Na prilično zamagljenoj otočnoj medijskoj i političkoj sceni nedavno su se odvijali dramatični izbori za skupštinu Zajednice Talijana Mali Lošinj raspete između dvije nepomirljive grupacije članova lošinjske Talijanske unije. „Avant insieme", grupacija do tada aktualnog predsjednika Zajednice Talijana Mali Lošinj Sanjina Zoretića i grupacija „Apsyrtides" predvođene Andrinom Maglievazom vodili su žestoku političku kampanju, iako je osnovni smisao Zajednice očuvanje talijanske kulture i tradicije zajedničkog življenja na ovim prostorima. Da je tome tako u prilog govori i činjenica da su Otoci.net ove izbore pratili u rubrici „politika" ⮞
Izbori su potaknuli rekordnu izlaznost, tako da su u odnosu na sve Zajednice Talijana u RH lošinjski članovi Zajednice masovno izašli na izbore. Što je razlog i motiv tako masovnom izlasku i tko stoji iza toga? O neobičnoj politiziranosti ovih izbora svjedoči i činjenica da je uvjerljivu pobjedu predsjednika Zajednice Talijana Sanjina Zoretića sa 62,12% osvojenih glasova i uvjerljivom većinom u Skupštini zajednice osporila poražena grupacija „Apsyrtides" koja izbore smatra nedemokratskim te je višim tijelima uputila žalbu. Ipak, brojni prijepori, optužbe, podmetanja, prijave nadležnim višim instancama, sumnje, isključivanja i ogorčenost dijela poraženih ostali su kao rezultat dubokih podjela u Zajednici.
Međutim, sve to upućuje na umjesnost govorkanja kako se u izbore u Zajednici Talijana Mali Lošinj, na najgrublji način uplela politika kroz interese jedne stranke i interesno povezanih osoba uz lokalnu vlast. Prosječnom članu Zajednice Talijana Mali Lošinj nije lako objasniti interes i probuđenu potrebu za društvenim djelovanjem vremešnog predsjednika lošinjskog Istarskog demokratskog sabora (IDS-a) Andrina Maglievaza, dugogodišnjeg gradskog vijećnika, bliskog suradnika te u više mandata koalicijskog partnera aktualne HDZ-ove gradonačelnice Ane Kučić.
Kada se tome pridoda Elvis Živković ex predsjednik Gradskog vijeća Malog Lošinja i predsjednik lokalnog HNS-a, najvjernijeg pratitelja gradonačelnice Kučić stvari postaju jasnije ali i zanimljivije. Posebnu energiju i srčanost u izborne radnje u malološinjskoj Zajednici Talijana iskazali su i bivši predsjednik lošinjskog HDZ-a, uspješni i ugledni poduzetnik Aleksandar Volarić i njegova kći Aleksandra Magazin Volarić, HDZ-ova vijećnica u Gradskom vijeću Malog Lošinja, odana suradnica gradonačelnice Kučić.
No kada se u taj krug zainteresiranih zalijepi i već ocvala figura Ante Nedića, aktualnog HDZ-ovog vijećnika i prvog suradnika gradonačelnice Kučić, sve to je teško nazvati slučajnostima. Iz Zajednice Talijana Mali Lošinj dolaze informacije kako dotični bio uključen u pripremu izbora na način da je sugerirao učlanjivanje online u Zajednicu te na dan izbora osobnim automobilom prevozio pojedine članove Zajednice na biračko mjesto. Da bi to mogla biti vjerodostojna informacija pokazuje uvid u članstvo Zajednice Talijana Mali Lošinj koje je u protekla tri mjeseca naraslo do brojke od 531 člana, iako ih je još ne tako davno nije bilo više od 300-tinjak članova. Tako se sada u članstvu Zajednice mogu pronaći i osebujna netalijanska, balkanska prezimena članovi Udruge Bosanaca „Prsten", koji su – prema svemu sudeći – balkanski poluotok zamijenili s Apeninima.
Posebna zanimljivost i apsurd na ovim izborima bila je nazočnost članovi Zajednice Talijana Mali Lošinj glasanju koji nisu znali niti jednu riječ talijanskog jezika, kao niti pristojno pozdraviti izbornu komisiju na talijanskom jeziku.
