Vrijeme nestabilnosti
/ 20
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Srijeda, 24. 09. 2025.
- Silvija Kocijan
Nakon višegodišnje žabokrečine koja je obilježavala sjednice Gradskog vijeća na kojima su na sve gradonačelničine prijedloge jednoglasno dizane ruke, novi saziv ponudio nam je nešto novo. Na prvoj redovnoj sjednici tri prijedloga gradonačelnice nisu dobila većinu i stoga nisu usvojena. Gradsko vijeće nije usvojilo Polugodišnje izvješće o izvršenju Proračuna, Odluku o uvođenju Riznice i Odluku o utvrđivanju Programa javnih potreba u kulturi za 2026. godinu. Izgleda da je većina u Gradskog vijeća time gradonačelnici poslala političku poruku i da ova sjednica najavljuje nestabilno vrijeme za samu gradonačelnicu ⮞
No zanimljivo je kakvu političku poruku je sama gradonačelnica naknadno uputila suzdržanim vijećnicima, a posebno vezano uz Odluku o utvrđivanju Programa javnih potreba u kulturi za 2026. godinu Na svojoj službenoj FB stranici izjavila je da je to presedan, da se do sada nikada nije dogodilo da naš Grad ne donese ovu odluku u roku, iako zakon jasno propisuje da se ovaj program mora donijeti kako bi se najkasnije do 1. listopada mogao raspisati Javni poziv za financiranje udruga, da bez programa nema javnog poziva, a bez javnog poziva nema ni isplate sredstava iz proračuna. Prozvala je suzdržane vijećnike da su jasno pokazali da im je politika važnija od kulture i upitala gdje im je odgovornost.
Više nema poslušne većine, i to je dobro
Mnogi bi se na prvi trenutak, bez analize zakonskih odredbi Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, mogli složiti s gradonačelnicom i reći da su ovi vijećnici doveli u pitanje financiranje brojnih naših udruga u kulturi. Međutim, kako se usvajanje nebrojenih ranijih odluka usvajanih na dosadašnjim zasjedanjima Gradskog vijeća pokazalo zakonski upitno održivim, tako bi i ova odluka, da je predložena u ranijem sazivu Gradskog vijeća u kojem je gradonačelnica imala poslušnu većinu, bila usvojena.
Dobro je što sama odluka nije usvojena, ali razlozi njenog neusvajanja nisu toliko dobri. Slanje same političke poruke bez pokrića, pucanj je u prazno, a to je loša stvar koju je većina u ovom sazivu gradskog vijeća pokazala. Poruka nije ukazala na stvarne i pravne razloge neusvajanja ove Odluke, i to je njen propust, a tih razloga je zaista napretek. Te pravne razloge koji proizlaze iz Zakona o kulturnim vijećima niti jedan gradski vijećnik na protekloj sjednici nije doveo u pitanje, a još je tragičnije što to u pitanje nije dovela ni stručna služba Grada, odnosno pročelnica jedinstvenog upravnog odjela koja je na samoj sjednici rekla da je ona glavni rukovoditelj i organizator poslova u Gradu.
Gradonačelnica kaže da zakon jasno propisuje da se ovaj program mora donijeti kako bi se najkasnije do 1. listopada mogao raspisati Javni poziv za financiranje udruga. Zanimljivo je kako ju je neusvajanje ove Odluke toliko zabrinulo da se je u nekoliko navrata kod izlaganja drugih točaka osvrnula na to, mada to što ona govori nije ni točno niti je ispravna Odluka predložena Gradskom vijeću. Odluka se odnosi na utvrđivanje Programa javnih potreba u kulturi, a bez provedene prethodne procedure koju propisuje Zakon o kulturnim vijećima.
Tko je kriv za neusvajanje Odluke o utvrđivanju Programa u kulturi?
Gradonačelnica i pročelnica su pomiješale kruške i jabuke i iz vreće izvadili prvo što im je palo pod ruku, a to je Odluka o utvrđivanju programa, bez potrebnih zakonskih preduvjeta.
