Na današnji dan prije točno deset godina pisala sam prvi uvodnik za novootvorenu web stranicu www.volim-losinj.org. Da podsjetim, stranica je otvorena kao neposredna reakcija na zatvaranje službene web stranice Grada Malog Lošinja koju je tada još neiskusni gradonačelnik Cappelli učinio interaktivnom pa su zaredali učestali komentari građana na račun tolerancije gradske vlasti, policije i inspekcija prema zagađivanju grada nepodnošljivom noćnom bukom. Nalazeći se u škripcu između kritika građana i privatnih interesa koalicijskih partnera, lokalnih biznismena koji utržuju buku, gradonačelnik je proglasio da je gradski web u rekonstrukciji i to je trajalo mjesecima. Tko može zatvoriti toliko web stranica koliko ih mi možemo otvoriti, bila je reakcija, i tako je nastala ova stranica, zamišljena kao zajamčen prostor slobode, rasprave i autentičnog iskaza bez cenzure i/li autocenzure.
Danas, deset godina poslije, preispitujem je li ova stranica dala ikakav doprinos povećanju transparentnosti, osnaživanju građanske hrabrosti i utjecaja, boljem informiranju i razini društvenog dijaloga.
Čini mi se da bih s jednako razloga mogla napisati navlas iste riječi i formulacije kao u prvom uvodniku – malo je i nedovoljno prostora, fizičkog i prostora slobode, da se glas građana čuje, odvaže, preispita. Premalo je informacija i daju se građanima na kapaljku. Nakon deset godina ista je i vlast, a ista je i razina težnje za tajnovitošću i ekskluzivnošću obavljanja javnih poslova. Ista je i težnja da se demokratski proces svede na relaciju davanja glasova na izborima i nakon toga šutnju i kusanje posljedica do sljedećih izbora, naročito nakon toliko godina obnašanja vlasti kad je vlastodršci počinju shvaćati kao feudalni leno.
Ali danas, deset godina poslije, teško da od vlasti možemo to i čuti – još donedavno prisutno izbrali ste i sad šutite više nitko se ne usudi izgovoriti. Pokrenut je društveni dijalog. Na stranici su otvorene brojne teme, pri čemu su građani dali ogroman doprinos promišljanju razvoja i komunalnog uređenja. Mislim da se svi mogu složiti da The wisdom of the crowd, odnosno mudrost gomile iskazana na ovim stranicama od vlasti nije vrednovana niti poslušana, ali količina, razina i argumentacija materijala koji je objavljen na ovim stranicama opravdava svrhu i postojanje stranice kao i mogućnost moje optimistične procjene da je postojanje i kontinuirano djelovanje stranice dalo doprinos razvoju građanske kulture i demokratizaciji političkog procesa Lošinja.
Ne zaboravimo li da je ova stranica održavana i uređivana bez financijskih potpora, bez donacija, bez ijednog isplaćenog honorara ili objavljene plaćene promotivne poruke, te da je opstala zahvaljujući entuzijazmu i svakodnevnom desetgodišnjem trudu jedne osobe, možemo slobodno ustvrditi da ova stranica održava živima sve razloge da proslavimo desetgodišnjicu njenog postojanja i poželimo dugi opstanak prostoru dijaloga, rasprave i građanske slobode.
2.153.239 pojedinačnih posjeta
2.596 objavljenih članaka
43.367 komentara posjetitelja
Komentari:
Isto tako pohvaljujem činjenicu da je stranica održavana i uređivana bez financijskih potpora ili donacija nego je ista osoba u nju uložila vlastita sredstva zarađena na slobodnom tržištu a nije preusmjerila dobivena sredstva iz drugih donacija ili proračuna, što bi mnogi napravili.
Mislim da je stranica i otvorena radi problema a ne da da bi se tu spominjali?
The next generation kaže da treba vremena za građane - svjest.
Majko božja dok dođe to vrijeme nas više tu neće biti!
Pored svih iskustava življenja na ovom području, svih dostupnih informacija, logike, ta je svjest već trebala "proraditi".
Moći ćemo samo nas malo kojih će ostatiti po domaću se tužiti jedni drugima: "Ma kako nam je bilo lijepo nekada, se sjećaš ...ovog i onoga".
Ljudi bi trebali biti pametniji.
I ova stranica ima daje informacije i podatke da reagiraju ali uzalud, stvarno smo ofce.
Neznam što će već na meni ošišati jer sam postao/la ćelav/va.
Pozdrav svima koji su tu prisutni a naročito onima koji su tu u dobroj vjeri i ne podpaljuju vatru jer je i onako vruće.
Vruće će biti i ove zime, neće trebati špaheri.
Stranica www.volim-losinj.org navršava devetu obljetnicu svog postojanja. Uz statističke podatke o broju posjeta i čitanosti, koji uopće nisu loši, nameće se i pitanje o utjecaju na život zajednice. Što nam to znači volim-lošinj?
Stranica otvorena kao izraz potrebe za javnom komunikacijom i odgovor na višemjesečno zatvaranje gradske službene stranice, okupljalište koje jamči anonimnost i sigurnost javnog istupa, ova je stranica živahnija nego ikad.
S jedne strane iz dana u dan svjedoči o nezadovoljenoj potrebi. Naselje Mali Lošinj kao najmnogoljudnij e na jadranskim otocima nema mjesne odbore, nema mjesto komunikacije, susreta ni razmjene mišljenja. Na onih par građanskih tribina ljudi su pohrlili kao žedni u pustinji, pokazujući da trebaju informacije i mjesto razmjene i utjecaja. Javni mediji, kao roba koja odgovara na potražnju publike i odražava marketinšku (i inu) politiku svojih uprava, ne pokazuju se kao dostatni izvori informacija niti baš zainteresirani za zbivanja u lokalnoj zajednici.
Četvrt stoljeća nakon dolaska demokracije u naše krajeve, sloboda govora kao temeljni jamac i izraz demokracije još uvijek nosi rizike od stigme i odmazde. Zato je aninimnost pisanja i komentiranja jedna od najviše korištenih prednosti komunikacije na ovom mjestu.
Uz sve podatke o čitanosti i pisanosti i uvjerenje da zadovoljava pravo na slobodu izražavanja, analiza tekstova tijekom devet godina pokazuje nevjerojatnu repetitivnost. Neki tekstovi napisani prije devet, sedam ili pet godina mogli bi se objaviti bez ikakvih izmjena i pada aktualnosti. Prostorno planiranje, upozoravanje na brigu o okolišu, bezbroj jasno artikuliranih dokaza da car je gol, mogu se ponekad učiniti kao dokaz one stare »psi laju, a karavane prolaze«. Psi laju glasno i učestalo na stranicama www.volim-losinj.org, mi građani lajemo, prigovaramo, ukazujemo, dokazujemo, tražimo... a karavane prolaze.
Bez obzira na to što uloga medija nije kreiranje promjene, medij je ipak posrednik između politike, vlasti i građana, zato se svaka vlast trudi utjecati novcem, donacijama, oglašivačima i na druge načine na medij i taj je utjecaj uvijek vidljiv u uređivačkoj politici. Portal volim-losinj devet je godina potpuno neovisan od donatora - kojih nema, od vlasti - koja se zbog njegovog postojanja ljuti, od oglašivača - koje na svojim stranicama ne želi i odraz je isključivo onih koji žele pisati i utjecati.
Što nas ponovno dovodi do karavana kao simbola kretanja na koje ne možemo utjecati. Svaki lavež se (ipak) računa. Karavana koje je klizila ukrašena, uspravna, sigurna i pobjednička, postaje nesigurna, šlampava i šuljajuća. Svaki nelagodni trzaj karavane probija branu neranjivosti i sigurnost njihovog kretanja. Zato je svaki lavež važan. Zato lajmo i lajte!
volim-losinj.org/.../...
Nego, prilažem zanimljivi link, ovdje se nalazi nekoliko austrougarskih vojnih karata pa možete vidjeti kako se Apsirtides mijenjao i razvijao (npr. Čikat prije nego ga je okupirao KuK krupni kapital):
mapire.eu/en/
"Mislim da bi Uvodniku na vrhu stranice trebalo dodati i ovo iz teksta članka u povodu devete obljetnice:
volim-losinj je potpuno neovisan od donatora - kojih nema, od vlasti - koja se zbog njegovog postojanja ljuti, od oglašivača - koje na svojim stranicama ne želi i odraz je isključivo onih koji žele pisati i utjecati."
Sve to život Lošinjana koji stanuju u epicentru ili blizini izvora zemljotresne gradske buke čini nepodnošljivim, a gradonačelnikov o bezobrazno hvalisanje "Ovo je lijepo mjesto za život i ljudi to prepoznaju" običnom drskom laži. Pa kad gradonačelnik kaže "Opredjelili smo se za održivi razvoj i turizam baziran na zdravom životu, pješačenje, bicikliranje... " možemo mu s pravom reći "Kapeli ne se**!"
Na ovom ranojutarnjem snimku od prije 6.00 miješa se "glazba" motora cisterne za čišćenje pločnika s brujanjem motora privezane jahte. Što je najgore, ovo nije povremena scena nego svakodnevni jutarnji teror kao nastavak noćnog.
www.youtube.com/.../
Pravilna izmjena odmora i rada neiscrpan su izvor konflikata u lokalnoj zajednici, o njima je napisano stotine stranica i komentara, a brana njihovom razumijevanju, prihvaćanju i realizaciji su interesi lokalnog poduzetništva u sprezi sa lokalnom politikom i najprimitivnije i najneznalačkije poimanje zabave i turizma. Usprkos dokazanoj vezi s gubitkom vitalnosti, otočani i turisti izloženi su neprekidnoj i neselektivnoj buci, od koje nema bijega, nema se kamo skloniti, i nema mogućnosti izbora oblika, vremena i intenziteta zabave. Mada je Grad za projekte u turizmu u proračunu odvojio 449.730 kuna, od toga lijep zalogajčić projektu održivog turizma, nije im u projekt kapnula ideja da je zaštita od buke EU priritet okoliša, da je izrazito važna za turističku djelatnost koja se bazira na pojmu godišnji odmor i da je minimum osiguranja kvalitete života građana, u razini sa zrakom i vodom.
Umjesto donošenja prostornih planova koji reguliraju zone zabave, umjesto provođenja postojećih propisa o zaštiti od buke, gradonačelnik osobno potpisuje dozvole za noćni rad ugostiteljima koji cjelogodišnje toče alkohol lošinjskoj djeci, smatrajući se pritom stručnjakom za turizam. Zbog ovog problema trpe otočani, iz privatnog smještaja bježe zaprepašteni gosti, a grad se iz zone cjelogodišnjeg stanovanja i mjesta za život pretvara u ljetno naselje koje bljesne bukom, vatrometom, pijanim i glasnim kolonama golobradih dječačića po ulicama i prizorima osobnog života jahtaša za koje je luka pretvorena u marinu.(kao na donjoj fotografiji.
