Prijedlog novog Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika primjer je oktroiranog, nametnutog i neustavnog zakona. Nametnut je samim postupkom izrade, a nametnut će biti i postupkom usvajanja. No predlaže se i sadržajno neustavan zakon.
Bahatim nametanjem ovog zakona predlagač nas podsjeća na »bogomdanog« francuskog kralja poznatog po izjavi „Država to sam ja", a sam zakon na zloglasni oktroirani Ustav Kraljevine Jugoslavije ⮞
Tada je jednostranim kraljevskim aktom bez sudjelovanja Narodne skupštine oktroiranim ustavom Kraljevina Jugoslavija definirana kao nasljedna i ustavna monarhija.
Povijesne usporedbe na stranu, prijedlogom izbornih jedinica ne poštuje se zemljišna kartografija, odnosno, izborne jedinice nisu ni organizacijske niti funkcionalne, a ni interesne cjeline. Dijelu birača se takvim prijedlogom namjerava uskratiti zastupljenost u vlasti koja je zajamčena Ustavom. Ali time se naši »bogomdani« ne zamaraju. Prijedlog zakona sastavljen je u stranačkoj tamnoj sobi daleko od očiju javnosti kao da se radi o kakvoj internoj stranačkoj stvari. Pisan je kao da se radi o sastavljanju izbornih pravila za unutarstranačke izbore u HDZ-u, a ne pravila za izbore za Hrvatski sabor. U tamnu sobu pristup je imao samo stranački vrh HDZ-a.
Ustavni sud u kope HDZ u špade
Sadašnji, važeći Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora Ustavni sud je ukinuo jer su utvrđeni problemi nejednakosti glasa, zemljopisne kartografije i popisa birača koji za posljedicu imaju neustavne izbore. Za razliku od 2010. godine Ustavni sud nije upozorio Hrvatski sabor na nužnost neodložnih izmjena odnosno dopuna Zakona zbog nejednake težine glasova i s time povezane neustavnosti već je ukinuo Zakon. Time je jasno i glasno rekao »dosta je više«. Zakon o izbornim jedinicama se više ne može mijenjati i dopunjavati već treba donijeti potpuno novi zakon u skladu s uputama danim u obrazloženju same odluke.
Na odluku Ustavnog suda je netko bahato i kao s olimpijske visine odmahnuo rukom, tako da Zakon koji predlaže HDZ utjelovljen u stranačkoj radnoj skupini (Šeks, Resler, Anušić, Malenica) nije ono što je tražio Ustavni sud. Umjesto novog zakona potura se tek tehnička korekcija odnosno izmjena postojećeg zakona po uzoru na američki »gerrymandering«, manipulaciju kojom se granice izbornih jedinica prekrajaju prema određenim političkim interesima, ali u primitivnijoj varijanti koju ćemo nazvati »šeksresleringom«.
Politički interes se u ovom slučaju sastoji u zadržavanje deset izbornih jedinica s 14 mandata radi zaštite unutarstranačke moći potpredsjednika HDZ-a, župana Osječko-baranjske županije i radi mira u stranci. Izborne jedinice su krojene na način da se ispuni samo uvjet jednake vrijednosti glasa s odstupanjem manjim od 5%. Time je stranačka radna skupina ispunila zahtjev župana Osječko-baranjskog da se ne smanjuje broj mandata slavonskim županijama. No time nije ispunila sve uvjete Ustavnog suda koje su detaljno obrazložene u odluci o ukidanju još uvijek važećeg Zakona – da se poštuje zemljopisna kartografija i da se riješi problem popisa birača. Dakle umjesto ozbiljnog novog zakona o izbornim jedinicama dobili smo Lex Anušić. Takav zakon nije po volji Ustavnog suda ali je po volji Anušića i HDZ-a. Parola glasi: »Tko šiša Ustavni sud, bitan je interes stranke«.
Kad je interes stranke iznad Ustava
Šeksreslering kao način određivanja izbornih jedinica odgovara na pitanje zašto taj prijedlog predstavlja oktroiranje izbornih jedinica i zašto je to neustavno. Pisan je u uskom stranačkom krugu, o njemu je prvo odlučilo vodstvo stranke, potom vladajuća koalicija i na kraju – tek formalno – Vlada. Cijeli proces izrade prijedloga Zakona odvijao se u krugu nekoliko ljudi, a tek dvadeset –trideset osoba (ministri i koalicijski partneri) su o njemu odlučivali prije nego li je upućen u Sabor. Naravno da će malom ali stabilnom većinom takav prijedlog biti i usvojen u Saboru. Tako će radi unutarstranačkog interesa za harmonijom i interesa za čuvanjem jake slavonske stranačke baze, stranački prijedlog zakona o izbornim jedinicama biti usvojen isključivo voljom jedne stranke i njenih žetončića.
