Nekoliko bizarnih komentara u vezi s jučerašnjom vijesti o oslobađajućim presudama okrivljenim hrvatskim generalima i odgovori na njih ukazuju na želju za raspravom o toj temi, te stoga objavljujemo napis prenesen s portala Index.hr i isječak iz današnjeg podnevnog Dnevnika HRT (video 1:40). Uz članak su preneseni i odnosni komentari iz "Škovace"
Mit se konačno spustio među ljude.
A od tog mita, kakvog ga je u proteklih dvanaest godina stvorila politika, nije se baš očekivalo da kaže sve ono što je rekao pred masom od stotinjak tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića.
"Rat je konačno gotov, okrenimo se budućnosti", rekao je sinoć Ante Gotovina i pobrao mlaki pljesak pred ljudima koji još uvijek žive u ratnoj prošlosti. A mnogi i od nje.
Pobrao zvižduke
A onda je zaredao sa zahvalama koje je masa zdušno izviždala. Zahvalio je institucijama hrvatske države. I dobio zvižduk. Zahvalio je predsjedniku Republike. I zaradio zvižduk. Zahvalio je predsjedniku Vlade. I opet zaradio zvižduk. Nije to bilo baš ono što se od Gotovine očekivalo. Odnosno, što se očekivalo od mita kojeg je stvorila politika.
Pod tim mitom svojedobno su rušene institucije, a sada taj mit javno zahvaljuje institucijama.
Pod tim mitom ignoriran je Ustav i kršeni su zakoni, a sada taj mit proslavlja "pravnu pobjedu".
Nisu mu dozvoljavali da ode u Haag, a bez Haaga nikad ne bi bio nevin čovjek.
Može biti što želi
Sada Ante Gotovina napokon može biti ono što želi. Ni pučist, ni bjegunac, ni talac, ni optuženik. U večeri nabijenoj emocijama Gotovini je bila potrebna samo jedna kriva riječ da zapali masu na rubu usijanja. A on je rekao ono najbolje: da je došlo vrijeme da se ostavimo rata i okrenemo budućnosti.
A došlo je vrijeme i da se politika ostavi generala. Jer svega ovoga možda ne bi bilo da je Franjo Tuđman dozvolio da se procesuiraju zločini u Oluji i nakon nje, a naročito da haški tužitelji ispitaju Gotovinu u svojstvu osumnjičenika. Tada bi možda izbjegao optužnicu, kao što je to pošlo za rukom i mnogim drugim sudionicima Oluje, od Petra Stipetića do Mate Laušića. Međutim, još tada Gotovina je postao talac HDZ-ove politike.
Igračka u pučističkim rukama
Nakon promjene vlasti uključen je pučistički pokret, njegovo ime pojavilo se među potpisnicima onog famoznog generalskog pisma, a kad je Carla Del Ponte podigla optužnicu, Gotovina se dao u bijeg uz pomoć i na nagovor onih koji su kasnije zdušno parazitirali na njegovu liku i djelu. Od ratnog heroja pretvorio se u igračku u rukama političko-obavještajno-mafijaškog miljea. Skrivali su se ili uništavali dokumenti o Oluji, uklanjali svjedoci, uništavali dokazi, reketarile tvrtke u prikupljanju milijuna kuna, a plakati Gotovine služili su kao prijetnja Račanovoj i Mesićevoj, a kasnije i Sanaderovoj vlasti, te tako bili glavni adut u usporavanju hrvatske integracije u EU i NATO savez.
Intervju s Pukanićem
Onaj famozni intervju Ive Pukanića s Gotovinom bio je pokušaj dijela politike na čelu sa Stipom Mesićem da se pitanje Gotovine konačno riješi. Nažalost, to je propalo jer njegove uvjete da se poništi optužnica Carla Del Ponte nije htjela prihvatiti. Kad je Gotovina konačno uhićen i Hrvatska dobila otvorena vrata za pregovore s EU, Sanaderova vlada na silu je pomagala i uglavnom koristila Gotovinu u vlastite političke svrhe. Ni Mladen Markač nije bolje prošao.
Tijekom boravka u kućnom pritvoru, ministar policije Ivica Kirin jednoga dana otpratio ga je u lov na veprove, a već idućeg i na novi let za Scheveningen.