Ovaj primjer pokušaja jedne stranke da ovlada jednom nacionalnom zajednicom pokazuje da je lošinjski HDZ izgubio politički kompas i prešao sve granice u nastojanju da sačuva vlast i utjecaj, ali i nedostatak ideja i energiju, a ni suvisli plan u kojem pravcu treba ići naš otok. Zato HDZ hobotnica na prvo mjesto stavlja kupovinu ljudi i pokušaja kontrole udruga građana, neovisnih pojedinaca dok su razvoj, posao, stan i pad standarda građana za lokalnu vlast pojmovi iz znanstvene fantastike.
Ipak, ova prozirna politička igra nije uspjela. Zajednica istinskih članova Zajednice lošinjskih Talijana je obranjena, a oni će kao vrijedni članovi otočne zajednice znati prepoznati prijetvornost, manipulacije i političku prljavštinu s koje god strane ona dolazila, te nastaviti njegovati istinsku talijansku kulturu kao nezaobilazan dio identiteta našeg otoka.
Komentari:
Molio bih autora članka da mi pojasni kako je organiziranje izložbe fašističkom diverzantu u Muzeju Apoksiomen, njegovanje istinske talijanske kulture? Medijska prisutnost i prava talijanske zajednice na Lošinju, nikako nije u skladu sa postotkom etničkih Talijana a niti u skladu sa Zakonom o pravima nacionalnih manjina. Naime, na Lošinju od Talijana (1,5%), u postotku ima više Bošnjaka, Srba, pa i nekih drugih. No da zašto se Talijanima tako tepa, kao da su neki važan faktor na Lošinju, ne znam i ne zanima me! A drago mi je da je netko napokon rekao: ''Talijani sa balkanskim prezimenima''! Petar Banić
Talijana je na Lošinju danas malo velikim dijelom zato što je nakon 1945. došlo do masovnog iseljavanja, optiranja, pritisaka i asimilacije. Preostala talijanska prezimena sama po sebi ne mogu biti dokaz da su njihovi nositelji na otok došli kao posljedica fašizma. Mnoge su obitelji na Lošinju bile prisutne generacijama prije pojave fašizma u Italiji. Neki su došli kao ribari, kamenoklesari, državni službenici, liječnici, profesori i na druge načine, kao što su se na otok doseljavali ljudi i nakon 1945., kada se demografska slika Lošinja počela radikalno mijenjati. Losinj je tada bio dio drzave u kojoj se Hrvate nije pitalo. Gorljivi Talijan je bio Losinjan Vidulich (slavenskog prezimena).
Još je važnije nešto drugo: talijanska kultura i nacionalni osjećaj na Lošinju nikada se nisu poklapali isključivo s talijanskim prezimenima.
Ljudi slavenskih prezimena također su pripadali talijanskom kulturnom krugu i mnogi su se osjećali i izjašnjavali kao Talijani. Prezime samo po sebi nije određivalo nacionalni identitet. Nikolića, primjerice, imate u Srbiji, Bosni, Hrvatskoj i drugdje, ali osoba s takvim prezimenom na Lošinju mogla je biti potpuno talijanskog kulturnog i nacionalnog identiteta.
Isto vrijedi i za prezimena poput Kozulić, Martinolić ili Poljanicc. Reći nekome s takvim prezimenom, primjerice u Trstu ili Genovi, da je Hrvat samo zato što mu prezime zvuči slavenski, moglo bi u određenom povijesnom i kulturnom kontekstu biti doživljeno kao uvreda.
Dobar primjer koliko je identitet složen jest i Lidija Bastianich. Prosječnom Hrvatu možda je teško razumjeti kako osoba slavenskog prezimena može sebe doživljavati kao Talijanku, ali nacionalni i kulturni identitet ne određuju se isključivo prezimenom.
Nakon pripajanja Lošinja Jugoslaviji ljudi su imali mogućnost optiranja, a među onima koji su otišli nisu bili samo ljudi s talijanskim prezimenima. Otišli su i mnogi ljudi slavenskih prezimena koji su se kulturno i nacionalno osjećali Talijanima.
To je možda jedan od najboljih odgovora na današnje pojednostavljen o objašnjenje tipa „malo Talijana, a puno Bošnjaka“. Kada jedan dio stanovništva ode, netko drugi s vremenom dolazi na njegovo mjesto. Današnja demografska slika otoka zato se ne može koristiti kao dokaz kakva je bila njegova kulturna i nacionalna struktura prije 1945. Talijanska unija i Losinjani bi htjeli ocuvati kulturu otoka koju pamte prije ovih promjena i na to imaju pravo.
