Problem napuštanja životinja je problem cijele zajednice
Četvrtak, 13 Siječanj 2011
Iako su prošle četiri godine od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja, te dvije godine od zadnjeg zakonskog roka za ispunjenje zakonskih obaveza, više od stotinu hrvatskih gradova krši Zakon
Zakon o zaštiti životinja ne provodi se – lokalne zajednice, osim trenutno pozitivnog primjera Zagreba, nisu izgradile skloništa za napuštene životinje niti organizirale informativne centre i programe kastracije i udomljavanja životinja te edukacije građana.
Pored toga, većinu od 14 registriranih skloništa čine bivši veterinarsko-higijenski servisi, tzv. šinteraji ili veterinarske stanice koji ne ispunjavaju uvjete propisane zakonom i podzakonskim aktima, rade pod sumnjivim okolnostima, ne vode evidencije i nisu transparentni.
Često postoji i opravdana sumnja da ubijaju pse ubrzo nakon hvatanja, ne oglašavajući njihovo udomljavanje i ne dopuštajući predstavnicima udruga uvid u broj ulovljenih i udomljenih pasa i pruženu veterinarsku skrb.
Iako je napuštanje životinja kažnjivo novčanom kaznom do 15.000,00 kuna, sankcioniranje napuštanja životinja svedeno je na rijetke pojedinačne slučajeve. Zbrinjavanje i udomljavanje životinja često je prepušteno građanima ili udrugama koje to nisu dužne raditi, ali to čine iz humanih razloga.
Problem napuštanja životinja je problem cijele zajednice, a obavezu zbrinjavanja i udomljavanja životinja te edukacije građana imaju državne i još više, lokalne institucije koje taj problem trebaju rješavati sustavno i na način da ne stradavaju životinje koje nisu krive i koje pate zbog nebrige neodgovornih građana.
Ostavljene životinje umiru na ulici od gladi, žeđi, visokih ili niskih temperatura, stradavaju pod kotačima automobila ili od posljedica zlostavljanja nasilnih pojedinaca i lovaca.
Osim nepoštivanja Zakona od strane lokalnih zajednica, nedostaju pravilnici i drugi podzakonski akti za čije je donošenje davno prošao rok, ne postoje specijalizirani inspektori za zaštitu životinja, a prijave veterinarskim inspekcijama često ostanu bez odgovora i reakcije, što obeshrabruje građane i ne motivira ih na prijavljivanje napuštanja i zlostavljanja životinja te pobuđuje sumnju u djelotvornost pravnog sustava.
Također, ni nakon četiri godine još uvijek nije osnovano Povjerenstvo za zaštitu životinja, koje je dužno pratiti razvoj znanstvenih i stručnih spoznaja na području zaštite životinja te poticati donošenje i izmjenu propisa iz tog područja. S radom nije počelo niti Etičko povjerenstvo koje daje mišljenja i predlaže kriterije u postupcima odobravanja korištenja životinja u pokusima, pa se nepotrebni i bolni pokusi na životinjama u Hrvatskoj i dalje obavljaju bez kontrole Povjerenstva propisanog Zakonom.
Stoga Prijatelji životinja i Mreža protiv napuštanja životinja, koju čine predstavnici preko 50 udruga za zaštitu životinja, pozivaju sve građane na prosvjed centrom Zagreba u subotu, 15. siječnja 2011. Prosvjedna povorka kreće s Trga kralja Tomislava u 11 sati, kroz Zrinjevac, Teslinu, Masarykovu, Frankopansku, Ilicu do Trga bana Josipa Jelačića, gdje će se održati dojmljiv performans.
Udruga prosvjedom traži promjenu dosadašnje prakse ignoriranja zakonskih obaveza lokalnih zajednica i preuzimanje odgovornosti sukladno zakonskim, ali i etičkim normama.
Prijatelji životinja najavljuju već započeto prijavljivanje veterinarskih stanica koje hvataju i ubijaju životinje, kao i lokalnih zajednica koje ne ispunjavaju sve zakonske obaveze.
Udruga i Mreža kontinuirano iniciraju i nude suradnju pri osnivanju skloništa i provođenju programa kastracije, mikročipiranja i udomljavanja životinja i edukacije građana te oštro osuđuju bilo kakve intervencije koje za rezultat imaju stradavanje životinja. Zalažu se za potpunu zabranu ubijanja napuštenih životinja, oštrije kažnjavanje napuštanja životinja, za provedbu obaveznog mikročipiranja svih pasa i poticanje edukacije o zaštiti životinja.
