupa Porečke i Pulske biskupije, u pogledu spora s talijanskim benediktincima zbog imovine nekadašnjeg benediktinskog samostana u Dajli. Papa je također imenovao vatikanskog biskupa mons. Santosa Abrila y Castella da u ime Biskupije i Župe Dajla potpiše sporazum o uređenju međusobnih odnosa.
Time je papa Benedikt XVI., primijenivši kanonsko pravo, učinio presedan ne samo u hrvatskoj sudskoj, već općenito svjetskoj praksi. I ne samo to: otvorio je Pandorinu kutiju kojom omogućuje svim nekadašnjim stranim vlasnicima crkvenih (i inih) dobara da ga dobiju natrag na uštrb hrvatske države i njenih građana, neposredno narušavajući državni suverenitet.
Suspendiranjem domaćeg biskupa u odlučivanju i (ne)potpisivanju dokumenata čime svoju biskupiju dovodi na prosjački štap i ustupa je stranim državljanima, papa Benedikt XVI. stavio se iznad hrvatskih zakona, međudržavnog ugovora Hrvatske i Vatikana pa i samih Osimskih sporazuma kojima su benediktinci iz Dajle, kao talijanski državljani, već obeštećeni! Papa će ih sada obeštetiti drugi put!
Naime, oni su već dobili 1,7 milijardi lira nakon Osimskih sporazuma od Republike Italije čime su obeštećeni kao talijanski građani. Budući da su jednom već primili obeštećenje više na to nemaju pravo, a sada ga traže po drugi put, i to od Župe Dajla i Biskupije, što je pravno neutemeljeno.
U pitanju su veliki novci, sveukupno - uključujući vrijednost nekretnina, sudske troškove, porez i ine naknade - oko 30 milijuna eura. S time da se u roku od dva dana od potpisivanja ugovora na račun u jednoj njemačkoj banci u Frankfurtu uplati pola milijuna eura!
Komentari:
Unatoč tome, Republika Hrvatska, odnosno njena Vlada 1999. bez ikakvog pravnog osnova i naknade imovinu za koju je već obeštetila vlasnike, vraća nadležnoj biskupiji (Porečko-pulsko j), te joj time zapravo poklanja onu imovinu za koju je već isplaćena nalnada. Crkva je na taj način sklopila nezamislivo unosan posao jer je dobila prvo naknadu za imovinu, a potom i samu tu imovinu. Da čovjek ne povjeruje!
No priča ide dalje. Crkveni čelnici uz sav svoj naporni duhovni rad s pastvom naðoše vremena i duhovne snage i za neke ovozemaljske zahvate, pa poradiše i na materijalnom. U trenucima duhovnog nadahnuća osnovaše tvrku TD Golf Istria, a vrijednu imovinu koju im je u naše ime poklonila država unose u kapital društva. Ovu pak tvrtku s unesenom vrijednom imovinom - kapitalom (koji im je pao s neba, ali ne voljom Svevišnjeg nego Vlade RH) dosjetljivi crkveni oci prodaje ODVJETNIKU (ne naravno ðavoljem, ovaj je vjerojatno božji). Zanimljivim stjecajem okolnosti, nakon te promjene vlasnika općina Brtonigla mijenja prostorni plan, koji predviða na tom terenu golf igralište s pratećim sadržajima (čitaj 260 apartmana odnosno 520 kreveta). Zanimljiva je pojedinost da se prilikom kupovine udjela u tvrtkama ne plaća porez na promet, pa je tako zahvaljujući suradnji pametnih crkvenih otaca i lukavog odvjetnika država ostala i bez poreza na promet. Dakle, nakon što se država odrekla naše imovine imovine svojom voljom, ostala je i bez poreza na promet nekretninama tuðom voljom - voljom Crkve i jednog odvjetnika.
Nakon toga, ODVJETNIK prodaje tvrtku, odnosno zemljište, opet bez poreza na promet sa zaradom za koju nitko ne zna kolika je i opet bez plaćenog poreza na dobit. Kao što je poznato, zbog ovakvih udruženih pothvata u zadnje vrijeme popunjava se Remetinec, no kako su ovdje u igri odvjetnici i popovi to je nažalost isključeno. Utoliko prije što popovi imaju zanimljiv status prema kojem se za njihovo sudsko gonjenje mora tražiti suglasnost samog pape. Koji je, naravno, neće dati.
