Link na novu verziju stranice

Lošinjski ili hrvatski Apoksiomen?

Nađen u lošinjskom akvatoriju, prvo nazvan "lošinjskim" pomalo postaje "hrvatskim" kako bi postao "zadarskim" ili možda "zagrebačkim" ...

Lošinjski Apoksiomen stariji od bečkog

Vjesnik 23.4.2006.

Najesen u Zagrebu, a u proljeće u Firenci bit će izložena lošinjska skulptura koju neki pripisuju glasovitom grčkom kiparu Lizipu. U Restauratorskom zavodu su suzdržani prema toj teoriji, ali slažu se s izjavom jednog splitskog umjetnika: »Tko god da je autor, bio je Michelangelo svoga doba«

Kad u Hrvatskome restauratorskom zavodu ugledate Apoksiomena, prekrasnu grčku statuu mladoga atlete, teško je povjerovati da je taj kip, koji se po nekim tumačenjima pripisuje glasovitom antičkom kiparu Lizipu, 2000 godina proveo propadajući na morskom dnu.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na tom ljepotanu koji, smatra se, potječe iz 4. stoljeća prije Krista, uspješno se privode kraju u zagrebačkom Zavodu i najvrjednija hrvatska skulptura bit će uskoro spremna za izlaganje.
Lošinjski Apoksiomen premijerno će biti predstavljen na jesen u Zagrebu i idućega proljeća u Firenci, u znak zahvalnosti za izvrsnu suradnju s tamošnjm institutom za restauriranje umjetnina Opificio delle Pietre Dure i njegovim bivšim djelatnikom Giulianom Tordijem, vrhunskim stručnjakom za restauriranje metala.
Gdje će nakon toga biti trajno smješten, još je otvoreno pitanje. Iako je, prema prvim najavama, trebao biti izložen u Lošinju, nedaleko od otočića Vele Orjule gdje ga je u podmorju slučajno pronašao belgijski turist Rene Wouters, kip će najvjerojatnije privremeno završiti u Arheološkome muzeju u Zagrebu.
Tako su zasad odlučili u Ministarstvu kulture, vodeći se preporukama konzervatora i restauratora koji se boje da bi blizina mora, ako se ne osiguraju odgovarajući uvjeti, mogla štetno djelovati na obnovljenu brončanu statuu, kaže ravnatelj Hrvatskoga restauratorskog zavoda Ferdinand Meder.
Gdje god stajao, lošinjski će Apoksiomen zbog izuzetne estetske vrijednosti izazvati divljenje publike. Lako možemo pretpostaviti koliko su ga obožavali u antici ako znamo da postoji sedam sačuvanih varijanti te skulpture. Među njima je najpoznatija pronađena u 19. stoljeću u Efezu, a čuva se u Kunsthistorisches Museumu u Beču.
Kako navodi akademik Nenad Cambi, arheolog, autor nagrađivane knjige »Antika« i član komisije koja prati restauraciju kipa, upravo brojnost kopija svjedoči o popularnosti neke antičke skulpture.
»Ne kopiraju se umjetnička djela koja nemaju vrijednost. To znači da je potražnja za kipom bila velika. Bio je popularan i relativno jednostavan da ga se kopira za razliku od Lizipova Apoksiomena, koji je bio izuzetno zahtjevan za repliciranje tako da imamo sačuvanu samo jednu njegovu kopiju, koja je danas u Vatikanu«, kaže Cambi.
Usprkos silnoj Lizipovoj produktivnosti, od njegovih djela u bronci danas ništa nije sačuvano pa i najmanja mogućnost da je lošinjska skulptura djelo tog vrhunskog kipara golica maštu.
Iako su u Zavodu suzdržani prema spektakularnoj teoriji da je posrijedi Lizipovo djelo, slažu se sa splitskim kiparom Kažimirom Hrasteom koji je, vidjevši skulpturu, rekao: »Tko god da je autor, bio je Michelangelo svoga doba«.
Bez obzira tko joj je autor, lošinjska je skulptura izuzetno vrijedan, svjetski nalaz, a ako bi se potvrdilo Lizipovo autorstvo, bila bi riječ o »abnormalno velikoj vrijednosti, gledano kulturološki, pa i materijalno«, smatra Cambi.
Usporedbe radi, navodi podatak da je prije II. svjetskoga rata Paul Getty platio 800.000 dolara kip mladića iz Lizipova doba. Danas ta skulptura vrijedi deset puta više.
Grčka svetišta nekoć su bila prepuna zavjetnih kipova s prikazima atleta, a danas se u svijetu čuva samo nekoliko velikih grčkih brončanih kipova, kaže konzervatorica Iskra Karniš iz Restauratorskog zavoda.
Objašnjenje je jednostavno: broncu je lako reciklirati pa je taj materijal lako popuštao pred željama osvajača i prekupaca.
Lošinjskoga Apoksiomena najčešće uspoređuju s gotovo identičnim kipom u bečkom muzeju. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je hrvatski primjerak stariji od bečkog, a u prilog mu ide i činjenica da je uz manja oštećenja (nedostaju mu mali prst na lijevoj ruci i oči) sačuvan u cijelosti.
Okolnosti u kojima je pronađen bečki Apoksiomen prilično ograničavaju istraživanja, jer su ga austrijski restauratori morali sastaviti iz 234 dijela. Nije čudno da su stručnjaci iz bečkog muzeja dojurili u Hrvatski restauratorski zavod čim su čuli da je dopremljen Apoksiomen.
Strani stručnjaci pokazuju veliki interes za tu skulpturu, pogotovo nakon objavljivanja velike reportaže »Čudo lošinjskoga Apoksiomena« u talijanskom arheološkom časopisu Archeologia viva.
Za to »čudo«, kako se ističe u opsežnom prilogu, zaslužni su voditelj konzervatorsko-restauratorskih radova Giuliano Tordi i Antonio Šerbetić, voditelj Radionice za metal u Hrvatskome restauratorskom zavodu.
Pod Šerbetićevim vodstvom, izrađena je složena unutrašnja konstrukcija od nehrđajućeg čelika i mjedi. Pomoću te konstrukcije kip će moći biti izložen u uspravnom položaju, a prvi put je projektirana antiseizmička baza koja eliminira konstantno podrhtavanje tla.

