Otočni list, siječanj 2007.
Proglašenje Rezervata za dupine u Lošinjskom kanalu i dijelu Kvarnerića nije baš od svih s oduševljenjem dočekano. Lijepo je da čovjek brine za dupine, da ih štiti i nastoji im omogućiti sigurniji život u našem moru. Međutim, treba brinuti i za čovjeka s otoka, onoga koji živi uz more i od mora. Otoci su nam ionako previše raseljeni tako da je nedopustivo dopustiti nastavak njihove agonije što je trajala kroz veći dio proteklog stoljeća.
U toj priči o sudbini otočnog čovjeka rezervat za dupine djeluje nekako romantično i bezazleno. Ali, upozoravaju ljudi koji žive od mora, rezervat bi ubrzo mogao prerasti u park prirode, što bi se negativno odrazilo na gospodarske aktivnosti na moru, a time i na život na otocima. Zbog toga su na odluku o proglašenju rezervata prosvjedom reagirali ribari s otoka Paga koji su poslom usmjereni na akvatorij Kvarnerića.
Zabrinuti za budućnost življenja i poslovanja u eventualnom parku prirode reagirali su i iz nerezinske tvrtke Marina Artac. Želeći graditi marinu u Nerezinama, oni su zatražili stručno mišljenje o proglašenju zaštitnog rezervata za dupine. Zatražili su ga na mjerodavnoj adresi, u Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Taj je fakultet jedina znanstveno - nastavna institucija u Hrvatskoj koja u svom nastavnom programu ima veći broj predmeta o morskim sisavcima, odnosno dupinima, a njihov je voditelj prof. dr. Hrvoje Gomerčić, naš vodeći znanstvenik za dupine, visoko cijenjen u međunarodnim znanstvenim krugovima.
Prema njegovim riječima, ni na kakvom javnom stručnom skupu u Hrvatskoj dosad nije bilo govora o osnivanju rezervata za dupine, niti je objavljen ijedan stručni članak koji bi obrazložio potrebu njegova osnivanja. Također, navodi se u stručnom mišljenju što ga u ime znanstvene grupe potpisuje prof. dr. Hrvoje Gomerčić, praksa je u svijetu da se kod zaštite pojedine životinjske vrste ili područja provede javna rasprava u prisutnosti svih interesnih skupina ljudi. Bez takve rasprave pokušaj zaštite često izaziva suprotan negativni efekt te pojedine skupine ljudi još negativnije gledaju na takvu zaštitu. Dovoljno bi bilo priupitati ljude s Lošinja što misle o dupinima i "Plavom svijetu" koji brine za njihovu zaštitu, pa da se dobije puna potvrda ove teze.
Dupini nisu stalni stanovnici
O samom rezervatu Hrvoje Gomerčić piše: Naša dosadašnja istraživanja nedvojbeno pokazuju da u predloženom području nije ništa veća gustoća dupina nego u ostalim dijelovima Jadrana, da nema nikakvih naznaka da je to neko kritično područje za preživljavanje dupina u Jadranu te da bi baš to područje trebalo zaštititi kao rezervat za dupine. Kao primjer navodimo naša avionska istraživanja područja koje se predlaže za rezervat. Navedena istraživanja obavljena su pet puta. Prilikom istraživanja samo je jednom - 13. prosinca 1998. - viđen jedan odrasli dupin na samoj sjevernoj granici predloženog područja, a 27. prosinca 1998. nešto istočnije od predviđenog rezervata viđena su dva jata od 9 i 4 dupina, što prema korištenoj metodi treba povećati za 46 posto, tako da možemo zaključiti da su tog dana vrlo blizu, ali nešto istočnije od predviđenog rezervata, bila dva jata od 13 i 5,85 dupina. Dana 25. svibnja 2000. letjeli smo čak 1,5 sati iznad čitavog Kvarneri-ća, pa i područja predloženog rezervata, i nismo našli niti jednog dupina. Dana 11. lipnja 2000. kada smo ponovno pretraživali isto područje, niti jedan dupin nije boravio u području predloženog rezervata, ali se manje jato dobrih dupina nalazilo uz otok Rab. Dana 27. ožujka 2003. u području predloženog rezervata također nije boravio niti jedan dupin, ali su u njegovoj blizini uočena dva jata dupina. Jedno od 9 dupina nalazilo se sjeveroistočno od predloženog rezervata, a drugo od 8 dupina zapadno od južne granice, uz zapadnu obalu otoka Ilovika. Istraživanjima iz brodice u dva navrata - jednom tijekom jednog dana i drugi put tijekom pet dana, od 23. do 28. lipnja 2003., u predloženom području nije boravio niti jedan dupin. Međutim, istih dana promatrana su manja jata dupina koja su boravila između otoka Oliba i Vira, te uz otok Unije. Iz toga proizlazi da ne postoje dupini koji se trajno zadržavaju u području predloženog rezervata.