...
Drugi problem je što te napuštene životinje posvuda ostavljaju nagazne mine , pa je prava umjetnost proći nekoliko ulica a da se nigdje ne ugazi ili ne oklizne, pogotovu je to skoro nemoguća misija u noćnim satima.Grad je prepun pasa bez uzice i vlasnika , ne razumijem zašto neki ljudi uzimaju životinje ako su nesposobni da se brinu i za sebe a kamoli da prihvate odgovornost za njih.
..
Kad je bog stvarao svijet dao je ljudima pamet i naredbu da se brinu o životinjama. E sad u ono vrijeme nije bilo ulica ni mramornih pločica pa su kakice bile gnjojivo za biljke koje rastu na tlu. Naravno danas na ulicama i mramornim pločicama ne rastu biljke. Zato sad životinje kako je bog rekao da budu podređene ljudima, koji se o njima ne brinu po božijoj zapovijedi, kakaju na asfaltu. mXcomment možeš li zamisliti da živiš život na uzici i u vlasništvu nekog mXcommenta. Pitaš se zašto neki ljudi uzimaju životinje a nisu sposobni da se brinu o njima?! Iz istog razloga zašto puno ljudi napusti svoju djecu i ne brinu se o njima, naravno ne tako doslovno kao životinje na ulici (iako ima i takvih slučajeva) , jer ne postoji zakon koji te može kazniti ako mačku izbaciš negdje u drugom gradu jer mačka nezna pričati pa ne može reći tko su joj vlasnici! Čipiranje životinja može pomoći! Zašto to čine? Zato što nisu dorasli takvom skrbništvu a ne zato što su zločesti kako ti misliš!!! To su ljudi kojima je samima potrebna skrb a ne kazna kako ti misliš! Protiv nagaznih mina plaćamo gradsku čistoću koja savjesno obavlja svoj posao i dobro je plaćena za to zar ne?!
Problem je u nama
Dovukli smo ih iz šume, iz njihovog prirodnog okruženja, pripitomili i prilagodili isključivo sebi i svojim navikama. Sada ovise o nama; o nama ovisi kada će jesti, kada će obavljati nuždu, kada će se pariti i sa kime će se družiti. Hoće li im biti hladno ili toplo i koliko će ta ovisnost trajati. Nevjerojatno je da koliko god sa njima grubi bili, oni nas bezuvjetno vole i ne traže ništa. Kada god ugledam napuštenu životinju, posramim se svoje vrste. Što se tiče izmeta po ulicama, Mali Lošinj i Hrvatska nemaju velik problem, nismo možda Švicarska (ali ne možemo ni biti), ali daleko smo od svih ostalih balkanskih zemalja, daleko i od Italije (u najvećem dijelu). Trebali bi razmišljati što učiniti sa životinjama koje su napuštene, a ne što ćemo sa njihovim izmetima. Turizam nam nije loš zbog izmeta, niti zbog životinja, već zbog našeg nenasmijanog lica.
Briga i nebriga
Slažem se s Lolitom, postojanje životinja beskućnika je naš problem jer smo ga sami stvorili. Nažalost, brigu o njima neodgovorni vlasnici prebacuju sa sebe na druge koji ne mogu gledati patnju životinja. Vlasnici mačaka ih ne steriliziraju, a onda mačiće bacaju po kontejnerima gdje se pate i ugibaju od gladi u mukama, ostavljaju ih u tuđim dvorištima ili pred tuđim vratima. Na taj način umiruju svoju savjest da nisu ubili nemoćnu životinju, a problem prebacuju drugima. Nekoliko osoba na Lošinju brine se o njima, a nastoji i sterilizirati lutalice te nagovara vlasnike da to sami učine. Budući da Grad daje sve manje novca za skrb o životinjama, troškovi hranjenja, liječenja i sterilizacije pali su na privatni trošak malobrojnih. Za ovu godinu grad je predvidio samo 17 000 kuna za skrb o životinjama, što nije dovoljno ni za ishranu beskućnika, a kamo li za akciju sterilizacije i veterinarsku skrb.
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Iako su prošle četiri godine od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja, te dvije godine od zadnjeg zakonskog roka za ispunjenje zakonskih obaveza, više od stotinu hrvatskih gradova krši Zakon
Već mi je puna kapa, da ne kažem nešto drugo na k, od ovih provala negativne energije.
Svatko ima pravo na zdrav život.
...