Mađarski investitor Aqua Adora planira u Vodnjanu u sklopu aquaparka pod nazivom Aquamania izgraditi dupinarij, dakle mjesto na kojem bi se dupini držali u zatočeništvu i radi profita investitora služili za zabavu publici. Protiv ove perverzije i nasilja protiv prirode ustala je udruga za zaštitu i prava životinja Prijatelji životinja iz Zagreba i u sklopu aktivnosti da se to spriječi, uputila pismo udruzi Plavi svijet koje objavljujemo u cijelosti.
Također objavljujemo napis pod naslovom Slobodni ili zatočeni? koji je napisala Helene O'Barry (The Dolphin Project).
Poštovani gospodine Holcer,
pišemo Vam povodom plana izgradnje dupinarija koji je protivan Zakonu o zaštiti životinja po kojem su zabranjeni nastupi divljih životinja u predstavama kao i nastojanjima Hrvatske da zaštiti morske sisavce.
Udruga Prijatelji životinja protivi se držanju morskih sisavaca u zatočeništvu i izgradnji dupinarija u Vodnjanu kojeg mađarski investitor Aqua Adora planira izgraditi u sklopu aquaparka pod nazivom Aquamania.
Iako će projekt izgradnje aquaparka – vrijednog oko 8 milijuna eura – mnogi podržati, izgradnja dupinarija u sklopu njega za svaku je osudu. Izgradnja dupinarija, koji je jedan od najokrutnijih načina iskorištavanja divljih životinja, ne smije se dogoditi ni pod kojim uvijetima. I to ne samo zbog Zakona o zaštiti životinja, koji izričito zabranjuje korištenje divljih životinja u cirkusima i drugim predstavama, već i zbog ugleda Hrvatske koja je član Međunarodne komisije za kitolov (IWC), potpisnik ACCOBAMS-a koji se protivi zatočavanju morskih sisavaca te je pristupila CITES-u, a 2006. godine proglasila osnivanje rezervata za dupine na Malom Lošinju – prvog takvog rezervata na Mediteranu – čime je jasno odredila svoje opredjeljenje i smjernice o očuvanju i zaštiti morskih sisavaca.
U Hrvatskoj se ne bi smijelo podržavati i dozvoljavati izgradnju dupinarija bez obzira jesu li dupini uhvačeni u prirodi ili rođeni u zatočeništvu. Nema apsolutno nikakvog opravdanja za zatočavanje dupina, posebice u aquaparkovima, koji nude toliko izvrsnih i raznovrsnih načina uživanja u čarima vode bez iskorištavanja životinja. U dupinarijima su ti sisavci prisiljeni izvoditi trikove i zabavljati posjetitelje. Dupini su vrlo društvene životinje koje u svojim oceanskim domovima plivaju zajedno u društvu od tri do 10 dupina ili u skupinama od stotinu dupina, plivajući tako i do 100 kilometara dnevno.
Zatvaranje dupina u skučene bazene za njih je kao da su zatočeni u virtualnu kadu. Stres uzrokovan zatočeništvom također slabi njihov imunološki sustav – unatoč tobožnjim prednostima postojanja veterinarske skrbi i pružanja redovitih obroka – što vodi do bolesti ili čak smrti. Budući dupinarij planira zarađivat novce i na plivanju s dupinima što je opasno za ljude i za zatočene dupine. Idući neobuzdano za profitom, vlasnici bazena i programa s plivanjem neće reći sudionicima da ulaze u rizik opasan po zdravlje ne samo dupina već i svoje vlastito. Neke bolesti mogu se prenositi s dupina na ljude kao što je slučaj sa salmonelom. Dodatna mogućnost je i da prirodni grabežljivac nekoga ozlijedi.
Primjereno stresu zbog života u kavezu i činjenice da nemaju mehanizam za bijeg, dupini su često izloženi sudarima i ranjavanju s neobuzdanim plivačima. Prije nekoliko godina vlasti Sjedinjenih Država zabranile su 'programe s plivanjem', zabrinute za zdravlje dupina zbog rana zadobivenih od plivača.