Jedna jadranska populacija
Iznošenje podataka da u navedenom području živi 100, odnosno prije nekoliko godina 140 dupina, nema nikakve osnove, ah se može pretpostaviti da su oni u tom području stvarno identificirali taj broj dupina koji su se tu pojavili tijekom njihova istraživanja od 1995. godine. To ni slučajno ne znači da te životinje trajno, pa ni pretežno, žive u navedenom području. Jedino područje u čitavom hrvatskom dijelu Jadrana za koje znamo da posljednjih godina, od 2002., trajno naseljava 12 - 18 dupina, obično podijeljenih u dva jata i gdje se redovito legu mlade životinje, područje je Srednjeg kanala između Dugog otoka, te Ugljana i Pašmana. Tamo smo dupine pratili zrakoplovom, a znatno češće iz istraživačke brodice. Iako smo tu skupinu redovito pratili i nije bilo dana da bismo to područje posjetili a da ih nismo vidjeli, ipak se, za sada, ne usudimo tvrditi da oni baš samo ovdje borave, premda ni jednog od tih dupina nismo nikada vidjeli izvan tog područja.
Na osnovi naših dosadašnjih istraživanja, praćenjem živih životinja te nalazom i analizom nađenih uginulih dupina, možemo sa sigurnošću tvrditi da u predloženom području rezervata nema ništa više dupina. Naprotiv, ima ih čak i manje nego u ostalim područjima te za sada s velikom vjerojatnošću možemo tvrditi da dupini u svim dijelovima hrvatskog Jadrana pripadaju istoj populaciji, te da ne postoji neka lošinjsko - creska populacija dupina. Rezultati naših genetičkih analiza na uzorcima dobrih dupina iz svih dijelova hrvatskog Jadrana ne ukazuju da postoji više od jedne populacije dobrih dupina.
Zaštita čitavog Jadrana
Granice predloženog rezervata potpuno su proizvoljno i neprirodno određene, posebno istočna, i ne predstavljaju nikakvu prirodnu granicu za kretanje dupina, pa ni ostalih životinja. Prema svemu poznatom, navedeno područje nije posebno važno za preživljavanje dupina i morskih kornjača i ni po čemu se ne razlikuje od ostalog dijela Jadranskog mora. Bilo bi daleko bolje da se razmišlja o nekoj vrsti zaštite čitavog Jadrana jer je samo tako moguće spriječiti devastaciju njegove biocenoze. Samo usuglašena privredna aktivnost i mjere zaštite prirode u čitavom Jadranu mogu rezultirati sprečavanjem smanjenja biološke raznolikosti, te omogućiti prihvatljiv razvoj.