Hrvatski Apoksiomen (ni)je Apoksiomen

Radio Dalmacija 18.5.2006.

Slobodna Dalmacija 7.3.2004.

ZAGREB - Sedam godina nakon što je pronađen u moru kod otoka Lošinja, restaurirani, 2000 godina star antički kip Apoksiomen izložen je u četvrtak navečer u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Izložbu "Hrvatski Apoksiomen" otvorio je ministar kulture Božo Biškupić. Među brojnim uzvanicima bio je i premijer Ivo Sanader sa suprugom. Izložbu u čijem je središtu impozantna antička skulptura, prati opsežna dokumentacija od pronalaska djela sve do završetka restauratorsko-konzervatorskih radova. Autor izložbe je arhitekt Branko Silađin. Biškupić je istaknuo da je riječ o jednom od najvažnijih arheoloških nalaza, brončanoj statui antičkoga atlete - pravog umjetničkog oličenja antičkoga ideala o zdravlju tijela i duha. "Hrvatski Apoksiomen obogatio je hrvatsku i svjetsku kulturnu baštinu", rekao je Biškupić. Podsjetio je da je pronađen kod otočića Vele Orijule u lošinjskom arhipelagu, zahvaljujući slučajnom nalazu belgijskoga ronioca Renea Woutersa, na dubini od 46 metara.

"Lošinjski kip nije Apoksiomen", ustvrdio je još prije dvije godine naš poznati arheolog Nenad Cambi. "Samo je jedan jedini Apoksiomen, čuveni Lizipov kip, koji je poznat samo po jednoj jedinoj kopiji iz Rima. On nije kopiran ili barem ne u tolikoj mjeri, jer je bio iznimno težak za kopiranje, posebno u mramoru. Lošinjski tip kipa je, nedvojbeno, jedna razrada radnje koju je obavljao Apoksiomen." Cambi je osim toga svojedobno poručivao kako se kip, pronađen u moru kod Lošinja, ne treba nazivati Apoksiomen jer to dovodi u zabludu, već možda "Čistač strigila" ili "Atlet poslije vježbanja". (hina/slobodnadalmacija/tk)

HRVATSKI APOKSIOMEN
Hrvatski restauratorski zavod vodio restauraciju, a skulptura je izložena u Arheološkom muzeju Zagreb: Zablistao antički kip

Večernji list 23.6.2006.