Cjelokupna oporba, stručna i opća javnost i građani svedeni su na obične voajere koji čak ni ne uživaju u onome što gledaju. Ono što je loše po zakon i one koji ga na takav način donose jest činjenica da je to neustavno. Navedena mala grupa ljudi jednostavno nema legitimet za to što je radila. Ova samoodabrana ekipica ili ne zna što piše ili ne razumije što piše u prilično jasnim odredbama čl.1. Ustava RH. U prvom članku Ustava se utvrđuje da vlast u RH pripada narodu i da narod svoju vlast ostvaruje izborom svojih predstavnika ili neposrednim odlučivanjem. Vlast nije u predsjedniku stranke ili u stranci na vlasti nego u narodu. Kroz prizmu čl.1. je i Ustavni sud utvrđivao ustavnost Zakona o izbornim jedinicama. S duge strane predlagatelj novog Zakona, u naravi HDZ, kao ustavnopravnu osnovu preskače vlast naroda iz čl.1. i poziva se na članak 2. odnosno odredbu koja utvrđuje pravo Hrvatskog sabora da uređuje gospodarske, pravne i političke odnose. Za razliku od naroda nad kojim nema apsolutnu kontrolu HDZ ima apsolutnu kontrolu na Saborom RH.
Zbog toga je vlasti mrska odredba o vlasti naroda. Kako vlast ne proizlazi iz Sabora, a još manje iz HDZ-a, tako ni HDZ nema pravo nametati svoju volju i svoj zakon o izbornim jedinicama. Zbog toga se radi o neustavnom i oktroiranom zakonu.
Prekrajanje granica kao provociranje Ustavnog suda
Ako HDZ ne zanima što piše u Ustavu jasno je da ga još manje zanima zašto je Ustavni sud ukinuo postojeći zakon. Tako je vodstvo HDZ javno komuniciralo da je cilj izrade ovog zakona zadržati postojeći model od 10 izbornih jedinica sa 14 zastupnika – dakle nije cilj ispuniti zahtjeve Ustavnog suda da se donese novi zakon sa zemljopisno logičnim izbornim jedinicama. HDZ je „hladno" ignorirao uputu o zemljopisnoj kartografiji. Umjesto logične zemljopisne kartografije koja nije tek formalni nego je suštinski i na kraju krajeva zakonski kriterij koji zahtijeva Ustavni sud, HDZ se odlučio zadržati deset izbornih jedinica sa 14 mandata odnosno odlučio se za šeksreslering koji zadovoljava isključivo stranačke interese. Tako se cijela izmjena zakona svela na proširenje izbornih jedinica kojima „fale" birači. Zbog toga imamo izborne jedinice koje obuhvaćaju više županija, sedma se sastoji od čak pet, većina županija je podijeljena u više izbornih jedinica kao i sam Grad Zagreb. Šeksreseleringom su tako npr. iz 8. Izborne jedince ispale općine Matulji i Viškovo ali je upao Grad Novi Vinodolski. U ovom slučaju se vidi da se ne poštuje uputa Ustavnog suda da se poštuje kriterij zemljopisne logike već se poštuje uputa moćnog podpredsjednika HDZ Butkovića da njegov Novi Vinodolski bude u 8. Izbornoj jedinici. Time bi on osobno ali i HDZ ostvarili bolji izborni rezultat nego da je Grad Novi Vinodolski ostao u 7. Izbornoj jedinici. Ta izborna jedinica je toliko različita da u njoj imamo tri vrste klime, od mediteranske preko planinske do kontinentalne.
Takvim neprirodnim krojenjem izbornih jedinica se stvaraju neprirodne i disfunkcionalne izborne forme koje same po sebi destimuliraju izlazak na izbore. Birač s otoka Vira, birač iz Skrada i birač iz Velike Ludine, svi iz 7. Izborne jedinice, zasigurno imaju različite interese, potrebe i zahtjeve i teško je zamisliti će ti birači imati svog zastupnika.