Sačuvaj nas Bože ovako shvaćenog turizma prilikom utroška proračunskih 200.000 predviđenih za razvoj zimskog turizma, pri čemu bi se moglo dogoditi da kakofonija zvukova iz na fasade postavljenih zvučnika i Bibijevo muziciranje po kantunima nastavi i zimi!
Što ima Lošinj, dakle, zbog čega bi se mogao i smio nazivati otokom vitalnosti? Zrak, vodu, more i propagandu. Baš kao i mnogi priobalni gradići. Je li to dovoljno?
Toliko o "lijepom mjestu za život" i vjerodostojnost i Kapelijeve politike održivog razvoja turizma na "otoku vitalnosti".
Mit o otoku vitalnosti
volim-losinj.org/.../...
Dragi Plenki, nitko se ne buni na taj slogan, nego nitko ne razumije kakva se to vjerodostojnost može očekivati od stranke koja na svake izbore izlazi "nova i transformirana" ali uvijek s istim kadrovima koji mijenjaju predsjednike kao čarape.
A kredibilitet ljudi koji su do jučer slijepo slijedili predsjednika koji je prijetio "Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će se morati poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država: a to su Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška", a sad, kao, slijede ideju "vjerodostojnos ti za europsku Hrvatsku" pomalo je sumnjiv.
Ne vidim gdje se u takvoj prevrtljivosti skriva vjerodostojnost ...
www.youtube.com/.../
Ovih dana mi građani smo poslodavci kojima se na izbor nude buljuci ambicioznih političara koji nas slatkorječivo uvjeravaju da su oni i njihove stranke bolji od svih drugih kandidata. Među njima je i stranka koja se zakitila epitetom VJERODOSTOJNO, ali nam na uvid ne daje vjerodostojnu nego okljaštrenu, osakaćenu, nepotpunu biografiju.
Kliknete li na link hdz.hr/o-nama na službenoj stranici HDZ-a moći ćete pročitati pompoznu izjavu „Hrvatska demokratska zajednica je središnja stranka hrvatskog naroda s jasnim programskim ciljevima, koja zastupa interese građana čija se uvjerenja temelje na načelima demokracije i kršćanskim vrednotama, što je i stečevina europskog civilizacijskog kruga.“, a ako padnete u iskušenje da kliknete na naslov "Povijest" hdz.hr/mi-smo/povijest otkrit ćete da povijest HDZ-a prestaje 1999. godine, ima rupu od 17 godina i nastavlja se ukazanjem Andreja Plenkovića Vjerodostojnog.
Evo te povijesti: „Hrvatska demokratska zajednica osnovana je 17. lipnja 1989. godine u prostorijama NK „Borac“ na Jarunu. Na toj je skupštini prvim predsjednikom stranke imenovan dr. Franjo Tuđman.
Iz skučenih prostorija nogometnoga kluba HDZ je započeo politički uspon kojega je prva formalna potvrda bila pobjeda na prvim višestranačkim izborima u svibnju 1990. godine s osvojenih 60 posto zastupničkih mjesta u Hrvatskom Saboru. HDZ je hrvatska državotvorna stranka koja ne odstupa od temeljnih načela prema kojima je stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda i drugih građana Republike Hrvatske, na načelima demokracije i kršćanske civilizacije, te na tradiciji i identitetu hrvatskoga društva i narod."
A tu je i dodatak:
"Kompletan kronološki prikaz povijesti HDZ-a je u izradi i biti će uskoro dostupan.”
Dakle, cjelovita povijest HDZ-a bit će dostupna nakon izbora, kad podsjećanje na dva Plenkovićeva predšasnika više neće podrivati smisao slogana VJERODOSTOJNO.
Kao nekoć komunisti tako sada Plenković poziva "Nemojmo o prošlosti, okrenimo se budućnosti", i sa službene web stranice stranke uklanja dobar dio prošlosti stranke.
Jer nakon Tuđmana prošlost HDZ-a je horor priča o predsjedniku stranke koji (naizgled iz čista mira) iznenada daje ostavku na funkciju premijera da bi se našao u Remetincu, farsa o predsjednici koju isključuju iz stranke jer je "javnim istupima dovodila u pitanje HDZ-ova tijela i ustrojstva", te komedija zabune o predsjedniku koji se zapleo u klupko neodgovornog eksperimenta koaliranja s Mostom, dovođenja čovjeka koji ne zna hrvatski za premijera, te potom rušenja njegove vlade i povrh svega primitivnog sukoba interesa u svezi biznisa njegove supruge.
Novi predsjednik HDZ-a nas sada pokušava uvjeriti da je njegovim dolaskom HDZ prestao biti ono što je bio u prošlosti, premda svi znamo da su ga izabrali oni koji su se do "jučer" zaklinjali u vjernost Karamarku i bezpogovorno podržavali njegovu politiku. Stranka koja uoči izbora pokušava sakriti svoju prošlost računajući na kratko pamćenje hrvatskih birača, a za vlast se natječe sloganom "vjerodostojno" kao da se ruga onima kojima prodaje svoja obećanja.
telegram.hr/.../...
i.imgur.com/t8GYG6U.jpg
"Ajmo! Ajmo! Ajmo! Ajmo do pobjede!", urlao je Miro Kovač na predizbornom skupu HDZ-a na splitskoj Rivi pokušavajući "nabrijati" birače da glasuju za HDZ. Izgledao je kao da je u transu ili pod utjecajem neke jake droge. Izderao je grlo boreći se sa zvižducima Torcide ali publika je ostala flegmatična.