U zaključku opsežne elaboracije o dupinima i njihovoj zaštiti, Hrvoje Gomerčić ističe: Kod svakog nastojanja oko bilo kojeg oblika zaštite prirode, pa tako i zaštite populacije dupina, treba uzeti u obzir i život ljudi na navedenom području te treba naći dobar balans između zaštite prirode i zaštite domicilnog stanovništva, odnosno treba dobro proučiti mogućnosti održivog razvoja određenog područja. S tim u vezi nedvojbeno smo uvjereni da osnivanje tako malog rezervata za dupine u predloženom području sigurno predstavlja ograničenje za gospodarski razvoj i uopće život domicilnog stanovništva, a ne pridonosi gotovo nimalo poboljšanju uvjeta života dobrih dupina i pružanja mogućnosti da ova populacija divljih životinja preživi te živi u zajedništvu s domicilnim stanovništvom hrvatskog Jadrana.
Marina neće ugroziti dupine
Koliko izgradnja marine u Nerezinama može smetati i ometati život dupina u moru, jedno je od pitanja što ih je Krešo Lekić, direktor Marine Artac, uputio Hrvoju Gomerčiću. U odgovoru stoji: Svaka marina, pa i svako plovilo i svaki utjecaj čovjeka donekle ometa dupine u njihovu životu, te bi za njih bilo najbolje da ljudi uopće ne postoje. Međutim, treba svakako nastojati da ljudi žive u suglasju s prirodom, što znači da lokalno stanovništvo i turisti što manje dolaze u koliziju s dupinima te da žive jedni uz druge. Mišljenja smo da izgradnja marine neće uopće ugroziti život dupina u Jadranu, tim više što je predviđeno da će ta izgradnja povećati broj brodica u Lošinjskom kanalu za svega 5 posto. Vjerojatno će dovesti do toga da se neposredno uz marinu i Nerezine dupini neće trajno zadržavati. Međutim, tako je i sada kad marina ne postoji. Najbolji je primjer Srednjeg kanala, gdje dupini trajno žive, a u neposrednoj blizini se nalazi velika marina na otoku Žutu gdje je veliki promet jahti, turističkih i ribarskih brodova koji tuda prolaze zbog blizine Kornata. |
Tvrdnje bez znanstvene osnove
Zar nije čudno i neuobičajeno da prijedlog za osnivanje nekog zaštićenog područja u Jadranu tako agresivno putem javnih medija dolazi od jedne udruge građana, a predlagači su dvije osobe iz inozemstva i jedan diplomirani biolog iz Hrvatske. Usput budi rečeno, jedini predlagač iz Hrvatske još nije stekao formalne kvalifikacije znanstvenog radnika, a prema našem mišljenju dosad je poznat po potpuno proizvoljnim tvrdnjama bez ikakve znanstvene osnove, te po neobjektivnom i lažnom prikazivanju podataka iz literature, skrivajući od javnosti veći dio znanstvenih rezultata koji njemu ne odgovaraju te se pretvara kao da oni ne postoje ili da on barem za njih ne zna, a koji se često u svojim javnim istupima služi znanstvenim neistinama. Na osnovi toga moglo bi se zaključiti da u Hrvatskoj ne postoje kvalificirani znanstvenici koji se bave biologijom i istraživanjem Jadrana i njegove biocenoze, iako je činjenica da imamo mnogo znanstvenika u brojnim hrvatskim znanstvenim institucijama koji se bave ovom problematikom, objašnjava Hrvoje Gomerčić. |
Komentari:
Ali ne piše tko čini tu znanstvenu grupu. Postoji li ta znanstvena grupa ili je grupa sam prof Gomerčić koji stalno rabi zamjenicu MI, pa MI, i opet MI?
Tko čini taj skup? Ili to Gomerčić samoga sebe, poput nekog kralja, oslovljava sa Mi. Ono, "Mi kralj ..."
Posvaðan sa zdravim razumom ili podmazan honorarom u novcu ili iću i piću novinar "zna" koja teza je ispravna i siguran je da bi je ljudi potvrdili. Od novinara se očekuje objektivna informacija, a ne subjektivno, vjerojatno naručeno, proricanje o tome što bi bilo kad bi bilo. Šuljić je osramotio profesiju.
Prema pravilima novinarske struke Šuljićev članak je trebao biti objavljen kao EP poruka meðu oglasima i reklamama za kozmetiku, a ne kao STRUČNO MIŠLJENJE.