Cinična osuda božićnog konzumerizma

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

sirotinja1Tko bi ikada pomislio da će Bozanić zavapiti za prošlim vremenima? Dobro, nije bilo baš tako, nije se kleo u komunizam već ga je po običaju uglavnom samo kleo, ali je diskretno gotovo zažalio za danima kada se Božić slavio u intimi doma, jer ovo što se danas događa također ga nikako ne veseli.

Tada je, kaže, javno slavljenje bilo zabranjeno. Što je točno pri tome mislio šef Kaptola nije iz epistole posve razvidno, ali se dade nazrijeti da je muka u tome što se Božić nije slavilo službeno, od strane vlasti, sa svim pratećim folklorom.

Iz vlastitog naime sjećanja na proslave Božića u ta "mračna" vremena ne pamtim da smo se imalo i od ikoga sakrivali idući na polnoćku, da smo kradomice nabavljali (ili, ne daj bože, krali) božićna drvca, kupovali purice i bakalar, odojke i ostale božićne rekvizite, pucalo se i tada iz svih oružja a i čestitalo se javno brici u brijačnici, mesaru u mesnici, susjedima kad bi ih se susrelo na ulici… Istina, načelniku općine i policije uopće se nije čestitalo, ili se to, po potrebi, činilo diskretnije, po privatnoj liniji, kad bi načelnik svratio na piće i kolače. Tada mu je ipak, kaže Bozanić, falilo javnosti Božića. Sad, međutim, kad ima svu javnost koju može zamisliti, opet ne valja. Sve je otišlo u... konzumerizam.

nova-crkva2Od pada "mračnih" vremena, javnost se koloristički i nije mnogo promijenila; ostala je jednako mračna, zacrnjevši se sasvim lijepo od pustih mantija. Ne otvara se, da se poslužimo već poznatom metaforom, niti pašteta bez njihove nazočnosti i blagoslova, po školama prhutaju mantijice, a križevi vise po zidovima, baš kao po crkvama i samostanima. Eno nam se i takozvana alternativa slika pod križem, uz Tuđmanov portret pride, da se zna veza; lako što se slikaju u tom aranžmanu, jer već i nema zida gdje ne vise pa se i nema gdje, ali što to stavljaju na svoj plakat pruža osebujan alternativni prilog "kulturi kršćanstva".

Što god popovima padne na pamet, o čemu god pomisle, lako sazovu medije, koji hitro prenose, takmičeći se u brzini i količini. A teme su do zla boga svjetovne, neke čak i vrlo svjetovne. Od građevinskog poduzetništva (tu su crkeni akteri vrlo zaposleni i moćni, valjda stoga interes i briga), preko neradne nedjelje (u kojoj radnici mogu raditi samo ako izvode radove na crkvenim projektima), umjetnoj oplodnji (kako je krenulo, to jest kako im poslušni ministranti, slučajno i prikladno državni ministri poput Milinovića, idu na ruku, uskoro će se kao jedina dopuštena opcija prokreacije predlagati bezgrešno začeće), razvaljuju po abortusu, pederima, osobito su im drage teme vezane us seks i spolnost, pa su se ovih dana uhvatili i ženskih sisa, ne bi li i tu stvar držali u svojim rukama, a ne da ih liječnici razvlače po mamografima. 

Opasni konzumerizam sankilota

nova-crkvaI taman kad se u toj našoj crnoj javnosti više ne možeš ni maknuti a da ti ne iskoči neka mantija, opet im nešto ne valja. Kad su se već dobro namirili zemaljskim blagom i dobrima, zajedno s onima koji su namirili i njih i sebe, dok su u skladu s prethodnim procesom mase građana, običnih, ostale bez gaća (netko mora) ili će to vrlo skoro, kud ćeš prikladnije nego pozvati na borbu protiv konzumerizma! Ma reklo bi se, kao svojedobno Daniel Cohn Bendit, Rudi Dutschke i svi šezdesetosmaši zajedno, koji prokazivahu potrošačko društvo, crkva nas vodi u revoluciju.

Međutim, najmanje je tu o konzumerizmu riječ, jer potrošnja je nešto što si naši sadašnji domaći sankiloti baš i ne mogu priuštiti. Pozivati ih da ne troše jednostavno je cinično. Stotine tisuća nezaposlenih, njihove porodice i s njima notorno gladni penzioneri, ne jurišaju na skupe dućane, ekskluzivne noćne provode, skijanje po bijelom svijetu i bijelim planinama Austrije, Švicarske, Italije… niti ne sanjaju potrošnju iz obijesti, pa ni bilo kakvu. Juriš naših sankilota usmjeren je na sirotinjske kuhinje i osebujnu kulturnu novinu u Hrvata, dućane za sirotinju. 

nova-crkva3O kojem to onda konzumerizmu zbori Bozanić, sav onako fin i uglađen, uštirkan i u zlatnom ornatu, taman pristigao iz blještavih dvora, kakvi se nemilice grade diljem domovine (po čemu je Kaptol možda već prešišao Tita), srebrnog i zlatnog posuđa i bijesnih automobila koje voze njegovi Men in black.