I zmija svake godine mijenja kožu, ali uvijek ostaje ona ista otrovnica.
Gdje li im je nestao bivši šef koji je prošle godine dobio 98% potporu članstva? Možda se vratio nazad u špijunske vode, ipak je to posao koji mu najbolje leži.
net.hr/danas/hrvatska/karamarko-se-oglasio-na-facebooku-kad-oreskovic-izgubi-podrsku-hdz-a-vise-nece-biti-premijer/
"Pa nečemo valjda opet ispitivati porijeklo imovine, to su radili komunjare." jednom priliko reče jedan istaknuti HDZovac.
A kad smo kod friziranja povijesti, čistka je izvršena i na fejsu Mladeži HDZ-a Lošinj.
U hrvatskoj je političkoj kaljuži stanje stvari ipak na jednoj razini više nego jasno; ima jako puno stranaka, zajednica, no samo je jedna – Partija. Socijal demokratska PARTIJA!
Savez komunista, skojevaca, udbaša, oznaša, kosovaca, i ostalih zagovornika jugoslavenskog držaavnog terora, shvaćajući da nastupa doba promjena, odnosno raspada totalitarne Jugoslavije, osamostaljenja Hrvatske i demokratizacije zemlje, mijenja svoje ime u Stranka demokratskih promjena Hrvatske (SDPH). Drugovi predvođeni Ivicom Račanom, shvatili su da ideja Jugoslavije ne će opstati ukoliko se nešto ne promijeni – barem ime – da treba zatomiti urođeno im i prirođeno jednoumlje i boljševizam, kratkoročno i deklarativno.
Prvo se SKH-u dodao nastavak SDP, potom samo SDPH u razdoblju od godine dana, da bi se kasnije Partija išla pod imenom Socijaldemokrat ska partija Hrvatske – Stranka demokratskih promjena gotovo dvije godine da bi naposljetku, kad je narod što zbog imena, što zbog strahota rata zaboravio totalitarno i zločinačko porijeklo Socijaldemokrat ske partije (riješili su se varljivog naziva Stranka demokratskih promjena).
Ono što je pak fenomenalno i što odražava svu naivnost i glupost hrvatskoga puka, jest da je velik dio naroda “popušio” liberalnost i progresivnost, odnosno socijaldemokrat izam dojučerašnjih boljševika. Kako, odjednom, u par godina, boljševici, ubojice, cinkaroši, lopovi, pljačkaši, velikosrbi, prevaratni i partijska potrčka postaju zagovornici i borci za liberalizaciju društva, ljudska prava, “welfare state”, odnosno socijalnu državu (što Jugoslavija nije bila), prava manjina (a sve manjine osim srpsko-crnogors ke su proganjane i obespravljivane ) i t.d? Kako sekretari, komesari, komitetlije, drugovi i drugarice preko noći postaju demokrati i borci za čovjekovu slobodu?
Tuđman je s pravom upozorio da će uvijek postojati jedna petina koja Hrvatsku ne želi kao državu, no, ono što su mnogi propustili iz toga izvući jest da je jedna petina (petokolonaša) tek startna pozicija, odnosno početni kapital za daljnje širenje jugoslavenske, odnosno velikosrpske ideje. Manje-više je znano tko čini tu stalnu biračku masu Partije i njezinih satelita: mahom umirovljenici, koji su umirovljeni kad su navršili tridesetu, velika većina jugoslavenske administracije, uhljebi i sinekuristi, i naravno Srbijanci, odnosno oni koji su znali da je najbolje ozbiljenje velikosrpske ideje upravo Jugoslavija. Tomu treba dodati i sve one koji su krali i potkradali, uživali beneficije, a zauzvrat su morali samo napraviti popis tko odlazi na nedjeljnu misu ili motriti susjeda – i to je baza petokolonaša okupljenih oko (S)rpske (d)emokratske (p)artije.
No, ono što se moglo predvidjeti, a ipak nije spriječeno, jest da je Partija svoje biračko tijelo počela širiti, shvativši da postoji veliki dio neukih i slaboumnih, takozvanih liberala, koji pojma nemaju o demokraciji, funkcioniranju države i državnog aparata i koji bi, iz Bog zna kakvih pobuda, šakom i kapom dijelili prava svemu i svačemu, samo da rastaču vrijednosti stvarane dva tisućljeća. I to je “dodana vrijednost” za komunističko-sr psku glasačku bazu Partije. Mahom mlađi ljudi, skoncentrirani u raznim udrugama gdje uspijevaju oživjeti jugoslavenske sinekure, dobivajući novac ni za što, bez struka i nauka, koje proizvode filozofski fakulteti ili fakulteti političkih društvenih i ostalih “znanosti”, oni kojima je rečeno da je “moderno” biti liberalan, koji su navodno napredni, i ne žele biti “konzerve” i “ognjištari” ili pak navodni klerofašisti, razni “agnostici” (a neznaju ni što je to), ili pak “ateisti”, dakle ljudi koji smatraju da su im bake i djedovi sišli s grane kako bi podigli bananu.
