Ukidanjem zaštite bila bi učinjena šteta, a oni koji daju takve prijedloge preuzimaju odgovornost za posljedice, kako na nacionalnoj razini tako i međunarodnoj, s obzirom na preuzete međunarodne obaveze Hrvatske, navodi jučerašnji Novi list upozorenje Zorana Šikića, državnog tajnika u Ministarstvu kulture.
Iako je prije dvije godine ministar Božo Biškupić proglasio preventivnu zaštitu mora uz istočne obale Cresa i Lošinja u kategoriji rezervata u moru, tek se posljednjih mjeseci događaju konkretniji sastanci i dogovori oko definiranja nacrta plana kako će se regulirati zaštita dobrih dupina i ustrojiti pravila i regule u tom, sada preventivno, zaštićenom području. I taman kad se činilo da su sve zainteresirane strane, interesne grupacije i institucije od državnih, preko regionalnih do lokalnih sjele za stol i krenule s dogovorima, netom osnovano Povjerenstvo za rezervat u moru, a kojeg je početkom travnja imenovalo lošinjsko Gradsko vijeće, odlučilo je zatražiti da se cijeli postupak vrati na nulu.
Naime, Povjerenstvo u sastavu Robert Belaj predsjednik, te članovi Ivan Fabijanić, Luigi Satalić, Ivica Krstaš, Kemal Berberović, Ferdinand Zorović, donijeli su zaključak kojim traže od lošinjskog vijeća da donese odluku kojom će od Ministarstva kulture zahtijevati da odmah proglasi preventivnu zaštitu nevažećom.
Od takvog zaključka jedino se ogradila članica Povjerenstva Jelena Jovanović, smatrajući ga potpuno neprimjerenim.
Oni su za ukidanje
Inače, preventivnu zaštitu Ministarstvo kulture proglasilo je temeljem stručne podloge Državnog zavoda za zaštitu prirode. Hrvatska je i potpisnica međunarodnih sporazuma koji je obvezuju na zaštitu, a sve u sklopu priprema Hrvatske za ulazak u EU. Međutim, lošinjsko Povjerenstvo stručnu podlogu ne smatra relevantnom već u obrazloženju svog traženja navode da nema nikakve potrebe niti znanstvene osnove da se ovakvi rezervati osnivaju u unutrašnjim hrvatskim vodama, u dvorištima stanovništva naših otoka.
Dalje navode da ne nalaze niti jedan razlog da se na cresko lošinjskom otočju proglasi rezervat za dupine i da bi to otežalo život ljudi na ovim otocima. Kao znanstvenike na čijim stavovima baziraju svoje traženje za ukidanje zaštite navode Hrvoja Gomerčića, Hrvoja Lučića, Marinu Duras, Anu Galov, Đuru Hubera, Snježanu Vukov i Emina Teskaređića. Predsjednik Povjerenstva, inače i član lošinjskog Poglavarstva, Robert Belaj, kaže da je zaštita proglašena na silu i da je cijeli postupak proglašenja trebao biti obrnut, to jest najprije je trebalo donijeti pravilnik kojim bi se definirala pravila u zaštićenoj zoni, a koja ne bi bila u suprotnosti s interesima lokalnog stanovništva, a tek potom proglašavati zaštitu, jer da već sada u fazi preventivne zaštite postoje zakonska ograničenja za lokalni razvoj i lokalno stanovništvo.
Ministarstvo neće inzistirati
Državni tajnik u Ministarstvu kulture, Zoran Šikić, na sastanku koji je prije dva dana održan u Malom Lošinju rekao je da lokalna zajednica ne treba brinuti jer da zaštita neće biti u suprotnosti s interesima otočana nitivće kočiti gospodarski razvoj. Šikić smatra da bi ukidanjem zaštite bila učinjena šteta i da bi to značilo korak natrag, te da oni koji daju takve prijedloge preuzimaju odgovornost za posljedice, kako na nacionalnoj razini tako i međunarodnoj, s obzirom na preuzete međunarodne obaveze Hrvatske. Šikić je pritom kazao i da Ministarstvo kulture neće inzistirati na zaštiti ukoliko lokalna zajednica bude protiv, jer da mnoge sredine u Hrvatskoj žele da se programi zaštite provode na njihovom području..
Dakle, Povjerenstvo za rezervat u moru svojim zahtjevom stavlja Gradsko vijeće na veliku kušnju i pred lošinjskim političarima će biti značajna odluka, jer ona prelazi granice lokalne samouprave pa će političari prije podizanja ruku »za« ili »protiv« zaštite itekako morati razmisliti i zadovoljenje dnevno političkih i pojedinačnih interesa podrediti dugoročnim interesima Hrvatske, ali i budućih generacija.
Komentari:
Predlažem da gradski oci donesu odluku da se na fontanu ispod ona dva bronzana razigrana dupina na glavnom trgu stavi spomen ploča s imenima Roberta Belaja, Ivana Fabijanića, Luigi Satalića, Ivice Krstaša, Kemala Berberovića i Ferdinanda Zorovića, a ne bi bilo loše u znak zahvale postaviti i bistu prof Gomerčića.
Ma šta bistu, staviti spomenik u prirodnoj veličini na Čikatu odmah pored Ambroza Haračića.
I da dragi moji koliko god vam se činilo da ovo što vam pričam je kao da je iz nekog horora to je gore od tog.
to su ljudi koji žrtvuju sve pa čak i svoje namilije, jer oni su na zadatku to su ljudi kad ih sretnete na ulici oni nemaju ni trunka radosti u sebi oni se ne smiju a i kako bi kad su to ljudi koji su poslušnici onog koji ne poznaje sreću.
Zato prozivaju sve što ima korjen i porijeklo jer imati korjen daje sigurnost da će nešto iza tebe ostati ali dragi moji oni su svoja ognjišta napustili povučeni zlim silama kao što je bio komunizam. Oni su tad došli i bili ljudi na zadatku te su to i danas skrivaju se iza raznih organizacija i udruga vode neke projekte koji bi trebali pomoći našoj djeci i slično a njihova lutaju besciljno ulicama.
Bave se ovim i onim a ustvari žive na našim leðima i sisaju nam krv, sve mrze a skrivaju se iza borbe za pravicu i prirodu pitam se kako je moguće da još i povrh svega iste te ljude financira naša gradska vlast, to je više nego horor.
Sve ovo je nemoguće shvatiti ali ipak se dogaða. ljude poput Fabijanića, Krstaša te ostalih članova povjerenstva ne nosi želja da budu istaknuti oni samo nedaju da se bez nas ništa ne može učiniti i da mislim da će to biti od povjesnog zanačenja kad taj glupi rezervat padne tim ljudima bi se moglo odati priznanje da su branili naše dostojanstvo koje nam je zadnje ostalo i jedino čim još možemo pokazati da smo ljudi te da znamo biti svoji na svom.
I zato mogu reći još samo ovo šteta je što nema više ljudi koji imaju hrabrosti reći zmiji: odlazi odavde.
I još nešto: Osoba koja je napisala ovaj komentar pod nickom Xman nije Dorian Bozicevic.