Stjecajem okolnosti na ideju da se na ovoj stranici uvede obvezatna registracija komentatora i time ugrozi pravo na anonimnost, odgovor je jučer objavljen i na jednom drugom portalu, kojeg donosimo u nastavku.

 Podsjećamo da je uredništvo od osnutka stranice tekstom uvodnika zastupalo glavne argumente za pravo na anonimnost istaknute i u ovom napisu, a u Novom listu od 20. listopada 2006. to je još jednom istaknuto:

Bauk interneta kruži Hrvatskom

Bauk kruži svijetom, bauk interneta. Kruži on, doduše već punih dvadeset godina, ali konačno je stigao i do Hrvatske. „Treba zabraniti anonimnost u tim forumima", grmi s internetskih stranica Novog lista i sa svog bloga u Večernjaku prof. Žarko Puhovski. Iz Globusove culture-personality-consumerism rubričice svoju mrzovolju ventilira i Igor Mandić: „Internet je lažna viagra za impotentne umove". Još dvojica opiniomejkera iz EPH-a ešalona, Boris Dežulović i Miljenko Jergović bacili su fetvu na internet; potonji je jedini komentator Jutarnjeg lista uz čije tekstove nisu dopušteni upisi čitateljskih komentara.

Ovi mrzovoljni vladari nekad neoskvrnjivo jednosmjernog autoriteta Gutenbergove galaksije (treba li dodati bijeli, sredovječni, solidno situirani muškarci), ipak su samo diskurzivni potporanj onoj faktičnoj moći, lociranoj u represivnom aparatu države, s kojim zajedno čine ono što Foucault naziva juridičko - diskurzivni model moći (power knowledge discours) koji u modernitetu disciplinira i sterilizira otpor. Ali ga i proizvodi. A ta realna moć u zadnje vrijeme pokazuje izrazite znakove nervoze.

Damir Fintić, vlasnik portala vukovarac.net vjerojatno će uskoro u zatvor zbog toga što je na njegovom portalu netko anoniman vrijeđao gradonačelnika Vukovara, a on je odbio otkriti identitet, odnosno IP adresu tog nekog. Fintić možda nije jedini bloger na svijetu koji će završiti u zatvoru zbog radikalnog stava o slobodi govora na internetu. No, slučaj hrvatskog ministra policije, Tomislava Kramarka, koji vodi parnicu protiv blogera Željka Peratovića zbog „širenja lažnih vijesti s ciljem uznemiravanja javnosti", zacijelo je jedinstven u cyber spaceu i ostatku svemira. Odnos realne moći između i najposjećenijeg bloga (što 45lines niti nije) i jednog ministra policije, toliko je nerazmjeran, da to ovaj slučaj čini apsurdnim i tragikomičnim. Riječju, internet se generalizirano počinje označavati kao bauk koji prijeti uspostavljenim režimima moći, izvorište zagađenja javnog prostora koje obiluje dezinformacijama, lažima, klevetama, „idiotizmima", mahom anonimnim govorom mržnje, uvredama, diskusijama bez valjanih argumenata.....

Ma kakav bauk, ljudi. Ako jedan globalni medij u Hrvatskoj ima populaciju od 1.572,981 korisnika koji (prema mjerenju tvrtke Valicon/Gemius) posjećuju 490.058,757 internetskih stranica, (zajedno sa stranim posjetiteljima 612. 220, 969), onda to više nije nikakav bauk, nego solidno stanište za biznis i profit svake vrste: od prodaje hrane za kućne ljubimce do konzumenata dječje pornografije.

Glasnogovornik policije, Krunoslav Borovec, na jednoj je tribini iznio podatak da kriminal zaposjeda 5 posto internetskog prostora. Preostaje nam dakle 95 posto tog prostora od čega, procijenit ću nasumce, najmanje 90 posto pripada legalnoj komercijalnoj sferi: kupoprodaji, marketinškim kampanjama, velikim, srednjim i malim korporacijama i prodavačima Iljf - Petrovljevih rogova i kopita. Kao što kaže H-alterov dopisnik iz Amerike, Ivo Škorić, nitko više ne gaji iluziju iz devedesetih prošlog stoljeća da će internet biti slobodan medij za razmjenu informacija i znanja. Danas internetom vlada kapitalistički establishment, a ograničava ga politička kontrola.