Većini vrlih promišljatelja hrvatske političke scene uporno promiče, a tu se misli na one demokratski svijesne i donekle obrazovane političke analitičare, za razliku od marskističkih piskarala i polupismenih bivših komesara, da Partija može činiti što hoće i da će njezino biračko tijelo uvijek glasati za Partiju, ma koliko Zoran Milanović bio ustaša, ustaški unuk ilišto već. Jer, za jedne je Partija izvor prihoda, sinekura i uhljebljenja, prisjećanje na jugoslavensku mladost (a mladost pamtimo uvijek po dobru, jer smo bili mladi!), za Srbijance je Partija samo sredstvo do velike Srbije, a za treće je Partija oličenje “liberalizma” i “progresivnosti ” u koju se strmoglavljuje “napredni” Zapad sa svojim paradama ponosa i koječega.
Zato biračko tijelo koje ne glasa niti namjerava glasati za Partiju i njezine satelite, uvijek važe svaku riječ, primjerice, Plenkovića ili kojeg drugog dužnosnika HDZ-a, jer, što je ironično, to su demokrati, i ako im se ne nešto ne sviđa, jednostavno će glasati za neku pravašku, pučku ili kakvu drugu konzervativnu stranku, ne mareći što je to “bačen glas” (izraz koji predstavlja ostatak mentalnog boljševizma, jer kako u demokraciji može biti “bačenih glasova”?). Glasači Partije ne će i to potvrđuje primjer Steve Mesića, koji drži ustaške govore i zaklinje se o druga Tita istovremeno.
Stoga, Milanović, Pusić i ostala projugoslavensk a bratija mogu činiti što ih volja i izjavljivati što hoće, jer su njihovi glasači mentalni totalitaristi i samoupravljači, a ostali političari bi trebali osluhnuti bilo naroda i djelovati u tom smjeru. Ukoliko ovo nekome, do dana današnjeg nije jasno, neka se zapita što uopće radi na političkoj pozornici.
Index. Tu ništa ne treba dodati.
Kako vjerovati u Plenkovićeve reformske potencijale kada on podržava ministra Šustara, koji je minirao kurikularnu reformu, ili Hasanbegovića, koji je mandat koristio za ideološke obračune, kada na listama ima ljude poput Brune Esih ili Steve Culeja, kada produžuje mandat Siniši Kovačiću? Veliki HDZ-ov reformator sve se više smanjuje
Premda je u javnosti dobio aureolu velikog reformatora HDZ-a, Andrej Plenković još je uvijek politički mačak u vreći: osim velike prašine koja se podigla nakon pada Tomislava Karamarka malo se toga promijenilo u stranačkoj politici i njezinu vodstvu, a upitno je i hoće li se i kada mijenjati. Plenković nije čak ni raščistio afere zbog kojih je Karamarko morao abdicirati, samo ih je pospremio pod tepih.
Više nitko od HDZ-ovih lidera ne zagovara otvoreno prekid arbitraže s MOL-om, iako Karamarko nije bio tako usamljen dok je to tražio. Barem jednako glasan bio je i HDZ-ov ministar poduzetništva Darko Horvat, koji je ponovno visoko na Plenkovićevim izbornim listama, ali se danas drži službenog stranačkog stava da arbitražu treba nastaviti uz istovremeno pregovaranje s MOL-om. No javnost nije dobila odgovor na pitanje o tome kako je bilo moguće da se zbog Karamarkovih poslovnih i prijateljskih veza s MOL-ovim lobistima cijela stranka upregne u promicanje interesa mađarske kompanije na štetu Hrvatske.
Plenković je istom lakoćom oprao ruke i od mutnog i klijentelističk og kreditiranja HDZ-ovih kampanja iz nekoliko domaćih tvrtki, kojima milijuni kuna nisu vraćani u ugovorenim rokovima, a nepoznato je hoće li im se ikada vratiti ili će dugovi biti prebijeni na neke druge klijentelističk e načine. Sve je to postalo lanjski snijeg i Karamarkovo maslo, a HDZ je, predvođen novim liderom, navodno krenuo novim putem na kojemu više neće biti takvih korupcionaških psina. One navodno nisu produkt autoritarnog karaktera stranke, nego slabosti palih stranačkih anđela, što je postala stranačka mantra još u vrijeme Franje Tuđmana, a ukorijenila se poslije pravosudnog rasplitanja korupcije u HDZ-u Ive Sanadera. Poput Karamarka, sada i Plenković tvrdi da je HDZ čist kao suza, samo je stranačkim grešnicima kakav je bio Sanader on pridodao i Karamarka, na čija leđa su svaljene najnovije stranačke afere i promašene politike.
Plenković je nedavno u kampanji za predsjednika HDZ-a puno toga lijepoga obećao članstvu i javnosti: nije previše kritizirao Karamarkovu stranačku politiku, ali je nudio nova rješenja koja su u mnogo čemu bila sušta suprotnost onima koja je HDZ promovirao nakon prošlih izbora. Ideološke sukobe pospremio je u povijest stranačke politike, a najavio je zagledanost u budućnost, u nove politike u svim sferama društva, od gospodarstva, preko obrazovanja i zdravstva, kulture, sporta i medija, do ljudskih i manjinskih prava i sloboda. Poruka je bila nedvojbena: Plenkovićev HDZ bit će antipod Karamarkovu.
