U civiliziranom svijetu postoji naziv koji prilično dobro opisuje način razmišljanja Branka Šuljića - ksenofobija, piše pored ostalog Andreja Gregorina u Novom listu odgovarajući na reakciju novinara u vezi s napisom »Spasimo dupina, a čovik neka krepa«.
ANDREJA GREGORINA, PREDSJEDNICA EKO KVARNERA OGRANAK CRES-LOŠINJ: »SPASIMO DUPINA, A ČOVIK NEKA KREPA« (4)
Branko Šuljić, autor teksta »Spasimo dupina, a čovik neka krepa«, odgovorio je na moje reagiranje na spomenuti tekst i prozvao me da »djelim lekcije i pljujem po autoru« umjesto da na njegove argumente odgovorim protuargumentima.
Molim čitatelje da prosude:
1. U tekstu »Spasimo dupina, a čovik neka krepa« ekološke su udruge prozvane da nisu poduzele ništa u vezi radova INA-e na Osoršćici na otoku Lošinju. U reagiranju sam upozorila da to nije točno: uputili smo desetak prijava i požurnica nadležnim službama. O tome je izvjestio i Novi list, dakle, novine u kojima radi gosp. Šuljić, ali to ga nije smetalo da objavi ovu dezinformaciju.
2. U tekstu se tvrdi da ekološke udruge nisu ništa poduzele u vezi radova na Osoršćici jer se radi o moćnom investitoru. U reagiranju sam upozorila da to nije točno: na jednak smo način, naprimjer, reagirali i na radove unutar Vojne luke Kovčanje gdje je investitor Ministarstvo obrane.
3. U tekstu se tvrdi da rezervat dupina predstavlja najstroži stupanj zaštite. U reagiranju sam upozorila da to nije točno: u Zakonu o zaštiti prirode piše da je najstroži stupanj zaštite strogi rezervat.
4. U tekstu se nabrajaju djelatnosti koje se neće moći obavljati u rezervatu. U reagiranju sam upozorila da to nije točno: nadležna institucija još nije donijela pravilnik o korištenju prostora.
5. U tekstu se tvrdi da se dupini, kao i većina drugih živih bića, znaju sami brinuti o sebi, pa ih ne treba posebno štititi. U reagiranju sam upozorila da to nije točno: postoji crvena lista biljnih i životinjskih vrsta koje su zaštićene upravo zato jer se zbog agresivnog djelovanja čovjeka više ne mogu brinuti za sebe.
Tekst bez demantija
U tekstu »Spasimo dupina, a čovik neka krepa« našlo se i »argumenata« s kojima čovjek može polemizirati jedino ako ima razvijen smisao za humor. Naprimjer, baš me interesira kako glasi ozbiljan protuargument za autorovu tvrdnju da rezervat ne treba proglasiti jer dupini ne znaju čitati.
U svom reagiranju gosp. Šuljić nije demantirao niti jedan gore navedeni ispravak, ali je zato našao potrebnim progovoriti o mojem mjestu boravka, načinu na koji trošim vrijeme, čak me priupitati da li znam »što znači govoriti i pisati onako kako nas je mater naučila«. Nisam baš sigurna da je to najbolji način da dokaže svoju novinarsku kompetenciju i etiku.
Primjedbu da u tekstu manipulira pojmom »narod« (adresanti su »žitelji Nerezina« i »ribari«), gosp. Šuljić je preveo kao moju želju da mu odredim »koga treba odabrati za sugovornika«. A ja sam samo izrazila uvjerenje da bi u tekstu trebao postojati sugovornik. Zamišljam što bi bilo da na konferenciji za štampu Eko Kvarnera kažem da su, naprimjer, »žitelji Nerezina« za rezervat dupina. Prvo što bi me gosp. Šuljić kao novinar pitao je »koji žitelji?«. To je bilo i moje pitanje: da li se radi o tri žitelja s imenom i prezimenom, o tristotinjak žitelja koji su potpisali peticiju, o službenom stavu mjesnog odbora ili neke nerezinske udruge?
Najviše me zainteresirala autorova podjela ljudi na »autohtone otočane« i »one koji su se doselili na otoke«. Oni drugi, u koje ubraja i mene, nikako da shvate život otočana i činjenicu da se na otoku »mora i raditi«. U civiliziranom svijetu postoji naziv koji prilično dobro opisuje ovakav način razmišljanja: ksenofobija.
Inače, dobar dio teza prezentiranih u ovom tekstu nedavno je doživio svoju kriminalnu materijalizaciju: netko tko si je uzeo za pravo da djeluje u ime »naroda« napravio je plakat s falsificiranim logom i pečatom Eko Kvarnera na kojem se nalazi ruka s tri prsta (nismo »autohtoni«) i parola »no tourism, no boats, no investment« (ne razumijemo da se na otoku »mora i raditi«).
Novinar nije dobro informiran
Autor se požalio da ne zna kako da nam dokaže da ako je protiv rezervata, nije protiv dupina. U tekstu »Spasimo dupine, a čovik neka krepa« napisali ste da dupinima ne treba posebna zaštita jer se znaju sami za sebe pobrinuti, a u reagiranju na moj tekst da rezervat dupina nije potreban jer ih »ionako neće spasiti«. Zašto spašavati nekoga tko se zna za sebe pobrinuti? Budući da se gosp. Šuljić već požalio da mu dijelim lekcije, sada ću samo konstatirati da je logička konzistentnost bitna pretpostavka za shvaćanje nefikcionalnih tekstova.
Predbacuje mi se da sam potrošila puno novinarskog prostora, a nisam ponudila niti jednu rečenicu kojom bi dokazala opravdanost postojanja rezervata dupina. Gosp. Šuljić nije dobro informiran: nije na meni da dokazujem opravdanost postojanja rezervata. Znanstvenici su to već napravili, Ministarstvo kulture je temeljem njihovih istraživanja proglasilo preventivnu zaštitu u kategoriji posebnog rezervata, a Državni zavod za zaštitu prirode izradio je stručnu podlogu. Ja sam napisala reagiranje na njegov populistički tekst koji barata netočnim informacijama, besmislenim tezama i ideološkim premisama, a za to mi je bilo potrebno, iz gore pobrojanih razloga, taman toliko prostora koliko je njemu bilo potrebno da ga napiše.
I za kraj: pisanje reagiranja ne znači da imam puno vremena koje razdragano trošim »dopisujući« se s Vama, nego da sam kao ekološka aktivistica i volonterka pristala dio svog vremena uložiti u rad za opće dobro, a to, nažalost, ponekad uključuje i reagiranja na tekstove kao što je »Spasimo dupina, a čovik neka krepa«, reagira Andreja Gregorina.
Komentari:
Sjećam se kako je tada, nakon što je reagiranje objavljeno samo u zg izdanju, urednik koji je pomislio da zbog toga želim napisati novo reagiranje bio sasvim zadovoljan kada je shvatio da samo želim da se objavi ono staro.
Reagiranje ovaj puta nije objavljeno u zg izdanju. Inače, uredništvo zbrku ovoga tipa (neslužbeno) objašnjava velikim brojem osmrtnica. Pa sami prosudite što je preduvjet da se tekst pojavi i u zg izdanju.