Napuhani mit
Kad je svemu tome konačno došao kraj, kad se Gotovina kao napuhani mit poslije punih 12 godina ponovno pojavio u Hrvatskoj, od njega se očekivalo da se ponaša u skladu s izgrađenom reputacijom. Da ponavlja Thompsonove stihove, da se žali na bjelosvjetsku zavjeru, da slavi pobjedu nad Srbima, prijeti vlastima, pobere ovacije zaluđene mase, dobrim dijelom zatrovane politikantskom propagandom.
Umjesto toga, on je rekao ono što je trebao reći. Ono što dobar dio okupljenih nije od njega očekivao.
Nastavimo sa životima
Da je rat gotov. I da se okrenemo budućnosti. I da zahvaljuje institucijama. Istim onim institucijama koje su ga u mnogo navrata iznevjerile, te onim koje su pod njegovim plakatima godinama sustavno podrivane. Uglavnom, očekivao se trijumfalizam u duhu splitske Rive. A dobili smo Gotovinin placet da nastavimo sa svojim životima.
Tako je to kad se sruši mit.
Točnije, kad se mit pretvori u živu osobu.
Tomislav Klauški, Index.hr: Ante Gotovina srušio vlastiti mit
Komentari:
Pa Gari je najveći izdajica,koji je virio iz guzice Sanadera kada je Sanader hapsio najvećeg Hrvatskog sina kojeg je Hrvatska imala.Gdje je danas Gari?Znao je da će biti objavljena presuda i pretpostavljalo se da će generali biti osloboðeni,pa je zato i planirao put da ne bude uz svoje graðane koji su toliko strepili i molili za generale.Mogli ste vidjeti da na dočeku generala nije bilo ljudi koji su virili iz guzice Sanadera i koji su ga predali u Hag.
Probudi se narode Lošinjski i počni razmišljati zdravo i pošteno.Dosta je takvih ðabalebaroša kao Gari koji neznaju koga treba poštivati i komu treba zahvaliti za slobodu koju danas napokon imju svi Hrvati.
GARI,SVETI ANTE JE SLOBODAN i imaj poštovanju prema narodu koji ga ljubi.
A a Garia mislim da nije izdajica,samo je po tom pitanju jebivjetar,jer je i on tada govorio kako moramo poštivati zahtjeve Haga,kako bismo mogli nesmetano ući u EU,a to su mu govorili Kolinda i Sanader.
ff i kum a zbog čega bi svi morali razmišljati tako razumno i tolerantno kao vi.
i trebaju li se poštovati zahtjevi i odluke haškog suda,ili možda ne?
čitajte komentare
Citat: Link Text (www.dnevno.hr/.../298472.html)
Raščistimo za početak nekoliko stvari. Oslobaðanje generala Gotovine i Markača iz pritvora u Haagu bez ikakve je zadrške dobra vijest. I meni je, baš kao i svima, drago što ljudi koji nisu krivi za ratne zločine više ne sjede u zatvoru. Drago mi je i što je presudom pobijena teza o udruženom zločinačkom pothvatu i shvaćam zašto je zbog toga bilo posebno drago braniteljima diljem Hrvatske. Čak donekle - iako to nije niti će ikada biti moj ðir - shvaćam općenarodno veselje po ulicama. Jednom dijelu graðana RH takvo je što očito bilo potrebno jer se barem jedan dan imaju potrebu osjećati kao pobjednici pa ću ovom prilikom zanemariti to što su možda ipak mogli ispaliti nešto manje slavljeničkih projektila i izbaciti koju petardu manje. Valjda je to, uz potoke alkohola i zborsko pjevanje borbenih pjesama po ulicama, jedan od načina odavanja počasti herojima. Ja ga, doduše, ne shvaćam, jednako kao što ne shvaćam kakva se to počast odaje vlastitom junaku kada se zviždi onome što izgovara na pozornici, ali hajde. Jučer je bio meðunarodni dan tolerancije pa proširimo tu toleranciju i na različite načine slavlja i odavanja počasti.
