Mala otočna zajednica bruji pronoseći veliku vijest – pojavila se sekta na Lošinju! Ne zna se je li veća vijest sekta ili činjenica da se sastanci održavaju u prostoru Centra za zdravo odrastanje, od sugrađana sklonim jednoumlju nazvanim ateističko sotonističkim centrom.
Uzbuđenje raste, angažiraju se jake snage većinske vjerske zajednice, izriču se opomene, riječi zabrinutosti i osude, vjernici hitaju svećenicima po pravorijek o valjanosti konkurentskih pronositelja Isusova nauka, a u drami se napokon pojavljuju i policijske snage ne bi li zaštitile djecu od loših utjecaja.
Što se to zapravo dešava?
Centar za zdravo odrastanje kao građanska udruga koja podržava samoorganiziranje građana za ostvarenje širokog raspona njihovih interesa i potreba dala je svoj prostor na korištenje u jedinom slobodnom terminu, nedjeljom, za izučavanje Međunarodne biblijske škole.
Povika na ovu aktivnost i njegove organizatore i udomitelje prokazuje malu otočnu zajednicu koja bruji kao prilično nekršćansku. Prvi je faul upotreba riječi sekta. Mada je sekta pojam koji u sociologiji označava užu ili manjinsku skupinu unutar veće organizacije ili šireg pokreta koja zastupa odvojena mišljenja i programe te se suprotstavlja većini, s vremenom je riječ postala pogrdna i u vrijednosnom i pravnom smislu se više ne koristi za označavanje vjerskih zajednica. Sve vjerske zajednice imaju ista prava. Nitko nema pravo omalovažavati druga uvjerenja, jer nema kriterija po kojem bi se utvrdilo ili moglo utvrditi koja je vjera ili vjerovanje »pravo«, a koje »krivo«. Unutar velike kršćanske zajednice postoji 38.000 različitih denominacija. Za hereze se je davno prestalo kažnjavati, a sve su se kršćanske denominacije obvezale na dijaloški napor - ekumenizam - koji se temelji na ravnopravnosti i zajedničkom zalaganju za mir i opće dobro.
Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica jamči svim vjerskim zajednicama slobodu vjeroispovijesti. U članku 3. navodi da vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima. Također određuje da vjerska zajednica ne smije onemogućavati druge vjerske zajednice ili građane bez vjerskog uvjerenja u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog uvjerenja.
Poštovanje, dakle, koje se traži za sebe, mora se moći pružiti drugima, čak i kada njihova uvjerenja ne dijelimo ili se s njihovim uvjerenjima ne slažemo. Posebno je ta obaveza značajna za vjernike većinske crkve, koji su kao većina dužni voditi brigu o pravima manjine ne samo slijedeći duh i slovo zakona, već i svoje vjere.
Savez crkava Riječ života upisana je u Evidenciju vjerskih zajednica u RH pri Ministarstvu uprave. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je nedavno presudu protiv Hrvatske zbog diskriminacije crkava reformacijske baštine u odnosu prema drugim vjerskim zajednicama. U procesu pod nazivom "Savez crkava Riječ Života i ostali protiv Republike Hrvatske" Europski sud utvrdio je "kršenje članka 9. (sloboda mišljenja, savjesti i vjere) u kombinaciji s člankom 14. (zabrana diskriminacije) Europske konvencije o ljudskim pravima". Savez crkava Riječ Života, Crkva cjelovitog evanđelja i Protestantska reformirana crkva u Hrvatskoj tužile su Republiku Hrvatsku zato što, za razliku od drugih vjerskih zajednica, ne mogu imati vjersku pouku u javnim školama i vrtićima niti dobiti službeno priznanje crkvenog vjenčanja jer hrvatske vlasti s njima nisu pristale zaključiti ugovor kojim bi se regulirao njihov status.
Tri crkve registrirane su kao vjerske zajednice u Hrvatskoj 2003. Ali, da bi mogle imati vjersku pouku u školama i zaključivati brak u crkvi sa zakonskom snagom, s državom o tome moraju zaključiti ugovor. Taj im je zahtjev odbijen 2005. godine, jer je zaključeno da ne ispunjavaju kriterije po kojima trebaju imati najmanje 6000 članova i biti na teritoriju Hrvatske 6. travnja 1941.
Budući da je Europski sud za ljudska prava odlučio da taj kriterij nije valjan i da će RH zacijelo ispuniti svoju pravnu obvezu koja proizlazi iz presude, uskoro možemo očekivati i veću vidljivost ovih vjerskih zajednica od tihih sastanaka nedjeljom. I tome bi se svi trebali moći radovati.