Mnogi današnji stanovnici Lošinja možda niti ne razumiju što to znači ljudima čije su obitelji s otoka otišle. I danas se događa da netko prođe pored određene kuće ili zgrade i tiho kaže: „Ovo je pripadalo toj i toj lošinjskoj obitelji. Oni su danas negdje drugdje.“
Iza tih kuća, prezimena i statistika nisu samo političke kategorije. Iza njih su konkretni ljudi i konkretne obitelji. Mnogi od tih „Talijana“ doživjeli su vrlo teške sudbine, izgubili dom, imovinu, društveni položaj, prijatelje i čitav svijet u kojem su odrasli. Njihov odlazak nije bio samo statistička promjena stanovništva.
Zato mi je posebno žalosno kada se danas oko Talijanske unije i pitanja talijanskog identiteta na Lošinju pojavljuju ljudi čije su obitelji, prema lokalnom povijesnom iskustvu, sudjelovale u sustavu koji je pridonio progonu, potiskivanju ili su profitirali od odlaska ljudi koji su se tada osjećali Talijanima.
Danas se njihovi potomci mogu osjećati Talijanima – i na to imaju pravo. Ali to pravo ne briše ono što se događalo njihovim nekadašnjim susjedima, rođacima i prijateljima, niti ono što su pojedinci ili njihove obitelji tada radili.
Što se tiče Straulina, njegovo svođenje na „kriminalca“ potpuno je promašivanje povijesnog konteksta.Treba se pokušati staviti u cipele čovjeka kojem je Lošinj bio dom, jedini svijet koji je poznavao i čiji je kulturni identitet desetljećima bio talijanski. Možemo danas, s povijesnom distancom, osuđivati pojedine njegove postupke. Ali prije nego što nekoga jednostavno proglasimo kriminalcem zato što nije prihvatio novu vlast, trebalo bi postaviti jedno puno neugodnije pitanje:
Što je Straulino trebao učiniti? Pridružiti se partizanima protiv ljudi s kojima je živio i dijelio isti kulturni prostor? Prihvatiti vlast koja je za njega predstavljala nestanak svijeta kojem je pripadao? Ili se pokušati suprotstaviti promjeni koju je doživljavao kao gubitak vlastitog doma?
Ali povijest nije crno-bijela. Čovjeka koji je 1945. doživio promjenu vlasti kao gubitak vlastitog doma ne možemo pošteno razumjeti ako ga promatramo isključivo iz današnje perspektive i kroz današnje političke kategorije.
Zato o Lošinju, Talijanima, iseljavanju i ljudima poput Straulina treba govoriti s puno više povijesne ozbiljnosti, a puno manje današnjeg političkog svrstavanja.
Jer iza svake statistike o „Talijanima koji su otišli“ nalaze se ljudi. A mnogi od njih nisu otišli zato što im Lošinj više nije bio dom, nego upravo zato što su odjednom živjeli u svijetu u kojem više nisu znali gdje je njihovo mjesto.
Pozivaš da se ''o ljudima poput Straulina'' treba govoriti s puno više povijesne ozbiljnosti. I ne potpišeš svoj članak??? Dakle, ovaj članak koji si napisao, premda tvrdiš da ti to nije namjera, je najobičniji pamflet, a sa ciljem relativizacije povijesne istine. Kad to pročita Hrvat u Hrvatskoj, može samo liti suze zbog hude sudbine Talijana! Moš' mislit. Lošinj je bio i je Hrvatska i Hrvati nikad u modernoj povijesti nisu išli nikoga napadati niti zauzimati neka tuđa područja, a niti posezati za tuđim područjima. A talijanska posezanja za hrvatskim teritorijem, su i danas realna činjenica. Istina bok i Mađarska i Srpska. Uistinu ne razumijem te krokodilske suze za nekima, pa bilo kojima! Imamo primjer iz novije povijesti kad su Srbi odlazili iz Hrvatske na traktorima, a da bi se, barem su onda tako mislili, vratili na tenkovima! Partizanska vojske, u kontekstu vremena, nije bila niti puno gora niti puno bolja od ostalih vojski. Pa pogledajte samo što su napravili Rusi pri prodoru na Berlin, ili što su napravili Saveznici sa danonoćnim bombardiranjem civilnih ciljeva u Njemačkoj. Iz tog doba ostala je poruka Njemica: Bolje imati Rusa na sebi nego Amerikanca ili Engleza nad sobom (u bombarderu). O zločinima Japanaca na Filipinima i Indokini, teško je i danas razmišljati. Pa ne znam da su Nijemci odlazili iz svoje, okupirane i potpuno razrušene Države! Primili su se posla i izgradili snažnu demokraciju i privredu. Vjerujem da su ljudi sa Lošinja odlazili i zbog političkih razloga, manjina, i zbog egzistencije, no ne razumijem da zašto od toga, danas nakon 80 godina, pravite problem?