No nakon što je stao na čelo HDZ-a, Plenković više nije tako nedvosmislen. Diplomatski uglađen, jak na jeziku, vičan javnim nastupima, doista je sušta suprotnost Karamarku, i kloni se tvrdih nacionalistički h stavova koje je ovaj svojim monotonim govorom uporno ponavljao i gurao u prvi plan. Odrekao se i Karamarkovih najgrlatijih pravaških trbuhozboraca, ali mu u kampanji za izvanredne izbore, dok daje izjave i biračima obećava bolje sutra, iza leđa ipak stalno proviruju i sve glasnije asistiraju Karamarkove stranačke i ministarske uzdanice, koje su vodile ideološke ratove i provodile štetne javne politike.
Kada Plenković, primjerice, predizborno poručuje da ‘mirovinski, zdravstveni i socijalni sustavi moraju, uz nužne konsolidacije radi njihove dugoročne financijske održivosti, zadržati i načelo solidarnosti te svoju zaštitnu funkciju’, kako mu vjerovati ako to izgovara u društvu ministra zdravstva Darija Nakića, koji je u kratkom mandatu stalno izazivao revolt građana pokušajima smanjivanja prava pacijenata i poskupljenja zdravstvenih usluga. Ili kada u društvu odlazećeg ministra obrazovanja i sporta Predraga Šustara uvjerava birače da je potrebno nastaviti s cjelovitom kurikularnom reformom, pa Šustaru još iskazuje podršku iako je ovaj svojom opstrukcijom reforme izazvao masovni protest na kojem se tražila njegova smjena.
Nadalje, Plenković neće ni trepnuti dok izgovara poruke da nevladine organizacije treba pomagati jer su ‘važan čimbenik svakog demokratskog društva’ i da treba ‘razvijati politike koje će poticati pluralizam, profesionalnost i raznolikost medija’, ali će istovremeno čvrsto braniti političko djelovanje i stručnost ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji se ideološki obračunavao s nevladinim organizacijama, neprofitnim medijima, nepoželjnim autorima i čelnicima kulturnih institucija. Plenković je, uz sve HDZ-ove ministre, stao i iza Hasanbegovićeve odluke da produži mandat v.d. ravnatelju HRT-a Siniši Kovačiću, iako ovaj, nakon šestomjesečnih čistki ideološki nepodobnih urednika i novinara, ukidanja ponajboljih emisija, klerikalizacije programa i drastičnog pada gledanosti, planira nastaviti s dovođenje novih desničarskih ‘osvježenja’ na Prisavlje.
Andrej Plenković se voli hvaliti da kao novi lider HDZ-a diljem zemlje širi europsku političku kulturu, dijalog i toleranciju, pa političkim konkurentima pronalazi i trun u oku, dok zanemaruje HDZ-ove balvane ili ih minorizira i pravda grijesima drugih.
Ničim izazvan divljački napad HDZ-ova zastupnika i kandidata Steve Culeja na romskog zastupnika Veljka Kajtazija pospremio je isprikom i očinskim razgovorom s HDZ-ovim šovinističkim recidivistom, a stranačkom povratniku Milanu Kujundžiću progledao je kroz prste za suludo prozivanje Udbinih ubojica u okruženju Zorana Milanovića.
S Hasanbegovićem se smijulji i vjerojatno slaže kada ovaj Rijeku optužuje da je nedemokratska sredina, pa joj brani da sama odluči o direktoru svojeg kazališta.
Za razliku od svojeg prethodnika, Plenković neće najavljivati lustraciju, ali će na izborne liste uvrstiti autoricu lustracijskog prijedloga Brunu Esih, Hasanbegovićevu suradnicu i istomišljenicu. Ona sada izbjegava riječ ‘lustracija’, ali govori o suočavanju s prošlošću i potrebi uklanjanja svega što ima veze s ‘diktatorskim režimom’, počevši od Titova imena s trgova i ulica, što je najnoviji HDZ-ov ‘reformator’ Plenković i osobno najavio.
Iz onoga što je govorio dok je krčio put prema stranačkom tronu iščitavalo se da će pod njegovom predsjedničkom palicom HDZ-ove izborne liste preplaviti mlađi, obrazovani i stručni ljudi, da će ženske kvote barem približno biti ispunjene, da će šansu dobiti svi oni koji su prognani jer su se suprotstavljali radikalnoj stranačkoj politici, da će kompromitirani vječni stranački kadrovi biti makar potisnuti daleko od očiju birača, da će se odreći podrške s oltara… No kada se razgrnu sve njegove reformske magle, postaje jasno da se jako malo toga dogodilo.
Procjenjujući Plenkovićeve reformske potencijale, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Berto Šalaj za ‘Novosti’ kaže da u ovom trenutku ne bi mogao ustvrditi da je on reformator koji će radikalno promijeniti HDZ, ali da mu ne bi unaprijed ni odricao reformatorske potencijale jer uvažava činjenicu da je stranački vrh preuzeo uoči izvanrednih parlamentarnih izbora zbog čega je morao izbjeći drastične podjele i postići unutarstranački kompromis sa svim naslijeđenim strujama i većinom istaknutih pojedinaca. Kako se pritom razumno odlučio riješiti radikalnih pravaških partnera da bi HDZ više usmjerio prema centru, na stranačkim listama je zadržao i ljude poput Hasanbegovića i Milijana Brkića, koji kao perjanice nacionalističke struje donose značajan broj glasova desnice. Premda po njegovu sudu Plenković nije liberal, Šalaj smatra da mu je demokršćanstvo važnije od nacionalizma, pa kompromis sa stranačkim nacionalistima pripisuje predizbornoj taktici. Stoga će o rezultatima izbora ponajprije ovisiti hoće li Plenković doista biti HDZ-ov reformator. Za to će imati puno više šansi ako uspije formirati vladu, no Šalaj sumnja da će se u borbu za reformiranje HDZ-a upuštati ako završi u oporbi. Na takav zaključak upućuje ga i Plenkovićeva odluka da zadrži europarlamentar ni mandat kao rezervu za nastavak političke karijere.
