Tiranija na "Prvom od 1000"

• 

Korisnička ocjena:  / 4

LošeNajbolje 

Detalji

Kategorija: Politika

Objavljeno Ponedjeljak, 06. 08. 2018.

Arsen Mujagić

Svakim danom i svakim novim rješenjem pokazuje se da je preustroj gradske uprave promašena stvar. Odgovornost za to ne snosi samo gradonačelnica, jer stvarna odogovornost je na HDZ-u kao "kičmi" svoje izborne koalicije i vladajuće većine u Gradskom vijeću Grada Malog Lošinja te na opozicijskim gradskim vijećnciima koji su to prihvatili i omogućili gradonačelnici da bude tiranka. To nam pokazuje slučaj jedne tende koju je gradonačelnica naumila skinuti, iako ih u gradu ima nebrojeno i svakakvih. Jedna tenda je postala gradski problem i ona se mora skinuti pod svaku cijenu samo zato jer je tako odlučila gradonačelnica ⮞

Dobri uvjeti za tiraniju
Tiranija je oblik vladavine koja nije zasnovana na vladavini prava, već na uzurpiranju prava odlučivanja prema vlastitoj volji. Ni jedan tiranin nije izbran da bude tiranin, već je tiraninom postao koristeći slabosti okoline ili sustava da se odupre samovoljnom ponašanju. Na otoku kojem neki tepaju da je "prvi od 1.000", pomalo, puzajući, ali sad i sve otvorenije ulazimo u tiraniju, a tiranin nam se pojavljuje u obliku gradonačelnice. U tiraniju smo ušli iz predpolitičke faze društvenih odnosa, one u kojoj nema ozbiljne politike, u kojoj su političke stranke neaktivne, u gradskom vijeću nema opozicije, a od političari su samo gradončelnica i predsjednik HDZ koji je ujedno i zamjenik gradonačelnice. U situaciji kad ne postoji ni jedna jasna, javna i prihvaćena politika, kad nema političara, kad političke stranke djeluju samo mjesec dana u četri godine (u predizborno vrijeme), kad u gradskom vijeću ne postoji smislena i ogranizirana opozicija, kad predstavnici opozicije javno priznaju pravo gradonačelnici da radi što hoće, kad predsjednik HDZ i zamjenik gradonačelnice zarad očuvanja svog osobnog probitka pasivizira i privatizira HDZ čija jedina funkcija postaje biti čuvar i garant stabilnosti vlasti gradonačelnice, tada je tiranija očekivana i normalna posljedica takvih odnosa. 

Zbog slijepog povlađivanja vlasti gradonačelnice i bezpogovornog prihvaćanja svake, apsolutno svake ideje i namjere gradonačelnice, dobili smo tiranina koji si je umislio da može raditi što hoće i kako hoće. Ako se na svako sjednici vijeća prihvaćaju nezakoniti prijedlozi gradonačelnice, ako je prošla i nezakonita odluka o preustroju i bez pitanja gradonačelnici zna li što radi, ako se usvajaju nezakonite odluke o koncesijama, nezakonite odluke o porezima kojima se legalizira nezakonita dugogodišnja praksa, kao  na primjer,  šankova na javnim površinama, ako je pola godine gradska uprava nefunkcionalna, ako se najmovi javnih površina ugovoraju u srpnju i ako se svi prave da je sve u najboljem redu, onda je logično da gradonačelnica misli da može i da ima pravo raditi što god hoće. Taj osjećaj moći dodatno je pojačan javnim nastupima i nazočenjima svemu i svačemu, uz njegovanje kulta ličnosti na društvenim mrežama i interesno vezanim medijima kao što su portal Otoci.net, Radio Jadranka i Novi List.

Kako jedna tenda može prokazati tiranina
Da je gradonačelnica tiranka pokazat će nam slučaj jedne tende koju je gradonačelnica naumila skinuti, iako ih u gradu ima nebrojeno i svakakvih. Jedna tenda je postala gradski problem i ona se mora skinuti pod svaku cijenu samo zato jer je tako odlučila gradonačelnica. Radi se o tendi pored caffe disco bara Priko, na zgradi stare pomorske škole. Tenda pripada ugostiteljskom objektu Augusta. Za ugoditi gradonačelničinom hiru bilo je potrebno napisati rješenje o uklanjanju tende, a za pretpostaviti je da joj je i to bilo bespotrebno usporavanje i odgađanje izvršenja njene odluke. Zbog želje da se što hitnije ispuni volja gradonačelnice, ničim utemeljen nalog za skidanje nepoćudne tende, doneseno je rješenje uz kršenje postupovnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Postupak je proveden bez omogućavanja izjašnjavanja stranke o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezano za rješenje upravne stvari. Takvo rješenje, bez izjašnjavanja stanke, zakonom je dopušteno samo rješavanjem po zahtjevu stranke. Kršene su zakonske odrebe o dostavi rješenja. Samo rješenje je nezakonito i na isto rješenje je izjavljena žalba. Ne čekajući potvrdu zakonitosti rješenja od drugostupanjskog tijela, Primorsko-goranske županije, nestrpljiva gradonačelnica odlučila je skinuti tendu odmah. Treba reći da Grad Mali Lošinj ima pravo izvršavati takva rješenja i prije prvomoćnosti, ali je problem što to u ovom slučaju radi, a u drugim slučajevima ne radi. Mjesecima prije ovog rješenja izdano je rješenje za uklanjanje tende koja je stvarno na gradskoj površini i tu gradončelnica čeka odluku drugog stupnja. Praksa je, dakle, da tendu Auguste, koja nije na javnoj površini, gradonačelnica uklanja odmah, a za tendu, primjerice Fortune, čeka pravomoćnost negdje do kraja godine. Pravo na takvu selektivnost sebi daju samo tirani.