Talijanska manjina na Lošinju (1,5% populacije) definitivno je privilegirana manjina. Imaju svoju informativnu emisiju, program te stalno tepanje ''najveće Hrvatice'' Ane Kučić! Da spomenuta ima vremena pročitati Zakon o pravima nacionalnih manjina, a ne samo sretno skakutati okolo, vidjela bi da pomenuti Zakon ne nudi takva prava za pojedinu manjinu! No da bi o tome promišljao, prije svega trebaš voliti svoju Domovinu i promišljati o interesima svog naroda i države! Petar Banić
No kada pisete o Talijanima, Losinjanima itd pokazujete elementarno neznanje. Nitko ne ocekuje od Vas da razumijete ovu problematiku jer ste dosli iz drugih krajeva, imate drugaciji mentalitet i uvjerenja.
Losinj je Hrvatska tek od proglasenja RH, prije toga je bio Jugoslavija, a prije toga Italija, Austrija, Venecija itd. Hrvatska kao drzava NIJE POSTAJALA, do 1990ih. Hrvati kako nacija jesu postajali, ali Losinj nije bio pod Hrvatima niti se Hrvate nesto ovdje pitalo do 1990ih, osim nesto kratko pred 1000 godina. U svakoj od prijasnjih drzava, Hrvati, Talijani, Austrijanci itd su zivjeli skladno, dok nije dosla moderna Hrvatska u kojoj je brojenje krvnih znaca sportska disciplina.
I da dodam: i bolje da se Hrvate nije nista pitalo, jer kad se Hrvate pocelo pitati dobili smo pljacku, nered, nerad, nazadnost i otok je postao moralna kaljuza. To se vidi iz zastite prostora kojom se Vi bavite. Ono sto su Hrvati unistili u zadnjih 30 godina ni Talijani ni Austrijanci nisu u 300 godina.
Poštovani gospodine,
da nije danas dan sjedinjenja Istre, Rijeke, Splita i otoka, sa maticom zemljom, dakle Hrvatskom, samo bi vam se pristojno zahvalio na lijepim riječima i pozvao vas da i dalje komuniciramo. No, kako rekoh, danas je poseban dan i za Lošinj i za Hrvatsku, pa držim da mi je dužnost reći ono što držim bitnim.
Dakle, Hrvatska država, a to je napisano i u preambuli Ustava RH, počiva na temelju državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata i u odlukama ZAVNOH-a (1943.) kad je ZAVNOH, u funkciji hrvatske vlade, proglasio Hrvatsku državnost na cijelom teritoriju današnje RH. Kasnije je hrvatska državnost potvrđena i Ustavom iz 1990.! No ono što je važno, hrvatska državnost, a na teritoriju današnje RH, je uspostavljena na 2. Zasjedanju ZAVNOH-a, 12.10.1943. u Plaškom i cijelo to vrijeme je neprekinuta.
Nadalje, u vrijeme Domovinskog rata, 1991., kad su se vodili pregovori o prestanku vojnih djelovanja, a koje su vodili, definitivno prosrpski pregovarači Jens Stoltenberg i Lord Owen, oformili su komisiju, koju je vodio Badinter, te koja je dobila zadatak da utvrdi osnove za priznavanje hrvatske državnosti i teritorija RH. Komisija je svoj nalaz utemeljila, u potpunosti, na odlukama ZAVNOH-a, i tako smo dobili državu sa neprekinutom državnosti od 12.10.1943.! Isto tako, komisija je prihvatila ZAVNOH- ove granice teritorija RH. I u vrijeme bivše države, hrvatska državnost nije bila prekidana, jer su donošene odluke o tome u Ustavima Socijalističke Republike Hrvatske.
Molim pogledati dole, gdje sam stavio preslik Ustava RH!
E sad kad navale sa komentarima Kučićkini trolovi, a koji su vjerojatno kao i ona, bili ugledni članovi KPJ, a sad škrguću zubima na svaki spomen bivše države. Ili kao Načelnik pp Mali Lošinj, Zapovjednici Brigade na Omladinskim radnim akcijama! Dakle, razumijem ja problematiku i više nego što mislite, jer se od najranije mladosti bavim izučavanjem povijesti, no ne na način koji je na Lošinju uobičajan, ''meni je reko Nono''! Povijest je ozbiljna znanost i ne trpi voluntarizam. No, naglašavam, nemam problem sa vašom tvrdnjom.