Koji su to zakonski preduvjeti da bi se sam Program mogao usvojiti? Zakon predviđa do 1. listopada samo objavu javnog poziva za financiranje javnih potreba. To je, dakle, prikupljanje ponuda aktera u kulturi, temeljem čega se izrađuje Program, o čijem se financiranju raspravlja kasnije. Prema samom Zakonu, gradonačelnica je morala raspisati Javni poziv najkasnije do 1. listopada, mogla je i puno ranije, ništa je u tome nije priječilo. Grad Zagreb je taj javni poziv raspisao još u mjesecu kolovozu ove godine, Grad Rijeka i Grad Opatija su ga raspisali u mjesecu rujnu, kod nekih je javni poziv objavio gradonačelnik, a kod nekih upravni odjel – nikakvo gradsko vijeće čija to nadležnost niti nije.
Gradonačelnica i pročelnica su na sjednicu uputile nezakonitu Odluku koja nema uporište u samom Zakonu o kulturnim vijećima. Predložile su usvajanje Programa koji sukladno Zakonu o kulturnim vijećima priprema gradski ured za kulturu u suradnji s kulturnim vijećima, stručnim savjetodavnim tijelima za pojedina područja umjetničkog i kulturnog stvaralaštva koji bi trebali izradili kriterije za vrednovanje programa i projekata od interesa za Grad, a na temelju kojih će kulturna vijeća stručno vrednovati programe i projekte prijavljene na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi za sljedeću proračunsku godinu.
Dakle, niti imamo proveden javni poziv, niti imamo osnovano kulturno vijeće, ali zato imamo Odluku o programu koja to ne može biti ako nije prije toga proveden javni poziv i ako nisu za to utvrđeni kriteriji. Tko je onda kriv ako gradonačelnica do 1. listopada ne objavi javni poziv s kojim gradsko vijeće nema ništa?
Stručne službe vs gradski vijećnici
Međutim, ono što žalosti u cijeloj ovoj priči je činjenica da niti jedan od trinaest vijećnika nije postavio to pitanje na sjednici. Nitko nije postavio pitanje zašto nije imenovano kulturno vijeće, zašto nije proveden javni poziv, zašto gradonačelnica krivo tumači zakon i tim svojim tumačenjem svu krivnju teatralno svaljuje na novoizabrane suzdržane vijećnike. Mora joj se priznati da je u tome vrlo vješta, no – nažalost – nema adekvatnu korekciju u Vijeću. Krivnja je tako pred javnošću prebačena na neiskusne vijećnike koji o svemu ovome znaju jako malo – no oni to, za razliku od gradske uprave, nisu niti dužni znati.
Teško je razumjeti da pročelnica tako manjkave i pogrešne prijedloge uopće šalje na odlučivanje Gradskom vijeću. Kako se moglo dogoditi da stručna služba Grada nije upozorila gradonačelnicu da ispravi i uskladi svoj prijedlog za Vijeće? Posve opravdano predsjednik Vijeća upitao gradonačelnicu misli li ona da je jedan upravni odjel i jedan pročelnik dovoljan da vodi Grad. Ovaj slučaj pokazuje da to nije dovoljno.
Sigurna sam da bi se svi složili sa time da Grad Mali Lošinj zaslužuje bolje, da zaslužuje ljude koji će znati o čemu govore i za što dižu ruku i da zaslužuje gradsku upravu koja će biti na visini zadatka stručnošću, a ne da ovako aljkavo propušta nezakonite odluke na odlučivanje Gradskom vijeću.
Srećom su prošli dani kada je gradonačelnica bila bezbrižna oko usvajanja svojih prijedloga, pa je već i ova situacija bolja od te prethodne, ali nikako nije dovoljno dobra ako se nitko od gradskih vijećnika ne informira o točkama o kojima treba glasati. Slanje političke poruke je dobro, ali nije dovoljno dobro, jer sve ovo samo je vrtnja u krug na istom mjestu, dokazujući da je uvijek kriv netko drugi.