Polovinom rujna
ove godine nekoliko stotina, uglavnom mlađih prosvjednika, započelo je kampirati
pod vedrim nebom u jednom parku nedaleko od zdanja njujorške burze. Time je
započeo pokret "Okupirajmo Wall Street," koji se počeo širiti po
Sjedinjenim američkim državama, a zatim i svijetom, kao izraz nezadovoljstvo i
prosvjeda protiv pohlepe u vrhovima korporacija, banaka i financijskih
kompanija, korupcije u politici te društvenih i ekonomskih nejednakosti.
Sloganom "Mi smo 99%" ističe se razlika između 1% najbogatijih i ostalih građana
U početku
mediji, medijski analitičari i političari nisu znali što bi s tim neobičnim
pokretom koji se predstavljao kao nenasilna organizacija bez vođe, aktivnim na
društvenim mrežama koji samo upozorava na pohlepu u svijetu financija i
korozivno djelovanje velikih banaka na demokraciju čiji malobrojni sudionici
tvrde 'Ima nas 99 posto', pa su ga uglavnom ignorirali. Međutim, širenje
pokreta po drugim gradovima SAD i svijetu, javna potpora poznatih i uglednih
osoba te nekih sindikata, prisustvo brojnih policajaca i masovna uhićenja
sudionika nisu dopustili daljnje ignoriranje, ali pokret i dalje izmiče
klasifikaciji. Znak nemoći da ga se
svrsta u uobičajene političke opcije je učestalo opisivanje sudionika
kao lijenčina i marksističkih zgubidana koji ne žele raditi, već se žele domoći
tuđega. Što to zbunjuje
analitičare?
Prije svega, to
je njihovo šarenilo. Čini se da pokret uspjeva okupiti kako mlade tako i
starije, muškarce i žene, zaposlene i nezaposlene, "lijeve" i "desne".
Ugledni New York Times komentira da je to normalno i poželjno, jer ono radi
čega se prosvjeduju presjek je skupova različitih težnji i ideja pojedinaca, a
činjenica da se slažu možda tek u toj jednoj točki samo ga dodatno osnažuje i
čini pogibeljnim za ono protiv čega je uperen. Naime, budući da je motiv
pokreta raskrinkavanje i rušenje povezanosti politike s financijskim moćnicima,
nijedna politička opcija ga ne može iskoristiti za svoje ciljeve jer sve imaju "tragove
pekmeza oko usta". S druge strane, ni prosvjednici ne žele postati
politička frakcija unutar postojećeg sustava.
Prema riječima
komentatora NY Timesa, sve to izgleda politički impotentno, besciljno, konfuzno
i naivno, na radost konzervativnih komentatora no unatoč svemu prosvjednici zorno
pokazuju na što misle i da su, htjeli ili ne htjeli, počeli utjelovljivati
promjenu koju traže. "Način na koji su organizirali zajednicu, debate,
komunikaciju, način na koji su postali solidarni, poveli brigu o čistoći
prostora i, najvažnije od svega, suzdržali se od promoviranja ideja nasiljem -
govori više od svih transparenata koje su do sada ispisali. Kako se i mogu li
se taj trijezni zanos i jasna nužnost promjene ispisati kao novo ekonomsko
uređenje, pokazat će vrijeme."
Kako god bilo,
nakon početnog ignoriranja pa i podsmjeha, prosvjedi su izazvali zapanjujuće
histeričnu reakciju Wall Streeta, superbogatih te političara i znanstvenika koji
služe interesima najbogatijeg postotka stanovnika, pišeThe New York Times, a
prenosi Poslovni.hr :
Ova reakcija
govori nam nešto bitno - nisu ljudi koji kampiraju u parku Zuccotti ono su što
je Franklin Roosevelt nazvao "ekonomskim rojalistima", već
ekstremisti koji ugrožavaju američke vrijednosti. Razmislite samo kako su
republikanci opisali te veličinom skromne prosvjede, u kojima je bilo nešto
okršaja s policijom, uglavnom zbog pretjerane reakcije policije, no nikako to
ne bismo mogli nazvati neredima.
Zapravo, ničime
se nisu ni približili ponašanju pokreta Tea Party tijekom ljeta 2009. godine.
Unatoč tome, Eric Cantor, glavni republikanac u Kongresu, govori o
"rulji" i "huškanju Amerikanaca protiv Amerikanaca".
Oglasili su se i republikanski kandidati za predsjednika pa je tako Mitt Romney
prosvjednike optužio za poticanje "klasnog rata", a Herman Cain
nazvao ih je "antiamerikancima". Meni je ipak najdraži senator Rand
Paul, koji je iz nekog razloga umislio da će prosvjednici početi krasti iPade
jer misle da ih bogati ne zaslužuju. Michael Bloomberg, gradonačelnik New Yorka
i div financijske industrije, nastupio je umjerenije, no svejedno je
prosvjednike optužio za "pokušaj otimanja radnih mjesta ljudima koji u
ovom gradu rade", što ni na koji način nema veze sa stvarnim ciljevima
prosvjeda.