U divljini dupini mogu doživjeti 25 do 50 godina starosti. Ali u vodenim parkovima ti morski sisavci rijetko prežive više od 10 godina u zatočeništvu. Više od polovice dupina umire u prve dvije godine zatočeništva dok ostali dupini žive u prosjeku samo šest godina. Sve to su jasni razlozi da držanje dupina u zatočeništvu ne bude ni pod kojim uvijetima odobreno.
Udruga Prijatelji životinja smatra da se građani Hrvatske trebaju ponositi svojim morem i dupinima u njemu, a ne zatočenim životinjama te od hrvatskih vlasti očekuje da u potpunosti spriječe izgradnju dupinarija u Vodnjanu.
Zvuči nevjerojatno, no planovi za izgradnju dupinarija događaju se upravo u godini koju je Konvencija o migracijskim vrstama Ujedinjenih naroda proglasila 'Godinom dupina'. Ovim divnim stvorenjima pripada otvoreno more, gdje svoj život mogu proživjeti onako kako im je to priroda dala, a ne da ih se pretvara u zatočenike bazena u kojima će tijekom svojih skraćenih i umjetnih života biti prisiljeni plivati s ljudima ili izvoditi trikove. Stoga tražimo da učinite sve što je u Vašoj moći da do izgradnje dupinarija i zatočenja dupina ni pod kojim uvijetima nikada ne dođe.
S poštovanjem, Luka Oman Predsjednik Udruge, u Zagrebu, 5. ožujka 2007.
U zatočeništvu se može pronaći mnogo različitih vrsta kitova i dupina, no većina njih pripadaju vrsti takozvanih 'dobrih' dupina (Tursiops truncatus). Dolje navedene usporedbe odnose se upravo na njih.
1. U prirodi se dupini mogu slobodno kretati. Njihova aerodinamično oblikovana tijela prekrivena glatkom kožom omogućavaju im postizanje vrlo visokih brzina i dnevno prelaženje do 65 kilometara. Na površini vode provode tek od 10 do 20 posto svojeg vremena. Dah mogu držati do 20 minuta i roniti do 500 metara dubine. U zatočeništvu je pokretljivost dupina ograničena veličinom bazena te slobodno mogu plivati tek nekoliko metara prije nego što se nađu pred zidom ili ogradom. Dupini u zatočeništvu mnogo vremena provode plivajući u krug ili nepokretno plutajući na površini vode.
2. U prirodi dupini žive u društvu dupina svoje vrste te se kreću u velikim skupinama, takozvanim jatima. Neka se jata sastoje samo od ženki i njihovih potomaka, neka pak od mladih mužjaka koji napuštaju majčino jato kada dostignu zrelost i osnivaju vlastita jata. Dupini su vrlo inteligentne i društvene životinje. Pripadnost jatu izuzetno je važna za dupine jer im ono pruža sigurnost, ljubav i društvo. Veze uspostavljene unutar jata mogu potrajati mnogo godina. U zatočeništvu se dupine zauvijek odvaja od njihovih jata. Prilikom ulova, veze koje su dupini tijekom godina stvarali i njegovali naglo se prekidaju. Pritom se različite metode ulova koriste za različite vrste dupina. 'Dobre' dupine najčešće se lovi mrežom i izvlači na palubu broda. Ulov dupina je izuzetno nasilan, te ostavlja posljedice kako na ulovljenom dupinu tako i na cijelom jatu koje se odjednom mora nositi s iznenadnim i trajnim gubitkom svog člana.
3. Odnos između majke i njezinog potomka naintimniji je odnos u zajednici dupina na slobodi. Njih dvoje vrlo su privrženi jedno drugom i često ih se može vidjeti kako zajedno plivaju. Mladi dupini žive s majkama i do pet godina. U zatočeništvu se može pronaći dupine koji su bili ulovljeni vrlo mladi i poslani u razne zabavne parkove. Takvi dupini više nikada neće vidjeti svoje majke ili jata kojima su pripadali.
4. Na slobodi dupini žive u prirodnoj morskoj vodi. U zatočeništvu dupini žive u bazenima s umjetnom i kemijski obrađenom morskom vodom.
