U povodu Međunarodne godine dupina Večernji list objavljuje razgovor s Richardom O’Barryjem, osnivačem i aktivistom Dolphin projecta, koji se bori za zaštitu dupina, posebice protiv "industrije zatočeništva", dupinarija koje smatra mučilištima za dupine.
25. ožujka 2007.
U POVODU MEĐUNARODNE GODINE DUPINA Zašto se Conan O’Barry, svojedobno najpoznatiji svjetski trener tih prelijepih i pametnih morskih bića, prometnuo u ogorčena borca za njihovo oslobađanje iz zatočeništva
Dupini ugibaju zbog ljudske zabave i dobre zarade
Autor Aurelija Kupanovac
U Hrvatskoj je boravio Richard O’Barry, '60-ih godina jedan od najbolje plaćenih trenera dupina u zabavnim parkovima, koji je slavu stekao radom s pet ženki koje su u američkoj TV seriji utjelovile popularnog Flippera. Razlog je njegova posjeta bilo što je vodnjanski gradonačelnik obećao zabraniti gradnju “dupinarija” ako za to dobije dovoljno dobre argumente. Odluku će obznaniti, kaže, tek za 10-ak dana.
A O’Barry je, nakon deset godina rada u vodenim parkovima, koje danas naziva “industrijom zatočeništva”, okrenuo ploču. Na prvi Dan planeta Zemlja, 1970. godine, osnovao je Dolphin Project te se posvetio oslobađanju zatočenih dupina. Danas pak diljem svijeta ljude educira o njihovu jadnom stanju. O’Barry je u Hrvatsku došao s porukom da će dupini, koji su danas zatočeni na Kubi, ako prije toga ne počine samoubojstvo, uginuti kad ih ulagač iz Mađarske dovede u Vodnjan. Kubanskim dupinima, naime, ne odgovara hladnija hrvatska klima.
Industrija zatočeništva VL: Kako je uspješan trener, koji je usto izvrsno zarađivao, postao borac za oslobađanje zatočenih dupina?
O’BARRY: Treniranja dupina prihvatio sam se jer mi je taj posao izgledao zabavan. I bio je zabavan dok nisam “pokopao” prvog dupina... A potom, ugibao je jedan na tjedan. Posljednja ženka koja je glumila Flippera na mojim je rukama počinila samoubojstvo. Tada sam shvatio koliko su zapravo dupini nesretni u zatočeništvu.
Naime, ti sisavci nikad ne spavaju. Sve što rade, rade budni. Sve što čine, čine svjesno. Tako i dišu. Kad ocijene da su uvjeti “nemogući za život”, jednostavno odluče sljedeći put ne udahnuti. Tako postupaju kad se npr. nasukaju u plićaku, a Cathy, koja je to učinila upravo na mojim rukama, nikad neću preboljeti. Dupini nisu sretni s ljudima. Iako je to jedina divlja životinja koja spašava čovjeka kad je u nevolji, radeći s njima, shvatio sam da oni ne uživaju u kontaktu s ljudima kao, primjerice, psi. Kad ih gladite po glavi, to im ne znači ništa. Sve trikove izvode isključivo da bi dobili svoj obrok ribe. Nesretni su u bazenu.
VL: Mogu li dupini doista liječiti bolesne ljude?
O’BARRY: Ne, “iscjeliteljska svojstva dupina” izmišljena su radi zarade.
Kako sam i sam radio u srcu industrije “vodene zabave”, iz prve ruke znam da djelatnici svjesno smišljaju planove kako na račun dupina zaraditi što više novca.
Na početku su za gledanje “predstave dupina” naplaćivali ulaznice od pet dolara. Zatim su pomislili da bi mogli zaraditi više pa su ljudima ponudili da za 1000 dolara plivaju s njima. Ali, onda im ni to nije bilo dosta pa su izmislili da dupini mogu liječiti ljude, a takvu seansu naplaćuju i po osam tisuća dolara.
Oni koji rade u takvim zabavištima iza leđa se smiju očajnim roditeljima koji posuđuju silan novac jer ih je “industrija zatočeništva” uvjerila kako će im druženje s dupinima izliječiti bolesnu djecu.
Opasnost iz bazena
Osim toga, boravak ljudi i djece u bazenu s dupinima nije neopasan. To su divlje, snažne životinje, koje vojske svjetskih sila obučavaju za ubijanje. Upravo je takve dupine, primjerice, kupilo vodeno zabavište u Izraelu.
VL: Kako se, prema vašem iskustvu, dupini snalaze u ulozi “liječnika”, koju su im namijenili njihovi vlasnici?
O’BARRY: Dupini koji žive u dupinarijima nisu sposobni pomoći ni samima sebi, a kamoli drugima.
Oni ne mogu biti “liječnici” jer su zapravo “mentalno poremećeni”. Vrijeme provode u tim betonskim bazenima u kojima, osim vode, nema apsolutno ničega. Podsjećam da dupini nikad ne spavaju te im njihova visokorazvijena osjetila u mozak šalju samo sliku golih zidova i dupina naguranih u zatvor. Njihov život nema sadržaja, svodi se na puko preživljavanje. Zbog toga te životinje, koje u prirodi obično dožive i 55 godina, u zatočeništvu već u ranoj mladosti odluče počiniti “samoubojstvo”. Zatočeni dupini ne žive dulje od 10 godina!
Mučilišta bez izlaza
– Dupinariji nisu mjesta za život dupina iako bi se to iz naziva moglo pomisliti. To su prave sobe za mučenje u kojima dupini, budni cijelu noć, plivaju u krug u potrazi za izlazom. Njihova tijela nisu građena da bi se vrtjeli u krug, jer bi inače izgledali kao frizbi, a ne poput najsuvremenijih aviona. Ti sisavci savršeno hidrodinamična tijela u prirodi preplivaju 65 kilometara na dan – upozorava O’Barry.
Životinje, a ne klaunovi
– Hrvatska je najveći prirodni akvatorij dupina na Mediteranu. Mučenje dupina iz Kube, koje Mađari žele zatočiti u Hrvatskoj, pokvarilo bi taj vaš imidž! Zabranom gradnje zatvora za dupine odaslali biste moćnu poruku koju bi zacijelo podržavli i vaši gosti – drži O’Barry i upozorava da dupini nisu ni klaunovi ni liječnici, nego – divlje životinje.
dupin
ja obožavam dupine i htjela bih ga imati.ljudi molim vas ne ubijajte dupine jer oni isu krivi za vaše probleme to su najljepša bića,ali zato ih nemojte uništiti
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
U povodu Međunarodne godine dupina Večernji list objavljuje razgovor s Richardom O’Barryjem, osnivačem i aktivistom Dolphin projecta, koji se bori za zaštitu dupina, posebice protiv "industrije zatočeništva", dupinarija koje smatra mučilištima za dupine.
Svatko ima pravo na zdrav život.
...