A ovo što ste napisali, da što se događa sa Hrvatskom, od kad su ju preuzeli ovi iz kriminalne, a niti ovi trtljavci iz SDP-a, nisu puno bolji, u potpunosti podržavam!
Petar Banić
Kada obilježavamo dan „sjedinjenja s maticom državom”, morali bismo se sjetiti da 80–90 posto tadašnjih Lošinjana u stvarnom vremenu nije dijelilo to današnje oduševljenje. Mnogi su ostali bez svega što su imali, a neki su izgubili i život.
Pritom mislim na naše rođake koji su nakon tog „sjedinjenja” ostali bez imovine, završili u izbjegličkim kampovima, a potom otišli u treće zemlje ili ostali u Italiji. Oni nesretniji završili su na dnu Jadrana.
Kako i zasto?
Prijelaz otoka pod jugoslavensku vlast nije se dogodio preko noći, nego je bio rezultat duljeg procesa, praćenog diplomatskim naporima Tita i njegovih suradnika u pregovorima sa Saveznicima.
Tadasnje stanovnistvo nije bilo odusevljeno tim famoznim "sjedinjenjem sa maticom zemljom", pa su morali "pakirati".
Cijenim to što se zanimate za povijest, no smatram da se povijest ne može naučiti isključivo iz udžbenika u Hrvatskoj. Povijest je znanstvena disciplina podložna interpretacijam a, a nerijetko i manipulacijama.
Prisjetimo se, primjerice, da je jedan od prvih političkih komesara koji su posjetili Lošinj nakon oslobođenja bio Jakov Blažević. Prema navodima koji se vežu uz taj posjet, Blažević je ustvrdio da se ovdasnji narod ne osjeća Hrvatima i da vrlo slabo ili gotovo nikakvo razumiju hrvatski jezik. Usljedio je "popravak krvne slike otoka", to je ono sto danas imamo.
Taj isti Jakov Blažević poslije je bio tužitelj u procesu protiv Alojzija Stepinca. A danas se Hrvati ne mogu složiti oko toga je li Blažević bio pozitivna ili negativna povijesna ličnost.
A sada, zašto ono „Hrvati i povijest”… Hmmmmm?
Pa zato što se Hrvati ni danas ne mogu dogovoriti je li Tito bio zločinac ili vojskovodja, je li Pavelić bio državnik ili zločinac, je li Jasenovac bio logor za istrebljenje ili SPA centar, je li Narodnooslobodi lačka borba temelj hrvatske državnosti ili je to Domovinski rat.
Možda je upravo u tome problem: povijest često promatramo kroz ideološke naočale, ovisno o tome tko je bio žrtva, a tko počinitelj.
Moj je dojam da je mnogima Tito bio dobar kada je pucao na ne-Hrvate, a loš kada je provodio represiju nad Hrvatima.
A povijest bi, ako je želimo razumjeti, trebala biti jednako kritična prema svima. S postovanjem!
.
otoci.net/.../...
www.google.com/.../
Junačino prousraška! Kukavan si jer skrivaš svoj identitet! A interesantno je kako si mene upario sa partizanima i Titom.
Odmah odgovor i tipu koji me špota jer:'' Petre Baniću prestani vrijeđati Lošinjane a sada si počeo i članove Zajednice Talijana.''!
nadalje: .Zajedn ica Talijana postoji davno prije nego što ste vi došli na otok i ponašajte se pristojno prema Lošinjanima koji su vas prihvatili kao dragog su otočana a ...!
Pa tko si ti anonimni trolu da mene prihvačaš ili ne prihvačaš! Tvoje prihvaćanje sa indignacijom odbijam! Ja sam Hrvat i Hrvatska je moja domovina! I ponosan sam svojeg imena, naobrazbe i obiteljske povijesti. Ti si me ''prihvatio na otok''šupće kukavni. Da nisi kukavan, potpisao bi se pod svoj uradak. I poruka svima koji misle kao ti. Ja sam u svojoj Hrvatskoj domovini i živim i u Križevcina i na Lošinju. Lošinjan nisam postao niti mi je to namjera, no cjenim poštene, hrvatski orijentirane Lošinjane! Sve što sam u životu postigao, postigao sam svojom pameću i svojim trudom. A da ne mislite da ste nešto posebno, na stranicama fb stranice Inicijative za legalnost Lošinj, stavit ću video svojeg imanja u Križevcima. Pa da vidiš, govno anonimno, od kud se ja nisam preselio na Lošinj!
