Kako Grad Mali Lošinj može primiti u vlasništvo nešto od nekoga tko nije vlasnik, hvaliti se tim poklonom i biti zahvalan donatoru? Pomorsko dobro kao opće dobro na kome nema mogućnosti stjecanja vlasništva, privatna tvrtka će predati u vlasništvo Gradu Malom Lošinju? Iako je to pravno i logički nemogući scenarij on će se stvarno dogoditi u Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu. Jadranka hoteli će pokloniti Gradu Malom Lošinju pomorsko dobro i za to će dobiti zahvalnost gradske vlasti ►
Počašćeni smo joj jednom predstavom gradskog vijeća u režiji gradskih stručnih službi. Predstavu nismo gledali ali nam ju je prepričao portal Otoci.net. U izvještaju o raspravi 5. točke dnevnog reda, usvajanju proračuna za 2018. godinu, na amandman vijećnika Dubravka Devčića da se sredstva predviđena za pokroviteljstva sportskih manifestacija u iznosu od 200.000 kuna rasporedi klubovima ze redovni rad, pročelnica odbija prijedlog s obrazloženjem da je tih 200.000 kuna već ugovoreno pokroviteljstvo velikih događaja! Kako je moguće raspolagati sredstvima i obvezivati se unaprijed prije nego li je proračun usvojen, nitko nije pitao niti se itko potrudio to objasniti. No to znači da gradske službe rasplažu proračunom unaprijed prema vlastitim odlukama koje vijećnici kasnije imaju samo potvrditi. Usvajanje proračuna je dakle samo puka formalnost kojom se potvrđuju ranije donesene odluke tijela i osoba koje za to nisu ovlaštene.
Ali tu apsurdima nije kraj. Takav je i sam proračun za 2018. godinu. U II. rebalansu proračuna koji je bio na dnevnom redu prije usvajanja ovogodišnjeg proračuna utvrđeno je da će proračun za 2017. godinu biti 74,5 milijuna kuna. U prijedlogu proračuna za 2018. predviđaju se prihodi veći za tridesetak milijuna kuna. Čemu zahvaliti takav rast proračuna? Dio tog spektakularnog rasta čine kapitalne donacije tvrtke Jadranka hoteli d.o.o, u iznosu od 10.570.000 kuna. Na tvrdnju vijećnika Devčić da se prema Zakonu o proračunu donacije kao namjenski prihodi uplaćuju u proračun, te da bi sredstva namijenjena uređenju rasvjete i šetnice trebala biti uplaćena u proračun, pročelnica Jović odgovara da "investitor može biti i netko drugi, ako ima suglasnost jedinice lokalne samouprave, te da u tom slučaju netko može izgraditi komunalnu infrastrukturu i predati je u vlasništvo Gradu. Pitali smo i Ministarstvo graditeljstva, te nam je odgovoreno da postupamo ispravno". Odgovor kao iz vica.
Na primjedbu vijećnika da donacija mora biti uplaćena u proračun pročelnica tvrdi da ne mora jer investitor može biti i netko drugi, ako ima suglasnost jedinica lokalne samouprave. Kakve veze ima uplata novca u proračun s tvrdnjom da investitor može biti i netko drugi pročelnica se - opet - nije potrudila objasniti.
Stav da "investitor može biti i netko drugi, ako ima suglasnost jedinice lokalne samouprave" prejudicira i suglasnost grada. Na temelju kojeg zahtjeva, u kojem pravnom postupku i u kojem aranžmanu će tu suglasnost Jadanka hoteli dobiti ili su je već dobili nije poznato ali prema rezolutnom stavu pročelnice Jović to je gotova priča. Na tvrdnju vijećnika da donacija mora biti uplaćena u proračun, pročelnica Jović tvrdi da investitor može biti i netko drugi, a da je tome tako potvrdilo je, kaže, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. No više bi značilo da je prenijela mišljenje Ministarstva financija ili mišljenje Državne revizije. Bilo bi zanimljivo vidjeti dokument Ministarstva graditeljstva kojim potvrđuje mišljenje pročelnice Jović da donacija ne mora biti uplaćena u proračun grada. Takvo mišljenje Ministarstva graditeljstva relevantno je koliko bi vrijedno bilo mišljenje Ministarstva financija da Jadranka hoteli smiju popločavati pomorsko dobro. Nema sumnje da bi u slučaju potrebe pročelnica Jović bila u stanju ishoditi i takvo mišljenje.