Hrvatskim Apoksiomenom prozvan je brončani kip mladog atleta koji poslije utrke struže sol sa svoga tijela, a koji je do 17. rujna kao jedan jedini eksponat predstavljen u zagrebačkom Arheološkom muzeju na Zrinjevcu 18. Ovo je prvi put da je nakon završene višegodišnje restauracije pred publikom ovaj prelijepi antički brončani ljepotan koji je dulje od dva milenija mirno snivao uglavljen između dva kamena na morskome dnu nedaleko od Lošinja, a na svjetlo dana izronjen je u spektakularnoj akciji specijalne policije i ronilaca Ministarstva kulture 27. travnja 1999. godine.

Konkurencija mumiji
Ovaj jedinstveni kip stoga je razlog više posjeta zagrebačkom Arheološkom muzeju, tako da je njegovom nazočnošću u ovom atraktivnom muzeju najjaču “konkurenciju” dobila Egipatska zbirka s poznatom mumijom i lanenim povojem s (neodgonetnutim) etrurskim pismom.
Sve donedavno trajali su restauratorski i konzervatorski radovi stručnjaka Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Zagrebu i stručnjaka Znanstvenoga laboratorija Instituta Opificio delle Pitre Dure u Firenci u suradnji s golemom skupinom stručnjaka iz drugih područja. Za dugotrajne konzervatorske specijalističke radove na bronci bili su zaduženi Giuliano Tordi, talijanski restaurator iz Firence, najpoznatijeg svjetskog središta za tu vrstu spomenika, te Antonio Šerbetić, majstor konzervator i voditelj Odsjeka za metal Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Zagrebu. Sve je radove koordiniralo Savjetodavno povjerenstvo kojem je na čelu bio Miljenko Domijan, glavni konzervator Ministarstva kulture. A prije zahvata na bronci, dulje od dvije godine kip je prolazio specijalan proces “desalinizacije” kako bi se materijal pripremio za “suho stanje” i zaustavljanja korozije materijala.
Prema riječima Ferdinanda Medera, ravnatelja HRZ-a, “Projekt Apoksiomen” od samoga izranjanja iz lošinjskoga podmorja poprimio je međunarodnu dimenziju jer su u analize bili uključeni stručnjaci iz Belgije (odakle je i turistički ronilac Rene Wouters, koji ga je našao na dnu mora), Velike Britanije, Italije, Austrije, Njemačke i SAD-a.
Konačno, ovo je kiparsko remek-djelo pobuđivalo u svakoj fazi restauracije iznimnu pozornost javnosti, inozemnih i domaćih stručnjaka, pa ne čudi što nakon zagrebačke izložbe u jesen grad Firenca želi Apoksiomenovu promociju i u Italiji.

Jedinstvena ljepota
– I mi imamo velikih planova s ovom jedinstvenom, velikom antičkom skulpturom, jer sličnih na Mediteranu brojimo samo šest, mislim pritom na njihovu veličinu. Ovaj vaš jedinstvene je ljepote – rekao je Giuliano Tordi, talijanski restaurator na otvaranju izložbe u Zagrebu. A najsličniji kip hrvatskom Apoksiomenu je onaj koji se čuva u Beču. Dva slična kipa su u Grčkoj, dva u regiji Calabriji, još jedan u Grčkoj i – hrvatski Apoksiomen.
Konzervatorski radovi, prvi takve vrste u nas, provodili su se precizno i minuciozno, isključivo mehanički, preciznim ručnim alatima i povremeno uz pomoć stroja. S obzirom na to da se kip dugo nalazio na dnu mora, bio je prepun školjaka i živih organizama priraslih uz njegove stijenke. Za uklanjanje inkrustacije nisu se koristila kemijska sredstva.
Kako je kip imao niz napuknuća te veće oštećenje na bedrenom dijelu desne noge, sanirani su svi spojevi. Izrađena je i posebna konstrukcija koja iznutra podupire cijelu figuru. Ta konstrukcija preuzima svu težinu kipa i prenosi je s desne noge, opterećene u položaju kontraposta. Zanimljivo je i originalno bončano postolje ukrašeno ornamentom kvadrata i svastika. Kao posebnu zanimljivost navodimo činjenicu da su u unutrašnjosti kipa pronađeni komadići drva, grančice, nekoliko sjemenki plodova, koštice masline i trešnje – te gnijezdo maloga glodavca.

