Novi list je 11. rujna u opatijskom hotelu »Milenij« održao konferenciju o razvoju otoka na kojoj je pod vodstvom novinara HRT-a Mislava Togonala o zadanoj temi raspravljao skup državnih i gradskih dužnosnika, te nekih drugih uzvanika. Sudjelovanje na konferenciji bilo je prema istaknutoj najavi moguće isključivo uz pozivnicu, pa su pored ostalih bili pozvani Gari Cappelli kao ministar turizma, Ana Kučić kao gradonačelnica Grada Malog Lošinja i Sanjin Šolić kao predsjednik uprave Jadranke d.d. Uoči održavanja konferencije list je 8. rujna uz najavu konferencije objavio opširan intervju sa Sanjinom Šolićom pod naslovom »Država se mora mnogo više uključiti u izgradnju lošinjskog aerodroma«, a 10. rujna intervju istog opsega s Garijem Cappellijem pod naslovom »Sinergija je ključna riječ za razvoj otoka«. Slijedi osvrt Arsena Mujagića na intervju s predsjednikom uprave Jadranke d.d. ⮞
Sinergija na »Prvom od 1000«
Čini se da je veliki intervju predsjednika uprave Jadranke d.d. Sanjina Šolića objavljen u Novom listu početkom rujna izmaknuo pažnji javnosti, a kao jedan u nizu brojnih intervjua s upakiranim sličnim porukama zaslužuje osvrt. Dopustit ću si da podsjetim kako sam još u praskozorje investicijske bajke 2014.godine u članku Doktirna šoka napisao:
"U takvoj je situaciji (šoka izazvanog pojavom tako bogatog, a tajanstvenog i moćnog, investitora) sasvim moguće da su šokirani ministri, župani, državni službenici po uredima, agencijama i uredima područne samouprave te predstavnici lokalne vlasti spremni ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tokim novcem. U toj situaciji nitko ništa ne pita ..."
Propuštam raspraviti besmislenost hvalisanja zaslugama za punjenje proračuna plaćanjem računa za utrošak struje i vode, istodobnost bahaćenja i žicanja, izjava da bi na otoku trebali biti dopušteni izuzeci u prostornom planiranju i uopće smisao takvog intervjua. No pažnju su mi privukle tri teme: hotel za sezonske radnike, rekonstrukcija aerodroma i golf tereni sa smještajnim kapacitetima na Mataldi. Kratka analiza ta tri projekta pokazuju da je citirano predviđanje s početka teksta, na žalost, bilo dobro. I ovim je intervjuom predsjednik uprave Jadranke d.d. demonstrirao već oprobani modus operandi investitora "kakvog samo poželjeti možemo" kroz razvikanu sinergiju s Gradom Malim Lošinjom i ostalim razinama vlasti.
Hotel jači od plana
Predsjednik uprave Jadranke d.d. istodobno se žali i hvališe da je "Jadranka sada morala sagraditi objekt sa 72 sobe za svoje sezonce" pa kaže:
"Renovirali smo jedan objekt potpuno, zgradu bivšeg Crvenog križa u Velom Lošinju. Zaposlenici su dobili smještaj na razini četiri zvjezdice. Sad još moramo osigurati nove objekte za još oko 350-400 sezonaca koje ćemo trebati u narednim sezonama. U problemu smo jer postojeći hotel Helios planiramo renovirati i dizati na pet zvjezdica, a time smanjujemo broj smještajnih kapaciteta za radnike. Problem je i taj što je prostorno-planski razvoj otoka ograničen, niska je dopuštena izgrađenost, nemamo gdje graditi takve prateće objekte nužne za smještaj zaposlenika. Tu bi se država trebala malo prilagoditi."
Dakle, Jadranka d.d. je potpuno renovirala jedan objekt u Velom Lošinju te dobila smještajni kapacite na razini četiri zvjezdice. Ostavimo po strani retorički dim i maglu i sagledajmo što se ispod njih zapravo krije. Naime, to je priča o žmirenju i šutnji službenika u uredima područne samouprave te predstavnika lokalne vlasti.
Jer Jadranka je rekonstruirala zgradu Crvenog križa i prenamjenila ju u hotel sa 72 sobe, a za rekonstrukciju je dobila građevinsku, možda će dobiti i uporabnu dozvolu, ali problem je što prostorno planska dokumentacija, UPU Veli Lošinj to ne dozvoljava. Prema odredbama tog plana zgradu Crvenog križa moguće je prenamijeniti u hotel, jer je u zoni MT, Mješovita pretežito ugostiteljsko - turistička namjena MT – hotel, ali u odredbama za provođenje toga plana u čl.45. se navodi da kapacitet hotela može biti do 40 kreveta. Kako je moguće da temeljem takvog plana investitor dobije građevinsku dozvolu za hotel sa 72 sobe odnosno barem 144 kreveta? Odgovor se nameće: Samo tako da u županijskom uredu svi zažmire na oba oka pred planom, a dozvolu napišu zaobilazeći uobičajene procedure te propuste provesti uobičajene provjere, na primjer, je li projekt u skladu s planom. Svi koji su ikad tražili kakvu građevinsku dozvolu znaju da taj ured revno traži način da protumači kako projekt nije u skladu s planom. Izuzetak su samo "investitor kakovog se samo poželjeti može" i pojedini sretnici koji su u milosti ureda ili su je na neki način stekli. Kriteriji za stjecanje milosti nisu nigdje objavljeni. Poznati su samo korisnicima te milosti. Hoće li predimenzionirani hotel dobiti i uporabnu dozvolu ostaje za vidjeti.
Dodatna zanimljivost kod ove investicije je i u tome što je glavni projekt rekonstrukcije Crvenog križa izradio Urbing iz Zagreba, a glavni projektant je Tihomir Knezić. Da, to su isti oni koji su izrađivali UPU Veli Lošinj! A da bi ovo izrugivanje sa zakonima bilo zaokruženo, isti Tihomir Knezić je savjetnik investitora kakvog samo poželjeti možeš. Urbanistički autoritet, alfa i omega prostornog planiranja na ovom otoku, autor je plana u kojem je kapacitet hotela ograničen na 40 kreveta i savjetnik investitora, te mu savjetuje da krene u investicju za koju mu izrađuje projekt u suprotnosti s planom kojeg je sam izradio. Moguće samo na prvom od 1.000 gdje službenici u uredima područne samouprave i nositelji lokalne vlasti žmire i šute dok "investitor kakvog se samo poželjeti može" državu prilagođava svojim potrebama.
Nakon medijske ofenzive, tihi uzmak
Priču o rekonstrukciji zračne luke može se sažeti u Alan Fordovsku devizu "Bolji je častan bijeg nego nečastan poraz" jer predsjednik uprave Jadranke d.d. kaže:
"Baš ovaj tjedan (prvi u rujnu o.g.) imali smo sastanak operativne skupine za provedbu projekta i očekujem da će zadnja verzija dokumenta uskoro biti na sjednici Vlade. Aerodrom jest na listi strateških projekata, ali država nažalost praktički ne sudjeluje u provedbi cijeloga projekta. Muči nas zatvaranje financijske konstrukcije."
Isti investitor predstavljen u istoj osobi, u drugoj tiskovini na drugoj duplerici, u medijskoj ofenzivi 2015. objavljuje:
"Tvrtka Jadranka priprema totalni turistički preporod Malog Lošinja: prvo je uložila 60 milijuna eura u preuređenje hotela i kampova, a sad ulaže još 40 u proširenje aerodroma koji će primati velike putničke avione te u gradnju marine za megajahte i kompleksa golfskih terena.«
Citat je iz napisa u tjedniku Globus iz 2015. godine. Od priče "imamo novac za aerodrom - dajte nam dozvole", stiglo se do kuknjave zbog problema zatvaranja financijske konstrukcije. Kad je početkom ove godine Vlada donijela Odluku o utvrđivanju popisa trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a kojom odlukom Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. više nije bilo na listi trgovačkih društva od posebnog interesa za RH, to je izavala takvo "uznemirenje javnosti" potaknuto od samog investitora, da je gradonačelnica na radiju morala smirivati "javnost" izjavama da investicija proširenja zračne luke u Malom Lošinju ide dalje, a gradnja samo što nije počela. Nakon devet mjeseci sam investitor traži brisanje projekta proširenja Zračnog pristaništa Mali Lošinj s popisa strateških investicija. Tom prilikom (7. siječnja 2018.g.) sam napisao:
"Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. - mora priložiti dokaz o financijskoj sposobnosti / osiguranim izvorima financiranja projekta, strateški, poslovni i financijski plan te plan investicija za konkretan investicijski projekt za razdoblje od pet godina. Prema javnim podacima Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. je u stalnim gubicima i zasigurno nije moglo dostaviti dokaz o financijskoj stablinosti i osiguranim izvorima financiranja projekta."