Stavom kojim tvrdi da je popločenje šetnice komunalna infrastruktura pročelnica Jović također obamanjuje vijećnike. Popločenje kuhinje, dnevnog boravka, terase, dvorišta, balkona, okućnice, staze ne predstavlja izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture. To je jednostavno samo popločenje.
Doniranje pomorskog dobra?
No apsurdi ni tu ne prestaju. Pročelnica Jović javno, pred vijećnicima tvrdi da će Jadranka hoteli nakon što se izgradi objekt komunalne infrastrukture (koji to nije ali, da ne cjepidlačimo) predati u vlasništvo gradu. E, tu sad nastaju izvjesni logički i pravni problemi. Šetnica koju Jadanka hoteli planiraju popločiti je na pomorskom dobru na kome nema mogućnosti stjecanja vlasništva. Šetnica je u katastru i zemljišnim knjigama upisana kao put na pomorskom dobru (k.č.13337/4 k.o. Mali Lošinj). Lako provjerljivo. Postavlja se pitanje kako može Jadranka koja nije vlasnik šetnice (na pomorskom dobru) predate u vlasništvo Gradu šetnicu koja nije njena. Kako netko tko nije vlasnik može predati u vlasništvo nekome nešto čega nije vlasnik problem je onoga koji poklanja -Jadranka hotela. Ali kako Grad Mali Lošinj može primiti u vlasništvo nešto od nekoga tko nije vlasnik, hvaliti se tim poklonom i biti zahvalan donatoru? Pomorsko dobro kao opće dobro na kome nema mogućnosti stjecanja vlasništva, privatna tvrtka će predati u vlasništvo Gradu Malom Lošinju? Iako je to pravno i logički nemogući scenarij on će se stvarno dogoditi u Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu. Jadranka hoteli će pokloniti Gradu Malom Lošinju pomorsko dobro i za to će dobiti zahvalnost gradske vlasti.
Vijećnik Devčić je izrazio sumnju da je proračunom predviđena doncija od 10,5 milijnuna kuna Jadranka hotela stvarna donacija. Je li sumnja vijećnika Devčića opravdana? Iznos navodne donacije od 10.570.000 kuna neće bit uplaćen u proračun Grada Malog Lošinja nego će investitor izvesti radove prema vlastitom projektu, vlastitim odabirom materijala, po njemu izabranim izvoditeljem i po cjenama koje sam ugovori, a sve to će se prikazati kao donacija Gradu Malom Lošinju. Tako izvedene radove "donirati" će Gradu Malom Lošinju kao dugotrajnu imovinu. No Pravilnik o proračunskom računovodstvu i računskom planu definira vrste imovine. Kao nefinacijsku imovinu Pravilnik razlikuje neproizvedenu i proizvedenu dugotrajnu imovinu. Materijalna imovinom u smislu Zakona o proračunu je ona nad kojom proračun ili proračunski korisnici imaju pravo vlasništva. Šetnica na Čikatu čije popločenje (i javna rasvjeta) bi prema prijedlogu proračuna bila donacija Jadranka hotela d.o.o. u iznosu od 10.570.000 kuna - nalazi se na pomorskom dobru. Dakle nije u vlasništvu Grada Malog Lošinja. Kako Grad Mali Lošinj može primiti kao donaciju nešto što ne može postati njegovo vlasništvo? Proizvedena dugotrajna imovina je npr. prevozno sredstvo -automobil. Moželi li grad knjižiti kao donaciju automobil od donatora koji želi donirati tuđi auto? Jasno da ne može. A zašto bi mogao primiti donaciju - popločenje šetnice, koju donira netko tko nije vlasnik i koje grad ne može nikad postati vlasnikom? Budući da je ova situacija identična situacijama u istoj uvali Čikat u 2015. i 2016. godini, nameće se pitanje zašto isti investitor nije i tada donirao Gradu Malom Lošinju šetnicu/radove na šetnici ispred hotela Bellevue i hotela Alhambra. Zašto ta investicija nije bila dio proračuna za 2015. I 2016. Godinu? I laicima, bez traženje definicije u pravilnicima, samo korištenjem jednostavne i zdrave logika jasno je da bi se nešto moglo smatrati vlastitom imovinom i knjižiti da bi se moglo knjižiti kao vlastitu imovinu, mora postojati pravo vlasništva. To jedino nije jasno ekspertima u gradskim stručnim službama.
