Javno izlaganje VII. Izmjena i dopuna PPUG, u sklopu zakonom propisane javne rasprave, pokazalo je otkud taj nered u prostoru na području Grada Malog Lošinja. Problem su loši, protivrječni, neprecizni i nepromišljeni prostorni planovi, ali problem je i županijska ispostava Upravnog odjela za graditeljstvo čije su voditeljice sudjelovale u javnoj raspravi i još jednom pokazale da nisu sposobne na pravilan način shvaćati zakone ni provoditi prostorne planove. Sudarom ta dva negativna faktora imamo kaos u prostoru, više kreveta nego maslina na poljoprivrednom zemljištu, bespravnu gradnju na svakom koraku i kaos u prostoru ⮞
Besmisleni sastanak u hotelu Bellevue ipak nije bio besmislen
Saznali smo i da se lošinjski prostorni planovi ne rade po zakonu nego prema raznim tumačenjima zakona i iznuđenim mišljenima, prema željama i potrebama najvećeg otočnog poslodavca ali i u skladu sa stavovima malološinjskog ogranka Akcije mladih i ispostave spomenutog županijskog ureda. Sve to je vidljivo u predloženim planskim rješenjima koja se odnose na smještaj sezonskih radnika i postupanje s ruševinama. U kontekstu podržavanja sumanutih planskih rješenja za smještaj sezonskih radnika vjerojatno treba sagledavati smislenost i svrhu sastanka većinskog dijela gradskih vijećnika – bez HDZ-a – u hotelu Bellevue s naručiteljem ovih izmjena plana.
Nakon šest godina pred javnosti se pojavio prijedlog plana koji nije trebao ugledati svjetlo dana. Umjesto da se plan bavi stambenim potrebama građana Lošinja plan se bavi smještajem stranih (sezonskih) radnika, a prema narudžbi najvećeg otočnog poslodavca – Jadranke d.d. Ono što je Jadranka zaželjela to im ovaj plan isporučuje. A želja je omogućiti građenje smještaja za sezonske radnike doslovno svugdje. Ovaj prijedlog plana bi omogućio gradnju objekata za smještaj sezonaca u izdvojenim građevinskim područjima, u turističkim zonama, u poslovnim zonama kao i na područjima društvene namjene. Prilično tupava ideja neinventivnog naručitelja Plana da sezonske radnike smjesti u turističkim zonama elitnog turizma nije najveći problem ovog prijedloga plana. Veći problem je što su ta rješenja protivna Zakonu o prostornom uređenju. U Zakonu postoji jasna odredba, citiram ju „Izdvojeno građevinsko područje izvan naselja je područje određeno prostornim planom kao prostorna cjelina izvan građevinskog područja naselja planirana za sve namjene, osim za stambenu". Dakle prema Zakonu je jasno da na području npr. Sunčane uvale nije moguće graditi smještajne kapacitete za sezonske radnike. Da bi se „zamutilo" ovu jasnu zakonsku odredbu u plan se uvodi novi pojam „građevina/prostor za boravak zaposlenika". Ta bi definicija trebala sakriti činjenicu da i sezonski radnici stanuju. Do ove umotvorine PPUG je prepoznavao građevine gospodarske namjene, građevine stambene namjene, građevine stambeno-poslovne namjene i građevine ugostiteljsko-turističke namjene. Sad se kreira novi pojam građevina/prostora za boravak zaposlenika da se sezonci ne bi morali svrstavati u jednu od postojećih definicija. Ubacivanje prostora kao alternative ili surogata građevini u definiciju novog pojma ovaj plan teoretski omogućava boravak sezonskih radnika u šatoru ili baraci na prostoru pored hotela – omogućava da sezonski radnici stanuju u barakama gdje god to poslodavac poželi. A ovom poslodavcu svašta pada na pamet.