Za kraj, sa kukavnim ljudima koji skrivaju svoj idenditet, u pravilu ne komuniciram, no ovaj put sam imao potrebu reći kakvi ste bezvezni šupci! Petar Banić
telegram.hr/.../...
Također, Novosti su svojedobno pisale i da je tvrtka Radnik imala najzanimljivije poslove u Primorsko-goran skoj županiji, s naglaskom na Mali Lošinj i tamošnje komunalne tvrtke, dok je na čelu tog grada bio HDZ-ov Gari Cappelli. Novinar Hrvoje Šimičević u svom tekstu navodi da je Radnik 2011. u Malom Lošinju dobio desetak ugovora u vrijednosti od 30-ak milijuna kuna.
Jesam, no želim nešto istaknuti. U Križevcima, za razliku od Lošinja, HDZ nije bio na vlasti, osim u jednom kratkom periodu 2000. godine. U Županiji KK, HDZ nije na vlasti.
No sad želim nešto reći, a to znam iz vlastitog iskustva. U Križevcima, čelnici RADNIK-a, ne otvaraju vrata nogom pri posjetima Gradonačelnici i Gradskoj upravi. Kako sad, tako i prije. Bio sam neposredni svjedok, kako se jedan bivši Gradonačelnik meškoljio i slušao kako ga Radnikovci ribaju! Hoćemo li o projektu Aglomeracije na Lošinju. Pa pitajte Davida Kučića, a Institucije mogu pitati mene, tko je to bio Nadzorni inženjer (brat Ane Kučić David) i kako je potpisivao situacije.
RADNIK dd je veliki dio svog profita realizirao u Njemačkoj i na Lošinju. I kao dobri i uspješni poslovni ljudi, koriste sve što mogu. I meni je to legitimno. A vi pitajte čelnike Grada Mali Lošinj, da zašto za njima stalno i uporno kaskaju i čekaju da im nešto dobace.
I za kraj, puno se na Lošinju govori o propustima Radnika, no nisam vidio da je netko argumentirano, javno i osobno ukazao na nepravilnosti, niti da je itko, a pogotovo Vijećnici, pitali Gradonačelnicu o tim pričama.
Dok se to ne dogodi, a neće, jer nema na Lošinju građanske hrabrosti a ima ''puno gladnih usta'', po meni pričate gluposti!
Petar Banić
Petar Banić, voditelj i utemeljitelj Inicijative za legalnost LOŠINJ
Možemo se ne slagati oko politike, svjetonazora ili bilo kojeg drugog pitanja. Ali PB-u treba priznati ono što je činjenica: njegovo djelovanje u ovom slučaju je u javnom interesu jer se zalaže za zaštitu prostora i poštivanje zakona.
Koliko vidim, većina otočana podržava PB-a i njegovu inicijativu. Javne inicijative kojima je cilj poštivanje zakona i zaštita prostora uglavnom ne smetaju ljudima koji nemaju privatni interes u toj priči.
Problem nastaje kada netko ima vlastitu agendu pa mu je javni interes odjednom manje važan od njegovog privatnog interesa.
Kuće na Zabodarskom koje su završile kod drugova Velebita i Stanovnika, kuća na Portu Sesuli drugu Jelovici, kao i kuća koju su lokalne ulizice tadašnje KP izgradile na drugu Kardelju na otetom zemljistu.
A nije riječ samo o političarima. Nakon egzodusa na Lošinj je došao velik broj novih stanovnika, koji u tadašnjoj općinskoj strukturi kuće Lošnjana koji su otišli prodavali ili dodjeljivali ljudima iz Zagreba i Beograda za vrlo male iznose.
Licemjerno danas govoriti kako su „Lošinjani dali kuće“ ili "Ljudi su sami otisli". Nisu Lošinjani nista dali. Mnogi Lošinjani su morali otici, a njihova imovina je u novom političkom i društvenom sustavu prešla u druge ruke.
Nekima su komunisti i partizani neprihvatljivi kada je riječ o Hrvatima i njihovim interesima, ali kada je ta ista politika nakon rata oduzimala, dodjeljivala i preraspodjeljiv ala imovinu ljudi koji su proglašeni nepoželjnima, onda odjednom postaje „čista kao suza“ jer se navodno „dijelilo narodu“.
Kad osuđujemo političku represiju, onda je osuđujemo bez obzira na to kome je imovina oduzeta i tko je od toga profitirao.
