Na dnevnom redu 10. sjednice Gradskog vijeća našao se i Prijedlog Odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnine u vlasništvu Grada Malog Lošinja – č.zgr. 706/1 k.o. Veli Lošinj. O tome je portal Otoci.net izvjestio:
"...najtješnji rezultat glasanja bio je na dvanaestoj, odluci o raspisivanju natječaja za prodaju ruševine i okolnog zemljišta u atraktivnoj uvali Krivica na jugu otoka.Osam ih je dalo podršku (vijećnici koalicija HDZ-HRAST-HSS i IDS-HNS), a sedam je bilo suzdržano (vijećnici s neovisnih lista Dubravka Devčića i Siniše Dakić-Barichievicha, te koalicije SDP-PGS). Ukupno ruševina i zemljište imaju tristo kvadratnih metara, a graditi se smije jedino u postojećim gabaritima. Mario Kamalić (HSS) istaknuo je cijene: "69 eura za kvadrat poljoprivrednog zemljišta, a 554 eura za kvadrat ruševine - nemam riječi!" Dubravko Devčić postavio je pitanje stava Mjesnog odbora Veli Lošinj kojemu Krivica pripada, našto mu je Marina Žunić Grbčić iz gradske uprave odgovorila da je Mjesni odbor suzdržan, ali i da njihovo mišljenje ionako nije obvezujuće."
Razrađeni koncept "buy - by, by"
Nedugo nakon sjednice, a prije nego li je odluka uopće objavljena, u Službenim novinama na gradskoj stranici osvanuo je oglas za javni natječaj za prodaju nekretnina u vlasništvu Grada Malog Lošinja. Natječajem se pozivaju - očito poznati kupci - za više nekretnina, a ne samo za onu koja je bila predmet odluke Gradskog vijeća. Oglašena je prodaja pet nekretnina, sve su na području uvale Krivica. Prodajom tih pet nekretnina zapravo se prodaje kopneni dio oko uvale.
Gradski vijećnici su na sjednici glasali o prodaji jedne "ruševine" u uvali Krivica, a izglasali su prodaju cijele uvale. Na jednu, od gradskog vijeća odobrenu prodaju nekretnine, gradonačelnica je odlučila prodati još četiri na istom mjestu. Zašto je odluku o prodaji još četiri nekretnine gradonačelnica prešutjela vijećnicima i javnosti? Navodno ni Gradski odbor HDZ-a ni partneri u vladajućoj koaliciji o toj odluci nema pojma. S kim je, osim s kupcima, dogovorena prodaja Krivice?
Zemljište oko zgrada koju Grad očito rasprodaje u vlasništvu je Republike Hrvatske, a u zemljišnim knjigama i katastru vodi se kao vrt. Kupovinom vrta i svih gradskih nekretnina kupac će postati vlasnik cijele Krivice. Uzimajući u obzir da je akvatorij uvale Krivica već koncesioniran kao privezište, može se zaključiti da se ponavlja scenario viđen u uvali Čikat. Dakle, i uvala Krivica će biti isključena iz javne upotrebe prema istoj zamisli kao i uvala Čikat. Taj koncept se može sažeti u krilatici: "Buy - by, by".
Da se radi o poznatom kupcu za kojega se raspisuje natječaj, govori i čudnovata klauzula iz odluke Gradskog vijeća i objavljenog natječaja za prodaju, prema kojoj Grad Mali Lošinj pridržava pravo poništenja cijelog ili dijela javnog natječaja, te da ne prihvati prispjele ponude. Takva odluka nema temelja u Odluci o uvjetima, načinu i postupku gospodarenja nekretninama u vlasništvu Grada Malog Lošinja, a ni u zdravom razumu, već služi isključivo kao osigurač da će unaprijed odabrani kupac, odnosno onaj koji je i inicirao prodaju, kupiti nekretnine na koje je bacio oko. Zašto bi inače Grad Mali Lošinj odustao od prodaje nekretnine koju je odlučio prodati, čak i ako dobije početnu cijenu ili veću od one za koje je prethodno odlučio da će ju prodati? Odgovor se nameće: Samo ako kupac nije podoban. No bez navođenja mjerila podobnosti, ova klauzula dokazuje da je natječaj namješten za poznatog kupca.
Zašto se gradonačelnica upušta u to? Iako se u naravi radi o prodaji uvale Krivica, visokopozicionirana službenica u Jedinstvenom upravnom odjelu Grada kaže da je Mjesni odbor Velog Lošinja u vezi s tom prodajom suzdržan (kako li to ona može znati?), ali i da njihov stav ionako nije bitan. A očito je da o tome ni stav gradskih vijećnika nije bitan i da nemaju što misliti. Za njih misle i umjesto njih odlučuju gradonačelnica i službenica grada. Čini se da je cijelu gradsku upravu zahvatila epidemija bahatosti i političkog sljepila.