Rješenje iz prsta isisano
Analiza rješenja o uklanjanju tende na Augusti pokazuje da je ono pogrešno, nepotpuno, neprecizno i kontradiktorno - isisano iz prsta gradonačelnice. Rješenjem se nalaže Augusti da u roku od dva dana od primitka rješenja ukloni „fasadnu tendu sa k.č.1700 k.o. Mali Lošinj-grad".

Tenda je montirana na zgradu koja se nalazi na k.č.1791 k.o. Mali Lošinj-grad, a ne na javnoj površini na k.č.1700 k.o. Mali Lošinj, kako to stoji u rješenju. Neprovedivo je rješenje uklanjanja tende sa k.č.1700 k.o. Mali Lošinj-grad, kad se tenda ni ne nalazi na toj k.č. (1700 k.o. Mali Lošinj-grad). Katastarska čestica 1700 u naravi je javna površina kojom upravlja Grad Mali Lošinj. Na k.č.1791 nalazi se zgrada u privatnom vlasništvu na čijoj fasadi je uz suglasnost vlasnika postavljena tenda. I pored takvih lako utvrdivih i očiglednih činjenica rješenjem se nalaže uklanjanje tende koja nije na javnoj površini. Ako se tenda rješenjem skida s mjesta na kojem nije ni postavljena, očito je da s rješenjem nešto debelo ne štima. Tvrdnja iz rješenja da se tenda nalazi na k.č. 1700 je istinita kao i tvrdnja da je most koji spaja dvije zgrade pomorske škole na javnoj površini.

Rješenje je pomašeno iz svih razloga iz kojeg je obrazloženo njegovo donošenje. Tako se u obrazloženju rješenja tvrdi da je tenda postavljena suprotno odredbama čl.16. st. 1 i čl.17.st.1. Odluke o komunalnom redu. Citiram navedene odredbe iz Odluke:

Čl.16. st.1.

„Na području Grada, na javnim površinama, na zgradama, stupovima javne rasvjete, metalnim konstrukcijama, zemljištu i drugim prostorima mogu se postavljati natpisi, urbana oprema i signalizacija samo uz odobrenje nadležnog gradskog tijela."

Čl.17. st.1.
„Zaštitne naprave na izlozima (rolete, tende, stakla, prozori, platna i slično), koje bi presezale na javnu površinu, mogu se iznad ulaza, prozora i ostalih otvora na zgradama, odnosno pročeljima zgrada, postavljati samo uz prethodno odobrenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalno gospodarstvo."

Naravno da su i ove gradske odluke neprecizne i nejasne. Iako se rješenje obrazlaže, odnosno donosi temeljem odredbi dva citirana i različita stavka, niti jedna citirana odredba se ne odnosi na konkretni slučaj. Odredba čl.16. utvrđuje što se može i pod kojim uvjetima postavljati. Odredba ne govori o zabrani postavljanja tende na privatnoj fasadi. Odredba se odnosi na natpise, urbanu opremu i signalizaciju a za koje je potrebna suglasnost grada. Tenda nije zasigurno ni natpis ni siganlizacija, a je li urbana oprema? O tome što urbana oprema jeste ne postoji pravilnik ili kakav drugi propis koji to precizno utvrđuje. Hrvatski jezični portal ne prepoznaje složeni pojam urbana oprema. Hrvatski jezični portal kaže da je urbana – gradska, a opremu definira kao sredstva i stvari koji imaju neku zajedničku namjenu, koji služe istoj svrsi (tehnička oprema; vojnička oprema). Rješenje se, dakle, temelji na kršenju odredbe o postavljanju urbane opreme, iako je to neodređen i neprecizan pojam.

Ipak, tenda, a ne urbana oprema, se spominje u čl.17. iste Odluke ali ona se odnosi na zaštitne naprave na izlozima (rolete, tende, stakla, prozori, platna i slično). Iako je ovdje pogođen predmet (koji joj smeta) – tenda - opet nije pogođeno mjesto. Tenda u članku 17. Odluke se odnosi na tende koje štite izloge. U konkretnom slučaju ne radi o zaštitnoj napravi, tendi nad izlogom već o tendi koje je iznad terase pa je pozivanje na tu odredbu opet pogrešno.