Straulino je fašista i ljudski otpad, kao i svi koji tvrde da je velikosrpska agresija bila koumnistička i partizanska. Nije došlo vrijeme u kojem će npismene opančarske fukare prepravljati povijest. To vrijeme nikada neće doći. Smrt fašizmu, sloboda narodu
Dakle, netko je odlučio, a Grad Mali Lošinj podržao da organizira izložbu Straulinu.
E sad, kad se maknu njegove jedriličarske pobjede, za Italiju naravno, što ostaje? To da se rodio na Lošinju, bio pripadnik fašističke postrojbe, pomorski diverzant koji je u Gibraltaru minirao Saveznička plovila. Kad je 1943 Italija kapitulirala i pristupila Saveznicima, ostao je na istoj strani sila osovine, te su ga Ustaše poslale u Pulu da bude diverzantski instruktor! Kad su Ustaše 1945., dale petama vjetra, prikrio se na Lošinju!
E pa sad molim Anu Kučić i njenog napršnjaka Antoa da meni ali i mještanima pojasne, a da kako je to Straulino zaslužio poštovanje "NAJHRVATSKIJE STRANKE" i mještana Lošinja, te podršku u organiziranju izložbe u prostoru Grada, a na zgražanje mnogih?!
I ovaj put želim istaknuti da je etničkih Talijana u populaciji Lošinja, 1,5%! Etničkih Hrvata je 86%, samo je pitanje koliko njih je svjesno svoje nacije i nacionalnosti!
Petar Banić
E pa sad meni i nije jasno, da zašto bih ja posebno proučavao lošinjsku povijest. Mene je oduvijek prioritetno zanimala povijest moje Domovine Hrvatske, maturirao sam u križevačkoj gimnaziji sa temom ''Uspon i pad 3. Reicha i implikcije na hrvatsko nacionalno pitanje'', a povijest pojedinih regija i gradova mi je bila sporedna. Zašto bih proučavao povijest Lošinja, kad niti "Hrvatici" Ani Kučić i njenoj interesnoj skupini, a koji se zovu HDZ- ejci, ta povijest nije baš poznata i stalno levitiraju oko toga dali su hrvati, talijanci ili ipak samo lošinjani. Ja se čitav život bavim izučavanjem povijesti mog naroda, naravno hrvatskog, a moja starija kćer je doktorantica povijesti, i ne, ne , ne u Osijeku, u Zagrebu!
E pa sad Vol ariću, želim ti čestitati današnji dan!! Ne znaš što se na današnji dan, 1943. godine dogodilo? Ma ne brigaj se, ne zna ni Ana nepresušna, a Antou je to vjerovatno dan žalosti! Dakle, na današnji dan, 1943., nakon kapitulacije fašističke Italije, u Plaškom je održano 2. Zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeće narodnog oslobođena Hrvatske, ZAVNOH! Dakle, taj i takav ZAVNOH je bio de facto HRVATSKA VLADA!! Dakle, donesene su odluke da se Istra, Kvarnerski otoci, Dalmacija i Zadar, priključuju matici zemlji! ZAVNOH je ujedno, vjerojatno na žalost mnogih s Lošinja, raskinuo ugovore srpskih, ustvari velikosrpskih vlada te Pavelićevog NDH, o granicama razgraničenja sa Italijom. Dakle, Vol ariću, od današnjeg dana Lošinj je postao Hrvatska!!!! Te odluke su kasnije bila osnova Badinterovoj komisiji za priznavanje Hrvatske u današnjim granicamao pravnom sljednošću hrvatske državnosti! Poznato, sumnjam?!
Usto je ZAVNOH, razriješio, od Pavelića i Mussolinija oktroiranog hrvatskog kralja, talijanskog plemića, Aimone od Spoleta, člana Savojske dinastije, a koji je kao hrvatski kralj nosio ime Tomislav II, a hrabar kakav je već bio, nikad u Hrvatsku nije niti navratio. Nisu ga Kučićka i njeni talijanaši zvali, inače bi doplovio sa Straulinom obožavanim, a na rivi bi ga čekale djeve u talijanskim nošnjama!
Dakle, Vol ariću, slavi i veseli se, jer je i Lošinj tada postao Hrvatska, i stvorile su se predpostavke da nas HDZ, potkrada, pa bogami već poduže!
Kako očekujem brojne napade anonimnih trolova, želim zaželiti otočnima a koji Hrvatsku nose iskreno u srcu, sretan dan ujedinjenja Lošinja sa maticom, Hrvatskom državom!