Ostalu vrijednu imovinu koju su dobili od države, tcrkveni oci akoðer prodaju ili iznajmljuju. Koliko je to novaca? Na što je to utrošen? To ne može nitko ni pitati a kamoli znati, pa ni porezni organi ove države.
Biskupija Porečko-pulska je „skočila na noge“ i tužili čak i Papu, državnom odvjetništvu. Dakle, kad se raspolaže novcem poreznih obveznika, država tu nema što tražiti, ali kad tko, pa bio to i sam papa, dirne u imovinu, odnosno novce, onda se traži pomoć od države.
Dobili su bez pravnog osnova vrijednu imovinu od države, istu imovinu su prodali ili iznajmili i uzeli novac, a sad su izgubili nešto što više ni nemaju. Gdje je problem? Problem je to što će sad ta ista biskupija morati vratiti novce koje je uzela od prodaje, a gdje je taj novac ne zna nitko. Kako bi tu uopće, prema najavi, mogla pomoći Vlada RH?
Iz ove priče se da zaključiti da je Papa nepogrešiv dok god ne dira imovinu.
Nakon ove „afere“ otvara se mnogo pitanja:
- Zašto je država uopće, vratila crkvi tu imovinu?
- Zašto je tu istu imovinu crkva prodavala i i iznajmljivala (znači da im nije bila potrebna)?
- Zašto se ne plaća porez na promet?
- Zašto je to kupio baš taj ODVJETNIK?
- Je li bio javni natječaj?
- Je li se zna zašto je utrošen taj novac?
- Zašto bi uopće taj problem bio državni?
Iako su u igri ozbiljene institucije, Vlada Rebublike Hrvatske, Biskupija Porečko-pulska, ozbiljni i uvaženi ljudi, ministri, popovi i odvjetnici radi se o prelijevannju državne imovine u konačnici u privatne džepove, bez plaćanja poreza, Riječ je jednostavno o suptilnoj pljački koju se lukava prikazuje kao „sukob na nebu“. Da se ta priča spusti na zamlju, kamere bi bile pred Remetincem koji bi postao novo sjedište biskupske konferencije.
Rimokatolickoj crkvi:
"...danas je na prigodnoj svecanosti Crkvi, za izgradnju pastoralnog
centra, darovano 5500 metara cetvornih nekadasnjeg vojnog kompleksa u
Korculi vrijednog oko 1,65 milijuna kuna. U ime Vlade darovnicu je
biskupu dubrovackom Mati Uzinicu urucio ministar zastite okolisa,
prostornog uredenja i graditeljstva Branko Bacic."
"...(Rimokatolicka) Crkva (je) taj isti Veliki Kaptol prodala prije
nekoliko desetaka godina Gradu Sisku, a sada ce, kao znak suradnje
Grada Siska, taj isti prostor traziti besplatno od Grada Siska. I na
kraju najvaznije, opet su gradani Siska iskljuceni iz bilo kakvog
odlucivanja, nema nikakve javne rasprave, sve se dogovara na tajnim
sastancima bez prisutnosti medija. Ne traze se za misljenje nikakvi
urbanisti, arhitekti, povjesnicari vec, zbog jednog cilja - Sisacke
biskupije... grad Sisak gubi niz ostalih ciljeva."
Znači, Crkvi se vraća oduzeto i to po dva puta, i još joj se daruje. Luda država, lud narod koji to dopušta.
Papa Ratzinger je samo pseudokršćanski fundimentalist u službi tajnih agencija imperijalističk ih država.
Ako se može razumjeti svećenstvo koje se može izgubiti na ovozemaljskim problemima to je teško prihvatiti od premijerke Kosor koja je pravnica i ima gomolu savjetnika, ili od Predsjednika Josipovića koje je doktor pravnih znanosti.
U trenutku kad je Vlada Rebublike Hrvatske 1999. godine ustupila Porečko-pulskoj biskupiji zemljište koje je sada predmet spora, država se odrekla te imovine čime je logično prestao njen pravni interes i odgovornost za istu. Od tenutka kad je Porečko-pulska biskupija postala vlasnik tog zemljišta država više s njime nema ništa, osimprava da u slučaju prodaje ubere porez na promet nekretnina.