Raspad bivše države u velikoj je mjeri pripisan nezadovoljstvu građana jednoumljem. Jednoumlje je dobro prepoznato kao temeljna prepreka ostvarenju ljudskih sloboda, pa ga je valjalo dokinuti – političko, vjersko, partijsko. Odlukom o prihvaćanju kapitalizma i slobodnog tržišta, na tržištu su se našle ne samo robe za kojima su socijalistički građani gorljivo žudjeli, nego i ideje i uvjerenja. Svakodnevna je mantra da je konkurencija dobra, a svaki školarac zna i zašto. Budući da ljudima pruža slobodu izbora i povećava kvalitetu konkurentskih ponuda, dokida jednoumlje i širi prostor slobode, valja se pomiriti i s konkurencijom religijske ponude.
Govorimo li o zaštiti djece od štetnih utjecaja roditeljima nepoznatih i / ili) neprihvatljivih vjerskih uvjerenja, djeca također imaju pravo birati u obilju konkurentske ponude. Sukladno Konvenciji u pravima djeteta, dijete ima pravo izabrati svoje religijsko uvjerenje, kao i to da ga nema. Hrvatsko su društvo i Katolička crkva u ratnim i poratnim godinama obilato tolerirali dječja prava i dječju potrebu za komformiranjem, pokrštavajući djecu muslimana, pravoslavaca i ateista. Dakako da se to neće dogoditi u slučaju marginalnog i društveno potpuno nemoćnog Saveza crkava Riječ života i da je paralela povučena samo u cilju isticanja potrebe za dosljednom primjenom istih standarda za sve.
Nakon prvog čina ove komedije zabune, brujanja u kuloarima, uvođenja u radnju policijskih snaga i tihe, ali veoma neprijateljske osude drugačijih, treba se nadati da u Malom Lošinju neće doći do progona kršćana i njihovih (slučajnih) pomagača, do njihovog potajnog sastajanja u katakombama i komuniciranju šiframa kako ne bi bili prepoznati, izdvojeni, bačeni lavovima. U naporima da se to ne dogodi, očekujemo upravo vodeću ulogu svećenika i vjeroučitelja.
Komentari:
www.rijeczivota.hr/o-nama/
Vidim da tamo piše "Radi se o crkvi reformacijske baštine koja kao vrhovni autoritet priznaje Bibliju.", a to znači da ne priznaju hijerarhiju rimokatoličke Crkve od pape na vrhu, preko kardinala, biskupa i na niže. Bitna razlika između katoličanstva i reformacijske baštine je pitanje dostatnosti i autoriteta Svetoga pisma. To je vjera da je Biblija jedini izvor Božje objave čovječanstvu, i da uči sve što je nužno čovjeku za spasenje od grijeha. Katolici ne priznaju takvo vjerovanje kao ispravno i ne vjeruju da je Biblija jedina dovoljna kao mjerilo ponašanja za spasenje od grijeha. Vjeruju da kršćanina podjednako obvezuju i Biblija i rimokatolička predaja, jer mnoga rimokatolička učenja, poput Čistilišta, molitve svecima, štovanje ili obožavanje djevice Marije itd. nemaju temelja u Svetom pismu, nego se zasnivaju na rimokatoličkim predajama. Koliko mi je poznato, izučavanje Biblije znači osobno proučavanje i rasprava među jednakima, bez hijerarhije o Isusovim porukama u Svetom pismu. Možda je to razlog da nisu dragi katolicima jer kad svatko može biti sam svoj tumač Biblije, svećenici nemaju posla
Ukoliko se na seansi pojavi 10 ovakvih kao ja, onda je to mlaćenje prazne slame.
U tekstu "Konkurencija ideja dokida jednoumlje" kažete "Sukladno Konvenciji u pravima djeteta, dijete ima pravo izabrati svoje religijsko uvjerenje, kao i to da ga nema". Nisam siguran na koji članak ste citirali jer nisam našao nešto slično u Konvenciji o pravima djeteta.
Pravo na slobodu vjeroispovijest i te pravo na promjenu istoga ili pak na neispovijedanje niti jedne od religija, zajamčeno je Općom deklaracijom o ljudskim pravima, članak 18.