5. U prirodi se dupini koriste svojim sonarima da bi dobili više informacija o ostalim ribama, koraljnim grebenima, grabežljivcima, o svojem prostranom svijetu u oceanu i o drugim dupinima. Dupini se koriste zvukom pri istraživanju svoje okoline, neprestano odašiljući zvučne signale. Takvo korištenje sonara dupinima je važno jednako koliko vid ljudima. U zatočeništvu dupini mnogo manje koriste svoje sonare. Ne koriste ih u lovu na ribe jer ih ljudi hrane mrtvom ribom u obliku nagrade za obavljene trikove. Sonar ne mogu koristiti ni u istraživanju svoje okoline jer goli cementni bazeni ne skrivaju mnogo zanimljivosti. Ne koriste ga ni u navigaciji, jer ionako nemaju kamo otići. Ova strana života u zatočeništvu ima najgore posljedice na dupine, jer im se onemogućava korištenje njihovog najrazvijenijeg osjetila. Kao da čovjeka tjerate da nosi povez preko očiju cijeli život.
6. U prirodi dupini mnogo vremena provode zajedno loveći ribu. Dupini imaju visoko sofisticirane načine lova, a ta im aktivnost pomaže ne samo u prehrani već i kao prilika za korištenje svih svojih prirodnih karakteristika: svoje brzine, inteligencije, korištenja sonara te sposobnosti komunikacije i međusobne suradnje. U zatočeništvu prvo što dupin mora naučiti jest da će osnovnu prehranu, mrtvu ribu, odsad dobivati izravno iz ruke čovjeka. Nikada više neće iskusiti uzbuđenje lova žive ribe.
7. U prirodi dupini nauče od svojih majki sve što im je potrebno da bi preživjeli: kako se koristiti sonarom, kako izbjegavati grabežljivce, gdje tražiti hranu, kako loviti ribu. Sve što dupin zna je naučeno ponašanje. Promatranjem i oponašanjem drugih članova jata mladi dupini nauče roniti, skakati, jahati na valovima i komunicirati. U zatočeništvu se dupine trenira da izvode cirkuske trikove u predstavama i zabavljaju gledatelje. U zatočeništvu dupini za hranu u potpunosti ovise o čovjeku, što njihovim trenerima daje veliku kontrolu nad njima. Treneri ih nauče da će za svaki uspješno izvedeni trik dobiti ribu kao nagradu. Na taj se način uči dupine da hodaju na repu, mašu publici i daju djeci iz publike da se igraju s njima. Takvo obučavanje ima loš utjecaj na dupine jer dok uče kako se loptati i skakati kroz obruč, oni gube sjećanje na svoje prirodno ponašanje.
8. U prirodi dupini žive u raznovrsnom okruženju oceana. Uživaju u morskim strujama, kretanjima plime, zvukovima oceana i valova te ostalih članova jata. Prirodna kretanja mora i njegovi zvukovi osnovan su dio života dupina. U zatočeništvu se dupine drži u zabavnim parkovima, koristi u predstavama, izlaže u velikim trgovačkim centrima i putujućim atrakcijama. Mirage Gambling Resort u Las Vegasu također drži dupine. U Švicarskoj centar Connyland drži dupine u diskoteci. Dupine se drži u malenim bazenima unutar zgrada diljem SAD-a, Kanade i Europe. Ti dupini nkada više neće iskusiti osnovne užitke prirode: sunčanu svjetlost, kišu, živu ribu, prirodnu morsku vodu. Jedini zvuk koji čuju neobičan je i pretjerano glasan zvuk generatora, vodenih pumpi, disko glazbe, zvuk glasova trenera i pljeska publike.
9. U prirodi je dupinu jedina granica kopno. U zatočeništvu dupine se drži u malenim morskim kavezima u zabavnim parkovima diljem obale SAD-a: u Dolphin Research Center, Dolphins Plus, Dolphin Connection, Dolphin Cove i Theater of the Sea u Floridi. Ti dupini imaju nešto bolje životne uvjete jer ih se drži u prirodnoj morskoj vodi. No niti oni nemaju potpunu slobodu, jer nekoliko puta na dan moraju sudjelovati u predstavama te moraju živjeti u ograničenom i nezanimljivom prostoru, daleko od svojih jata, bez prostora za plivanje i okoliša za istraživanje.