Zajedno s Proračunom grada za 2018. godinu usvjena je i Odluka o izvršavanju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu. Prema Zakonu o proračunu, na koji se pozvao vijećnik Devčić, donacije se uplaćuju u proračun uz moguće izuzetke od obveze uplate ali tada to mora biti omogućeno odlukom o izvršenju proračuna. U usvojenoj Odluci o izvršavenju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu nema takve mogućnosti. Naprotiv u čl. 9. i 10. se utvrđuje da se prihodi proračuna, dakle i donacije, uplaćuju na račun. Odlukom o izvršenju proračuna se to ne dozvoljava. Zakon i odluka kaže da se donacije uplaćuju u proračun a proračun predviđa prihode od nenovčanih donacija. Ni manje ni više nego 10.570.000 kuna. Zašto Proračun Grada Malog Lošinja za 2018. godinu nije sukladan s Odlukom o izvršenju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. godinu pitanje je koje treba dobiti odgovor.
Budući se prema Odluci o izvršenju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. utvrđuje da su pročelnici upravnih odjela gradske uprave odgovorni za planiranje svoga dijela proračuna bilo bi dobro da pročelnica Jović kaže temeljem kojih činjenica je hrabro predvidjela donacije privatne tvrtke u iznosu od 10.570.000 kuna. Ima li potpisan ugovor o donaciji? Ima li garanciju banke da će to zaista biti donirano? Ili je to planirano temeljem nekog neobvezujućeg, prijateljskog razgovora? Zbog takvog planiranja donacija od 10.570.000 kuna koje nisu stvarne donacije se usvajaju razvojni programi a posljedično tome i Programi gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i Programi održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji predviđaju radove koji se inače ne bi radili jer nisu interes grada Malog Lošinja, već je to isključivo želja ili interes "donatora". Grad Mali Lošinj ima zasigurno druge priorite nego je to zamjena nove javne rasvjete na Čikatu koju je inače prije par godina financirao Fond energetske učinkovitosti ili nego je to popločenje šetnice na Čikatu. Naravno u trogodišnjim planovima ove investicije nisu ni planirane.
Politika po željama investitora
Grad ne donosi programe gradnje temeljem svojih dugoročnih planova i vlastitih politika (nema ih) već na ovaj način, isključivo prema zahtjevima investitora. Taj koncept je vidljiv i kod uređenja javne površine u Velom Lošinju ispred marketa kojeg uređuje isti investiror. Investitor donira projekt uređenja javne površine i onda grad u svoje Planove razvojnih programa i Programe gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture prema zahtjevima investitora predvidi i obveže se uložiti 4.000.000 kuna za uređenje javne površine ispred novo uređenog marketa. Tih 4.000.000 kuna (to je cca 4% ukupnog, napuhanog proračuna) bi se prije trebalo uložiti u uređenje npr, ulice Braće Vidulić, žile kucavice grada ili u ono što bi odlučilo vijeće. Ovako se ad hoc planovi serviraju vijećnicima u 12. mjesecu, netom prije usvajanja proračun. Na takav način se vijeće stavlja pred svršen čin. Ako ne želi rušiti proračun mora prihvatiti sve razvojne programe koje nam netko uvjetuje velikim donacijama - koje to u stvari i nisu. To postupanje bi se slikovito moglo opisati kao preparirajući hibrid iznuđivanja i obmanjivanja.
Postupanje gradske vlasti prilikom ovog slučaja pokazuje da se nastavlja dosadašnja politika vođenja grada. Ne postoje jasne strategije, vizije ni ideje razvoja grada. Politka se svodi na nekrtičko ispunjavanje želja investora bez vlastitih stavova o stvarnim potrebama i zahtjevima šire zajednice a sve to praćeno nevjerojatnim žarom za kršenjem vlastitih odluka, propisa i zakona. Sve to je vidljivo i na primjeru ove donacije od 10.570.000 kuna. Na žalost pokazuje se da faza šoka izazvanog sletanjem na ovaj otok velikog investitora nije još prošla. U članku Doktrina šoka je 2014. napisano: U takvoj je situaciji (šoka uvjetovanog sletanjem/dolaskom velikog investiora) sasvim moguće da su šokirani ministri, župani, državni službenici po uredima, agencijama i uredima područne samouprave te predstavnici lokalne vlasti spremni ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tolikim novcem." Zbog toga šoka se nitko ne zapita zašto netko donira uopće toliki novac i čemu to?
