»Praznik demokracije«

Korisnička ocjena:  / 13
LošeNajbolje 

uioStrašću nabijena predreferendumska atmosfera podsjeća na ratno stanje. Prvo, podjela je gotovo opipljiva, a neprijateljstvo rastuće. A potom, kao u ratu, vrijedi ona poznata: prva žrtva rata je istina. Ne, neću nabrajati koje neistine, podmetanja, nelogičnosti i kvaziargumenti svakodnevno preplavljuju javni prostor. Više me zanima zašto mnogi pristaju na tezu da je predstojeći referendum, već pomalo u sjeni onog sljedećeg za koji se užurbano i strastveno prikupljaju potpisi, praznik demokracije.

Izlazimo na referendum da potvrdimo već postojeću u Obiteljskom zakonu važeću odredbu o braku kao zajednici muškarca i žene. Gotovo pedeset milijuna kuna već privatizacijom, pljačkom, previsokim porezima i nedostatkom gospodarske strategije ogoljenim narodnim masama izbit će se za ovaj praznik demokracije. Budimo pesimistični pa povjerujmo isto što i voditelji i promotori ove inicijative, da su građani ove države potpuno zapušteni, netolerantni i željni tuđe krvi, pa da će referendumski odgovor biti potvrdan. Ustavnom odredbom, dakle, markirat će se riječ brak kao ekskluzivna privilegija heteroseksualnih parova. Istovremeno se radi na donošenju Zakona o životnom partnerstvu, kojim će se ispuniti zahtjev Rezolucije o homofobiji u EU, P6_TA-PROV(2006)0018 i Rezoluciji Europskog Parlamenta od 24. svibnja 2012. o borbi protiv homofobije u Europi (2012/2657(RSP), koje zahtjevaju od zemalja članica da usvoje zakonodavstvo kojim se prekida diskriminacija koju trpe istospolni partneri u području nasljeđivanja, imovinskih odnosa, najma, mirovinskog osiguranja, poreznog sustava, socijalne sigurnosti i dr.

Ispuni li referendum očekivanja inicijatora, heteroseksualcima, dakle, ostaje ekskluzivno brak, a onima drugima ne figa, nego samo nešto drugačije nazvano, ali sa jasno definiranim pravima koja zahtijeva od zemalja članica EU Rezolucija o homofobiji. Skupa šala bome, markiranje jedne riječi.

Vigilare, jedna od perjanica pokreta za ustavnu promjenu, koja na svojim web stranicama kao misiju svoje udruge ističe uključivanje tihe većine u demokratske procese građanskoga sudjelovanja u oblikovanju civilnoga i političkoga društva u Hrvatskoj, u skladu s hrvatskim tradicionalnim vrijednostima, ističe: "Želimo i tražimo da se u ovom vremenu koje predstoji do referenduma, koriste razumni i utemeljeni argumenti o temi referenduma – a ta tema je brak".

Pitam se zašto nitko, a najmanje inicijatori referenduma, toj temi ne pridaju nikakvu važnost. Pitam se za što je zapravo potpisalo 750000 građana u svom zahtjevu da se održi referendum – za očuvanje institucije braka ili za sužavanje prava jednoj ionako do krajnosti marginaliziranoj manjini. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da brak baš i nema takvu konsenzualnu potporu hrvatskih građana. U 2011. godini razvedeno je 280 od 1000 brakova. 54% mladih ispod 27 godina iskazuje nezainteresiranost za brak. Brak je u krizi, jasno je svima. Zaista, to bi opravdalo iskaz udruge Vigilare o važnosti teme braka. Ali kakve to ima veze sa ugradnjom ekskluzivnosti institucije heteroseksualnog braka u Ustav? Nisu li, ako je tema referenduma brak, promašili referendumsko pitanje? Nisu li trebali pitati treba li zabraniti brakorazvod? Kazneno progoniti preljub? Što bi odgovorili hrvatski građani da ih se pita je li im institucija braka (heteroseksualnog, kako je već definiran u pravnom poretku RH) toliko draga da bi zabranili brakorazvod? I Crkva, koja ima toliku moć nad građanima da im određuje za koga će i kako će glasovati, kako to da im ne zabrani i ne uskrati razvod, već se sve učestalije povodi za društvenim trendovima i svako malo vidimo u medijima kako je sretno razvrgnut crkveni brak različitih celebritija? Zašto je dobitno pitanje za 50 milijuna kuna već postojeća definicija braka jednog muškarca i jedne žene, a ne zaštita tog braka?

Dobro ... Intencija je jasna i uostalom izgovorena: treba pederima zabraniti brak. Zato da ne bi ugrozili instituciju braka. Koja je, izrazimo to brojkama, ugrožena toliko da 28% brakova propadne, a 54% mladih ni ne pada na pamet da se u to uvaljuju. Zvuči logično?

Uvjerena sam da su inicijatori referenduma potpuno neiskreni. Jebe im se za brak. Pa i za pedere, koji su samo nebitna kolateralna žrtva njihovog poduhvata da nas upropaste. Financijski, učestalim referendumima. Da nam otupe oštricu kritičnosti idiotskom argumentacijom. Da nam oduzmu humanost potenciranjem mržnje prema manjinama. Da nas ocrne u svijetu i bace u izolaciju. Da umanje društveni kapital zajednice podjelama i ostrašćenim kampanjama. Da nam proizvedu lažne neprijatelje kako ne bismo prepoznali prave, one koji s jednom rukom na srcu drugom grabe iz naših sve praznijih džepova. Da slaveći lažne praznike demokracije otpišemo pristojnu budućnost.

Bojana Genov