Sezonski radnici ne stanuju oni navodno samo borave
Ono što se ovom definicijom i planom želi zamagliti jest činjenica da sezonski radnici negdje stanuju. To što nova definicija sadrži riječ boravak umjesto stanovanja ne mijenja činjenicu da se radi o stanovanju i to privremenom stanovanju. Pravilnik prema kojemu se treba izrađivati ovaj plan (Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova NN br. 106/98, 39/04, 45/04, 163/04, 9/11), predviđa postojanje zona privremenog stanovanja i ona se označava kao M3. Istina je da se oznaka M3 rijetko koristi, uglavnom se koriste oznake M1 i M2. Umjesto ludovanja sa smještajem sezonskih radnika po izdvojenim turističkim, poslovnim zonama i zonama društvene namjene planom se trebalo odrediti zonu privremenog stanovanja unutar područja naselja koji je određen za stambenu namjenu. I to je jedini zakoniti način rješavanja problema smještaja sezonskih radnika ili eufemistički osoblja/zaposlenika kako ih ovaj plan definira. To bi bio zakonit način ali je prethodno pitanje da li je uopće smještaj sezonskih radnika prioritetni društveni problem na otoku. O tome odluku treba donijeti Gradsko vijeće ali na prvi pogled to nije problem ovog Grada nego najvećeg otočnog poslodavca. Prilično je apsurdno da taj isti, najveći poslodavac, zapošljava sve manje Lošinjana, a sve više stranih radnika. Što više Lošinjana odlazi svojom voljom ili dobiva otkaz to više raste potreba za smještajem sezonskih radnika. Već iz tog razloga smještaj stranih radnika ne bi trebao biti prioritet Grada Malog Lošinja. Umjesto toga plan bi se trebao baviti priuštivim stanovanjem. Tako se kao lokalna zajednica nalazimo prilično šizofrenoj situaciji – da se rješava problem društveno neodgovornog investitora i to na nezakonit način uz istovremeno zatvaranje očiju na problem predugih gradskih lista za stanovanje. Umjesto da se ovaj plan bavi smještajem Lošinjana on se bavi smještajem sezonskih radnika najvećeg otočnog poslodavca koji postupa stihijski, koji se ne razvija i koji svojim pogrešnim poslovnim odlukama postaje generator negativnih društvenih trendova.
Pišem jedan pamtim dva
Ovo i ovako predloženo rješavanje smještaja sezonaca predstavlja i desant na zdravu pamet. U prilog tome govori i odredba da se smještajni kapaciteti za sezonce ne računaju u ukupni kapacitet turističke zone, a u poslovnim zonama i zonama društvene namjene se taj kapacitet uopće ne određuje odnosno ne ograničava. Pa se tako samo u Sunčanoj uvali prijedlogom plana omogućava gradnja 500 kreveta za smještaj sezonaca pa bi ukupni kapacitet te izdvojene turističke zone bio 3.000 kreveta iako je istim planom kapacitet ograničen na 2.500 kreveta. Izmjenom plana se predviđa kršenje plana, ali po odredbama samog planu. Računanje kapaciteta se izvodi prema principu pišem 2.500 pamtim 500. Moguće samo u gradu Malom Lošinju. Ono što se u ovom prijedlogu plana ne vidi jasno činjenica je da se predloženim odredbama omogućava gradnja građevina za smještaj sezonaca unutar naselja i na površinama društvene namjene, u izdvojenim građevinskim područjima turističke i poslovne namjene. Samo unutar izdvojenih turističkih zona plan omogućava gradnju 1.100 kreveta s tim da nije limitirana gradnja unutar poslovnih zona i zona društvene namjene. Dakle, planom se teoretski omogućava gradnja više tisuća kreveta za smještaj sezonskih radnike gdje god Jadranka to zaželi iako je to očigledno nezakonito.