Komentari:
Na tvrdnju vijećnika da donacija mora biti uplaćena u proračun, pročelnica Jović tvrdi da investitor može biti i netko drugi,"
Pročelnica Jović je bagatelnom nabavom u iznosu od 499.000,00 kuna "platila" radove za koje je izvoditelj radova izveo kompletnu infrastrukturu, sada investitor želi preko donacija platiti stvarno izvedene radove bez uplate u proračun grada a normalno treba i platiti i pročelnicu Jović i društvo.
Dali grad (HDZ) donira vijećniku Dakiću cestu za glas koji su dobili (Sabo je završio u zatvoru)
No kako to obićno biva, beskorisan propali kadar koji negdje u normalnoj sredini samo smeta dolazi u provinciju i nameće se kao stručnjak. Zar bi netko sposoban odabrao malo otočko mijesto koje prezire (a taj prezir je tako očit iz postupanja dotične) odabrao za život kada bi imao izbora?? A velika količina arogancije i bezobrazluka u ophođenju sa građanstvom dođu kao izvrstan paravan za neznanje i nesposobnost.
Zašto ljudi to dopuštaju je pitanje.
Da li itko zna od kuda se ta ogavna persona dovukla na otok?
Pa kom obojci, kom opanci.
odi nahrani tuljane i ništa ne diraj
Cestu je trebala kompletno isfinancirati i izvesti Jadranka d.d. kao što piše u potpisanom sporazumu iz 2013. godine.
Grad Mali Lošinj je još 2013. godine ispoštovao svoj dio sporazuma, pa je pristupna cesta od vile Stela do zabavnog centra Punta još 2014. godine uknjižena u korist Jadranke d.d.
Također su napravljeni potrebni urbanistički planovi.
Hotel Punta se od tada naveliko gradi i nadograđuje, a cesta nikako da dođe na red.
Štp se čeka? Ako nitko drugi, zašto gradski vijećnik Siniša Dakić-Barichiev ich ništa ne urgira?
samo se šire i grabe, a ne ispunjavaju svoje obaveze.
a djelatnici grada su nesposobni, korumpirani ili ih nije briga.
GARY + ANA = 0
mislio si reći, dvostruka nula?
Citat:
Dakle istovremeno za jednu, uvijek istu stvar -rekonstrukciju javne rasvjete na šetnici Čikata- imamo odluku o davanju u 20-godišnju koncesiju (koja to nije), i to isto što je grad dao u koncesiju grad prima kao donaciju (koja to nije)?!? A je to?
Bez obzira na tu odluku i tu činjenicu kao 15. točka 5. sjednice GV našla se točka Prijedlog odluke o davanju suglasnosti za izgradnju komunalne infrastrukture za izgradnju javne rasvjete i parterno uređenje šetnice. Gradsko vijeće opet bez imalo problema udovoljava i tom prijedlogu pročelnice Jović i Jadranka hotela.
Iako Jadranka hoteli imaju odobrenu koncesiju za rekonstrukciju/ izgradnju javne rasvjete nakon samo tri mjeseca grad im daje suglasnost za izgradnju javne rasvjete. Da se podsjetimo radi se o hiru Jadranka hotela da zamjeni standardnu, ekološku javnu rasvjetu koju je postavljena prije par godina zaslugom Dorijana Božičevća a financirana sredstvima Fonda za energetsku učinkovitost.
Prvi mit kojeg treba razbiti jest da je predviđeni zahvat izgradnja komunalne infrastrukture. Ne radi se o izgradnji komunalne infrastrukture (već postoji) već o nečijem hiru kojim se mijenja postojeća javna rasvjeta za nekakvu fensi/dizajners ku rasvjetu koja odgovora zoni 5 zvjzdica, šta god to značilo.