No, ipak, nakon što otpišemo kriminal i profitne djelatnosti, možemo li se nadati da barem 10 posto korisnika u Hrvatskoj Internet doživljava i kao javnu sferu, prostor građanske participacije, komunikacije i aktivizma na platformama kao što su forumi, blogovi, news portali, društvene mreže. Takva, nadam se ne previše optimistična procjena, ostavlja nam impresivnu bazu od 160.000 ljudi, kakvom se ne može podičiti niti jedan drugi javni prostor u zemlji u kojoj su građani masovno rezignirani, apatični i apolitični.

Čemu onda tolika moralna panika i prijezir i to upravo sada kad je Internet kao medij počeo pokazivati zube i žilavost tamo gdje sve više zakazuju klasični čuvari i kreatori javne sfere, tiskani i elektronički mediji? Dakako da na internetu ima „smeća", uvredljivih ispada, dezinformacija, površnosti i „gluposti". Ali gdje toga, zaboga nema? U mainstream medijima? u Saboru? U znanstvenim zajednicama? Uostalom, internet i sve njegove aplikacije i platforme podložni su pozitivnim propisima RH kao i svaki drugi medij, pa i suzbijanju i sankcioniranju klevete u uvrede. Ono što nedostaje je regulativa koja bi u obzir uzela specifičnost nove tehnologije i medija. Prema svjetskim razmišljanjima, iako ne nužno i praksama, blogosfera bi, kao dragocjeni oblik građanskog novinarstva, nadzora vlasti i participacije u kreiranju javnih politika, trebala imati barem istu takvu zaštitu (štićenje anonimnosti izvora, npr.) kakvu imaju klasični mediji, a koju sada u Hrvatskoj nema. I zato je malo zastrašujuće zazvučalo kad je vlasnik domene forum.hr na jednoj tribini nedavno izjavio da na zahtjev policiji izručuje IP adrese svojih korisnika. Zakonski bi to trebalo regulirati tako da se IP adrese mogu izručivati samo uz sudski nalog, kao i kad je riječ o pretrazi stana i drugim oblicima zadiranja u privatnost.

Internetu kao javnoj sferi i on-line novinarstvu bile su nedavno posvećene dvije tribine: "Sloboda medija u RH - je li Internet slobodan medij?" u Evropskom domu i „Novinarstvo na internetu: Siva zona, Speaker's Corner? Može li ostati nezavisno?" koju su organizirali HND, portal H-alter i kolektivni / kolaborativni blog Politika.com. Obje su, barem iz mog iskustva, bile natprosječno posjećene. Kao i prošlogodišnja protestna okupljanja srednjoškolaca i studenata, organizirana preko Facebooka, to ruši predrasudu o internetskoj javnosti kao isključivo virtualnoj i „lijenoj" zajednici. Mnogo je tema i dilema otvoreno, malo apsolvirano. Ovdje ću se osvrnuti samo na neke, i to kao zainteresirana sudionica, a ne „objektivna" izvjestiteljica.