On ni ne govori o konzumerizmu u njegovu pravom značenju, kao fenomenu kapitalizma modernih društava koja na njemu temelje svoju egzistenciju pa potiču sve građane na što veću potrošnju kako bi mogli svu tu robu dalje proizvoditi, prodavati, brzo bacati, ponovo kupovati i tako održavati taj circulus vitiosus. Time bi se opasno približio spomenutim šezdesetosmašima, a s takvima se sigurno ne bi štel mešati. Doduše, i za crkvu i za vlast u ovom je trenutku itekako politički korisno anestezirati osiromašeni puk i uvjeriti ga da je baš dobro da ne troše jer je to, eto, zlo konzumerizma. Pa onda ni muka neimaštine neće biti tako velika, a možda će se time zadobiti božja milost koju bi im mogli srediti njihovi zemaljski poslanici, njihovi pastiri. Ovce, kako to već s njima biva, neće trebati mnogo uvjeravati da se odreknu konzumerizma; bit će dovoljan pogled u lisnicu i na obavijest o netom dobivenom otkazu. 

Tko ima pravo na etiketu Božić? Kobasica, kondom, HEP, načelnik općine….? 

nova-crkva4Ali nije samo o tome riječ. Govori Bozanić o konzumerizmu, a u stvari proklinje javnu praksu koja "s puno neukusa mnogočemu pridaju etikete s imenom ’Božić’". Tko bi za to mogao biti kriv? Trgovački lanci, kod kojih vam svaka kobasica želi sretan Božić; HEP ili plinara, koji vam na obračunu troškova struje i plina od kojih vas hvata užas zalijepe anđeleka koji vam također umiljato čestita Božić; o načelnicima i najsitnije općine, koji će nekamo utisnuti neku čestitku, makar štampati kalendar sa svojim likom ili imenom na njemu; TV i svi ostali mediji koji samo prenose te skupo plaćene svinjarije, za iole iskrenog vjernika duboko uvredljive? Ali ne, nisu krivi niti trgovački lanci, niti HEP, ni plinara, ni stranke i marni načelnik općine, krivi su – mediji i građani obični. Naravno. U ovoj državi, kao valjda ni u jednoj na svijetu, za nešto što se dogodilo nisu krivi sudionici i kreatori događaja već oni koji ga obznanjuju. Kaže Bozanić: "Na tome neukusu i znatiželji lako parazitiraju pojedini suvremeni mediji kao najvjerniji saveznici, često u namjernome, a katkad i u nenamjernome, razgrađivanju istinske kršćanske kulture".

Tu smo saznali dvkontejnerije ključne stvari. Razotkriveni su krivci (dakle, notorno i notorni mediji), ali i ono za što su krivi. A krivi su za "razgrađivanje istinske kršćanske kulture". Što bi bio sadržaj toga, za opću upotrebu svih građana, ostalo je nejasno ali se može prilično lako nagađati. Jasno je tek da bi Bozanić i momci u crnom htjeli činiti upravo ono za što optužuju režim iz mračnih vremena i zbog čega ga i proglašavaju totalitarnim, to jest, kontrolirati javnost i određivati koje se kulturne (po njima to valjda jedino i neupitno mogu biti kršćanske) vrijednosti imaju nositi, a koje valja osuditi i izbaciti iz upotrebe.

Kako bi to trebalo izgledati u javnosti nije rečeno, samo je spočitnuto što je neodgovarajuće, pa kaže: "danas je (Božić) izgubljen u komercijalizaciji te je postao prihvaćen okvir za slavlja raznorodnih sadržaja".

Tko se javnosti laća... 

condom_christmas_treeHtjeli su javnost, sad je i imaju. Eno se upravo sprema i kićenje sexy Božićne jelke u jednom od trgovačkih centara u izvedbi znamenite tvrtke proizvođača kondoma. Pogodite čime će drvce biti okićeno. Nije se nimalo teško složiti s mantijama da se radi o kiču, da je na djelu sirov prostakluk. No kada svom silom, i to ne samo putem propovijedi već i uz pomoć servilne vlasti, namećete javnosti ono što zovu "kulturom kršćanstva" svima i svugdje, to neizbježno donosi ružne plodove. Šteti ne samo "kulturi kršćanstva" već kulturi uopće, građanskoj kulturi. Ali i to je dio kulture, i ljepšima se ne možemo vidjeti no što se pokazujemo.

Jer gotovo je političko pitanje tko će se pokazati većim katolikom, pa će od bojazni da ne ispadne mali, na svaku svoju kobasicu objesiti anđelka s čestitkom za Božić.

Time će istovremeno uvjeravati sve druge da su veliki katolici i da tako valja činiti, pa će narod, povodljiv kakav već jest, lijepiti anđelke i čestitke kamo stigne i, kako vidimo, vješati ih uz kondome po božićnim jelkama.

 

nova-crkva1Katolička crkva u Hrvata, kao i sami cendravi Hrvati, nikad zadovoljna. Prije, kaže, nije smjela u javnost, pa je bilo loše; sad kad je preplavila javnost i kad je ništa ne priječi da čini u njoj što joj padne na pamet, imalo to s kulturom (s atributom "kršćanska" i bez njega) ikakve veze ili ne – opet ne valja. Javnost uvijek ispada nekako neposlušna. Možda je ipak najbolje da zamijene narod, za neki koji će poslušnije marširati u ritmu propovijedi.

 

 

Đurđa Knežević, portal ZamirZine