No zanimljiva je sudbina toga zemljišta u nježnim rukama istarskog svećenstva. Iako je poklonjeno biskupiji, pokazalo se da joj uopće nije potrebno, jer ga je prodala ili iznajmila. Postavlja se pitanje zašto je onda uopće državna vlast "vratila" tu imovinu crkvi ako joj ona nije potrebna i kad nije bila dužna to učiniti. Razlog se očito kriju u vremenu kad je taj poklon učinjen: 1999. je bila izborna, a vladajućoj stranci je bila potrebna promiðba, pa makar i sa crkvenih propovjedaonica , pogotovo u Istri u kojoj HDZ baš i nije omiljena stranka.
U naletu duhovnog prosvjetljenja, istarski su crkveni oci poklonjenu im imovinu unijeli u kapital trgovačkih društava koje je osnovala biskupija, a onda su ta trgovačka društava, bogata kapitalom i bez ikakvih dugova, prodali raznim odvjetnicima i drugim trgovačkim društvima s kapitalom od 20.000 kn, bez zaposlenih, sa sjedištem u privatnim stanovima tpa F&F (faks i fikus kao jedinom opremom). Na takav način država je izgubila prihode od poreza na promet i omogućile velike i neoporezive dobitke a crkvi velike, s neba pale, prihode.
Spor koji Porečko-pulska biskupija ima s benediktinskim redom je novijeg datuma. Da je ta imovina ostala u državnom vlasništvu, Bendeiktinci nikad ne bi mogli dobiti tu imovinu niti bi nastao bilo kakav spor, jer su namireni temeljem Osimskog sporazuma. Dakle, da je državna vlast te predizborne godine racionalno raspolagala s imovinom, pa je dala biskupiji na besplatno korištenje (da je je to bilo potrebno crkvi za djelovanje), a ne u vlasništvo, ne bi se pojavio ovaj spor. Za tu imovinu Benediktici su obeštćeni, krajem sedamdesetih, prošlog stoljeća. Njima tu imovinu ne daje ni jedan meðudržavni sporazum, niti sud u Rebublici Hrvatskoj nega papa Benedikt po kanonskom pravu, na doista perfidan, fiškalski način: Na kratko vrijeme suspendira nadležnog biskupa koji je protiv ustupanja imovine Benediktincima (pokazat će se i zašto) i umjesto njega imenuje (opet na kratko vrijeme) talijanskog svećenika, a ovaj u ime Porečko-pulske biskupije potpiše sporazum kojim imovina prelazi Bendiktincima. Dakle nema kršenja Osimskih ili bilo kojih drugih meðunarodnih sporazuma, već se biskupija Porečo-pulska dobrovoljno potpisom na kratko postavljeno papinog povjerenika odriče imovine. Dakle, riječ je o premještanju imovinskih prava unutar «familije», a svaka sličnost s obitelji Soprano je slučajna. Ukratko, nema tu kršenja suvereniteta Republike Hrvatske, nema tu otimanja tertorija od strane Italije preko pape i sličnih budalaština koje izgovaraju naši vrli političari. Vatikanski profesionalci koji koriste tisućgodišnje iskustvo u pravljenju budala od naroda i njihovih vladara na korist Vatikana, «preveslali» su i ove balkanske amatere, a imovina koja je bila u vlasništvu jedne vatikanske «filijale» prešla je u vlasništvo druge. Mijenja se samo zemljišno-knjiž ni vlasnik, dakle ništa što bi trebalo uzdrmati državu. Uostalom uzrečica da je već pola Hrvatske prodano strancima, vjerojatno nije točna. Možda je to i više od polovine, ali zbog toga državna vlast ne diže graju.
No tu nastaje jedan drugi problem. Sva ta imovina koju je istarskom katoličkom svećenstvu poklonila državna vlast već je prodana, a novi će vlasnici (Benediktinci) tražiti da ih porečko-pulska biskupija namiri u novcu za protuvrijednost dobivene imovine. Veliko je pitanje ima li biskupija taj novac, jer ako nema, morat će prodavati svoju imovinu, pa – zašto ne – i porečku baziliku.