Petar Banić
·
Vidim, i drago mi je, da su pojedini lošinjani napokon počeli reagirati na potpuno neistinite, zlonamjerne no nažalost, od HDZ-ove, velike hrvatice Ane nepresušne, podržane laži o ''talijanskom Lošinju''.
Činjenice koje su nesporne i prezentirao sam ih u jednoj prethodnoj objavi, je da je Lošinj bio u sastavu Republike Italije, samo u razdoblju od 1918., do 1943. godine. Neću ovdje elaborirati D'anunzija i njegov dolazak u hrvatsku Rijeku 1919. godine!
Dakle, povijesna istina je, da kad je počeo Veliki rat, Italija je do 1915. bila neutralna, no bila u savezu sa Njemačkom i Austrougarskom. Principjelni, kakvi već jesu, ulaze u rat 1915., ali na strani Velike Britanije i Francuske. E sad, zašto su promijenili stranu? Jer su opet trgovali. Naime, tajnim Londonskim ugovorima, obećana ima je Istočna, Hrvatska, obala Jadrana, ukolikom''pretr če'' na drugu stranu! No, kako Italija i nije bila sila, a koju bi velike sile, pobjednice u Velikom ratu, pretjerano respektirale, u Italiji počinje nezadovoljstvo sa Vladom. Istovremeno, Italija, kao uostalom i velik dio svijeta, tone u ekonomsku krizu. U tim okolnostima, jača fašizam, te 1922. godine, Maršom na Rim, Mussolini i fašistička stranka preuzimaju vlast u Italiji. I od tada, pa do kapitulacije Fašističke Italije, Lošinj je bio okupiran. No pozivati se na okupaciju od strane fašističke Mussolinijeve republiku, kao dijelom lošinjske pozitivne povijesti, držim ipak nije činjenica a sa kojom se treba hvaliti. I onda opet, po kapitulaciji 1943., Italija se opet priključila saveznicima, te opet postaje pobjednica u ratu???
Već sam upozorio da je okupacijom od strane Fašističke Italije, vlast provodila intenzivnu i nasilnu talijanizaciju, te da je dio mještana to prihvatio, asimilirao se, no dio nije. No, razlog za bijeg mještana nakon rata, a o kojem neki na Lošinju stalno govore, a meni uistinu i nije jasno zašto. Naime, ne treba zaboraviti da su Lošinjem od 1943. do 1945., upravljale njemačke okupacijske vlasti, a onda su došli partizani. Nije mi iz povijesnih izvora poznato, da zašto bi partizani ubijali Talijane, a ne bi Hrvate???
No, držim da nije pretežito razlog za iseljavanje, bio nacionalni problem, već prije svega ekonomski. A oni koji su ostali, komuniciraju da su njihovi stari govorili talijanskim jezikom i da su prakticirali talijansku kulturu, te da je to njihov stav. Protiv toga osobno ništa nemam. No, lažno i zlonamjerno nametanje talijanskih heroja i tendenciozno falsificiranje povijesti, meni, no vidim i ne samo meni, nije prihvatljivo. A Ana Kučić i lokalni HDZ, jednostavno perverzno uživaju u falsificiranju povijesti, i pitam se, a da gdje je tu njena i njihova korist. Naravno, da je financijska, no ne mogu shvatiti, kako to rade. Dakle, predstavnici ''najhrvatskije stranke'', oka hrvatske domovinskog kontinuiteta, na Lošinju prakticiraju talijanašku agendu???
Dakle, povijesne istine, a koje ne mogu, ili ipak mogu osporiti Aca Vol arić i Steno Vidulić, su ovdje navedene. Gospodo, stranice Inicijative su otvorene za sve, pa me demantirajte. Ali ''cum grano salis'', molio bih!
Činjenica, a koju navodi Steno Vidulić, da je talijanski Lošinj, povijesno nasljeđe Mletačke republike, je uistinu besprizorna bedastoča i ne želim se na to osvrtati, već iz razloga da je Mletačku republiku ukinuo Napoleon i to davne 1797. godine. a onda bi Italija bili i dijelovi Crne Gore i BiH! A Steno, Rimsko carstvo se nekoć, prostiralo do Engleske, pa se čudim da i London nisi proglasio, Italijom.
Žao mi je, jako mi je žao, što na ovim stranicama moram biti pristojan i odmjeren, jer da nije tako, rekao bih vam što mislim o vašim pokušajima, podržanim od HDZ-a, Kučićke i njenih hajduka, Domca, onog brontosaura,... , što stvarno mislim o vašim brljavljenjima.
Petar Banić Sažmi