No kada se radi o djeci, o njihovom odgoju odlučuju roditelji do djetetove punoljetnosti. Djeca nemaju pravo glasa, nemaju pravo sklapanja ugovora, ne mogu obnašati financijsku odgovornost. Želi li djete postati članom nekog sportskog kluba, potreban je pismeni pristanak oba roditelja. Nisam pravnik, no isto pravilo bi trebalo vrijediti za za pristupanje djeteta nekoj vjerskoj zajednici.
Dakle, do punoljetnosti djete nije u mogućnosti koristiti sva prava dostupna punoljetnim građanima. Ovo spominjem jer želim pomoći maloj vjerskoj zajednici koju spominjete u izbjegavanju nepotrebnih neugodnih situacija u budućnosti. Želi li neka maloljetna osoba pristupiti nekoj vjerskoj zajednici, potreban je pismeni pristanak roditelja. U protivnom može doći do neugodnih reakcija roditelja pa čak i tužbi.
Molim vas da ovo imate u vidu.
Lijep pozdrav i svako dobro.
Jura Nanuk
Do ovog nemilog slučaja nije trebalo doći, jer malodobno dijete nam se pridružilo po odobrenju oca, koji je umjesto da razgovara s nama zatražio mišljenje svećenika rimokatoličke Crkve.
Koji mu je, koliko nam je poznato, rekao da našu kršćansku denominaciju Katolička Crkva NE PRIZNAJE. Što mu je još rekao nije nam poznato, ali očeva reakcija ukazuje na to da je bio potaknut na neprimjerene postupke pa i do policijskog izvida.
Možda je istina što Lija kaže da netko plaća uredništvo da briše komentare koji ga se tiču, ali ako ima takva saznanja trebao bi navesti tko je taj koji plaća. Bez da je to naveo isto je kao da mi je u gostima pa potiho prdne, a kad zasmrdi pravi se da nije on. Pa su svi sumnjivi. Pogledajmo napr. Članak Čardaš na glavnom trgu objavljen prije ovoga o Policiji u Udruzi zbog Biblijske škole. To je obični snimak događanja ali dok ovo pišem ima čak 30 komentara. Pa da vidimo tko plaća da ostanu pozitivni, a da se brišu negativni komentari.
Prvi komentar je pohvala Jadranki dd i voditelju programa g. Domcu. Komentar nije obrisan pa bi Lija mogao zaključiti da je uredništvo plaćeno od Jadranke. Ali već sljedeći komentar kaže «Daj ne budali. To je bio samo dokaz da je neko bio spreman potrošiti neku sitnu lovu. nije se pretrgao jer je možda dao smještaj gostima koji su onda prodavali svoju robu. I ne vidim zašto pohvale g. Domcu kad je samo odrađivao svoju plaću.». Pa zar taj komentar ne bi bio obrisan da je uredništvo plaćeno za brisanje komentara koji se tiču onoga ko plaća??
Potom slijedi nekoliko posprdnih komentara na račun gradskih vjećnika uhvaćenih na snimci kako jedu čobanac. Zar bi ti zlobni komentari ostali da gradska vlast plaća uredništvu da se takve stvari brišu? Da gradska vlast plaća uredništvu snimci ovih vjećnika ne bi bili ni objavljeni ili bi se zahtjevalo da ih se makne. Plaća li uredništvo Turistička Zajednica? Čisto sumljam jer da plaća obrisalo bi komentar u kojem se prigovara na čardašu i kulenu umjesto domaćih stvari. A ko još ima novaca da bi mogao plaćati brisanje negativnih komentara. Naravno to su Ruska braća milijarderi pa si to mogu priuštiti. Ali vidi vraga, tamo je komentar «ovo je lagano premazivanje očiju za većinu .. stvarnost je morala biti prezentirana u ritmu ruskih svirki i plesova , votka je zaštitni znak kad se fešta ..». Pa sad ti ajd zaključi ko tu koga plaća
Citat: E to je zanimljivo, jer nisu ga tukli zbog tekstova nego zato što NIJE obrisao jedan komentar.
Pravo djeteta na slobodan odabir vjeroispovijedi
U svim postupcima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.
U posljednje vrijeme često smo svjedoci rasprava čija je tema sloboda vjeroispovijest i. Svježiji primjer pamtimo kao prvi, a nadamo se i posljednji, skandal teme dana brojnih medija - popisa stanovništva 2011. Popisivači su građanima nekih područja Hrvatske odbijali upisati vjeroispovijed te im sugerirali da je uopće ne navedu ili da navedu neku drugu. Razvidno je da takvi postupci narušavaju slobodu vjeroispovijedi koja je jedno od ustavnih, ali i temeljnih ljudskih prava svakog građanina Republike Hrvatske.
Potaknuti nedavnim raspravama nametnulo nam se pitanje što je s pravom djece na slobodan odabir vjeroispovijedi , koje su osobine toga prava, kako je ono zakonski uređeno i u kojem je odnosu s pravima roditelja. U nastojanju da ponudimo neke odgovore na ovo složeno pitanje, promotrit ćemo odredbe Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora, osobito Konvencije UN-a o pravima djeteta i Obiteljskog zakona.
Ustav Republike Hrvatske u članku 63. propisuje da su roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Nadalje, roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti. Po pitanjima prava u odnosu roditelja i djece Ustav se zadržava na ovim odredbama koje su detaljnije razrađene međunarodnim ugovorima i zakonima. Iz Ustava se ne može razlučiti posjeduju li djeca pravo na slobodan odabir vjeroispovijedi .
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta određuje dijete kao ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ako se, na temelju zakona koji se odnosi na dijete, punoljetnost ne stječe ranije (članak 1.). Konvencija nalaže svim javnim i privatnim institucijama da se u odlučivanju o pravima djece primarno trebaju voditi interesima djeteta.
Države potpisnice dužne su poštovati odgovornosti, prava i dužnosti roditelja ili, gdje je takav slučaj, članova šire obitelji ili zajednice, kako je predviđeno lokalnim običajima, zakonskih skrbnika ili drugih osoba zakonski odgovornih za dijete, da na način koji je u skladu s razvojem sposobnosti djeteta osiguraju, upute i usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegovih prava koja su priznata ovom Konvencijom. Članak 18. naglašava trajnu odgovornost roditelja da se u odgoju i razvoju djeteta vode njegovom dobrobiti.
Pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi zajamčeno je člankom 14. Konvencije. Drugim riječima, dijete je nositelj toga prava, a ne roditelj. Međutim, države potpisnice imaju obvezu poštovati prava i dužnosti roditelja odnosno zakonskih skrbnika da usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegova prava na način koji je u skladu s razvojem njegovih sposobnosti.
Obiteljski zakon u članku 93. također ističe da roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi. Nadalje, odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti, te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.
U većini slučajeva između roditelja i djece neće biti sporova po pitanjima vjere. Takav stav temeljimo na činjenici da odgoj i podizanje djece podrazumijeva podučavanje, usmjeravanje i pomaganje djeci da usvoje određene životne vrednote pa tako i one vjerske odnosno duhovne. Pri tome ne smijemo zaboraviti da većina vjerskih zajednica, izuzev ekstremističkih skupina, podržava i promiče vrijednosti ljubavi, solidarnosti, mira, nenasilja i istinoljublja za koje bez sumnje možemo ustvrditi da jesu u najboljem interesu djeteta.
Ukoliko bi se sukob ipak dogodio i ukoliko bi djetetov odabir vjerskog uvjerenja bio u suprotnosti s uvjerenjem roditelja, nastala bi i svojevrsna kolizija roditeljeva prava da usmjerava dijete i djetetova prava na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi . Smatramo da bi s obzirom na odredbe članka 14. Konvencije, djetetova procjena onoga što je u njegovu najbolju interesu imala primat pred roditeljskom procjenom, ali samo u slučaju kada bi se radilo o djetetu određene zrelosti i dobi. Nadalje, sloboda vjeroispovijedi ili djetetova uvjerenja ograničena su stavkom 3. istog članka odnosno ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su nužna radi zaštite javne sigurnosti, reda, zdravlja ili morala, ili osnovnih prava i sloboda drugih.
Teško da možemo zamisliti sukob djeteta i roditelja u domeni odabira vjere kao izoliranu pojavu. Vrlo je vjerojatno da bi postojanje takve vrste sukoba nužno uključivalo poremećenost odnosa roditelja i djeteta i u drugim važnim dimenzijama njihovog zajedničkog života. U takvim situacijama rješenju spora trebao bi pridonijeti i centar za socijalnu skrb.
Iako Obiteljski zakon ne sadrži odredbe koje izrijekom propisuju pravo djeteta na mijenjanje vjeroispovijedi , članak 89. ističe da dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima koja su o tome dužna obavijestiti centar za socijalnu skrb. Također, unatoč tome što članak 101. Obiteljskog zakona regulira spor roditelja međusobno, mišljenja smo da bi se na njegovu primjenu moglo uputiti i pri prijedlogu djeteta centru za socijalnu skrb u ostvarivanju zaštite njegovog prava na slobodu savjesti i vjeroispovijedi . Dakle, i u tom bi slučaju odluku radi zaštite dobrobiti djeteta donio sud u izvanparničnom postupku na prijedlog centra za socijalnu skrb prebivališta djeteta ili djeteta.
Zaključno napominjemo da je u slučaju kršenja djetetovih prava od strane roditelja sud ovlašten izreći neke od mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta (članak 108 - 117.).
Pripremio: Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.
Literatura:
- Hlaća, N., Popović, P., (2009), Pravo djeteta na slobodu savjesti i vjeroispovijedi , Bogoslovna smotra 79(2).
ili razmisliti nad činjenicom da povijest lošinja ne počinje tvojim dolaskom u njega..
i da ti nitko ne može zabraniti da se osjećaš i zoveš lošinjanom osim onih koji politički (i drugačije)profi tiraju od takvih glupavih podjela..
osim ako ti "lošinjani" nisu u stvari potomci bivših okupatora
Gle velikog Hrvata...Mali Lošinj je kozmopolitski grad a svoj je najveći razvoj doživio za vrijeme Austro Ugarske monarhije, Italijom i bivšom Jugom. Republika Hrvatska donijela mu je propast svega što je imao uključivo Lošinjske plovidbe. Pa sad ti zaključi gdje je tko stenjao i kada. Znanje jezika - ne radi se o iskvarenom Talijanskom nego o venecijansko/tr šćanskom dijalektu je prednost a ne nedostatak, isto kao što je i znanje ćirilice bez kojeg se uskoro nigdje u Lošinju ne će moći zaposliti...
Pionirka, ono o ćirlici je rećeno ironično ali se smajlić negdje izgubio
A njegovi lošinjanski službenici i vjeroučitelji šalju policiju protiv svoje manjinske braće u Kristu i to baš uoči Božića da im uljepšaju blagovanje Njegova rođenja.
nije se rastjeravalo kršćane nego ubijalo popove, fratre i časne sestre...
izgleda da su mediji krivi i za prodaju Jadranke Rusima i za propast Lošinjske plovidbe, svaka čast !!!
Ja šumom ti drumom.. Kakve veze ima molim te lijepo išta od ovoga što si ti napisao sa mojim komentarom i sa temom uopće ???
Vatikan je u najvećoj mjeri utjecao na benigno intonirane ovogodišnje božićne homilije hrvatskih biskupa, međutim u idućih šest mjeseci očekuju se najvažniji potezi pape Franje, koji bi mogli stubokom promijeniti odnose unutar Hrvatske biskupske konferencije. Od Franje se očekuje da - prema pravilima Kanonskog prava - možda već do Uskrsa 2014. umirovi skupinu biskupa, koji, redom, pripadaju desnoj struji ovdašnje Crkve.
www.jutarnji.hr/.../1151567
...a kako će sada Miha bez Waltera graditi golf na Mataldi.
ne brini puntaru, Biskupija je već donijela odluku da se Matalda da u koncesiju, čeka se samo potpis ugovora...
Samo trećina (33 posto) zna da ljudska prava vjernika određuje Opća deklaracija o ljudskim pravima, a 31 posto misli da je to Biblija i 30 posto da je to uređeno Deklaracijom o slobodi vjeroispovijest i.
Samo 14 posto učenika sedmih i osmih razreda zna da je najvažnija uloga građana u demokratskoj državi nadziranje djelovanja vlasti, a vjerojatno zbog toga što im nedostaje znanja o tome kako demokratsku vlast izabiru i smjenjuju građani na temelju praćenja i vrednovanja njezina djelovanja.
Najvažnija uloga građanina je informiranost o društvenim zbivanjima, misli 32 posto učenika, što je i najbliže točnom odgovoru, a 26 posto njih ulog građanina vidi u poštovanju odluka vlade. Ono što je zabrinjavajuće je da svaki četvrti učenik završnih razreda osnovne škole građanstvo definira kao brigu za osobne interese.
Iza opisa "Vlast je u zemlji u rukama jedne osobe koja vlada uz pomoć policije i tajnih službi. Građani potvrđuju svoju ljubav i vjernost vođi tako što pjevaju pjesme njemu u čast", gotovo jedna trećina učenika vidi demokratsku vlast, a 39 posto ih je prepoznalo diktaturu.
h-alter.org/vijesti/kultura/ne-znaju-cak-ni-cemu-sluzi-ustav