Povjesničar i teoretičar medija, Mark Poster, u eseju „Kiberdemokracija: Internet i javna sfera" objavljenom u publikaciji „Etnografija Interneta" (Institut za etnologiju i folkloristiku) kreće, kao što to ozbiljni mislioci oduvijek čine, od pretpostavke da razmišljanje o internetu kao javnoj sferi i njegovim demokratskim potencijalima zahtijeva temeljito preispitivanje postojećih teorijskih koncepata demokracije. Demokracija kakvu poznajemo nije ispunila obećanje slobode i jednakosti i bez obzira što kao najbolji model vladavine kojeg poznajemo i dalje ima legitimitet, zaglibila je, kao i kapitalističko tržište, u globalnoj krizi. Ako tehnička struktura interneta (digitalna elektronika) omogućuje besplatnu reprodukciju, trenutnu diseminaciju i radikalnu decentralizaciju, participativnost, pluralnost, interaktivnost, koji bi mogli biti njegovi učinci na društvo, kulturu i političke institucije, pita se Poster. Društveni prostor interneta Poster uspoređuje s antičkom agorom, novo - engleskom gradskom vijećnicom, parkom, ili bilo kojim javnim prostorom u kojem se raspravlja o stvarima od općeg interesa i javnog dobra. Kao tehnološka i komunikacijska inovacija, dostupan i onima koji ni na koji drugi način ne mogu sudjelovati u javnoj sferi koju su zaposjele i definirale političke institucije i elite, internet omogućava nove oblike interakcije i preoblikuje postojeće odnose moći među njegovim sudionicima.

Čak i ako sve to zvuči preoptimistično i utopijski, preostaje nam sasvim realna procjena da je internet prostor koji omogućava zamišljanje nekog (iz kaosa rođenog) alternativnog političkog programa i novog koncepta (globalne) demokracije. Sama tehnologija i nova kvaliteta javnosti, dakako, ne vode nužno u carstvo slobode i jednakosti. Na kraju će ipak sve ovisiti o osviještenim, politiziranim i aktivnim građanima i njihovom djelovanju u realnoj političkoj sferi. Ali ako nismo potpuni tehnološki pesimisti, poput Heideggera koji je kao svoju posljednju poruku svijetu ostavio vapaj da nas od tehnologije može spasiti samo još bog, nema razloga da ne razmotrimo i te mogućnosti.

Zluradost zbog anonimnosti na internetu, iz te perspektive, doima se kao tek dio anti - demokratskog diskursa koji teži očuvanju elitnih pozicija i (očinskog) autoriteta privilegiranog autora ili političara, koji smatra da se demokratska participacija potroši na izborima. Ali hajmo najprije razriješiti terminološku zbrku.

Sudionici i sugovornici („subjekti") na forumima, blogovima i sličnim platformama nisu niti anonimni, ni bezimeni. Oni upotrebljavaju nadimke (nickove) koji funkcioniraju kao pseudonimi pod kojima se konstituiraju kao subjekti. Njihovi su identiteti na forumima uglavnom trajni, iako postoji i mogućnost promjene, ili višestrukosti tih identiteta. U svakom slučaju nisu ne-osobe, kako ih pejorativno naziva Puhovski na svom blogu. Prikriven ostaje jedino njihov pravni identitet, kojeg je, ali samo unutar zakonski određenih uvjeta (putem sudskog naloga) moguće identificirati, no koji je za raspravi, ako se vodi ad rem, a ne ad hominem, u biti nevažan.

A pravo je stanje stvari da se ozbiljne, strpljive i argumentirane rasprave i o politici i o kulturi i umjetnosti, danas u Hrvatskoj jedino i vode na nekim internetskim forumima i blogovima, kakav je, primjerice, Politika.com. I ponekad na radiju. Ne valjda u televizijskim emisijama, dnevnom ili tjednom tisku.

Da su prof. Puhovski i njegovi istomišljenici samo malo proguglali svoje teze o anonimnosti, demokratskim tradicijama i javnoj sferi, iznenadili bi se koliko je povijest anonimnosti u javnoj sferi duga i prilično učestala, pa bi se prije moglo reći da pripada samoj infrastrukturi demokracije negoli povijesti prijevara i kukavičluka. Čak i kad zanemarimo totalitarne i diktatorske režime koji još od rimskih vremena anonimnu kritiku generiraju kao jedinu moguću kritiku vlasti. Vjerovali ili ne, i samo rodno mjesto slobode govora u modernoj demokraciji, Ustav SAD-a, nastao je kroz „anonimnu" javnu raspravu (deliberaciju, konsenzualnu proceduru) koju su 1787. i 1788. vodili tzv. „očevi nacije" s protivnicima federalizma. U njujorškim dnevnicima The Independent Journal i The New York Packet Alexandar Hamilton, James Medison i John Jay, pod zajedničkim pseudonimom Publius objavili su 85 filozofsko-političkih eseja, kao odgovore također anonimnim osporavateljima novog Ustava. Kasnije su njihovi tekstovi sakupljeni u Zapise Federalista (Federalist Papers), a autori uglavnom identificirani, iako su neki od tekstova ostali bez atribucije do dana današnjega. Procjena je povjesničara da bi rasprava o ratifikaciji Ustava SAD-a trajala mnogo dulje da se suprotstavljanja nisu odvijala „anonimno".