Može li biskupija bankrotirati? Zašto ne? Poznato je da je nekoliko biskupija u svijetu bankrotiralo zbog seksualnih nestašluka svećenstva koje tobože živi u celibatu. No hoće li svećenik ostati bez posla? Naravno da neće, za razliku od radnika u bankrotiranim firmama koji završavaju u beskonačnim redovima na burzama. U slučaju bankrota ni jedan svećenih neće otići na biro za zapošljavanje, niti bi smio biti na većem teretu društva nego što već je prema sporazumu s Vatikanom.
Ova zbivanja svakako pružaju priliku da se objektivnije razmotri pitanje odnosa države s katoličkom Crkvom u dijelu koji se odnosi na financiranje. Jer u ovoj situaciji biskupija Porečko-pulska se ponaša kao i banke u velikim krizama. Kad upadnu u neprilike koje su sami izazvali i kad gube, od države traže da uskoči i na teret cijelog naroda riješi njihove probleme. A kad je sve u redu i kad se dijele veliki profiti onda je to, sveta privatna stvar i država se tu nema što miješati. Tako i biskupija Porečko-pulska nije tražila ničiju pomoć dok je tržila poklonjenu imovinu i radila što je htjela. Sad kada to gubi, ni papa nije nepogrešiv, a od države traži pomoć.
Zašto bi se oko toga bilo tko, osim Porečko-pulske biskupije uznemiravao, pogotovo zato što i sam nepogrešivi papa kaže da je to unutrašnja stvar katoličke Crkve. A Crkva je – navodno – odvojena od države. Gospoðo Kosor, neka tako i ostane.
Zašto Predsjednik Republikei Vlada RH raspravljaju o ovme problemu. Sada ne želei izreći ni floskulu "neka institucije rade svoj posao". Upregli su se usmjeriti problem na krivu stranu. Meni bi bilo logičnije, da su umjesto pisanja Papi, papinim ministrima i tražili od Bajića da čuva tu imovinu, nisu ovome zadnjem rekli daj malo provjerii odvjetnika i ne radi li se tu o isisavanju državnih novaca. Lijepo je ovdje primjećeno da je po tom konceptu punjen Remetinac. Zavjet sutnje je vladao dok su sposobni odvjetnici trpali pare u vlstitte džepove, a kad se to urušava, to je državni problem i to država zataškava. Sramotno
Da je katolička Crkva čvrsto povezana s državnom vlasti toliko je očito da o tome već i vrapci cvrkuću. Već je postala besramno bogata, ali to joj nije dosta nego grabi gdje god može i sisa i ovo malo krvi marvi koju popovi zovu svojim stadom. A može, jer joj to omogućuju političari na vlasti koji više brinu da ostanu na vlasti, nego hoće li imati kome vladati. Drže se one "daj nam danas" i na sigurno spremaju milijune da imaju za sutra i oni i njihovi praunuci. A Crkva im u tome pomaže propovjedajući koga da biraju na izborima. A tu izbornu promiðbu vrijedi platiti, pa nije čudo da je ono veliko i vrijedno zemljište na kojem su nikli golf tereni s apartmanima za bogataše poklonjeno istarskim popovima. A da je netko od onih koji su to omogućili dobro omastio brke ne treba sumnjati.
Razuman čovjek, a pogotovo iskreni vjernik, danas Crkvu ne može vidjeti drugačije od krvopijskih bankara, državnih poreznika, razbojničkih odvjetnika i novopečenih kapitalista koji su kroz kriminalnu privatizaciju uništili gospodarstvo. Svi imaju nešto zajedničko: pohlepu, nezasitnost, beskrupuloznost i nedostatak svakog osjećaja za svoje bližnje. Narod je za sve njih samo stado za šišanje.
To vidi svaki razuman čovjek, a iskreni vjernik će se prisjetiti Crkve za vrijeme bivše države. Komunisti su Crkvu držali podalje od politike, pa Kaptol nije mogao krojiti državne zakone. Zato je Crkva bila okrenuta svojim vjernicima, a ne političarima. Crkvi nije bio dat slobodan pristup u vrtiće i škole (niti je to plaćala država kao sada), pa se svećenstvo itekako trudilo da pridobije djecu i mlade. Sada se ne mora truditi: predani su im na pladnju, a poltronski ravnatelji škola krše ustav vješajući raspela po zidovima učionica.