Prije će na vrbi rodit grožđe nego li će OPG dobit građevinsku dozvolu
Jedan od bitnih ciljeva izmjena plana je reguliranje uvjeta za izgradnju građevina u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti odnosno građenju u prostoru ograničenja izvan građevinskog područja. Predloženim izmjenama se predlažu kontradiktorne odredbe pa je tako po odredbi čl. 147. na prostoru od najmanje 3 ha moguće graditi građevinu maksimalne veličine do 600 m2, a novim čl. 152 na prostoru od najmanje 3 ha moguće je graditi građevinu do 400 m2. Rasprava o ovoj temi je pokazala da ispostava županijskog ureda, bivša i sadašnja voditeljica, pogrešno tumače i primjenjuje propise i plan u slučajevima kad stranke žele graditi građevine u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Tako niti jedan vlasnik OPG koji ima stvarnu potrebu za građenjem takvog objekta kako bi razvio svoju djelatnost godinama nije dobio dozvolu koju bi po Zakonu i važećem prostorom planu morao dobiti. A ne može dobiti dozvolu jer lošinjska ispostava županijskog upravnog odjela ne zna ili namjerno ne želi primjenjivati ni zakon ni važeći prostorni plan. Čak su i ove izmjene plana potaknute na zahtjev Ispostave Mali Lošinj koja traži da se u prostornom planu odrede zone unutar kojih se mogu planirati pojedinačni objekti iako ne postoji za time ni zakonska potreba ni zakonska mogućnost. Naime Zakon i Pravilnik su odredili sadržaj prostornih planova pa je tako propisan i grafički sadržaj planova. U propisanim odredbama i grafičkim prikazima - kartama su prikazana područja ograničenja odnosno ZOP-a, kao i granice izvan građevinskog područja. Dakle ono na čemu inzistira lošinjska ispostava, da se prikažu područja (zone) na kojima se mogu davati dozvole za gradnju u prostoru ograničenja izvan građevinskih područja već su prikazani na kartama. Iako je prilično jasna i jednostavna zakonska odredba čl. 48. Zakona o prostornom uređenju iako su u grafičkom dijelu planova jasno prikazane granice ZOP-a i granice izvangrađevinskog područja Ispostava i dalje inzistira na besmislenom uvjetu planskog određivanja zona u kojima se mogu graditi građevine u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Problem ovog plana u dijelu koji govori o gradnji na zaštićenom području je što sadrži protuzakonite odredbe. Iako je sasvim jasno da je unutar zaštićenog i izvan građevinskog područja moguće graditi samo na području od najmanje 3 ha planom se predviđa gradnja i na površinama od 10.000 m2, 5.000 i 1.000 m2. Jasno je da su takve odredbe protuzakonite ali i da garantiraju daljnju devastaciju prostora. Ne postoje nikakve zakonske ni planske prepreke radi kojih županijski upravni odjel, Ispostava Mali Lošinj, da bi i bez ovih izmjena plana, ne bi mogao izdavati građevinske dozvole za građenje građevina u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti u prostoru ograničenja izvan građevinskog područja na površini od 3 ha ili većoj. A površine – zone na kojima se može graditi koje traži Ispostava već su prikazane u grafičkim prikazima.
Ispostava koja mrzi ruševine
Treći ključan problem ovog plana jest odnos prema ruševinama. I taj odnos pokazuje licemjerstvo lošinjske zajednice kao političkog i društvenog entiteta. Dok se otok guši u bespravnoj gradnji dok na poljoprivrednim zemljištima niču nelegalna naselja i dok ovaj prijedlog plana omogućava gradnju građevina za smještaj sezonaca baš svugdje – isti prijedlog jako otežava rekonstrukciju ruševina i zabranjuje njihovu prenamjenu. Tako se recimo Akcija mladih preko svog predstavnika u Odboru za prostorno uređenje koji je i zaposlenik Ispostave županijskog upravnog odjela, koji provodi prostorne planove, digla na zadnje noge kako bi se onemogućila promjena namjene ruševina. Tako je Akcija mladih putem svog člana odbora u nastojanju da onemogući plansku mogućnost prenamjene ruševina u stambenu namjenu uputila Ministarstvu prigovor zbog takve planske mogućnosti. Navodno je Ministarstvo odgovorilo i dalo mišljenje u smislu da nije moguće prenamijeniti ruševinu u građevinu stambene namjene. I nekom mudracu u Ministarstvu koji je moguće