Apsurdnu Plenkovićevu poziciju da brani vladu Tihomira Oreškovića, koju je sam HDZ srušio, Šalaj pak tumači procjenom da HDZ bez Mosta neće moći formirati većinu, a kako Božo Petrov i društvo također na sva usta hvale rad vlade, i Plenković im se pragmatično pridružio, poručujući im istovremeno da nakon izbora mogu nastaviti suradnju. Plenković se zbog buduće suradnje s Mostom nije distancirao ni od HDZ-ovih ministara koji su izazivali najviše negativnih reakcija i kritika, iako je, dodaje Šalaj, diskretno poručio da na barem dio njih ne računa u budućoj vladi.
No i prije nego što je počeo reformirati HDZ, Andrej Plenković sklopio je brojne unutarstranačke kompromise, a u kampanji ih nudi i potencijalnim koalicijskim partnerima, Mostu i zastupnicima nacionalnih manjina, pa čak i ako bude izborni pobjednik, puno od toga što je obećao neće moći ostvariti. Dio obećanja već sada je trampio za široku podršku u HDZ-u, a još pregršt će ih morati razmijeniti dođe li u poziciju da kreira parlamentarnu većinu. Veliki HDZ-ov reformator sve se više smanjuje.
hdz.hr/mi-smo/povijest
P.S. "Ribariću" moj, zašto si tako uplašen?
Hrvati su “popušili” liberalnost i progresivnost, odnosno socijaldemokrac iju dojučerašnjih boljševika, ubojica i internacionalni h probisvjeta i bundžija. Kako, odjednom, u par godina, boljševici, ubojice, cinkaroši, lopovi, pljačkaši, velikosrbi, prevaratni i partijska potrčka postaju zagovornici i borci za liberalizaciju društva, ljudska prava, “welfare state”, odnosno socijalnu državu, prava manjina, i t.d? Kako sekretari, komesari, komitetlije, drugovi i drugarice preko noći postaju demokrati i borci za čovjekovu slobodu?
Naš grad ih je pun ovakvih. I još idu u crkvu, mole za Jugu a sutra bi otvorili Goli otok za neistomišljenik e. Eto takvi se "brinu" za interese našeg otoka.
Predsjednik HDZ-a je Zlatko Hasanbegović, ustvrdio je Zoran Milanović gostujući na televiziji N1, dodajući kako će taj član HDZ-a sigurno osvojiti najviše preferencijalni h glasova. I hoće – jer s HDZ-om i njegovim biračima se zapravo ništa istinski nije promijenilo od kada stranku vodi Andrej Plenković.
Andrej Plenković umjeren je i pristojan profesionalac kojem sigurno nije bilo ugodno gledati stranačkog kolegu Miru Kovača kako sa splitske pozornice pokušava animirati mnoštvo u Mr. Bean maniri, dok im iz pozadine Torcida viče da su lopovi jer odbijaju provoditi Zakon o sportu. Ali, s kim si, takav si. Red Mire Kovača, pa red slikanja s Antom Gotovinom.
Ako zanemarimo prigodnu ikonografiju, po čemu je HDZ od kada je s više od 90 tisuća glasova predsjednikom postao Andrej Plenković različit od HDZ-a koji je s više od 90 tisuća glasova dva mjeseca ranije za predsjednika izabrao Tomislava Karamarka?
faktograf.hr/2016/09/09/plenkovic-novo-lice-stari-hdz/
"... održana je konferencija za novinare, na kojoj je Šustar između ostalog najavio mogućnost gradnje dugo najavljivane školske sportske dvorane na površini između sadašnje gradske sportske dvorane i Osnovne škole. Kako kaže, sredstva bi se namaknula iz više različitih izvora, pri čemu bi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta sudjelovalo s oko 4 milijuna kuna, a dvorana bi u tom slučaju mogla biti završena u roku od dvije godine."
otoci.net/index.php/u-politici/5436-sustar-najavljuje-skolsku-sportsku-dvoranu
i.imgur.com/W4MRMkK.jpg
U ostalo se ne razumijem.
Citat: Nepismenost kandidata nije smetnja prosječnom hrvatskom biraču da ga izabere. Ovaj Liječnik Je Izabran Za Zastupnika Iako Je Očigledno Da Je Nepismen.
hr.n1info.com/a148767/Vijesti/Predsjednica-fotografirala-listic.html
izbori.hr/.../...
Kamere su ulovile predsjenicu Kitarović kako fotografira nacrtani penis na glasačkom listiću
Kamere N1 televizije uhvatile su predsjednicu u nezgodnom trenutku dok je crtala penis na glasačkom listiću. Još uvijek nije poznato ispod koje liste je penis bio nacrtan niti je li mu predsjednica dala i svoj preferencijalni glas, no očekuje se svakog trena kako će fotografija biti objavljena na službenoj Facebook stranici.
- Ne bih komentirao taj penis, ali uvjeravam vas da su naši stručnjaci sposobni preuzeti odgovornost za svaki penis u ovoj dražavi - komentirao je Plenković.