Napisala Helene O'Barry, The Dolphin Project
Komentari:
Vasa uputa pisma Plavom svijetu me je zgrozila. Poluistinama kao i poluinformacija ma ste osudili jedan projekat, ne iduci sa Vasim razmisljanjem i stavom niti jednog jedinog trenutka u dubinu materije. Ja sam diplomirani logoped kao i terapeut za terapeutsko plivanje sa delfinima u njemackoj gdje radim na evaluaciji i naucnom dokazivanju primjene delfinske terapije za retardiranu djecu. Spoznaje kojima raspolazemo su vrijedne pomena - pa ako za nikoga drugog onda barem za roditelje te napacene i bolesne djece koji mozda po prvi put vide pomak u razvoju njihova djeteta i pak po prvi put osmijeh i radost kada im se priblizi taj tako "napaceni" i "zatoceni" delfin. Gospodine Oman bez da banaliziram Vas trud i zelju da delfini zasluzuju nasu veliku paznju i brigu, preporucila bih Vam da bacite osobno pogled na barem jedan delfinarij u svijetu. Svi delfinariji koji egzistiraju kao npr. u Americi, Izraelu, Spanjolskoj, Turskoj i Ukrajini zadovoljavaju uslove i standarde EU te pored svojih show-programa imaju i jedan humanitarni karakter te nadasve stare i sretne delfine.
S postovanjem
Ciganovic
prvi tzv. delfinarij biva otvoren 1938. godine u Marine Studiu u St. Augustin, Florida, USA. Tek 1962 pocinje uzgajanje delfina u Evropi. Nastaju delfinariji u engleskoj, Holandiji i njemackoj. I pored kratke povijesti vecina delfinarija je napravila velike korake i pomake u smislu povisenja zivotne dobi svojih sticenika. Ako su i na pocetku smrtni slucajevi bili ucestali tako je danas - uz zahvalnost brzog i pozitivnog razvoja - zivotna dob delfina u mnogim delfinarijumima usporediva sa delfinima u otvorenom moru/divljini (De Master & Drevenak,1988). Taj pomak je dobiven: povecanjem vodene kvalitete, ishranom te veterinarskom njegom i brigom. U nekolicini akvarija je, sa gledista zoobiologije, cinjenica da se vec u cetvrtoj generaciji radaju i gaje individue. Sazeto se moze reci da se danas delfini mogu isto tako kvalitetno drzati i uzgajati kao i druge zooloske zivotinje. Studije o ponasanju delfina su u daljnjem pokazale - da svakodnenvno ophodenje s njima - prije svega kroz trening - delfinima nudi potrebitu promjenu kako bi se osjecali bolje i zadovoljnije. Dobrim odrzavanjem se tako mogu kompletno iskljuciti upadljivosti u ponasanju.
Naucno vodeni delfinariji (kao sto bi to bio slucaj u Vodnjanima)ne sluze samo u svrhu zabave vec sluze nauci i izobrazbi. U daljnjem igraju jednu vaznu ulogu samim time sto pobuduju i senzibiliziraju ljude da se bore za odrzavanje njihove vrste i time poticu mnoge korisne projekte posvecene toj temi. Mnostvo toga sto danas znamo o delfinima, potice iz istrazivanja koja su provedena u delfinarijumima . Tako npr. mogucnosti osjetila, inteligencija i nekolicina aspekata njihova ponasanja. Pri pregledu naucne literature postaje jasno da se samo nakon nekoliko godina, zahvaljujuci delfinarijima, saznalo vise o tim zivotinjama nego o evoluciji covjeka. U daljnjem se ne moze pobiti da je interes za delfinima te spremnost za njihov angazman tek probuden kroz delfinarijume. Isto tako kao i vecina zooloskih vrtova se mnostvo delfinarija bori za tematiziranjem zastite vrsta odredenih zivotinja. Neogranicen broj institucija se putem in Situ zastitnih projekata angazira pomoci ugrozenim zivotinjskim vrstama. Mnostvo delfinarijuma su time statuirali svoj doprinos za zastitu vrsta i prirode.
Uz postovanje
Ciganovic