On-line enciklopedija Wikipedia, i sama kolaborativno djelo uglavnom anonimnih autora koji se identificiraju pseudonimom ili IP adresom, navodi da je duga povijest anonimnosti u političkim suprotstavljanjima ostavila neizbrisive tragove u povijesti čovječanstva. Anonimno su objavljeni prvi zlosretni Malthusovi tekstovi o populaciji, autor Kandida Voltaire, u stvari je pseudonim stanovitog François-Marie Aroueta, za kojeg vjerojatno nije čuo ni najuspješniji pogađač na kvizovima. Rosa Luxemburg kao članica grupe Spartakus, ime koje su članovi grupe upotrebljavali i kao kolektivni pseudonim (nešto kao današnji kolaborativni blog) svoje je antiratne eseje objavljivala pod pseudonimom Junije, kojeg je, pak prije nje, u 18. stoljeću koristio i anonimni Englez u seriji pisama objavljenih u listu Public Advertiser kojima je sugrađane podsjećao na njihova povijesna i ustavna prava i raskrinkavao vladu koja ta prava krši. I da se vratimo u sadašnjost: ugledni britanski The Economist sve svoje tekstove objavljuje bez potpisa i statusa pisca (byline), a gotovo sve britanske novine ne potpisuju uredničke uvodnike i komentare. Sve novine svijeta, uključujući The New York Times, potiču i objavljuju komentare čitatelja koji sami biraju hoće li ostati anonimni, koristiti pseudonim, ili se potpisati punim imenom i prezimenom (dok je potpis pod pisma čitatelja obavezan). Gotovo sve novine svijeta objavljuju i svoje stalne blogere, no baš oni vrlo često pišu pod pseudonimom.

Anonimnost je, počevši od univerzalnog tajnog prava glasa, do prava na privatnost esencijalni sastojak demokracije, kao što je to i pravo na dostojanstvo i poštovanje svakog sudionika u javnoj komunikaciji, kako onog ili one čiji se identitet razabire iz potpisa pod novinski članak, tako i onih „anonimnih". Činjenica je da anonimnost ili pseudonimnost može smanjiti razinu odgovornosti, ali je širenje granica dostupnosti i slobode govora puno veći dobitak. Situaciju bi, u najboljem slučaju, trebalo procjenjivati od slučaja do slučaja. Internet kao medij i njegove tehnološke podloge puno su veća opasnost za tajnost i privatnost, negoli za trivijalizaciju javne sfere, pa zbog toga trebalo težiti dobroj regulativi.

Svjetska blogerska zajednica snažno zagovara anonimnost uređivanja i sudjelovanja na blogovima. Uz besplatan software, to se smatra preduvjetom prakse otvorene, participativne i deliberativne politike kakva se na internetu nastoji voditi. Nasuprot tome, kažu Wikipedijini članci o internetu i blogovima, stoji elitistička nedostupnost mnogih područja, kult ličnosti, glamour, karizma i lažni autoritet medijski proizvedenih heroja i heroina. Kad tome još dodamo famoznu personalizaciju politike, novac, moć i koješta drugo što, umjesto političkih aspekata i programa, stoji iza novih političkih poduzetnika postaje jasno što je stvarno srozalo ugled i politike i medija u funkciji javnosti i predstavlja puno veću prijetnju demokratskoj participativnoj politici od nekoliko uvreda, eventualnih kleveta, pa čak i nepouzdanosti interneta kao izvora informacije.

H-alter.org, Vesna Kesić 18.3.2009.

