U predizbornoj kampanji, bar za sad, dominiraju međusobna verbalna obračunavanja stranaka, a brojne su teme važnije za život birača ostale u drugom planu. Ili ih se, poput pitanja ekologije, gotovo ne spominje. Iako su predsjednički izbori nagovijestili značenje “zelenih” tema, osim polemike oko uvođenja Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa - promatranog više kao politički nego ekološki problem - nastala je velika praznina.
Što o tome misle predstavnici civilnog društva koji se bave tom tematikom, za Glas Slavonije govori Tomislav Tomašević, predsjednika Zelene akcije.
U usporedbi s predsjedničkim izborima, kada je pitanje Družbe Adrije, kao ekološko, bilo jedno od dominantnijih, u parlamentarnoj predizbornoj utrci ni jedna relevantnija stranka ne nameće slične teme. Koliko Vas to iznenađuje?
- Pitanje Družbe Adrije bilo je specifično. Kampanja oko tog projekta dugo je trajala, a bila je na svom vrhuncu baš uoči predsjedničkih izbora. Bez obzira na to, iznenađuje što ni jedna politička stranka u kampanji ne tematizira pitanja zaštite okoliša. No, u ime Zelenog foruma, nacionalne mreže 37 udruga za zaštitu okoliša, među kojima je i Zelena akcija, kontaktirali smo aktualne parlamentarne stranke da se očituju o dokumentu koji sadrži naše stavove i zahtjeve - Zelenoj deklaraciji. Odgovore očekujemo do ponedjeljka, a nakon analize informirat ćemo javnost koje stranke, prema našem mišljenju, nude najprihvatljivije programe i odgovore vezane uz ovu tematiku. To ne znači da ćemo sugerirati za koga treba glasovati, niti da će njihova politika odgovarati onome što deklarativno nude.
Zelenu deklaraciju radimo od parlamentarnih izbora 2000. godine, pa imamo razloga biti skeptični koliko će se odgovori na stavove iz Zelene deklaracije i provesti kada pojedine stranke počnu participirati u vlasti. A kad spominjemo Družbu Adriju, koja je opet aktualizirana, treba spomenuti da se prema našim informacijama do sada ni jedna stranka nije jasno ogradila od projekta Družba Adria.
ŠTO JE ZELENA DEKLARACIJA
Koje je ključno pitanje Zelene deklaracije?
- Osnovni politički stav koji prožima cijelu Deklaraciju jest zahtjev da se prirodni resursi i komunalne usluge ne smiju privatizirati, već da moraju ostati u javnoj kontroli. Opečeni smo iskustvima drugih zemalja koje su, navodno radi veće efikasnosti, privatizarale prirodne resurse i komunalne usluge. Međutim, čim se privatni sektor upleće, teško je nadzirati gospodarenje i bojim se što bi se dogodilo ako dođemo u situaciju da nemamo kontrolu nad onim što je vitalno za razvoj svake zemlje, a to su upravo prirodni resursi. Ako se odluče za koncesije, one moraju biti transparentne, a ne poslovna tajna između države i tvrtki koje ih dobivaju, nego te informacije moraju postati dostupne javnosti.
Jedino o čemu se govori a da je donekle vezano uz ekologiju jest proglašenje Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP). No dojam je da ga stranke više promatraju kao gospodarsko-politički nego ekološki problem?
- Stav Zelenog foruma je jasan, želimo da se Jadran proglasi osobito osjetljivim morskim područjem, čime bi dobio drugačiju, mediteransku dimenziju pravne zaštite od ekoakcidenata, što također vuče pitanje Družbe Adrije. ZERP, gospodarski pojas, kao i prepucavanja sa Slovenijom i Italijom, nas ne zanimaju previše. Naš interes usmjeren je isključivo prema zaštiti Jadranskog mora kao ekosustava.
Rizik od ekoakcidenata je sve veći, a Hrvatska nema strategiju i odgovore ako se takvo što i dogodi. To je svakako tema koju bi trebalo aktualizirati.
Kako se ekološka pitanja vežu uz određena lokalna područja, svako sa svojim specifičnostima, onda je i logično da bi se ovakve teme više isticale na lokalnim izborima nego na nacionalnoj razini?