Rasprodaja Krivice na mala vrata
Iako je Vijeće tijesnom većinom odlučilo prodati jednu nekretninu na Krivici, gradonačelnica svojom voljom prodaje njih još četiri u neposrednoj blizini. Jedna od spojena je s onom koja je dobila suglasnost vijećnika - imaju zajednički zid, ali i još nešto zajedničko. Gradsko vijeće je donijelo odluku da prodaje "ruševinu" č.zg.706/1, a gradonačelnica je svojom voljom odlučila prodati i "ruševinu" č.zg. 706/4. Radi se o "ruševinama" koje su spojene, odnosno naslonjene jedna na drugu, gotovo identične veličine. Za jednu je potrebna odluka vijećnika, a za drugu nije, premda je vrijednija ona koju vlastitom voljom prodaje gradonačelnica? Iz procjene nekretnine, odnosno foto dokumentacije u materijalima vijeća, vidljivo je da je druga zgrada istog tlocrta, ali ima dvostruko veću visinu odnosno koeficijent izgrađenosti, a neviđena procjena tvrdi da je ona ipak manje vrijedna! Tu manju procjenu nitko osim gradonačelnice nije vidio.
Dodatni problem za gradonačelnicu i pravne eksperte u Jedinstvenom upravnom odjelu je i to što te dvije "ruševine" nisu dvije nekretnine već samo jedna. Obje nekretnine su upisane u jednom, zemljišnoknjižnom ulošku broj 3568 katastarske općine Veli Lošinj. Osim što dijele jedan zid, dijele i jedan zemljišno knjižni uložak. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl 9. st. navodi: "Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina." Dakle, u materijalima za 10. sjednicu Gradskog vijeća trebala je biti jedna procjena za obje "ruševine". Unatoč tome što se radi o jednoj nekretnini, na raspravu pred vijećnike dolazi samo pola nekretnine, a drugu polovicu gradonačelnica odlučuje prodati svojom voljom. Za prvu nekretninu smo vidjeli procjenu, za drugu nekretninu procjenu je vidjela samo gradonačelnica.
Kad smo već kod zemljišnoknjižnog uloška 3568, prema objavljenom natječaju u njemu se nalazi i ruševina č.zg. 706/2 koja se kao treća našla u prodaji. Nažalost u tom zemljišnoknjižnom ulošku se ta čestica ne nalazi. Dakle, za tu nekretninu nitko osim gradonačelnice nije vidio procjenu, ne znamo tko je procjenitelj, a upisana je u nepoznatom zemljišnoknjižnom ulošku. Svjedoci smo – dakle - pouzdanosti, preciznosti i temeljitosti Jedinstvenog upravnog odjela koje stvarno ulijevaju povjerenje građana!
Poljoprivredno zemljište, prvi red do mora
Kao četvrta nekretnina, a treća voljom gradonačelnice, prodaje se č.zg. 877, ruševina na moru, i to njena jedna četvrtina. Ona je također procijenjena, ali procjenu nitko osim gradonačelnice nije vidio, na 110.000 kn. Nekretnina je opisana kao ruševina od 57,12 m2 i zemljište od 395,88 m2. Prema Geoportalu ruševina ima više od 101 m2, a u zemljišnim knjigama i katastru je evidentirana kao kuća. Kuća tlocrta od 100 m2 u prvom redu do mora u uvali Krivica vrijedi zasigurno puno više nego je procjenjuje nepoznati procjenitelj u neviđenoj procjeni. Neovisno o procjeni koja postoji ili ne postoji, građevinska parcela od 450 m2, a ne poljoprivredno zemljište, sa kućom od 100 m2 tlocrta u bilo kojem stanju zacijelo vrijedi više od pedesetak tisuća eura, bez obzira na to što pojedini vijećnici ostaju bez riječi na procjene koje kažu da kvadrat zemljišta na Krivici vrijedi čak 69 eura po četvornom metru. To što netko građevinsku parcelu za potrebe procjene nekretnina naziva poljoprivrednim zemljištem ne znači da se na njoj može uzgajati pšenica. Upravo zbog ove, za kupca neobično povoljne procjene važan je osigurač u obliku klauzule o pridržavanju prava na odustajanje od prodaje. Za tu cijenu rado bi kupili i mogli si priuštiti kupovinu mnogi.