Domaće televizije odmah su uskočile u taj vlak i počele slaviti s graðanima na ulicama. S jedne strane, i to je shvatljivo jer ipak je riječ o vijesti dana, ali s druge strane - jesu li se baš morale pretvoriti u cjelodnevni društveno-polit ički program u stilu TV Sjeverne Koreje? Pritom najviše mislim na Javnu TV s Prisavlja, koja je cijeli svoj prvi program i koliko god je mogla drugoga jučer posvetila samo tom dogaðaju. Priče o molitvenim bdijenjima počele su još dan prije, a od izricanja oslobaðajuće presude nadalje program se nemilice krcao beskrajnim studijskim govorancijama ispresijecanim izravnim prijenosima suza radosnica i thompsonijade s ulica i trgova diljem Domovine, a vrhunac je bio cjeloviti prijenos mise iz zagrebačke katedrale. I to mise na kojoj je lokalno popovlje uredno iskoristilo priliku povratka generala da s oltara poruči koju o zdravstvenom i seksualnom odgoju u školama. Zbog čega je to bilo potrebno? I što se točno time slavilo?
Nisu se ni drugi nacionalno koncesionirani televizionari proslavili. RTL-ova je novinarka tako, prilikom slijetanja zrakoplova s generalima na Pleso, neprekidno ispaljivala neviðeno relevantne informacije u stilu: evo, avion je sletio... evo, usporava... evo, Gotovina izlazi... evo, mobiteli se podižu u zrak kao da radi na radiju ili je zaboravila kamermana u reportažnim kolima, a Saša Kopljar, čovjek koji je svojedobno sasvim smireno i novinarski objavio smrt Franje Tuðmana u ponoćnom Dnevniku, jučer je gotovo zaplakao u studiju NoveTV. I oni su ljudi, reći će neki. Da, jesu. Ali kada nastupaju u informativnom programu neke televizije, prije svega su novinari. I ako generali ne ridaju u mikrofon, mogli bi i oni sačuvati suze za privatne derneke, a ne za vijesti. No to su komercijalne televizije - od njih smo ionako već odavno prestali očekivati bilo kakvo ozbiljno novinarstvo i ponašanje primjereno izvjestiteljima . Javna televizija, meðutim, za razliku od njih nema pravo od sebe raditi cirkus i zbog toga je ostavila mnogo lošiji dojam.
Zašto mislim da su ostavili loš dojam i zašto me smeta cjelodnevno televizijsko društveno-polit ičko & ulično-histerič no turpijanje, iako se s druge strane slažem da su vijest i o puštanju generala iz Haaga - nesumnjivo sretne vijesti? Vrlo jednostavno. Sjetite se ponašanja samoga generala Ante Gotovine. Izašao je pred gomilu koja je vrvila upaljenim bakljama i iz koje su odjekivale Thompsonove pjesme, pristupio mikrofonu i smireno, pristojno zahvalio na podršci. Ni trenutka se nije dao navući na urlanje, skandiranje, nacionalistički kič ni daljnje poticanje masovnoga transa. Stao je pred mikrofon i kao pravi oficir i džentlmen zahvalio institucijama države kojoj je služio u ratu i u Haagu, pozvao nas da rat ostavimo prošlosti i okrenemo se budućnosti.
Hrvatski televizionari, posebno oni javni, nisu se znali tako ponašati, iako, za razliku od generala Gotovine, nisu godinama nevini sjedili u pritvoru. Njima to valjda nije bilo dovoljno veličanstveno. Nisu se ugledali u čovjeka kojemu je sve jučerašnje slavlje bilo posvećeno, nego su svoj program uskladili s bacanjem petarda i ulično-pijanim zazivanjima nebesa. A dok je u slučaju naroda na ulicama takvo nekontrolirano ponašanje (recimo) razumljivo, u slučaju novinara nije. Ili, da ponovim još jednom - ako je Gotovina usred cijele halabuke uspio ispasti smirena i prema budućnosti orijentirana megafaca, mogli su to učiniti i hrtovci. Ne bi time nimalo umanjili značenje jučerašnjega dana ni dobre vijesti koje su nas sve obradovale. Zašto to onda nisu htjeli učiniti? E, to je već jedno mnogo složenije pitanje i problem koji nema veze s generalima. To je problem koji seže duboko u povijest hrvatskih TV-novinarskih praksa i navika te je za njegovu analizu potreban jedan sasvim drugi članak.