Referendumom protiv autokracije
Da priča o zemljopisnoj kartografiji nije tek proizvoljna tlapnja Ustavnog suda govori i činjenica da u Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor u istom članku koji utvrđuje da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + – 5% nalazi i odredba prema kojima se pri određivanju izbornih jedinica mora koliko je to najviše moguće voditi računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Izborne jedinice koje se određuju cijepanjem županija i spajanjem dijelova županija, u kojoj gradski prijevoz prometuje kroz dvije ili tri izborne jedinice, u kojoj se općine i gradovi unutar županije nalaze u izbornoj jedinici u kojoj nije županijski centar zasigurno ne vode računa o tom zakonskom uvjetu odnosno zemljopisnoj kartografiji. Ne slučajno, netaknute odnosno cjelovite su ostale sve slavonske županije. Sve su one utvrde HDZ-a kojima samo fali malo birača. Zbog toga se ne vodi računa o zakonom utvrđenim područjima susjednih županija kako to traži Ustavni sud i Zakon o izborima. Zlobnik bi mogao zaključiti da su bogomdani pisci zakona vodili računa o zakonom utvrđenim područjima županija samo tamo gdje HDZ „razvaljuje" na izborima. Županije u kojima HDZ ne ostvaruje dobre rezultate služe za tranširanje i potkusurivanje njihovim biračima.
Usvajanjem prijedloga zakona koji je izradila stranačka radna skupina glasovima tanke HDZ-ove većine lagano kao društvo kližemo prema autokraciji koju vidimo kod naših istočnih susjeda. Tamo se protiv autokracije ljudi bore masovnim dugim šetnjama i po lošem vremenu. Kod nas se klizanje u autokraciju može zaustaviti referendumom na kojem bi građani samo donijeli Zakon o izbornim jedinicama, a koji je u saborsku proceduru uputila Dalija Orešković. Radi se o prijedlogu GONGA i Inicijative Javno Je Dobro, a koji predviđa šest izbornih jedinica i tri preferencijalna glasa u svakoj od izbornih jedinica. Bila bi to dobra lekcija iz Ustava onima koje se smatraju bogomdanima.
Komentari:
HDZ bez premijera Plenkovića skoro da i ne postoji. Sve su karte položene na promicanje njegovog lika i djela. Sviđalo se to nekome ili ne, ali ovakav hiperaktivan pristup, medijski iznimno prisutnog i praćenog ”velikog vođe” u svijesti naših građana, savršeno funkcionira.
Uzalud se smjenjivali HDZ-ovi ministri, najuži premijerovi suradnici, zbog korupcije i krivičnog procesuiranja, to u cjelokupnoj svijesti hrvatskih građana ne znači mnogo ili skoro ništa, jer lik i djelo našeg premijera, ostaju neokaljani.
On se nama javlja iz dalekog svijeta, čas iz Bruxellesa, čas iz Kijeva ili Pariza, obraćajući se naciji svisoka, obezvrjeđujući i ismijavajući oporbu, ili minorizirajući kriminalne nestašluke iz vlastitih redova, ovisno što je trenutno aktualno na političkoj sceni u zemlji. I to savršeno pali.
Veliki vođa čitavo vrijeme političkih gafova u vlastitoj stranci, kriminalnih radnji iz redova vlastite stranke, smjenjivanja članova svoje Vlade… u svijesti nacije ostaje netaknut, čist, elokventan, blistav i sposoban – netko tko savršeno predstavlja Hrvatsku u svijetu, netko tko nam diže rejting u svijetu, netko tko je zapravo bolji od nas, koga se ne trebamo stidjeti, jer premijer je i poliglot i briselski đak, ali i netko tko zna na domaćoj sceni kazati svakome što ga ide.
I eto nam igrokaza u kojemu već sedam godina, kao hipnotizirani, ne vidimo katastrofalne učinke vladavine jedne interesne stranačke grupacije, amoralne i korumpirane, već se povodimo likom i djelom premijera Plenkovića, kojemu poslovično razjedinjena oporba, još nije pronašla ili barem nagovijestila, ravnopravnog takmaca.
Pa ipak, na kraju, ne manje zanimljiva je i ta permanentna borba HDZ-a da si olakša predstojeće parlamentarne izbore s promjenom Zakona o izbornim jedinicama gdje spaja nespojive dijelove udaljenih županija u iste izborne jedinice, sve sebi u korist, ili kreiranjem nove porezne reforme s jedinim ciljem da se u izbornoj godini ukine prirez jedinicama lokalne uprave i na neki način oteža njihovo poslovanje, koje će najviše pogoditi upravo velike gradove u kojima HDZ nije na vlasti…
Zašto će na parlamentarnim izborima iznova pobijediti HDZ?
www.autograf.hr/.../
Super je primjer gospodin Tomislav iz Velike Gorice koji je postao hit zahvaljujući kratkoj izjavi za Dnevnik Nove TV. “Znate li u kojoj ste izbornoj jedinici kada idete na glasanje”, pitala ga je novinarka. Njegov odgovor govori jako puno o Hrvatskoj danas. Glasi: “U HDZ-u!”.