Mit drugi jest da je i popločenje šetnice komunalna infrastruktura. Da bi nešto bilo komunalna infrastruktura mora biti ili objekt ili uređaj. Rad (popločenje) nije infrastruktura. Pravni osnov da bi grad dao suglasnost prema prijedlogu vehementne porčelnice Jović jest čl. 165. t.2. Članak na koji se poziva pročelnica Jović nalazi se u glavi 8. Zakona koji regulira uređenje građevinskog zemljišta. Dakle da bi se neko građevisnko zemljište moglo privesti svrsi (da bi se na njemu moglo graditi) mora ga se opremiti komunalnom infrastrukturom . Dovesti do zemljišta struju, vodu, kanalizaciju, telefoniju i spojanje na kolni pristup, to jest opremanje građevisnkog zemljišta u smislu Zakona o prostornom uređenju na koji se pozivaju. Popločenjem šetnice na Čikatu se ne uređuje ni jedno građevisnko zemljište. Na tom potezu naprosto nema nikakve gradnje. Prema Zakonu o prostornom uređenju, uređenje građevinskog zemljišta je obveza jedinica lokalne samouprave i javopravnih tijela koje po drugim propisma upravljau infrastrukturom . To su dakle gradovi. Hep, Vodovod I odvodnja I dr. Zakon predviđa i mogućnost, u praksi je to izuzetak, upravo u spomenutom čl. 165. ali ne t (točki) 2. već st (stavku) 2. Ta odredba glasi: “Investitor komunalne, odnosno druge infrastrukture može biti i jedna ili više osoba čijem zemljištu ili građevini služi infrastruktura ako za to imaju suglasnost jedinice lokalne samouprave, odnosno osobe iz stavka 1. ovoga članka”. Temeljem te odredbe pročelnica Jović i gradsko vijeće daju suglasnost. Popločenje šetnice nije izgradnja komunalne infrastrukture kojim se neko zemljište oprema komunalnom infrastrukturom a da bi se ono osposobilo za gradnju. Popločenje šetnice na Čikatu ne služi ni jednom drugom zemljištu ili građevini da bi se tim omogućila gradnja sukladno prostornim planovima. Pozivanje na odredbu iz glave čl.165. st. 2. jest pogrešno a Jadranka hoteli se lažno predstavljaju investitorom koji uređuje građevinsko zemljište a Grad Mali Lošinj daje suglasnot koju nema pravo dati. Šta će iz svog šešira izvući još pročelnica Jović vidjet ćemo. U svakom slučaju ovako postupanje potvrđuje tezu o gordijskom birokratskom čvoru koji se pred investitorm, kakvog se samo poželjeti može, sam raspetljava.
Bravo majstori...
U Planu razvojnih progama 2017-2019 –nema odnosno nije planirana šetnice i komunalna infrastructure u njoj.
Dakle u vlastim dugoročnim planovima nije ništa planirano ali onda krajem ove godine se usvajaju na prepad I i II izmjene tih planova i u njih se ubacuju želje donatora...
Zašto se tako radi valjda će netko nakad dati odgovor...
»Radnik« na Lošinju
Ipak, najzanimljiviji poslovi za Radnik su se odvijali u Primorsko-goran skoj županiji s naglaskom na Mali Lošinj i komunalne tvrtke ove lokalne samouprave. Radnik je od 2011. godine tamo dobio desetak ugovora u vrijednosti od 30-ak milijuna kuna, čime su i najveći pojedinačni dobitnici na javnom natječaju u ovoj lokalnoj samoupravi, od javno-privatnog partnerstva u izgradnji POS-ovih stanova, pa do radova na saniranju otpada.
Svi poslovi su dobiveni za vrijeme gradonačelnika Garija Cappellija, današnjeg ministra turizma i čovjeka koji je gotovo ekstatični odnos prema krupnom kapitalu u lošinjskim mandatima nastavio promovirati po dolasku na čelno mjesto resornog ministarstva. A njegove ambicije i planove – izrečene prije šest-sedam godina, prema kojima će promijeniti naličje turizma Malog Lošinja – nekako u stopu prate malološinjski poslovi kompanije Radnik iz Križevaca i njegovog isturenog predstavnika Habijanca.
volim-losinj.org/.../...
Dvadeset i toliko godina, a naši političari ništa ne rade, samo se bogate i optužuju jedni druge, a ne zna se koji su gori. U stvari ZNA SE.