Tada se Crkva bavila pastoralnim radom, danas se bavi biznisom i preprodajom nekretnina. Vjernici to vide.
Naime, na temelju odluke u ovom slučaju opasnost prijeti i crkvenoj imovini u Opatiji, Zadru, Lošinju, na Krku gdje postoje samostani u kojima su bili i Talijani.
Link Text (novilist.hr/.../...)
Ali papa Vas voli, dragi Lošinjani, braćo u Kristu. Imovina je sasvim druga stvar. Ljubav tu prestaje.
Netko je u ovoj raspravi i rekao da je vrijeme da se trezveno razmisli o položaju crkve u našem društvu. Na ono što je Benedikt napravio, imao je apsolutno pravo napraviti. Na kraju to je danas potvrdila i HBK. To pravo smo mu sami dali odnosno ponizno prihvatili, kako Papi tako i Crkvi općenito.
Na primjer prema našim, ničim nametnutim i zakonima, kakve su ih usvojili naši vrli zakonodavci svih političkih boja, Crkva kao korisnik proračunskih sredstava, nije u poreznom sustavu RH niti podliježe bilo kakvoj kontroli, kojoj su podložne npr. i udruge pa makar da od države ne primaju nikakva sredstva. Dapače Crkva zaštitu koju sama užive, kroz razne "intervencije" (vidi slučaj Kučić) proširuje i na tzv. "ugledne katoličke obitelji" i pojedince.
Nitko osim Crkve nema takav status, dobiva proračunska sredstva i može s njima raditi što hoće i da je nitko ne smije pitati što radi s njima. Prema popu pedofilu ili lupežu Policija ne može postupati kao prema običnim graðanu dok ne dobije dopuštenje od biskupa.
Popovi ne plaćaju poreza, graðani plaćaju. Dakle onoga tko plaća policiju, policija smije obraðivati, a onaj koji ne plaća porez njega policija ne smije dirati. Takav poseban odnos bi bio prihvatljiv u Srednjem vjeku, ali danas ne.
Takav slijepo podanički odnos u koji je graðane RH voljom državnih vlasti postavila ova država, i doveo je do konkretne situacije, gdje npr. država pokloni crkvi zemljište, ova bez natječaja proda ODVJETNIKU za 20 milijuna kuna, ovaj to preproda za 91 milijun, i nitko to ne smije kontorlirati niti smije naplatiti kune bilo kojeg poreza. A to sve bez znaja javnosti, jer ide po neposrednoj pogodbi, dakle sve u mraku i tišini. U svakoj sličnoj situaciji, u kojoj sudinik ne bi bila crkva, policija i Uskok bi već postupili i još malo popunili Remetinec.
S obzirom na vrijeme kad je konkretno zemljište darovano, mislim da bi organi progona trebali priupitat Odvjetnika (veliko slovo O zato što ga mešetarenje s crkvenim ocima i samoga čini pomalo svetim) koji je zaradio na toj transkaciji 70.000.000 kuna, je li tu zaradu možda podijelio s jednim poznatim mostograditelje m koji je i obavio sav posao oko potpisivanja vazalnog ugovora RH s Vatikanom.
Kardinal je žalostan što svakodnevicu vjernika u Hrvatskoj karakterizira nehumanost društvenog ustrojstva u kojemu je jedina svetinja gomilanje profita. Sumnjam da je time mislio na vlastitu tvrtku i zemljišnu aferu oko otimačine imovine istarskih popova u korist talijanskih. Pa je pozvao vjernike da "u spremnosti na ljubav koja želi i traži dobro drugoga, ostvare i iskuse smisao života kao što im je to poručio i Sveti Otac za vrijeme nedavnog pohoda Hrvatskoj." Ovim zamumuljenim riječima koje sam stavio pod navodne znakove Bozanić vjerojatno aludira na aktivnosti suprotive materijalnim interesima svoga vladara u Vatikanu zvanog papa i na zamjerke njegovom mešetarenju imovinom Republike Hrvatske.
Detalje o ovom blagdanskom cirkusu možete pročitati ovdje: (goo.gl/OT4ky)
Multinacionalne kompanije zajedno u službi Gospodina!
Ovdje se zna sve: tko su ovce i kuda idu novci!
Obje prodaju zašećerenu vodicu.