Nakon, panike zbog brisanja s popisa strateških firmi, nakon team buildinga u hotelu Bellevue o temi rekonstrukcije aerodroma, nakon što je Grad Mali Lošinj nedavno donio odluku o dokapitalizaciji aerodroma, investitor kakvog samo poželjeti možemo zatražio je brisanje svoje investicije s popisa strateških investicija! Zašto o tome gradonačelnica nije sada dala nekakvu izjavu? Zašto sada javnost nije uznemirena? Zašto na prvom od 1.000 nitko ne pita zašto je Grad Mali Lošinj dokapitalizirao aerodrome, a investitor javno priznaje da se muči s financijskom konstrukcijom, odnosno da odustaje od projekta? Samo nekoliko dana prije nego se investitor kakvog se samo poželjeti može povukao iz projekta održana je sjednica Povjerenstva za procjenu i utvrđivanje prijedloga za utvrđivanje strateških projekata, na kojoj je bio prisutan predstavnik Grada Malog Lošinja, zamjenik gradonačelnice. Što je tamo radio vidjet ćemo kad se objavi zapisnik sa sjednice. Vjerojatno, uzalud isplaćena dnevnica ...
O temi aerodrome, predsjednik uprave kaže također:
"Ali naša tvrtka je trenutno sama u tome, a riječ je o investiciji vrijednoj 30 milijuna eura. Zar je ikome normalno da jedna tvrtka sama gradi aerodrom, koji je infrastrukturni državni projekt?"
Ima u tome logike koju se može prihvatiti. Ali gdje je logika bila 2015. kad je isti predsjednik uprave odlučno naviještao da ulaže još 40 milijuna eura u proširenje aerodroma koji će primati velike putničke avione? I na kraju, ako je Jadranka d.d. ostala sama u projektu rekonstrukcije aerodroma, koga je Grad nedavno dokapitalizirao s 1.400.000 kuna?
Golf - med i mlijeko, ili će biti gorki pelin
Na pitanje o golfu predsjednik uprave investitora kakvog se samo poželjeti može odgovara:
"Što se golfa tiče, dosta dobro. Završena je javna rasprava za izmjene Županijskog prostornog plana, nije bilo značajnijih primjedbi i vjerujem da bi do kraja godine to moglo biti pred Županijskom skupštinom. Dobro je jer ta lokacija ne zahtjeva neposredne izmjene planove nižeg reda, pa dosta brzo očekujemo i lokacijsku dozvolu. To znači da bi 2020. počeli graditi".
Na primjeru Matalde vidi se njegova sinergija sa svim razinama vlasti, kako zemaljskim tako i nadzemljskim. Koncentrirajmo se samo na zemaljske vlasti. Ideju o golfu na Mataldi izložio je početkom 2014. godine savjetnik Jadranke d.d. za golf, stanoviti Mihajlo Perenčević. Bez suvišnih zašto, kako i s čime ideju su prihvatili svi koji su u priljevu novca iz Sibira vidjeli vlastiti interes. Potaknuti tim nadanjima nositelji gradske vlasti donose legendarnu (i da, nezakonitu) odluku kojom se u ime građana Grada Malog Lošinja odriču ustavnog i zakonskog prava na planiranje prostora na Mataldi, a u korist investitora i Primorsko-goranske županije. Munjevitom brzinom Primorsko-goranska županija donosi također legendarnu ((i da, također nezakonitu) odluku kojom projekt golfa na Mataldi proglašava županijskim interesom, iako na to nema pravo. Naime, prema Uredbi o određivanju građevina, drugih zahvata u prostoru i površina državnog i područnog (regionalnog) značaja, takav zahvat može biti proglašen samo državnim interesom. Ne mareći za ovu uredbu, županijske vlasti su spremno prekršile propise koji su joj se našli na putu prema ispunjavanju želja investitora kakvog se može samo poželjeti.
U postupcima izrade naručenog plana i javne rasprave županija je upravo strastveno, odlučno i beskompromisno kršila zakone i propise da bi pod svaku cijenu okončala postupak usvajanja naručenog plana. Tako uporno skriva od uspavane javnosti nezakonitu proceduru. U postupku pokrenutom prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, PGŽ ne dostavlja tražene dokumente vezane za izradu plana (sjetimo se programskih studija), ne dostavlja traženi tonski zapis s javnog izlaganja i zapisnike sa sjednica Povjerenstva za stratešku procjenu.