Prvo su nas yebali Srbi, ali su dobili po piccki. Sada nas preživjeli prikriveni chetnici još po malo prcaju. Već godina nas prcaju i Zlovenci, a naši političari i njihovi preskupi odvjetnici ne znaju tome stati na kraj. Sada su nas počeli prcati i "prijatelji" iz BiH, prvo oko mosta, a sada i oko osuđenih generala.
Vlast kako god da se zvala je TOTALNO NESPOSOBNA, kupuju borbene avione, blindirane automobile, najskuplje mobitele, a ne vide da je narodu voda došla do grla. Umjesto da to promijene oni se uzdaju i još dodatno financiraju kler koji narod drži pod kontrolom, da ne izađe na ulice.
Lošinj su kupili Rusi, ostatak države će kad tad pokupovati Arapi, porušit će crkve i izgraditi minarete, a onih 86% katolika će preći na Islam.
I onda se svi čude kad mladi ljude iz države bježe glavom bez obzira.
net.hr/danas/hrvatska/tesko-da-moze-biti-kontroverzniji-sisacki-biskup-svojom-je-izjavom-opet-sokirao-javnost-podsjecamo-na-ostale-ispade/
Sad više nije rat. Što bi nas sada u mirnodopsko vrijeme trebalo spasiti?
A cijela vlada nam uporno priča da je država u hibridnom ratu.
Ajde drugovi, dogovorite se, nemojte nas više yebat.
24sata.hr/.../...
Narodne novine, državna tvrtka koja praktički ne može propasti, imaju gubitak od 80 milijuna kuna zbog niza besmislenih poteza. Ministarstvo branitelja nije ni pokušalo utjerati novac za kredite koje su korisnici dobili i nisu ni s čim opravdali da su ih utrošili za krov nad glavom. Ministarstvo obrane nije naplatilo 137 milijuna kuna za ionako mizerne najamnine. Da pobrojimo samo tri ovotjedna primjera koji imaju jedan zajednički nazivnik.
Opravdanje svih današnjih čelnika je isto: Nismo mi krivi, krivi su bivši! Bivši direktori, ministri, pomoćnici, državni tajnici, ravnatelji, oni su krivi što su milijuni kuna isparili. A sad će nova garnitura uvesti nova pravila, sasvim drugačija od onih koji su izgubili vlast. Problem s tim opravdanjem je da treba proći jedna ili dvije godine dok se ne otkriju afere upravo onih koji su tvrdili da će uvesti kontrole. Ali ponajčešće, oni su tad već bivši. Vrtimo se u krug.
Ne treba ni novca ni truda uvesti sustav kontrola koji bi sprečavao malverzacije, ali mi gledamo vladu za vladom kako se mijenja, a koruptivni obrasci ostaju isti. Zato i nismo čuli što će ovi novi konkretno uraditi da isprave nepravilnosti, nego samo da su krivi bivši. Lakše je tako. Pronađen je žrtveni jarac, za koji mjesec nitko se neće ničega sjećati, a sadašnja garnitura će iskoristiti svoju priliku. Zašto bi se i brinuli? Ne troše svoje, nego naše novce.
Cijeli članak:
24sata.hr/.../...
(Grad je financirao izgradnju komunalne infrastrukture sa 499.000,00 kuna u ovoj godini,dakle ne treba dati nikakovu suglasnost, ostalo je popločenje koje može vrijediti oko 2 miliona kuna i stupovi rasvjete 1 milion kuna.
Prvi mit kojeg treba razbiti jest da je predviđeni zahvat izgradnja komunalne infrastrukture. Ne radi se o izgradnji komunalne infrastrukture (već postoji)" ostalo je popločenje i stupovi rasvjete,grad je to platio i izveo u ovoj godini.
Glavno je pitanje kamo idu oko 5 miliona kuna,
ako ti novci ne idu preko grada, dakle nema javnog natječaja za radove ( jer su oni izvedeni), tu je samo na gubitku izvođitelj radova koji je sve svu infrastrukturu izvodio za 499.000,00 kuna bez javne nabave na mig pročelnice Jović.
Ne daj se zavesti ipak ti nisi pokriven ko tvoj predcjednik Nedić budeš lahko svirao klavir niti kriv a niti dužan? možda samo naivan ?