Dodjeljivanje gradskog stana - pravo ili povlastica?
/ 15
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Petak, 12. 09. 2025.
- Silvija Kocijan
Tko ima pravo dodijeliti gradski stan u najam i prema kojim kriterijima, pitanje je koje se ovih dana aktualiziralo u lokalnom medijskom prostoru i na koje nije dat valjan odgovor u javnoj prepisci Franković – Kučić. Inicijativa Maria Frankovića, predvodnika većinske liste udružene vladajuće većine, kojom navodi da Grad mora biti primjer pravičnosti i jednakih prava i pravila za sve građane te da će se založiti za ukidanje diskrecionog prava gradonačelnika za dodjelu stanova propisivanjem obveze dodjele stana isključivo prema redu prvenstva, otvorila je važnu temu, mada nedostatno i površno. Naime, odgovori na ova pitanja nalaze se u trenutno važećoj gradskoj odluci o davanju stanova i stambenih prostorija u najam iz 2022. godine koju je po svojoj nadležnosti donijelo Gradsko vijeće ⮞
Tom odlukom je definirano da se stanovi u najam daju prema redoslijedu utvrđenom Listom reda prvenstva, da odluku donosi gradonačelnik na prijedlog Povjerenstva. Uz to Odluka propisuje i slučajeve kada gradonačelnik temeljem svojeg diskrecionog prava može dati stan u najam, a to su teški socijalni slučajevi, neophodni kadrovi, građani kojima je dosadašnje stanovanje ugroženo posljedicama elementarne nepogode, zaštićeni najmoprimci.
Gradonačelnica prema toj odluci ima pravo dodijeliti stan neophodnim stručnim kadrovima za potrebe funkcioniranja javnih službi i institucija na području Grada, ali tu svoju odluku može donijeti jedino na prijedlog Povjerenstva. Tko je član Povjerenstva i kada je ono, ako je uopće, imenovano, nije moguće utvrditi putem web stranice Grada, pa nam to dovoljno govori o transparentnosti rada gradonačelnice. Stoga se s pravom upravo može reći da njezina najnovija odluka o dodjeli stana – o kojoj je propustila izvijestiti javnost – predstavlja samovolju kako ju je upravo i sama nazvala.
Diskreciono pravo
Slučajevi diskrecionog prava dodjele stana definirani su na način da je za to potreban prijedlog Povjerenstva i odluka nadležnog tijela (suda, zavoda, vijeća ...) i to nikako nije u ovlasti izvršne vlasti, jer izvršna vlast nije tvorac politike. Tvorac politike je predstavničko tijelo.
Gradonačelnica kao predstavnica izvršne vlasti koja je svoju ulogu osobe koja samo izvršava nečiju vlast, umjesto samog izvršenja vlasti preuzela vlast u svoje ruke i sama donijela odluku o dodjeli gradskog stana, prekršila je brojne zakonske i podzakonske norme. Ništa novoga u ovakvom postupanju gradonačelnice, odluke izvan njene nadležnosti, a koje su u ovlasti gradskog vijeća, glavno su obilježje obnašanja dužnosti gradonačelnice Ane Kučić. U pravu je Franković, Gradsko vijeće treba i nadležno je da samovolji gradonačelnice stane na kraj.
Gradonačelnica Kučić, koja – potrebno je to puno puta ponoviti da svi shvate – predstavlja izvršnu vlast, odgovara na inicijativu Frankovića, gradskog vijećnika, da dodjela stanova za prijeko potrebne stručnjake nije nikakva samovolja, nego pravo utvrđeno još 2012. godine i potvrđeno 2022. godine, kojim se stanovi dodjeljuju prijeko potrebnim kadrovima, nadalje obrazlažući da bi zajednica u protivnom ostala bez liječnika, sestara, učitelja.
Zanimljiva je tvrdnja gradonačelnice koja kaže „tada više neće biti na meni hoće li Lošinj imati kirurga, učitelja, policajca ili odgajatelja, odgovornost će biti na vijećnicima koji su preuzeli odlučivanje." Zaista smiona izjava koja na docirajući način pokazuje koju dozu bahatosti gradonačelnica sebi dopušta. Možda je gradonačelnica zaboravila svoju ulogu koju joj definira najprije Statut, pa onda i Zakon o lokalnoj samoupravi. Čak i ona sama to svoje samodato pravo koristi kada joj i kako odgovara, pa sada daje gradski stan bez ikakve pravno propisane procedure, dok je 2020. godine u mjesecu listopadu, opet pred sam kraj tog mandata – što je isto znakovito i u predbožićno vrijeme darivanja – predložila bez ikakvog pojedinačnog obrazloženja Gradskom vijeću da usvoji odluku o dodjeli deset gradskih stanova u najam. Zanimljivo je kako se tada gradonačelnica pozvala na odredbu iz Odluke o najmu da joj treba suglasnost gradskog vijeća. Prisjetimo se da je Grad bio bez utvrđene Liste reda prvenstva, te je pokrenuti postupak utvrđivanja nove Liste 2019. godine obustavio iz nepoznatih razloga i Lista je utvrđena tek 2024. godine.
Tada je u tom vakuumu 2020. godine bez uopće utvrđene Liste gradonačelnica našla svoje opravdanje da odluku o dodjeli stanova predloži gradskom vijeću. I kako tada problem nije bila zaštita osjetljivih osobnih podataka, ili sporost i neučinkovitost postupanja, kada je samu odluku predložila 23. listopada 2020. godine, a vijeće ju je usvojilo 30. listopada 2020. godine. Još je to pravo jednom gradonačelnica iskoristila u 2023. godini za dodjelu jednog stana. Dakle, razloge na koje se ona danas poziva kao razloge radi kojih ona smatra da nije učinkovito ili da je nedopušteno radi zaštite privatnosti osjetljivih podataka delegirati na gradsko vijeće, prije više od četiri godine nije smatrala važnim. Kako je to moguće, ako je cijelo to vrijeme na snazi ista gradska Odluka o dodjeli stanova u najam?