Za zahtjevnije posjetitelje donosimo i teksto o anonimnosti u javnom komuniciranju sa stranice Electronic Frontier Fondation :

Anonymity

Many people don't want the things they say online to be connected with their offline identities. They may be concerned about political or economic retribution, harassment, or even threats to their lives. Whistleblowers report news that companies and governments would prefer to suppress; human rights workers struggle against repressive governments; parents try to create a safe way for children to explore; victims of domestic violence attempt to rebuild their lives where abusers cannot follow.

Instead of using their true names to communicate, these people choose to speak using pseudonyms (assumed names) or anonymously (no name at all). For these individuals and the organizations that support them, secure anonymity is critical. It may literally save lives.

Anonymous communications have an important place in our political and social discourse. The Supreme Court has ruled repeatedly that the right to anonymous free speech is protected by the First Amendment. A much-cited 1995 Supreme Court ruling in McIntyre v. Ohio Elections Commission reads:

Protections for anonymous speech are vital to democratic discourse. Allowing dissenters to shield their identities frees them to express critical, minority views . . . Anonymity is a shield from the tyranny of the majority. . . . It thus exemplifies the purpose behind the Bill of Rights, and of the First Amendment in particular: to protect unpopular individuals from retaliation . . . at the hand of an intolerant society.

The tradition of anonymous speech is older than the United States. Founders Alexander Hamilton, James Madison, and John Jay wrote the Federalist Papers under the pseudonym "Publius," and "the Federal Farmer" spoke up in rebuttal. The US Supreme Court has repeatedly recognized rights to speak anonymously derived from the First Amendment.

The right to anonymous speech is also protected well beyond the printed page. Thus, in 2002, the Supreme Court struck down a law requiring proselytizers to register their true names with the Mayor's office before going door-to-door.

These long-standing rights to anonymity and the protections it affords are critically important for the Internet. As the Supreme Court has recognized, the Internet offers a new and powerful democratic forum in which anyone can become a "pamphleteer" or "a town crier with a voice that resonates farther than it could from any soapbox."

The Electronic Frontier Foundation has been involved in the fight to protect the rights of anonymous speakers online. As one court observed, in a case handled by EFF along with the ACLU of Washington, "[T]he free exchange of ideas on the Internet is driven in large part by the ability of Internet users to communicate anonymously."

We've challenged many efforts to impede anonymous communication, both in the courts or the legislatures. We also previously provided financial support to the developers of Tor, an anonymous Internet communications system. By combining legal and policy work with technical tools, we hope to maintain the Internet's ability to serve as a vehicle for free expression.

Povezano:
Uz četvrtu obljetnicu www.volim-losinj.org
Uz treću obljetnicu www.volim-losinj.org
Kako je moguće utjecati na stranicu volim-losinj
Anonimno je legitimno
Isprika
Uz drugu obljetnicu sajta
Proradio službeni gradski portal
Rebalans proračuna i druge teme
U povodu dviju obljetnica
Službena gradska web stranica opet aktivna
Obljetnice
Službeni gradski portal
Web stranicom "budimo" građane
O razlozima i povodu otvaranja ove stranice
Palac dolje zbog zatvaranja web stranice!
www.volim-losinj.org pripada onima koji ga pišu i čitaju
Zašto je ugašena web stranica Grada?

Komentari (30)