Kao petu, a četvrtu nekretninu po svojoj volji, gradonačelnica prodaje i ekonomsku zgradu katastarske oznake č.zg. 709, a koja se nalazi u zemljišnoknjižnom ulošku 574 katastarske općine Veli Lošinj. Zanimljivo je da je jedino kod ove nekretnine ispravno navedena službena katastarska evidencija objekta - ekonomska zgrada. Sve prethodne se opisuju kao ruševine, iako su u zemljišnim knjigama i katastru objekti službeno upisani kao kuće za stanovanje. Razloge takve manipulacije mogu dokučiti i naivni. Problem kod ove prodaje je procijenjena vrijednost, po opet neviđenoj procjeni, od 333.795,33 kuna. Bitno je, da opet istaknemo, I ta se nekretnina prodaje odlukom gradonačelnice.
Svatko zna izračunati 10%, ali 0,5% ...
U članku 48. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi se određuje do koje vrijednosti gradonačelnica može sama raspolagati nekretninama:
"..., gradonačelnik može odlučivati o visini pojedinačne vrijednosti do najviše 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, odnosno raspolaganju ostalom imovinom."
Gradonačelnica je, dakle, sama odlučila prodati nekretninu koja prema procjeni nepoznatog procjenitelja, a koju je samo ona vidjela, vrijedi 333.795,33 kuna. Je li to odluka na koju gradonačelnica ima pravo? Vrlo teško bez natezanja brojki. Ukupni primici prema usvojenom izvještaju Proračuna Grada Malog Lošina za 2017. su 69.950.684,35 kn. Primici Proračuna u 2017. koje valja odbiti jer su iz županijskog i državnog proračuna su 11.382.674,68 kn. Dakle osnovica za izračun limita za raspolaganje nekretninama gradonačelnice Malog Lošinja je 58.568.009 kuna. Pola posto od tog iznosa je 292.840,04 kuna.
Zašto onda gradonačelnica, a ne Gradsko vijeće odlučuje o takvoj prodaji? Gradonačelnica bi također morala biti svjesna da, bez obzira na to što je na izborima dobila 50% glasova i bez obzira na citiranu odredbu o raspolaganju gradskim nekretninama, njena sloboda odlučivanja nije apsolutna niti za one nekretnine kojima sukladno zakonu može raspolagati. No, s obzirom da i službenici u gradskoj upravi misle da je nebitno mišljene mjesnih odbora, odnosno građana, ne iznenađuje stav gradonačenice da može raditi što god joj se prohtije. Takvo joj je pravo, doduše, javno priznao jedan formalno oporbeni vijećnik s obrazloženjem da je dobila više od 50% glasova na izborima.
Gradsko vijeće bi svakako moralo revidirati važeću Odluku o uvjetima, načinu i postupku gospodarenja nekretninama u vlasništvu Grada Malog Lošinja (pročišćeni tekst - SN PGŽ 1/2015). Prema toj odluci i dosadašnjoj praksi, gradonačelnica Grada Malog Lošinja će nezakonito prodavati nekretnine grada nakon provedenog natječaja. Gradske vijećnike treba podsjetiti da gradsko vijeće, a ne gradonačelnica odlučuje o prodaji nekrentina preko 0,5% proračuna. Odluka o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekrentina nije odluka o prodaji. Tako će bez valjane odluke Gradskog vijeća o prodaji gradonačelnica sama, neovlašteno i proizvoljno izabrati kupca i njemu prodati gradsku nekretninu. Moguće - samo na prvom od 1.000 otoka.
Ovom prilikom se nezavisnom vijećniku Martusloviću ispričavam zbog rečenice u članku od 1. listopada 2018, u kojoj sam napisao da nikome od strašljivih vijećnika nije palo na um pitati gradonačelnicu zašto njen izvještaj o radu nije na dnevnom redu, odnosno zašto ne poštuje statut Grada kojem je na čelu. U objavljenom zapisniku s 10. sjednice je vidljivo da je vijećnik Martuslović ipak postavio to pitanje. Nažalost u pisanju članka oslanjao sam se na nepouzdan izvor Otoci.net. A odgovor na pitanje zašto su u izvještaju na Otoci net javnosti zatajili pitanje vijećnika Martuslovića u kojem ukazuje na kršenje zakona i gradskog statuta od strane gradonačelnice valja vjerojatno tražiti u Proračunu Grada Malog Lošinja i u stavkama, odnosno sredstvima namjenjenima za informiranje.
Komentari:
Dakle službeni dokumenti i službene evidencije navode podatak da se radi o kućama za stanovanje a ne ruševinama. Zbog toga su ruševine u navodnicima.
Alternativnim činjenicama se koristi GML kad raspisuje natječaj u kome prodaje kuće za stanovanje kao ruševine. Alternativna činjenica je da okućnica i dvor oko kuće prikazuju kao poljoprivredno zemljište.
Dakle fejka i spina ima samo u natječaju GML.
Ne treba se oslanjati samo na vlastite oči, treba se ponekad osloniti i na razum. Bez toga možeš biti slijep i pored vlastith očiju.