Biviš premijer Milanović također je u prokomentirao sporni penis, no zbog previše neprimjerenih izraza izjavu smo morali u potpunosti cenzurirati.
goo.gl/c5ByRl
Predsjednica s novom frizurom izašla na biralište
Kolinda ima novog frizera, barem ako je suditi po fotografijama s glasanja, i na biračkom mjestu se pojavila s drugačijom frizurom nego što inače nosi. Predsjednica je stigla nasmješena i pozirala fotografima standardno trepćući umjetnim trepavicama.
www.index.hr/.../918745.aspx
»Nema mjesta iznenađenju. Iako su u posljednjih 27 godina pokrali sve što se dalo i gdje god se moglo zbog čega su mnogi od njih završili s optužnicama, iako im je stranka proglašena zločinačkom organizacijom, HDZ je s Crkvom (čitaj: Mostom) ponovno pobjednik izbora. Tu se ne da ništa prigovoriti jer se zaista radi o demokraciji što znači da je velika većina građana očito s tim zadovoljna i da ta većina misli da su kriminal, prevara i nepoštenje vrline koje bi trebale krasiti svakog vođu. Oni, koji nisu izašli na izbore, a svoj su glas mogli dati manjem zlu, pokazali su da se s time prešutno slažu samo što nemaju snage to javno i priznati.
Uvijek kada razgovaram o politici s jednim svojim uvaženim prijateljem rasprostirem mu svoju tezu da smo mi Hrvati postali jedan lopovski i na seoski način, vrlo lukav i snalažljiv narod, te da u sebi nosimo mutirani gen nastao zbog specifičnih uvjeta u kojima smo kao pleme još od stoljeća sedmog odrastali. Ja sam ga nazvao – krimogen. Za nas su krađa, lopovluk i nepoštenje, od nečeg nečasnog i zlog, mutirali u dobre i korisne vrline bez kojih danas jednostavno ne bismo mogli živjeti, odnosno, ako se u početku radilo o načinu preživljavanja, jer trebalo se snaći pored svih onih velikih naroda koji su nas gazili i pokoravali. Danas, to se pretvorilo u sport i natjecanje gdje je onaj koji ukrade i prevari više cijenjena, poštovana i u društvu uglednija osoba.
Zato, nisam posebno iznenađen, ni prošlim, ni sadašnjim, a bojim se ni nekim skorijim budućim izborima. Htjeli smo demokraciju i imamo je, ako ništa drugo – pokazala nam je tko smo i što smo.«
radiogornjigrad.wordpress.com/ .../...
Naime, kako piše ŠibenikIN, HDZ-ovci su na biralište dovozili štićenike Doma za psihički bolesne odrasle osobe Mihek u Ražinama i kazali da u tome ne vide nikakav problem jer su istu stvar radili i na prošlim izborima.
"Na poziv stranačkih kolega i prijatelja, za svaki izbor prevozim ljude na biračko mjesto. To su slabo pokretni ljudi. Vozilo je neobilježeno, a nikada s njima ne idem na biračko mjesto. Očito da članica izbornog povjerenstva slabije poznaje pravila i ako itko smatra da nešto nije po propisima neka se žali Izbornom povjerenstvu", kazao je za ŠibenikIN Paško Rakić, tajnik gradskog odbora HDZ-a.
HDZ-ov gradski vijećnik Tomislav Lucić ustvrdio je da stranačka mladež HDZ-a svake izbore organizira prijevoz za osobe koje su nepokretne, a koje nemaju nekoga u svojim obiteljima da ih vozi na birališta. "Nas angažiraju članovi obitelji tih osoba. Na biračko mjesto ne idemo. Ja sam cijelo vrijeme sjedio u kombiju i nitko im ništa nije sugerirao niti govorio uopće išta o današnjim izborima", tvrdi on.
No, dovedene osobe po dolasku na svoje glasačko mjesto, pitale su gdje je lista pod brojem devet za koju su, kaže ona, dobili nalog da glasaju, rekla je SDP-ova članica izbornog povjerenstva.
www.index.hr/.../918901.aspx
Mislim da u ovom sazivu Sabora ima nekoliko pacijenata sa F dijagnozom, ne samo u državotvornoj stranci.
Nije problem dobiti nešto glasova u svom dvorištu, puno je veći problem kada dobiješ ispodprosječan broj glasova na vlastitoj listi na nivou izborne jedinice. Klimanu nije smetalo što je kao zadnji na HDZovoj listi, sa 11,56% ipak uletio u Sabor, a time vjerovatno i produžio ministarski status.
Sve je počelo, kako kaže Duka, kada ga je u publici prepoznala starija gospođa i upitala ga što on radi na skupu HDZ-a.
„Došao sam na Cvjetni trg kao izvjestitelj Novog lista, a nakon uvodnog obraćanja te gospođe, svako malo prilazile bi mi nepoznate osobe i govorile mi razne stvari, sprječavajući me da obavljam posao zbog kojeg sam došao“, objašnjava nam Duka, otkrivajući kako su mu HDZ-ovi simpatizeri govorili da je neprijatelj Hrvatske, da je špijun koji radi protiv ove zemlje, da mu nije ovo SDP i neka ide s Cvjetnog. U jednom trenutku je, kaže, petnaestak osoba iza njegovih leđa počelo prozivati njegovo ime i prezime, a pri tome su neko vrijeme brojni ljudi prilazili vrlo blizu snimajući ga mobitelima i govoreći mu koješta. U svemu je sudjelovalo više desetaka osoba ...
lupiga.com/vijesti/vjerodostojni-simpatizeri-zdenko-duka-o-napadu-na-skupu-hdz-a