Dosje "Godimento": Pomozite mi jer mi malo fali da se ubijem!
Administrator
Subota, 16 Rujan 2006
. . ."Proputovao sam pola svijeta i nigdje nisam trpio buku od toliko decibela u
urbanoj zoni bilo kojeg grada.To što se događa u Malom Lošinju je razulareno,
raspojasano i odbija turističku klijentelu. Ništa lijepo!Nažalost, nakon
tih sedam dana zabrane divljanja, svi moramo biti spremni na novi val bučnog
terora". . .
Nema sna!
Odgovorno tvrdim da mi je, zahvaljujući podršci lokalnih
vlastodržaca, Dubravka Fazlić trajno oduzela užitak ili, kako to ona zove,
GODIMENTO spavanja! Sad je skoro vrijeme kad bih se budila za posao, a nisam ni
spavala.
Dubravka Fazlić već spava, a ja sam nepovratno izgubila naviku
spavanja. Svaka čast! Radi kakvih interesa je ugostiteljskom objektu u centru
grada, bez adekvatne izolacije sukladno Zakonu o zaštiti od buke, izdana dozvola
za bučan rad do tri sata u jutro? Voljela bih znati!
Poslano e-mailom 17. kolovoza 2006. u 4:10 h
PTSP
Utišali se vragovi GODIMENTA a ja ne spavam! Sad se love boce iz
kontejnera. Sad više niti nema smisla leći i vrtiti se po krevetu.
Radi
bolova u umornom tijelu trebao bih popiti tablete, a radi teških
gastrointestinalnih problema ne smijem ni jednu. Plačem poput moga sina koji od
buke ne spava već dva i pol mjeseca. Ovo je,definitivno, PTSP!!!
Poslano
e-mailom 17. kolovoza 2006. u 3:34 h
SOS!
Može li mi itko u uvoj državi Hrvatskoj pomoći da mirno spavam?Ja
bih,ali ne mogu jer me Dubravka Fazlić vlasnica Godimenta sustavno ubija svaku
noć već 77 dana i noći ??? Evo, još i sada urlaju njezini radnici, još psuju,
vrište ... Moram raditi! Moraju moja djeca
spavati!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Poslano e-mailom 17.
kolovoza 2006. u 3:00 h
Još uvijek Godimento buči
Kome da se obratim? Pomozite mi,molim vas! Evo,dočekujem još jednu
zoru iscrpljena od strahovite buke proizvoditelja Dubravke Fazlić-GODIMENTO Riva
lošinjskih kapetana 10 Mali Lošinj. Zvala sam policiju u Malom Lošinju i
preklinjala ih da ureduju, zvala sam i policiju u Rijeku! Neće,nemaju ovlasti -
rekoše!
Bila sam vani do sada, jer nema smisla biti u kući i plakati. A
ispred tog paklenog buffet-a nekoliko lošinjskih mladića i djevojak. Nisu to
turisti! I da jesu, pitam se imaju li pravo meni oduzimati san već više od dva i
pol mjeseca svaku noć. Ovo nije ometanje javnog reda i mira u jednoj
uluci,vjerujte mi, to je pola grada!
Gledam, ponosna vlasnica odlazi,
ostavlja svoje robove da sada malo oni uživaju užitke Godimenta. Ona ode spavati
do podne, ja se uskoro trebam probuditi a nisam uopće od njihove buke mogla
zaspati. Ttrebam raditi od sedam do tri. Kako? Bi li itko mogao?
Pomozite mi
jer mi malo fali da se ubijem.
Ankica Matković
Poslano e-mailom 17.
kolovoza 2006. u 2:54 h
Naslov
Kraj je sezone. Ili je blizu. Imam vikendicu u blizini bučnog
Buffet-a "lošinjskih kapetana" Mali Lošinj. Nisam znao otkuda krenuti, jer sam u
Malom Lošinju već dva mjeseca i ne spavam kao ni ti jadni, bukom terorizirani
ljudi, građani-radnici, mala djeca i starci.
I ja sam više puta
prijavljivao policiji taj gromoglasni nered. Bezuspješno!
Danas sam
vidio, kad sam prolazio rivom, da se zatvara. Šteta da nije trajno! Tu vlasnicu
bi trebalo kazniti najvišom zakonom propisanom kaznom, a odgovorne u gradskom
poglavarstvu smijeniti. Ružna slika za stanovnike i turiste!
Proputovao
sam pola svijeta i nigdje nisam trpio buku od toliko decibela u urbanoj zoni
bilo kojeg grada.To što se događa u Malom Lošinju je razulareno, raspojasano i
odbija turističku klijentelu. Ništa lijepo!
Nažalost, nakon tih sedam
dana zabrane divljanja, svi moramo biti spremni na novi val bučnog terora.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Svatko ima pravo na zdrav život.