zaista dao takvo mišljenje i onome koji je prizivao takvo mišljenje kao i izrađivačima plana koji prema takvom mišljenju izrađuju plan su promakle notorne pravne činjenice. Kao prvo, spomenuti pravni voluntaristi ignoriraju ustavom jamčenu lokalnu samoupravu i Ustavom RH danu joj nadležnost za prostornim i urbanističkim planiranjem. Ta nadležnost, logično, je utvrđena i u organskom Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi. Svoje ustavne i zakonske samoupravne ovlasti za prostornim i urbanističkim planiranjem lokalna samouprava ostvaruje kroz donošenje prostornih planova u postupku koji je određen Zakonom o prostornom uređenju. A Zakon jasno utvrđuje da se prostornim planom grada, upravo ovim o kojem govorimo, propisuju uvjeti provedbe svih zahvata u prostoru izvan građevinskog područja, osim zahvata državnog i županijskog značaja. Jasno je da ruševine izvan građevinskog područja nisu od županijskog ni državnog interesa pa jedino lokalna samouprava putem ovog prostornog plana ima pravo i može propisivati uvjete provedbe zahvata u prostoru kakve želi. Tako može omogućiti i prenamjenu ruševine u građevinu stambene namjene. Pojednostavljeno, ne postoji nitko u ovoj državi tko bi mogao zabraniti da bi Grad Mali Lošinj u svom prostornom planu omogućio prenamjenu ruševina u stambenu namjenu. Ne može to ni premijer Vlade RH Andrej Plenković, niti ministar Bačić, a pogotovo ne nekakav službenik u Ministarstvu –ali ni Akcija mladih ni lošinjska Ispostava županijskog upravnog odjela. Volja lokalne samouprave u upravljanju prostorno očituje u planu kojeg će usvojiti odlukom Gradskog vijeća. Iznad te volje i odluke Gradskog vijeća o prenamjeni ruševina ne postoji nikakva viša sila kako se to na javnom izlaganju predstavilo.
Vjerovati svojim očima ili Ispostavi
Također problem za građane je apriorni stav Ispostave da ruševine nisu postojeći objekti. I pored toga što postoje u prostoru, što se vide, što ih se može opipati, ući u njih, prema stavu Ispostave ruševine nisu postojeći objekti. Da ruševine stvarno postoje i pored činjenice da su vidljive u prostoru treba dokazivati u upravnom postupku. Dokazivanje da se stvarno radi o postojećim objektima se provodi u postupku izdavanje dozvole za rekonstrukciju ruševine kod istog ureda koji ima stav da ruševine nisu postojeći objekti. Zbog toga je nužno planom jasno i precizno definirati pojam ruševine postojeće građevine kojim će se izbjeći prostor za slobodnim tumačenjem Ispostave što jest, a što nije postojeći objekt. Svaki građanin Lošinja koji je pokušao ishoditi dozvolu za rekonstrukciju ruševine razumije ovu potrebu za oduzimanjem diskrecijskog prava Ispostavi. Naravno osim par izuzetka koji su u milosti Ispostave i koji su uspjeli recimo ruševine (pa i štale) izvan građevinskog područja bez problema rekonstruirati u kuće. Nekritičko podržavanje gradnje kapaciteta za sezonske radnike i žestoko opiranje mogućnosti da se rekonstruiraju i prenamjenjuju ruševine, kojih je ograničen broj, i toleriranje bespravne gradnje pokazuje pogrešne prioritete politike i nerazumijevanje potreba građana ali pokazuje teško shvatljivu nebrigu za prostor na kojem počiva turizam. Bespravnom gradnjom i pravljenjem kaosa u prostoru pilimo granu na kojoj sjedimo.
Naravno, postoji još mnogo problema u ovom lošem, štetnom, nezakonitom i nerazboritom prijedlogu prostornog plana. Tako postoji problem u definicijama pojmova kojima se daje prostor za različito tumačenje koje pod svaku cijenu treba izbjeći kako stranke ne bi bile izložene torturi u postupku ishođenja akata za gradnju. Postoji i problem neusklađenosti ovog prijedloga s odlukom o izradi. Tako se odlukom o izradi kao cilj navodi transformacija karata u novi koordinatni sustav, a u prijedlogu plana karte možda jesu transformirane ali su i mijenjane te su dodane još tri nove karte. Također je odlukom o izradi predviđena izrada krajobrazne studije koja ili nije izrađena ili nije objavljena u javnoj raspravi. Sve u svemu radi se o planu kojeg je nužno bitno promijeniti i uskladiti sa zakonom. Za to je upravo prilika ova javna rasprava.
Ne pada snijeg ...