Komentira Bambi 19-03-2009 13:37,   boli glava Ma za koga si ti admine sve ovo nadrobio Tipove kao JA ZNAM, ?, otočanin i još neke zaboli glava i da čitaju Bambija, a ne ovo   » Odgovorite na komentar...   Komentira Ime Prezime 19-03-2009 22:04,   ... Problem je što bi se netko i potpisao imenom i prezimenom, ali onda svatko može napisati njegovo ime i prezime i komentirati kao on. Možda da se registracija uvede i onda da se to korisničko ime ne može više koristiti?   » Odgovorite na komentar...   Komentira Bojana Genov 20-03-2009 10:47,   ... Ja, primjerice, koristim svoje vlastito ime i prezime, pa ipak nitko nije napisao komentar koristeći moje podatke. Andreja Gregorina koristi svoje ime i prezime i isto ga nitko drugi nije upotrijebio.  Mislim da razlog anonimnom pisanju nije strah od preuzimanja identiteta, nego strah od javnog istupanja, a registracija tu ništa neće doprinijeti. Ne vidim razloga da ljudi ne pišu anonimno ako to žele.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Bojana Genov 20-03-2009 19:21,   To sam ja Ova osoba iznad nije Bojana ja sam Bojana ona se lažno predstavlja primjerom cu to dokazati evo :moje ime je Bjana Genov.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Bojana Genov 20-03-2009 19:24,   NE LAZI Ne lazi glupačo nisi ti Bojana Genov ja sam Bojana Genov ona koja mrzi crkvu to je dokaz da sam ja ja ili nisam eee... je...nisam vise sigurna tko je ko u k....   » Odgovorite na komentar...   Komentira Andreja Gregorina 20-03-2009 19:27,   Ma ne brini Ne brini prijateljice nije bitno koja je koja bitno je da smo protiv svega pa tako kompenziramo pomanjkanje k..... ( toliko o anonimnosti)   » Odgovorite na komentar...   Komentira xxx 20-03-2009 21:16,   Pomanjkanje muda A neki pišu anonimno i pod tudjim imenom da kompenziraju pomanjkanje muda.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Političar iz sjene 21-03-2009 09:12,   Kralj ribara Već su rimljani znali što znači kada se pred svinje stavljaju biseri. U ovom slučaju svinje niti znaju čitati, niti razmišljati, niti imaju znanje... Imaju svoj mali smrdljivi, skučeni i ustrašeni život sa sivom osobnošću, bogobojazni i prije svega zlobni. A ima ih i onih koji su malo ambiciozniji pa onda tim sivima farbaju prodajući se za znalce...znate da mislim na Kralja ribara, koji postaje zvjezda u usponu(siv, bez znanja, lijen, ambiciozan). Zato bisere čuvajte a ne koristite ih za razonodu svinjama.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Ponovno jaše 23-03-2009 09:26,   ... Mislim da je istupanje bez imena i prezimena kod forumskog komentiranja legitimno i ja mu se ne protivim. Ono čemu se apsolutno protivim je pisanje članaka koji nisu potpisani ili su namjerno potpisani s lažnim imenom (sjetimo se „Maje Sekušanec“, hrabre individue koja je kritizirala dječju predstavu i u svom osvrtu spominjala ime i prezime malodobnog djeteta, a sama se skrivala/skrivao iza izmišljenog imena).  Ono što me smeta na ovoj stranici je nedostatak bilo kakve registracije za korisnike tako da primjerice ovaj komentar mogu napisati pod jednim nickom, a komentar iza njega drugim nickom. Obrnuta se situacija dogodila prije nekoliko dana kad se neki posjetitelj koristio ovim mojim nickom i iznosio stavove iza kojih ja ne stojim.  Dakle, mišljenja sam da bi se korisnici trebali na neki način registrirati sa svojim nickovima i na taj način bi se spriječila zlouporaba tuđih nickova.