Diskutabilna je odredba o diskrecijskom pravu odustajanja od prodaje, ali vlasnik bi i morao imati zadnju riječ jer što ako na natječaju pobijedi osoba kriminalne prošlosti za koju postoje opravdane indicije da će kupljene nekretnine koristiti suprotno javnom interesu?
Koga i šta pokušavaš braniti?
Tuljane hvala ti što postojiš :* nasmijavao me tvoj debilizam
No da odgovorim i gostu koji pored ostalog piše "Neshvatljivo si glup tuljane." Ne, on nije glup. On raspolaže posebnom vrstom inteligencije, konkretno inteligencije za trolanje. Nije to nešto čime se čovjek može ponositi, kao ni s inteligencijom za varanje pri kartanju, ali je unovčivo. Prema ciljevima koje ovaj trol pokušava postići dade se naslutiti čiji bi plaćenik mogao biti.
Da, i zemljište oko kuća/ruševina je poljoprivreno? To pak može progutati samo predsjednik lošinjskog HSS i to dok zine kad čuje cijenu od 69 eura po m2.
I meni se desi da zalutam, neki dan na porno stranice, fuj, fakat grozno.
Pitanje je na koga ona misli kad kaže "svi se šokiramo kad zalutamo...". Da li misli na sve vijećnike, ili na sve one koji su njoj dali glas i temeljem čega, kojih anketa i činjenica tako olako to zaključuje. Kad malo razmislim ona sve tako olako radi. I preustroj gradske urpave i rebalans s nepostojećim odjelima, i ugovore o djelu bez djela itd., a evo vidimo da olako procjenjuje i prodaje nekretnine na Krivci.
Hoće li tako olako i otići?
Iako je Vijeće tijesnom većinom odlučilo prodati jednu nekretninu na Krivici, gradonačelnica svojom voljom prodaje njih još četiri u neposrednoj blizini. Jedna od spojena je s onom koja je dobila suglasnost vijećnika - imaju zajednički zid, ali i još nešto zajedničko. Gradsko vijeće je donijelo odluku da prodaje "ruševinu" č.zg.706/1, a gradonačelnica je svojom voljom odlučila prodati i "ruševinu" č.zg. 706/4. Radi se o "ruševinama" koje su spojene, odnosno naslonjene jedna na drugu, gotovo identične veličine. Za jednu je potrebna odluka vijećnika, a za drugu nije, premda je vrijednija ona koju vlastitom voljom prodaje gradonačelnica? Iz procjene nekretnine, odnosno foto dokumentacije u materijalima vijeća, vidljivo je da je druga zgrada istog tlocrta, ali ima dvostruko veću visinu odnosno koeficijent izgrađenosti, a neviđena procjena tvrdi da je ona ipak manje vrijedna! Tu manju procjenu nitko osim gradonačelnice nije vidio.
Dodatni problem za gradonačelnicu i pravne eksperte u Jedinstvenom upravnom odjelu je i to što te dvije "ruševine" nisu dvije nekretnine već samo jedna. Obje nekretnine su upisane u jednom, zemljišnoknjižn om ulošku broj 3568 katastarske općine Veli Lošinj. Osim što dijele jedan zid, dijele i jedan zemljišno knjižni uložak. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl 9. st. navodi: "Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižn i uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjiž no tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina." Dakle, u materijalima za 10. sjednicu Gradskog vijeća trebala je biti jedna procjena za obje "ruševine". Unatoč tome što se radi o jednoj nekretnini, na raspravu pred vijećnike dolazi samo pola nekretnine, a drugu polovicu gradonačelnica odlučuje prodati svojom voljom. Za prvu nekretninu smo vidjeli procjenu, za drugu nekretninu procjenu je vidjela samo gradonačelnica.
Kad smo već kod zemljišnoknjižn og uloška 3568, prema objavljenom natječaju u njemu se nalazi i ruševina č.zg. 706/2 koja se kao treća našla u prodaji. Nažalost u tom zemljišnoknjižn om ulošku se ta čestica ne nalazi. Dakle, za tu nekretninu nitko osim gradonačelnice nije vidio procjenu, ne znamo tko je procjenitelj, a upisana je u nepoznatom zemljišnoknjižn om ulošku. Svjedoci smo – dakle - pouzdanosti, preciznosti i temeljitosti Jedinstvenog upravnog odjela koje stvarno ulijevaju povjerenje građana!
FOTO1
Pitanje za miliun kuna, tko je sretnik ?
kome je gradonačelnica prodala krivicu ?
Svatko mora znati koliko je ponuda stiglo, što je prihvaćeno i po kojoj je cijeni prodana.
Gdje gradonačelnik može objaviti ovo?