- Slažem se, tematiku zaštite okoliša teže je artikulirati na nacionalnoj razini, jer su problemi najvažniji ljudima koji žive u lokalnoj sredini. Ali poražavajuća je tolika nezainteresiranost: Europska komisija je procijenila da je upravo područje zaštite okoliša ono u kojem najviše moramo napredovati, gdje je najveći zaostatak za stanardima EU-a. Prema tim mjerilima, osobito uz stav većine parlamentarnih stranaka koje se zauzimaju za ulazak u EU, to bi trebalo biti jedno od ključnih pitanja u kampanji! A ne može se reći i da nije aktualno - prije dva tjedna stupio je na snagu novi krovni zakon o zaštiti okoliša, nedavno je ratificirana Arhuška konvencija, tako da tema ima napretek. A, nažalost, imamo i ekoakcidente kao što je smrtni slučaj u Karlovcu prouzročen trovanjem zbog Karlovačke pivovare.
Novi trend u zaštiti od zagađivača pokazuju i pokretanje kaznene optužnice protiv direktora sisačke rafinerije (iako smatramo da nije samo on kriv, već bi odgovornost trebali snositi i članovi Nadzornog odbora cijele Ine), kaznene prijave u Savskom Marofu pokraj Zaprešića zbog Plivinog pogona, na koji se građani žale već deset godina, obustava rada Rockwolla u Istri... No sve je to u povojima i iskreno se nadam da će se taj trend nastaviti i nakon izbora. Sve dok tvrtke-zagađivači i njihovi direktori ne budu kažnjeni, sve dok zagađivači ne obeštete pogođene građane te dok ne budu kažnjeni i državni službenici koji potpisuju ovlaštenja i dozvole koje ne bi smjeli, neće biti reda u sustavu zaštite okoliša, koji se tek poslaguje.
DJELUJEMO POLITIČKI, ALI NE STRANAČKI
Iako “zelene” udruge, poput vaše, imaju snagu kao sastavni dio civilne scene, i dalje nema te opcije u Saboru. Koliko bi saborski zastupnik “zelenog predznaka” pridonio boljem rješavanju ovih problema, jer ipak je Sabor mjesto gdje se donose ključne odluke?
- Zelena akcija kao nevladina udruga građana djeluje politički, ali ne i stranački. Mi moramo i želimo djelovati kao korektiv vlasti, a ne participirati u njoj. Naravno, bilo bi mi drago da postoji prava “zelena” stranka koja bi bila povezana s europskim udruženjem zelenih stanaka i tako povezala Hrvatsku i Europu. No, iako postoje stranke “zelenog predznaka”, još uvijek ne vidim vjerodostojnu “zelenu” stranku. Ne znam kako će se situacija rasplesti, međutim ni jaka “zelena” stranka ne mora garantirati pomake nabolje. Uzmimo samo primjer Češke. Tamo su se “zeleni” aktivisti kandidirali za parlament, neovisno o svojim udrugama. Osnovali su stranku, ušli u parlament, ali nakon njihovog odlaska u politiku nevladin sektor je jako oslabio. Jednostavno, došli su u situaciju da su na vlasti bili stručni i kompetentni ljudi, a u udrugama je nastala praznina. Ne bih želio da se to dogodi i u Hrvatskoj.
Mišljenja sam da su jake udruge za zaštitu okoliša važnije od “zelenih” stranaka i da svojim djelovanjem iz perspektive civilnog društva mogu utjecati na postojeće stranke u smislu da one mijenjaju svoju politiku okoliša.
Iako nema “zelenih” zastupnika, dosta političara u drugim strankama ističe tu svoju komponentu.
- Nikad nismo ušli u “otvoreni” pakt s bilo kojom strankom, uglavnom smo isticali problem i iznosili stav, a onda su neke stranke, odnosno zastupnici, usvajali te stavove i branili ih u Saboru. Upravo zbog toga radimo istraživanje sa Zelenom deklaracijom. Tražit ćemo da je osobno potpišu predsjednici stranaka kako bismo - crno na bijelo - imali njihove stavove, što bi moglo olakšati da se ta obećanja napokon počnu ispunjavati.
Sve dok tvrtke zagađivači i njihovi direktori ne budu kažnjeni, sve dok zagađivači ne obeštete pogođene građane te dok ne budu kažnjeni i državni službenici koji potpisuju ovlaštenja i dozvole koje ne bi smjeli, neće biti reda u sustavu zaštite okoliša...
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
U predizbornoj kampanji, bar za sad, dominiraju međusobna verbalna obračunavanja stranaka, a brojne su teme važnije za život birača ostale u drugom planu. Ili ih se, poput pitanja ekologije, gotovo ne spominje. Iako su predsjednički izbori nagovijestili značenje “zelenih” tema, osim polemike oko uvođenja Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa - promatranog više kao politički nego ekološki problem - nastala je velika praznina.
Svatko ima pravo na zdrav život.