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Maja Sekušanac 23-03-2009 12:45,   ... Gospodin Ponovo jaše laže kao sam vrag kad tvrdi da je u članku bilo izneseno ime ili bilo koja naznaka identiteta bilo kojeg djeteta. Kritika bilo koje aktivnosti je legitimna, a aktivnosti s djecom posebice, jer se radi o osjetljivoj skupini. Anonimno pisanje jedne osobe ravno je anonimnom pisanju druge, pa ne vidim zašto oko toga praviti problem, gospodine Ponovno jaše.   Za razliku od laganja, što je još uvijek jedan od grijeha, i falsificiranja tuđih tekstova.   Pronađite tekst sa imenom djeteta i citirajte ga, ako imate imalo pristojnosti.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Ponovno jaše 23-03-2009 16:52,   ... „Gospodin Ponovo jaše laže kao sam vrag kad tvrdi da je u članku bilo izneseno ime ili bilo koja naznaka identiteta bilo kojeg djeteta“.  „Pronađite tekst sa imenom djeteta i citirajte ga, ako imate imalo pristojnosti.“      Prihvaćam poziv:    „…„ovo je bila priča prepuna povijesnog kiča", koji je prilično nadahnuto napisala Matea Vidulić, četrnaestogodišnja učenica.“    Iz teksta „Maje Sekušanec“ Lošinske Shakire, 06.studeni 2007., objavljen na ovoj web stranici.   » Odgovorite na komentar...   Komentira asdf 23-03-2009 17:01,   ... Pa u čemu je problem? Ime je spomenuto kao pohvala /prilično nadahnuto/ a mislim da je bilo i u Novom listu.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Ponovno jaše 23-03-2009 17:10,   ... Problem? Pa ni u čemu, zašto bi bio problem? Gđa Sekušanec je utvrdila da je laž da je u tekstu bilo spomenuto bilo koje ime ili naznaka identiteta BILO kojeg djeteta, te da ako imam imalo pristojnosti, da nađem tekst s imenom djeteta i citiram ga, pa sam to i učinio.   Pronašao sam tekst s imenom djeteta i citirao ga. U čemu je sada problem?   » Odgovorite na komentar...   Komentira 23-03-2009 17:24,   ... Ma nema problema Samo ne znam kud ovo vodi. Ali ni to mi nije važno.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Fata 24-03-2009 20:31,   Anonimusi Od anonimnih se ne može očekivati ništa ozbiljno pa tako ni od ovih ovdje, samo istina je da bi trebalo je da bi trebalo uvesti malo reda jer bolan svakavih pizdarija se ovde vidi.   » Odgovorite na komentar...   Komentira muž od Fate 24-03-2009 23:33,   ja Bona Fato, imas ti pravo treba uvesti reda ali to treba uvesti uskok pa ne bi se vidjeli sve ove p.....je. Anonimni su pisali u, ukazivali, potvrđivali a mozda i malo dodali, ali istina nije daleko. I sve dok na sa pravom prozvane netko im ne pokuca na vrata i stavi iza brave uvijek ce netko pisati "p......je"   » Odgovorite na komentar...   Komentira Fata 25-03-2009 08:00,   Da dragi Vala uvjek si dobro zborio čovjek moj kad bi netko počeo kopat po ovom silnom dimu bolan kakva bi vatra nastala.   » Odgovorite na komentar...   Komentira TROLL 26-03-2009 08:10,   Pozdrav Pozdrav od TROLLA.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Ljepa Mare 26-03-2009 13:18,   Živi USA The tradition of anonymous speech is older than the United States. Founders Alexander Hamilton, James Madison, and John Jay wrote the Federalist Papers under the pseudonym "Publius," and "the Federal Farmer" spoke up in rebuttal. The US Supreme Court has repeatedly recognized rights to speak anonymously derived from the First Amendment.     HURRAY FOR USA! THE LAND OF THE FREE AND THE HOME OF THE BRAVE   » Odgovorite na komentar...   Komentira KUJA BOJANA 14-04-2009 23:43,   KUJA BOJANA SE TJERA! TINEJĐERI NAVALITE DRAGI MOJI ŠKOLARCI...  AKO VAM SE DIŽE, NAŠAO SAM VAM UBOD- STARA GENOVICA JE NA RASPOLAGANJU. UVIJEK IMA VREMENA I SAMA JE DOMA (MANJE VIŠE NA NETU) JER SU JOJ DJECA UGLAVNOM VANI I ROKAJU SE U ŽILU....PRAVA DICA ZA SE POHVALIT!    SAD KAKO SE IZBORI BLIŽE MALO JE ZAUZETA, AL ČIMU PROĐU IMAJTE JE U PLANU JER BOJANA SE TJERA!!! NAVALITE!!!    