Apoksiomen - hrvatska Mona Lisa

HTnet 26.9.2003.

Antička brončana skulptura Apoksiomen, pronađena u podmorju otoka Lošinja prije četiri godine, pravi je raritet i neprocjenjivi umjetnički biser
Obnovljena skupltura bit će smještena u Malom Lošinju u muzeju koji će se izgraditi.

Brončanu skulpturu mladog atletičara, visoku 192 centimetra, slučajno je otkrio belgijski turist Rene Wouters.

Kip je izvađen iz mora 1999. u organizaciji Ministarstva kulture i u suradnji sa Specijalnom policijom MUP-a. Pretpostavlja se da je nastao u doba prijelaza grčke klasike u helenizam u 4. stoljeću prije Krista.

Kada je izvađena iz mora, statua je godinu dana bila na desalinizaciji u bazenu Obučnog centra Specijalne policije MUP-a na Lošinju, a zatim su počeli restauratorski radovi pod vodstvom talijanskog restauratora Giuliana Tordija u suradnji s Antonijem Šerbetićem, voditeljem radionice za metal Hrvatskoga restauratorskoga zavoda. Očekuje se da će radovi na statui biti završeni sljedeće godine.

Lošinjskog Apoksiomena tražili su Grci za Olimpijadu

Lošinjski Apoksiomen dio je svjetske baštine od samo šest originalnih grčkih brončanih kipova. Pandan našem Apoksiomenu jest figura koja se nalazi u bečkom Kunsthistorisches Museumu. Bečki Apoksiomen bio je pronađen u Efezu u komadima, a u detaljima se razlikuje od našega i sastavljen je od 236 komada.
Po dosadašnjim stručnim analizama - to je rimska kopija, poznata od sredine 19. stoljeća.

Brončana skulptura mladog atlete

Ono što je za nas posebno zanimljivo jest da imamo grčki original, a ne rimsku kopiju, bez obzira na to tko je autor kipa. Iako se pretpostavlja da je riječ o grčkom kiparu Lizipu, rasprave oko autorstva prekrasnoga muškarca koji stugalom skida ulje i prašinu sa svoga tijela - još će trajati.

Ljepotu i vrijednost Apoksiomena pokazuje i zanimanje Grka koji su, naime, skulpturu željeli za otvaranje Olimpijskih igara u Ateni sljedeće godine.

Prezentacija kipa nakon Zagreba bit će u Firenci zbog odlične suradnje s talijanskim zavodom Opificio delle Pietre Dure i voditeljem restauratorske ekipe Giulianom Tordijem.

Restraurator Antonije Šerbetić lošinjskog je Apoksiomena po značenju usporedio s Mona Lisom, što šira domaća i svjetska javnost tek treba spoznati.

Putovanje ovako značajnih skulptura velik je rizik, a gubitak bi bio stopostotan. Jednoga dana može putovati kopija, a skulptura bi se trebala čuvati u strogo kontroliranim klimatskim uvjetima kako bi zadržala gotovo izvanredno stanje u kojem je nađena nakon dvije tisuće godina.

Apoksiomen u lošinjskom podmorju

Tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova provedene su i brojne analize legure, proizvoda korozije i organskog materijala iz unutrašnjosti statue. Naime, u nozi i ruci Apoksiomena nađena je slama, lovorov list, koštice trešnje i maslina stare koliko i skulptura.

Pretpostavka je, naime, da je Apoksiomen bio oštećen i vlasnik ga je odlučio prodati, pa je skulptura neko vrijeme boravila u skladištu te se u nju naselio miš. Gnijezdo i ostaci obroka tog stanovnika antičke Grčke također su vrijedan nalaz.

Često se postavlja pitanje kako je kip završio u Lošinjskom kanalu. Taj je tjesnac poznat po jakoj tramuntani i vjerojatno je grčki brod u 4. stoljeću prije Krista zahvatilo nevrijeme.
Teški i vrijedni Apoksiomen morao je biti žrtvovan i bačen na morsko dno kako bi putnici preživjeli.

Ako su postavljene znanstvene teorije točne, to bi značilo da Hrvatska posjeduje rijetku grčku skulpturu atletičara u pravoj veličini, kakvih u svijetu postoji tek nekoliko. Ostale su tijekom vremena rastaljene u druge svrhe.

Obnovljena skupltura bit će smještena u Malom Lošinju u muzeju koji će se izgraditi.