T-Portal (tportal.hr/.../...)
" Priče o molitvenim bdijenjima počele su još dan prije, a od izricanja oslobaðajuće presude nadalje program se nemilice krcao beskrajnim studijskim govorancijama ispresijecanim izravnim prijenosima suza radosnica i thompsonijade s ulica i trgova diljem Domovine, a vrhunac je bio cjeloviti prijenos mise iz zagrebačke katedrale. I to mise na kojoj je lokalno popovlje uredno iskoristilo priliku povratka generala da s oltara poruči koju o zdravstvenom i seksualnom odgoju u školama."
Od mita i legende, heroja Gotovine, popovi napravili cirkus
pogledaj gore u članak, ako ti nije jebeno teško, i ubuduće ne seri gdje nije potrebno
druga je stvar što po difoltu lošinjski nadrogirani retardi ne znaju nego na prvu loptu sve popljuvati i posrati
na čisto simboličkoj razini,sve to djeluje malo šizofreno..kao da piješ balantajn-medic u uz muziku tompsona dok ispunjavaš poreznu prijavu..
Inače, Zemun je hrvatski grad, Kartagu treba razoriti, a sve ove radikalne Srbe pod hitno treba deportirati na Mjesec.
A što ako je motiv bio sasvim drugi? Na primjer, da se konačno riješi srpsko pitanje u Hrvatskoj. U prilog ovoj mogućnosti najprije govore ona zbivanja na osloboðenom području koja su potakla moralno zgražanje vanjskih promatrača, na prvom mjestu već spomenute pljačke i paljevine. Nazire se naime neugodan paradoks. RH argumentira Oluju pred svjetskom javnošću na prvom mjestu njenom legalnošću - riječ je o neospornom pravu države da protegne svoju vlast na sve dijelove svog teritorija. A zatim u svjetskoj javnosti prezentira slike hrvatskih vojnika i policajaca koji ukoliko već sami ne pale i ne pljačkaju barem ne sprečavaju druge da to čine. Hrvatska je dakle povratila vlast nad dotičnim teritorijem zato da tu vlast ne bi vršila, ne dakle da bi ukinula nelegalnu vlast srpskih pobunjenika, nego da bi ukinula svaku vlast uopće! Hrvatska se država ponovno uspostavlja zato da bi se smjesta sama ukinula. Ona pokreće ratnu mašineriju u ime zakona, da bi potom taj zakon ili sama gazila ili potpuno ignorirala. Ona se poziva na pravo suverenosti proizašlo iz volje hrvatskog političkog naroda, da bi taj politički narod srozala na podivljalu rulju koju niti umije niti hoće kontrolirati. Njen poredak je dakle opći nered, njena vlast je bezvlašće, a njen temeljni zakon bezakonje. Njen najviši drzavni interes, interes je njena samoukidanja kao države.
Tko se zgražao nad razvalinama Vukovara?
Tko se ponosio jer je do temelja razvalio Vukovar?
Vukovar 1991.
Knin 1995.
I još nešto, opsada i granatiranje Vukovara je trajala 87 dana, a cijela operacija Oluja jedva 3 dana.
Toliko o prekomjernom granatiranju Knina.
Zašto te to smeta srbine?
Po forumima se periodično vode diskusije sa srbima uglavnom iz Srbije koji ne percipiraju što se to desilo na ovim prostorima.
uglavnom;o rodu,pun mi je k.. kvazi dušebrižničke beogradske politike o srbima u hrvatskoj,nemoj te molim vas brinuti o meni ,nemojte paliti zastave u moje ime,nemojte bacati kamenje na buseve..uopće zaboravite na nas,jer kada nas se sjetite ,na[cenzurirano]o..
u moje ime možete dopustiti gay paradu u Beogradu,pohvat ati škorpione i ostale ubojice po selima,priznati kosovo..
o domovini; citiraću generala- okrenimo se budućnosti
nabrijanim sugraðanima:u strahu od barbara sa istoka,koji ne dolaze više,sami postajete barbari
ovo trebate pročitati
ovo čitajte i uživat ćete u širokom spektru ponuđenih mogućnosti identifikacije
Ovo je svetogrđe da zavapiš "Isuse, Josipe i Marija, oprostite mu jer ne zna što čini".