LOZINKA ZA GRUNUT BOJANU: bojanu kurcem u čelo !   » Odgovorite na komentar...   Komentira Viktoria 15-04-2009 08:25,   Otok Postoji knjiga Otok autorice Victorie Hislop koja je bila jedna od najčitanijih prošle godine. U njo govori o otoku kamo su odvoženi, izdvajani gubavci. I ovaj otok je namnožen "gubavcima", luzerima, retardiranima, alkoholičarima,vambračnom i neželjenom djecom, pažanima i inima...I to treba staviti u turističku kartu. Otok koji se zove Spinalonga je ustvari Lošinj.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Ing. 15-04-2009 08:28,   Akcijski plan U svim budalaštinama koje se prodaju i koriste u želji da se privuku turisti, možda je ovo dobra ideja. Otok namnožen, naplavljen raznim čovjekolikim vrstama... mutacijama svih vrsta.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Lošinjan 15-04-2009 09:05,   Lošinj azil za degenerike Slažem se s Ingom, ovaj otok TZ treba propagirati kao azil za degenerike, frikove i druge nakaze, pa naplaćivati ulaznice. Na ulazu u grad staviti panoe da se zabranjuje dražiti divlje Otočane. A ovaj lik je pravi primjer lošinjanske kulture i kukavićluka, a o drugima sudi po tome kakva mu je mater ili sestra.   » Odgovorite na komentar...   Komentira TROLL 15-04-2009 14:56,   A kako bi bilo Možda nebi bilo loše da frikovi odu od kud su došli pa bi ovo opet postao otok normalnih ljudi primjer Kikić i Bojana kad bi otišli već bi bilo puno čistije.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Lošinjan 15-04-2009 15:47,   Ne draži divlje Otočane Eto kad se ne poštuje upozorenje ne draži divlje Otočane, odmah se javio troll pa reži i pljuje.   » Odgovorite na komentar...   Komentira malena 17-04-2009 12:10,   sram vas bilo da pljujete tako po ljudima, pristojnost vam je nula, jeli se ponosite time???  pred bogom smo svi mi isti..  zar ne mozete normalno jedni sa drugima postupati???  na ulici si lizete guzice , a anonimno se vrijedjate, , ako mislite o nekome lose onda mu to kazite u lice, nemojte biti trule smokve.  kad citam neke clanke dode mi da povratim kad vidim koliko ima zaostalih na ovom prelijepom otoku, bas ste primjer mladima, steta...   » Odgovorite na komentar...   Komentira girica 17-04-2009 14:57,   smrad Ma pusti budalu to je neko ljudsko smeće obični smrad. Kukavica i podla osoba koje se i vlastita mati stidi. Ali mislim da to radi zato da se stranica ukine jer nekima smeta da se komentiraju događaji. Ovo što je napisao je kao kad se posereš u kafiću pa da gosti ne dolaze.   » Odgovorite na komentar...   Komentira Profesor 18-04-2009 09:11,   Spinalonga Iako je želja nekih da se ukine stranica moj prijedlog je da uvrede i prostote jednostavno maknete i ne pružate mogućnost da zlonamjerni i isfrustrirani marginalci šire netrpeljivost, izriču osobne uvrede i provode nasilje. Ako imate sklonosti za marginalce koji su zli, neobrazovani i nasilni otvorite im jednu rubriku "Sranje tjedna" jer im očito nisu dovoljni kafići, pontoni, barke da bi iznijeli svoje frustracije. Ribar za sve svi za ribara...kaže Ive   » Odgovorite na komentar...   Komentira girica 18-04-2009 11:26,   govna na licu Profesore, ideja je dobra ali nije primjerena Lošinju jer ovi što seru nemaju kulture da svoja govna ostavljaju u zahodu. Nego ih razmazuju svuda a najviše po vlastitom licu i svojoj rodbini.   » Odgovorite na komentar...   Komentira .. 25-02-2010 21:05,   .. Veoma zanimljiv tekst, a komentari još zanimljiviji   » Odgovorite na komentar...

Komentirajte članak   Ime   Upišite adresu asd • adacta.org (• = @)    Naslov Dostupni znakovi: 9000 Unesi znakove koje vidiš. Ako su nečitljivi, osvježi da se prikažu novi.