Ovo javno izlaganje je predstavljalo svojevrsno javno razotkrivanje koje je pokazalo zašto Grad Mali Lošinj više nije prosperitetan ni poželjan za život. Zašto pored bogomdane prirode, pogodne klime i velikih turističkih potencijala grad gubi stanovništvo uz smanjenje društvenog standarda (obrazovnog, zdravstvenog) te pad opće razina kvalitete rada i života. Uzroci svega toga su vidljivi i na ovom javnom izlaganju i u ovom postupku VII. Izmjena prostornog plana. Sama činjenica da u je u 11 godina, od 2008.-2019. postojala potreba da se strateški plan mijenja sedam puta govori da ne postoji strategija niti strateško promišljanje niti interes da se barem pogleda u budućnosti. Prostorni plan grada jest strateški plan koji se donosi za period od deset i više godina. U Malom Lošinju se taj plan mijenja svake dvije godine. Stoga je jasno da se zapravo ne radi o strateškom planiranju nego o stihijskom rješavanju trenutnih potreba ili pojedinačnih interesa. Nedostatak mogućnosti strateškog planiranja pokazuje slabost politike koju vodi ovaj Grad.
Planovima se ispunjavanju pojedinačni, a ne javni ili društveni interesi, pa se i ovaj plan donosi da bi najveći otočni poslodavac riješio svoj problem smještaja sezonskih radnika, a ne zato da bi se riješio problem stanovanja za građane Lošinja. Planovi se ne donose u skladu s jasnim zakonskim odredbama nego prema nejasnim mišljenjima kojim se netko bori za neke nejasne ciljeva. Iako su ciljevi nejasni jasne su štetne posljedice. Tako se s dva mišljenja u ovim VII. Izmjenama i dopunama PPUG želi omogućiti nezakonita gradnja tvrtki Jadranka za smještaj sezonaca ali i zabraniti domaćim ljudima da rekonstruiraju svoje ruševine i pretvore ih stambene prostore. Takva se politika zrcali u ovom planu. U planove se dakle ne ugrađuju strateška rješenja nego pojedinačni interesi.
Zaključno se može reći da će ovaj plan poput snijega iz narodne mudrosti da ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag– pokazati tragove naših političara.
Komentari:
Umjesto stanogradnje i integracije imamo getoizaciju. U skladu sa čim?
Mene interesira tko je naručio takav plan?
Dali je to grad ili su ga naručili Rusi i tako su oni vlasnici svih i svega
Kako ne, pa evo grade se stanovi, za buduće stanovnike Lošinja, za koga drugog bi se trwbali graditi, gdje vi vidite 100 lošimjskih mladih obitelji kojima treba stan? Gdje žive sada, ako postoje? A ako ne šostoje, za koga bi se stanovi gradili?!
Dakako, to nije specifikum Lošinja, na primjer:
dnevnik.hr/.../....
Naime, prilikom otvaranja pojedinih kartografskih prikaza za različita naselja (npr. Ilovik i ostala područja), na svim kartama bijelim slovima je ispisan naziv „4.1 Belej“, iako sadržaj karte (lokacija i obuhvat) očito ne odgovara naselju Belej, već drugim područjima.
Ljubazno molim pojašnjenje radi li se o tehničkoj / grafičkoj pogrešci u naslovima karata te hoće li biti objavljen službeni ispravak (errata), kako bi se izbjegla moguća zabuna u tumačenju plana, posebice u upravnim i pravnim postupcima.
Izrađivač plana IGH koji je u cjelosti u Ruskom vlasništvu baš je čudno da pogoduje Jadranci koja je kupljena sto posto Ruskim kapitalom!
Do svidania !
nisu tu ni bili, tad će reći svima"...
...ne znam gdje je sad komentator koji je prije par godina pod nadimkom "Genov" ovdje napisao da nema nikakvog problema ako nestaju Lošinjani, dok god ima dovoljno Pakistanaca i Indjaca. Ili tako nekako. Ne znam o kom se radi, vjerojatno netko tko simpatitizira najvećeg investirora, ili za njega radi. Vjerujem da ta osoba ni u ovom članku ne vidi problem, a možda ga razvoj situacije čak i veseli (ako joj već nije i aktivno pripomogao).