Na koji način je gradonačelnica prekršila gradsku Odluku o najmu?
Odluku o dodjeli stana putem diskrecionog prava dala je osobi koja je na Listi ispod stotog mjesta čime je preskočila prvih 100 osoba. Odluka propisuje postupak utvrđenja Liste, propisuje kriterije koji su definirani za bodovanje, propisuje sve uvjete o dodjeli tih stanova, a sve to propisano je odlukom gradskog vijeća. Dakle, gradonačelnica u tom postupku u ulozi izvršne vlasti treba provoditi odluku Gradskog vijeća. Nadalje, odluku je donijela bez prijedloga Povjerenstva. I na kraju, odluku nije javno adekvatno objavila, ostavljajući dojam da se stanovi u Gradu Mali Lošinj dodjeljuju tajno i time uznemirujući javnost i umanjujući povjerenje građana u vladavinu prava.
Važno je reći da postoje situacije, teški socijalni slučajevi koji su preko noći ostali bez krova nad glavom, neophodni kadrovi, građani kojima je dosadašnje stanovanje ugroženo posljedicama elementarne nepogode, zaštićeni najmoprimci, sve kategorije koje bi trebalo utvrđivati nadležno tijelo (sud, zavod za socijalni rad, gradsko vijeće...). U tim izvanrednim i hitnim slučajevima, kad lokalna samouprava mora ispuniti svoju socijalnu funkciju, koju definira Ustav određujući RH kao socijalnu državu, pravo prvenstva nije jedini kriterij koji valja poštovati. I tu je ključna riječ kriterij.
Postoje, dakle, dvije osnove za dodjelu stanova u najam, jedna je lista reda prvenstva, a druga su teški socijalni slučajevi, odnosno zadovoljavanje potrebe da se dodjelom kadrovskih stanova omogući ispunjavanje ostalih uloga zajednice kao što su zdravstvo i obrazovanje.
Stoga je potrebno dodatno definirati situacije u kojima gradonačelnica može ostvariti to svoje diskreciono pravo, a te situacije trebalo bi precizno odrediti Gradsko vijeće. Potrebna je, dakle, druga lista, lista koja nije popis imena i prezimena, nego popis kadrova koji u zajednici nedostaju i temeljem koje onda legitimno i pravično dati stan u najam. Svjedoci smo da godinama pojedini učitelji žive u nemogućim uvjetima, seleći se iz jednog podstanarstva u drugo, očekujući da zajednica dodjelom stana na korištenje prepozna da ih treba. Ova lista treba dati odgovor na to pitanje. Trebamo li učitelje? Koji su kadrovi bitni za funkcioniranje ove zajednice?
Tko je dakle, tvorac politike
I ako obratimo pažnju na odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi i naš Statut, vidjet ćemo koje su ovlasti gradskog vijeća, a koje su ovlasti gradonačelnika. Predstavničko tijelo donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje način rada i postupanja u pojedinom području, dok gradonačelnik kao izvršna vlast izvršava ili osigurava izvršenje općih akata. I tu je u ovom slučaju uloga gradonačelnice postupiti po Odluci gradskog vijeća o dodjeli stanova u najam, što bi značilo da će osigurati da Povjerenstvo – za koje ne znamo postoji li uopće – provesti postupak utvrđenja Liste reda prvenstva i predložiti gradonačelnici odluku o dodjeli stana, ili će tu odluku predložiti temeljem odluke nadležnog tijela (suda, zavoda, vijeća) da ona u iznimno opravdanom slučaju na takav strogo definiran način iskoristi to svoje diskreciono pravo, izvan postupka Liste. I upravo zato je nedvojbeno da postupanje gradonačelnice koje nije utemeljeno na prijedlogu Povjerenstva upravo predstavlja samovolju.
Tim svojim odgovorom gradonačelnica je potvrdila da je dodijelila stan. Dodijelila ga je na nezakonit način, utemeljen na svojoj osobnoj procjeni, dakle samovoljno.
Kako je to moguće, kada niti jedan pravni propis takvo pravo to gradonačelnici ne dopušta?
Stanovi su prema Zakonu o vlasništvu definirani kao stvari kojima ovlašteno tijelo raspolaže, upravlja i koristi kako je određeno zakonom. Ovlasti za raspolaganje, upravljanje i korištenje stvarima u vlasništvu jedinica lokalne i samouprave imaju tijela određena propisom o ustrojstvu, a to su u ovom slučaju Gradsko vijeće i Povjerenstvo. I tko god odlučuje o općim dobrima ili o stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske ili lokalne jedinice, ili njima upravlja, dužan je postupati kao dobar domaćin i odgovara za to. Ovo je primjer da gradonačelnica kao predstavnica izvrše vlasti neovlašteno raspolaže gradskim stanom, i time umjesto predstavničkog tijela, provodi svoju politiku, odnosno upravo svoju samovolju.
Izjava gradonačelnice u medijima samo je pokazala kako olako gradonačelnica koristi to svoje pravo, i to kako joj kada odgovara, i tim neovlaštenim raspolaganjem, ona ustvari provodi svoju politiku kojom na račun svih nad građana plaća svoje predizborne dugove.
Na Gradskom je vijeću da utvrdi kriterije i da ograniči bilo čiju samovolju, osiguravajuću punu transparentnost i pravičnost pri dodjeli stanova u najam.