Obalno područje je nacionalno bogatstvo i ne može biti samo u nadležnosti lokalne samouprave

Prema mjerodavnim procjenama do 1960. g. od kada na Jadranu započinje intenzivna gradnja potrošeno je ili okupirano oko 100 km obale mora. Opseg graditeljskih aktivnosti uz samu obalu, u posljednjih tridesetak godina je takav da je potrošeno oko 5 puta više morske obale no što su to potrošile sve prethodne generacije. To se pretežito odnosi na najkvalitetnije dijelove obale.

Sljedeće desetljeće jadransko područje Hrvatske bit će najinteresantnije poduzetničko područje cijele države, a prostori uz obalu mora su to i danas. U budućnosti to će biti najugroženiji dio cjelokupnoga državnog prostora Hrvatske.

Za očekivati je da će budući poduzetnički interes iz Hrvatske ali i iz cijele Europe idućih godina biti još intenzivniji i da se može očekivati prava invazija graditeljskih aktivnosti upravo u morskom obalnom području.

Zato Republika Hrvatska mora u interesu svih njenih građana hitno pripremiti odgovarajuće propise i dokumente prostornog uređenja, kako bi te graditeljske procese spremno dočekala i kako bi ih mogla usmjeravati i kontrolirati.

Pri tome bi trebalo zastupati polazište da odlučivanje o gospodarenju, uređivanju i zaštiti obalnog područja mora može biti samo ili pretežito nadležnosti lokalnih samoupravnih jedinica i njenih građana. Obalno područje je nacionalno bogatstvo te bi stoga i drugi građani Republike Hrvatske morali imati pravo suodlučivanja o optimalnom korištenju tih vrijednih nacionalnih prostora.

Iz izloženog proizlazi i pitanje za ministricu: kani li što poduzeti da ispuni obvezu ograničenja prava lokalnoj samoupravi - koja je u pravilu nekompetentana i podložna jakim pritiscima od kojih se sama ne može od tog odbraniti - kojim bi zaštitila nacionalno bogatstvo.