Nakon što po okončanju žalbenog postupka budu dobivene tražene informacije, javnosti će biti vidljivo da je neistinita tvrdnja predsjednika uprave Jadranke d.d. kako u javnoj raspravi nije bilo značajnijih primjedbi. Bilo ih je, ali predsjednik uprave očito računa s jamstvom servilnih egzekutore volje vlasnika Jadranke d.d. - da ih neće biti. Stoga vjeruje da bi do kraja godine "to" moglo biti pred Županijskom skupštinom i smatra da je dobro što zbog odricanja gradske vasti od prava na planiranje "ta lokacija ne zahtjeva neposredne izmjene planove nižeg reda", pa vrlo brzo očekuje i lokacijsku dozvolu. Siguran je da će PGŽ usvajanjem plana donijeti ekološku presudu nad Mataldom, jer pred tolikim sinergijskim potencijalom ni detaljno obrazložene i argumentirane primjedbena prijedlog plana ne mogu biti značajne. Kao što nisu značajne ni primjedbe na nezakonitu procedure izmjene plana, niti činjenica da će i sam plan biti nezakonit. Jer to neće biti plan prostora nego plan prepuštanja gradskog prostora na milost i nemilost investitora kakvog se samo poželjeti može.
Još 2015., fasciniran i ljubomoran zbog gotovo nadnaravne uspješnosti u savladavanja svih birokratski zapreka investiranju investitora kakvog se samo poželjeti može, napisao sam:
"Propisi i prostorni planovi su nebitni, potencijalno ograničavajući faktori koji se lako tehnički zaobilazi pravnim "zakrpama" inače u pravilu mrzovoljne, krute i nepopustljive birokracije koja svrhu svog postojanja nalazi u opstrukciji."
Slučaj hotela u Velom Lošinju koji će umjesto planiranih 40 kreveta imati 72 sobe, zbirka svih izdanih građevinskih i uporabnih dozvola, i na kraju, primjer zadnjih postupaka kojima se prostorni plan županije mijenja prema narudžbi investitora, moram priznati, izazivaju mi još veću ljubomoru. I fascinaciju ovakvom sinergijom privatnog sektora s javnim vlastima.
Komentari:
24sata.hr/.../...
Ako kliknete na link Promo sadržaj pri dnu članka odvest će vas na ostale reklame. a objavljen je i link www.jadranka.hr/karijere
A rekordno mlađahni direktor, maneken firme, zadovoljno prede:
Najveća mi je nagrada kada moji zaposlenici i ja na kraju dana idemo sretni doma, kada znamo da su naši partneri dobili sve što su naručili i da su nam kupci zadovoljni. Za vrijeme sezone puno se radi, ali kada se posao završi i svi se okupimo nakon radnog dana, znamo da smo sve prošli i dobro odradili. Nisam nikada mogao ni zamisliti da bih mogao biti ovako zadovoljan svojim poslom i kvalitetnim ljudima kakve imam u timu.“ Fotka direktora u radnom zanosu govori više od tisuću riječi da se radi o reklami.
Ne da nemaju vozala u sezoni, nego ga nemaju ni van sezone. Dug je put od pripravnika do direktora, u pravim firmama između ostalog se traži i najmanje 5 godina radnog iskustva, ali ne i u firmi u kojoj ima više direktora nego djelatnika.
Evo i dokaza:
hr.linkedin.com/.../...
www.posao.hr/.../584680
Filipovićev čovjek, je da sačuva
vlastito zdravlje, u toj idiličnoj
firmi morao dati otkaz.
Sada na tom mjestu sjedi Šolićev ne voditelj nego direktor.
Onda je ovo neka trofazna struja.
Ne možeš samo tako potjerati čovjeka, pa se potrudiš da sam ode. A onda zaposliš svoga na još bolje mjesto.
za senatora.
To više govori o gazdi nego o konju.
Više me brine kada se to dešava u javnim službama i kakav uticaj takav gazda ima na javne službe koje moraju djelovati u općem interesu.
Iz navedenog primjera, hotela za sezonce u Velom Lošinju, vidi se da se njima država (županija i grad) već jako prilagođava. Valjda ima treba samo i formalna zakonska legealizacija za takve radnje, da mirno spavaju.
Neka predlože izmjenu zakona o gradanji. Evo prijedloga. Dadaje se članak x.: Dozvoljava se Jadranci d.d. i njenim povezanim osobama da na otku grade kapacitete za smještaj sezonaca gdje god žele, njima potrebnog kapaciteta, neovisno o važećim prostornim planovima.
Zar je Prvi od 1000 otoka toliko nerazvijen, da je konferenciju o razvoju otoka trebalo održati na kopnu, umjesto na Lošinju u poznatom kongresnom centru na Čikatu?
U slučaju da je u tom terminu kongresni centar već bio zauzet, obzirom na brojnost uzvanika, konferenciju su mogli održati i u predsjedničkom apartmanu ili kod Gige u šupi.
i.imgur.com/QyUmVLN.jpg