Koliko je tošto rade korisno i kakvog smisla ima, pitanje je koje danas postavljaju mnogi, piše Ira Cupać Marković u svojoj kolumni Iz otočnog kantuna u otočnom prilogu Novog lista za svibanj 2011.
Iako je smisao nekih zanimanja sam po sebi neupitan i onaj tko ga radi nemanikakve osnove sumnjati, kao što je naprimjer zanimanje liječnika jer što jevrednije od toga da si nekog izliječio, oslobodio ga boli, spasio život, ipakkoliko god smisao njihova posla bio uzvišen, vidim da se i u toj branši ljudipropituju. Tako mi jedna liječnica kaže kako se do svoje specijalizacije ititule, a ispred i poslije imena stoji joj mnoštvo tih nekih dr. mr. sc. med ijoš svašta, prilično namučila, a i sada, praktično pred mirovinu, stalno učinastojeći biti u korak sa suvremenim medicinskim dostignućima. No onda jojpacijenti dođu pa traže savjet od nje da li da odu u Liku jer da tamo ima jednabaka koja sve liječi, a čuli su i da u Sloveniji jedna žena samo pogleda umokraću i odmah odredi dijagnozu! I pita se liječnica: što da im kažem, kakvogsmisla ima raditi, učiti, kada je sve više pacijenata koji veći značaj dajusavjetu nadriliječnika i savjetima s nekog foruma na internetu, nego njenojterapiji koju propisuje temeljem znanja, stalne edukacije i u konačnicivišegodišnje prakse. Još gore od toga je kada se zbog recesije i stalnihrezanja prava premišlja oko recepta i slanja na dodatne preglede jer okvir jezadan i jao onima koji prekorače dozvoljeno.
I učitelji iprofesori su na mukama, kakvog smisla ima tražiti znanje, odgovornost, odgajatiu duhu poštenja, pravičnosti, kada je vrijednosni sustav na najnižim granama, aznanje roba niske cijene.
Kakvog smislaima proizvoditi kvalitetan proizvod, kada za njega ne možeš dobiti adekvatnucijenu jer se ljudi odlučuju za kupnju te iste robe niske kvalitete i niskecijene, pitanje je koje si postavljaju proizvođači različitih proizvoda.
Ljudiangažirani na pravima djece, mladih, starijih, invalida, radničkih prava,socijalno ugroženih, drukčijih po bilo kojem pitanju, pojedinci angažirani nazaštiti okoliša, ljudi koji otvaraju bioetička pitanja u prirodnim i tehničkimzanostima svakog dana iznova preispituju se i velike napore ulažu da neodustanu, da ustraju i idu dalje unatoč svemu.
Kad si novinar,stvar je također jako komplicirana, budući da se upravo u ovu struku upireprstom kao glavnu i odgovornu jer mediji promiču krive vrijednosti, odpolusvijeta čine zvijezde, a besmislene teme i žutilo nameću ispred pravihvrijednosti. Sve više ljudi mi kaže kako ne čita novine, ne gleda dnevnik,mijenja radiopostaju kad počnu vijesti...
Istovremenonikad više poziva da se bude u medijima. Svakodnevno smo zatrpani obavijestimagdje nas se poziva da popratimo sve i svašta, od predavanja, izložaba,komunalnih radova, presica političkih stranaka, organizacije tečaja brzogčitanje i razumijevanja svemira, preko fešta na kojima se kuha, peče,degustira, pa proslava rođendana devedeset i nekog, a bome i stotog, pa pedeset,šezdeset godina braka...
Organizatori bida uslikamo kako su lijepo očistili podmorje, kakav šumarak ili put, rado bi umedijima čuli i vidjeli njihovu priredbu u školi, vrtiću, ili što jeorganizirala njihova udruga. Nebrojeno je poziva u kojima se traži da pišemokako ovaj i onaj rade katastrofalno, kako su korumpirani, kako su ukrali. Ljudituže susjede, kumove, poslovne partnere, članove obitelji, poslodavce, šefove.Traže da se objave fotografije ljudi i njihovih kućnih ljubimaca za kojima nečiste, još daju i termin od kada do kada i gdje se ljubimac i gazda šeću pa daih lakše zaskočimo i uslikamo...