Ako ste slušali
učene komentare u CNBC-jevim informativnim emisijama, mogli
ste saznati da prosvjednici "razvijaju svoje čudačke transparente" i
da su "povezani s Lenjinom". Važno je shvatiti da je to sve dio šireg
sindroma, u kojem bogati Amerikanci imaju strahovite koristi od sustava prilagođenoga
njima u korist te šire histerične reakcije na svakoga tko istakne koliko je
sustav korumpiran. Ako se sjećate, lani je čitav niz financijskih plemića
podivljao zbog vrlo blage kritike predsjednika Obame. Obamu su napali da je
socijalist jer promiče takozvana Volckerova pravila, prema kojima banke koje
djeluju uz saveznu potporu ne bi smjele ulaziti u riskantne špekulacije.
A što se tiče
njihove reakcije na prijedlog ukidanja rupe u zakonu prema kojoj neki od njih
plaćaju strašno malo poreza - Stephen Schwarzman, predsjednik izvršnog odbora
Blackstone Group, taj je potez usporedio s Hitlerovim napadom na Poljsku. A
zatim je krenula kampanja javnog linča Elizabeth Warren, financijske
reformatorice iz Massachusettsa koja se kandidirala za Senat. Ne tako davno
golem je broj ljudi pogledao videoisječak na YouTubeu na kojem elokventno i
razumno objašnjava zašto bi bogati trebali plaćati poreze; nije izrazila
nikakvu radikalnu misao - bila je to više moderna improvizacija na temu slavne
rečenice Olivera Wendella Holmesa da "poreze plaćamo radi civiliziranog
društva". No kad slušate pouzdane branitelje bogatih, pomislili biste da
se Lav Trocki reinkarnirao u Elizabeth Warren. George Will izjavio je da ima
"socijalističke namjere" te da smatra da je "individualizam
tlapnja". Usto, Rush Limbaugh nazvao ju je "parazitom koji mrzi
svojeg domaćina i spreman je uništiti ga tako što će isisati život iz
njega".
Što se tu
događa? Odgovor je sigurno taj da gospodari svemira s Wall Streeta negdje u
dubini duše razumiju da je njihov položaj moralno neobranjiv. Nisu oni John
Galt, nisu čak ni Steve Jobs. Oni su ljudi koji su se obogatili pomoću složenih
financijskih spletki koje američkom narodu nisu donijele korist, a SAD su
gurnule u krizu od čijih posljedica pate deseci milijuna ljudi. Međutim, cijenu
nisu platili. Financijske su institucije sanirali porezni obveznici bez većih
obveza. I dalje imaju koristi od otvorenih i skrivenih saveznih jamstava - u
toj igri i dalje oni pobjeđuju, a američki porezni obveznici gube. Tko tu,
zapravo, nije dobar Amerikanac? Nisu to prosvjednici, koji samo žele da ih se
čuje. Ne, pravi su ekstremisti američki oligarsi, koji žele potisnuti svaku
kritiku vezanu za izvor svojeg bogatstva.
...
Lijepo je to, al to su stvari koje se događaju negdje tamo u razvijenoj Europi i preko "bare". U Hrvatskoj nema šanse da ovakav prosvjed uspije jer se još uvijek, koliko god zapomagali, dobro živi. Vidim i kafići su nam puni bio radni tjedan ili vikend. S druge strane, neosporna je činjenica da postoje sugrađani koji ne da nemaju za kavu, nego nemaju ni za osnovne namirnice pa ni za održavanje higijene te se snalaze prekopavanjem smeća u potrazi za plastičnim otpadom. Kad bi se čak i stvorila kritična masa takvih ljudi kojima je egzistencija upitna, također ne bi izazvali nikakvu reakciju vrijednu spominjanja jer među Hrvatima više ne postoji, a kod nekima omraženih sugrađana Albanaca je jako raširena pojava, a naziva se solidarnost. Banke jesu lihvari, vlast sustavno uništava gospodarstvo, ali sve se to ne događa meni, nego nekom drugom pa što bi se dizao iz udobne stolice na gradskoj špici da bi stao uz bok tamo nekim prosvjednicima.
...
Jedan američki bankar je za prosvjednike rekao "To su rubne, ekstremne skupine. To su ljudi koji imaju previše slobodnog vremena." Pitanje je otkud im previše slobodnog vremena. A odgovor je jednostavan: nezaposleni su.
Papa podržava komunističke zgubidane
Evo i papa, odnosno Vatikan, podržava ove komunističke zgubidane:
"Vatikan odlučno osuđuje ekonomski liberalizam bez pravila i nadzora, koji je doveo do stanja u kojem se sada nalazi svjetska ekonomija te drži kako bi na svjetskoj razini trebalo uvesti pravila o oporezivanju financijskih transakcija."
Solidarna
Je li pijenje kave mjerilo da je netko dobro. Kada čovjek ima nekakav plan, neku količinu novaca s kojom može raspolagati onda ne "ubija dane" na kavama. Pa kakav je to život? Kava je dostupna, malo se skupi kuna kao i pijanac za cugu. Ali puno ljudi živi ne toliko bjedno koliko bezperspektivno, u stalnom strahu ili trci da naprave joj ovo...A solidarnost. Pa danas je tzv. dan kruha a tko se pita koliko je netko nesretan, siromašan?
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.