Komunalni redar kao alkemičar
Rješenje se poziva i na Odluku o postavi urbane opreme na području Grada Malog Lošinja i to čl.3. st.1.t.1, koja odredba utvrđuje: "Tende, suncobrani i fasadne tende poslovnih prostora unificiraju se u boji, obliku i materijalu. Materijal je isključivo akrilno platno i monokroman.". Komunalni redar, sindikalni povjerenik u Gradu, inače poslušni izvršitelj naloga gradonačelnice, u obrazloženju je naveo da tenda koja je na najnižoj visini od 3,2 metra nije od akrilnog platna već da je od plastičnog materijala. Misterij je kako je komunalni redar, koji po struci nije ni kemičar niti inžinjer kemijske tehnologije, uspio organoleptički iz daljne utvrditi sastav materijala od kojeg je napravljena tenda. Takvim neozbiljnim utvrđivanjem činjenice želio je tendu skinuti usred sezone, naočigled zbunjenih turista. Da nema veze s kemijom i da nema ni elementarnih znanja o kemiji pokazuje tvrdnja iz obrazloženja rješenja da tenda nije od akrilnog platna već da je od plastičnog meterijala. O utvrđenju monokromnih uvjeta nema slova, što bi značilo da je tenda zadovoljila uvjet monokromnosti iako vjerojatno komunalni redar ima pogrešna shvaćanja i o tome što je monokoromnost. A što jest akrilno platno, odnosno akril? Akril je polimer, sintetički materijal koji ima široku primjenu u modernoj industriji odnosno životu modernih ljudi. Akrila imamo u avionim, autima, brodovima, medicinskim uređajima, kupaonicama i na tendama. A šta je plastika? Plastika je također polimer, sintetički material. Akril - na žalost našeg tiranina i poslušnog komunalnog redara - jest plastika. Plastika je široki pojam koji označava sve plastične materijale - sintetske polimere kojih ima nebrojeno, od npr. polimetilmetakrilata, polivnilklorida ili polistirena. Ima je svugdje u ambalaži i bocama, namještaju, kadama u kuponicama, fasadama, autima i avionima, ali i u tendama. Sve je plastika pa i tenda s Auguste je plastična mada je od akrilnog platna. Na žalost gradonačelnice, sve tende i suncobrani u gradu su od plastike, odnosno akrilnog platna. Sve tende su plastične, ali se skida samo jedna tenda od njih?! Teško probavljvo. Rješenje za uklanjanje ove tende dolazi iz kuhinje novoustrojenog Jedinstvenog odjela koji je trebao garantirati višu kvalitetu rada gradske uprave. Nažalost, svakim danom i svakim rješenjem pokazuje se da je preustroj promašena stvar. Odgovornost za to ne snosi samo gradonačelnica, stvarna odogovornost je na HDZ-u kao "kičmi" svoje izborne koalicije i vladajuće većine u Gradskom vijeću Grada Malog Lošinja te na opozicijskim gradskim vijećnciima koji su to prihvatili i omogućili gradonačelnici da bude tiranka.

Kad ona odluči ...
Dakle, iako nema niti jednog jedinog racionalnog ili zakonitog razloga da se tenda s Auguste skine, iako na gradskim javnim provršinama vlada opći kaos, iako se ne poštuje niti jedna gradska odluka, iako terase u centru grada "pulsiraju" (jedan dan ima terase, drugi dan nema terase), iako se terase povećavaju i smanjuju ovisno o gužvi na trgu, iako godinama postoji nelegalni šank na javnoj površini, iako se roba izlaže izvan izloga, po fasadama i na javnim površinama, problem je samo jedna tenda, tenda Auguste i nju se mora ukloniti jer tako je odlučila gradonačelnica! Tko sebi uzima pravo tako se ponašati nije ništa drugo do tiranin. Do kad će se svi ostali praviti ludi i odobravati, prihvaćati ili prelaziti preko takvih postupaka ostaje za vidjeti.

Ističem da sam članak temeljio na rješenju Grada Malog Lošinja, Jedinstvenog upravnog odjela Kl.:UP/I -363-04/18-01/13, i na javnim dokumentima, odlukama Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja koje su objavljene u Službenim novinama i lako ih je naći na internetu. Citirano rješenje sam dobio od same stranke. Inače, nikad nisam nezakonitim putem dobio nikakav tajni, odnosno klasificirani dokument iz Grada Malog Lošinja. Mislim da takvi dokumenti ne postoje ili bar ne bi trebali postojati u tijelu javne vlasti kao što je Grad Mali Lošinj. One dokumente koji nisu javno dostupni, dobijam isključivo na zakonit način temeljem zahtjeva prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, često nakon žalbe Povjereniku za informiranje. Zbog toga molim da osobe koje imaju previše slobodnog prostora u glavi isti prostor ne ispunjavju teorijama zavjere i scenarijima o konspiraciji i špijunskoj krađi tajnih gradskih dokumenata.