I tako radeći utiskanom mediju, a tiskani na medijskoj sceni najlošije stoje, nakonnajraznovrsnijih poziva teško je ne pitati se kakvog to smisla ima, rekla samto jutros i urednici, u terminu kada sam joj morala poslati »otočni kantun«, aona mi kaže - ne filozofiraj nego napiši kolumnu. Pa evo napisala sam još jednuod nekoliko stotina, koliko ih je u više od deset godina trajanja ovog kantuna,s nadom da nekog smisla ipak ima.
kuknjava
Žašto stručnjaci kukaju nad smislom i radom djelovanja? Zato što badava uče godinama zastarjele načine rada koji više ne funkcioniraju! Vjerujem da je nekome tko je 5-6 godina studirao nešto što nema nikakve koristi kako za društvo tako ni za pojedinca jako teško i ne preostaje mu ništa drugo do žalovati. Nije mi jasno da školovana dr. mr. sc. liječnica ne vidi niti razumije nemoć suvremene medicine i borbu sa suvremenim bolestima, niti da joj nije jasno da se pacijenti upravo zbog toga okreću babi Stani iz Like ili Slavonije koja ima lijek za sve! Većinu liječnika ne zanima niti pacijent niti nova istarživanja. Oni imaju dobro plaćen posao a to nije ništa drugo do provođenja nekih naredbi. Iluzije o liječniku koji liječi bolest i oslobađa pacijenta od boli imaju samo pacijenti! Kao i novinari, profesori, psiholozi, učitelji, odgojitelji, konobari, serviseri, kuhari, pravnici i drugi provode naredbe koje netko zapovijedi. U cijelom svijetu postoji kriza ideja! Možda je kod nas to malo ekstremnije ali nismo sami. Ljudi površno gledaju, analiziraju, čitaju, traže gotove odgovore bez da što učine, da zasuču rukave i malo porade na nekom radu a zahtijevaju visoku cijenu! Što radi jedan profesor, učitelj ili liječnik opće prakse? Što rade svi stručnjaci zaposleni u općini, sudu? Kradu bogu dane i dobivaju plaću bez da išta rade! Normalno je onda da takvi kukaju nad svojim smislom rada i djelovanja jer rada niti djelovanja jednostavno nema! Uvijek je lakše okriviti druge za sopstveni neuspjeh pa tako i nadriliječnica baka Stana može najebat i biti glavni krivac a i neko ko bez neke diplome radi neki posao!
...
Mislim da bi budući stručnjaci na fakultetima trebali učiti metode koje još nisu ni izmišljene, tj. koje će biti izmišljene tek za 10 - 20 godina kada budući stručnjaci budu u punoj stvaralačkoj snazi. :-)
Pa ljudi, vi koji kukate, jeste li čuli za pojam "cjeloživotno obrazovanje"?
...
Cjeloživotno obrazovanje, nemoj me nasmijavati. Samo pogledaj uobičajeni ceremonijal maturanata na kraju školske godine. Knjige i bilježnice lete na sve strane.
...
Zadatak učitelja i profesora nije odgajati djecu i mlade, time se bave odgajatelji. Odgajanje u duhu poštenja, pravičnosti i vrjednotama također nije zadatak svih učitelja ni profesora! Po čijim se mjerilima određuje vrijednosni sustav? Koje je znanje po tom sustavu na visokim a koje na niskim granama? Svaka roba ima svoga kupca! Žrtve su krive kao i uvijek, pa se tako okrivljuju ljudi sa niskim primanjima koji si ne mogu priuštiti skupe stvari pa kupuju jeftino. Zanimljivo je da nitko ne piše o jeftino opremljenim učionicama bez radnog materijala koji bi trebao biti u učionici a zahtijeva se visoko znanje, zatim bezvrijedni školski udžbenici iz kojih djeca nemaju što naučit koje ne pišu nadriliječnice nego profesori s diplomom, a za promašaj optužuju babe janje i babe stane. Bilo bi dobro kada bi se djeca sama naučila svemu. Učenici se podučavaju svemu osim da misle svojom glavom!
4up
pa jedino takvi, lijenčine i nesposobnjakovići kukaju nad svojom sudbinom ako stvarno nešto želiš naučiti, nitko te ne može u tome spriječiti najlakše je dignuti sve 4 u zrak i jadikovati protiv trulog sistema
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
oliko je tošto rade korisno i kakvog smisla ima, pitanje je koje danas postavljaju mnogi, piše Ira Cupać Marković u svojoj kolumni Iz otočnog kantuna u otočnom prilogu Novog lista za svibanj 2011.
Svatko ima pravo na zdrav život.
...