Premda sastavljači i predlagači tvrde da se prijedlog plana prostornog uređenja Grada Malog Lošinja temelji na odrednicama Master plana turizma i drugim studijama, ciljevi samoga Plana ostali su nejasni. Budući da se ne vide ciljevi Plana, iz njega se ne mogu razaznati ni učinci koje će na Lošinj, njegovo gospodarstvo, okoliš i u konačnici na kvalitet života domicilnog stanovništva imati njegova primjena.
Drugim riječima, nejasni ciljevi Plana rezultiraju nejasnom vizijom učinaka njegova ostvarenja. Stoga je razumljiv strah dijela javnosti da bi se zbog nedostatka jasno formuliranih ciljeva realizacija plana nakon usvajanja mogla izroditi u apartmanizaciju, nemilosrdnu betonizaciju, narušavanje biološke ravnoteže, krajobraznu devastaciju i drastično trošenje prirodnih resursa bez ikakve koristi za stalno nastanjene građane Lošinja.
Bez vidljive, kvantificirane projekcije koristi za uvjete egzistencije žitelja lošinjskog otočja zabrinutost dijela građana da je u prijedlog Plana ugrađen znatan rizik štete posve je umjesna. Ukratko, realizacijom plana prostornog uređenja u čije temelje nisu ugrađeni jasni ciljevi mogli bismo ostvariti veliku štetu uz malu ili nikakvu korist za većinu stanovništva.
Postavlja se pitanje zašto je prevažni posao izrade prijedloga Plana obavljen tako traljavo, površno i uz zabrinjavajući nedostatak vizije o ciljevima koje se želi postići. Odgovor ne znam, a u "teorije zavjere" se ne želim upuštati. Moj je dojam da je urbanistički biro kojem je posao izrade prijedloga povjeren dobio maglovit projektni zadatak, te da je Grad dobio baš ono što je naručio: površan prijedlog Plana bez vizije posljedica njegove primjene i mogućnost da ispuni jednu zakonsku obvezu. Stekao sam dojam da gradskoj vlasti izrada prijedloga Plana nije bila drugo do nešto što se mora odraditi, a da njegova socijalna, demografska, ekološka, gospodarska i društvena važnost nije uzeta ozbiljno u obzir.
Takav sam dojam stekao zbog nekoliko elemenata plana, a za ovu prigodu ističem samo megalomansku zamisao pretvaranja lučice Sv. Martin u pristanište za linijske brodove Rijeka-Dubrovnik. Prijedlog plana radili su profesionalci koji nisu saživljeni sa ovim krajem kao svojim zavičajem, a projektnim zadatkom im na to očito nije ukazano. Naime, uvala Sv. Martin je povijesna jezgra Maloga Lošinja, lučica iz koje je potekao današnji grad. Ona predstavlja povijesnu baštinu Lošinjana, a njenim apsurdnim pretvaranjem u luku za velike brodove, ta bi baština bila bezpovratno uništena. Kolateralna žrtva tog planom predviđenog vandalizma nestalo bi i kupalište Bojčić na kojem su mnoge generacije Lošinja naučile plivati.
Komentari: