Suprotno Lošinju, »prvom od tisuću otoka«, Grad Vis na otoku Visu ima lokalnu samoupravu koja se aktivno bori za autonomiju svog vodovoda. Tek 22. srpnja ove godine objavila je poziv na izvanrednu tematsku sjednicu Gradskog vijeća o pripajanju vodovoda, a lošinjski vijećnici su sazvani ranije pod izlikom hitnosti donošenja odluke do 10. srpnja 2025. Bila je to neistina jer zakonski rok za pripajanje vodovoda je prošao, a provedbeni rok Nacionalnog plana oporavka je 31. kolovoza 2026. godine.
Opet suprotno Lošinju građanima Visa je omogućeno da na javnoj tribine, ali i pozivom na sjednicu Gradskog vijeća izraze svoja mišljenja, što su oni učinili masovnim protivljenjem pripajanju. No vijećnici Grada Visa odluku protiv pripajanja nisu smatrali nezakonitom, već su predložili izmjenu Zakona o vodnim uslugama kako bi se otocima s vlastitim izvorima vode i javnim isporučiteljima dodao izuzetak kao kriterij za uslužna područja. Ovaj primjer borbe za interese otočana autorica napisaa Silvija Kocijan ističe se kao pozitivan, s obzirom na to da takva izmjena zakona može imati šire pozitivne implikacije ⮞
Borba za autonomiju vodovoda u nekim jedinicama lokalne samouprave i dalje traje. Kako se treba boriti za interes građana pokazuje Grad Vis koji je 22.7.2025. na svojoj web stranici objavio poziv na izvanrednu tematsku sjednicu svog Gradskog vijeća. Poziv na sjednicu poslan je šest dana prije dana održavanja sjednice koja je organizirana kao tematska sjednica o pitanju pripajanja njihovog vodovoda.
Dakle, nema nikakve hitnoće sazivanja kako su građanima obrazložili naši gradski vijećnici da je 10.7.2025. zadnji dan donošenja odluke o pripajanju vodovoda. Ovo je primjer da su nas naši vijećnici u tome debelo prevarili i preveli nas žedne preko vode.
Već sam navodila u svojim FB objavama da je taj datum gradonačelnica izvukla iz rukava želeći se dodvoriti svojim stranačkim šefovima, a da je zakonski rok pripajanja svih vodovoda u RH odavno prošao, i da je provedbeni rok definiran jedino Nacionalnim planom oporavka koji kao krajnji datum navodi 31. kolovoz 2026. godine. Da, dobro ste pročitali, još puna godina dana ostala je Republici Hrvatskoj za povlačenje sredstava iz EU fondova na ime vodne reforme. Ali kako kaže čuvena rečenica da nitko nije prorok u svom selu, naši vijećnici nisu bili spremni saslušati ničije mišljenje.
Ono što je svjetlosnim godinama udaljeno od lošinjskih praksi i pohvalno kod Grada Visa je način na koji je informirao i uključio građane u odlučivanje o ovoj važnoj temi. Održana je javna tribina i građani su imali priliku pitati i izreći mišljenja. Građani su pozvani i na predstojeću sjednicu, kojoj će prisustvovati svi vijećnici Komiže i Visa. Ovo je primjer kako je Gradu Visu važan svaki građanin i kako su oni sazivanjem ove tematske sjednice GV poslušali glas građana koji su mahom svi rekli NE pripajanju. Njihovim vijećnicima nije ni na kraj pameti bilo pozivati se na to da je odluka protiv pripajanja vodovoda nezakonita, jer ona to nije. Zakon o vodnim uslugama upravo propisuje slučajeve u kojima se jedinice lokalne samouprave ne slože sa pripajanjem.
I ne samo to da nisu rekli da je odluka protiv pripajanja nezakonita, oni su na dnevni red GV predložili i Odluku o izmjeni samog Zakona o vodnim uslugama kojom traže da se člankom 104. Zakona propiše izuzetak za njihov slučaj koji smatraju da je legitiman i opravdan,
a to je da se kao kriterij za uspostavu uslužnih područja doda kriterij otoka koji imaju svoje izvore vode i imaju svog javnog isporučitelja. Ovo je zaista primjer borbe za svoje otočane. Naši se vijećnici pred njima mogu zaista posramiti i preuzeti političku odgovornost ukoliko ovaj njihov prijedlog bude prihvaćen. Usvajanjem prijedloga i mi bismo potpali pod taj izuzetak i pitam se što bi se onda dogodilo.
Gradu Visu, osim velike čestitke na ovom prijedlogu, želim da hrabro ustraju u svojoj borbi jer zakonske i ustavne osnove za to itekako imaju, piše Silvija Kocijan.
Purić javlja da osim onih koji su ondje bili po dužnosti, drugih posjetitelja nije bilo. A to pokazuje i fotografija. otoci.net/.../...
Samo jedan kandidat = formalno potvrđivanje, a ne pravi izbor. U demokraciji se bira između više opcija, a ovako više podsjeća na rimske careve poput Nerona, Kaligulu. Narcisoidnost, samodopadnost, autocentričnost ...
Samo jedan kandidat = formalno potvrđivanje, a ...
Komentari:
Međutim, tema koja je sad odabrana za "jahanje" tako je slična i onima prije i ne može se oteti dojmu:
- radi se od muhe slona i predstavlja kao nešto skandalozno;
- preuveličava se utjecaj na građane;
- "naknadna pamet" kad je sve gotovo, a par godina već se zna da će do ovoga biti i šutjelo se;
- može se skupljati poene "da se nešto radi" a opet nije baš opasno za AK.
"Kao ona nešto loše radi, a mi je kao nešto kritiziramo" - takav dojam se stječe.
Je li to slučajno ili namjerno tako na stranici na kojoj nije preko 45 dana uoči izbora bilo moguće naći ni jednog jedinog komentatora koji bi mi se, makar anonimno, pridružio u želji da AK/HDZ ode s vlasti, a te pokušaje nalaženja istomišljenika admin je revno brisao?
Svijet nije crno bijeli, ja komentiram temu članka. A ti?
Inače, tko bi vam objasnio da je i Cres DRUGI OTOK kao i Krk, tako da predložene izmjene i onako ne bi bile promjenjive na Lošinj. Lošinjani piju vodu s drugog otoka i sjedište firme već je na drugom otoku, nikako u rukama Lošinjana. AK se svašta može zamjeriti ali da joj se zamjera postupanje u skladu sa davno donesenim ućzakonom i Uredbom, čiji sadržaj je sve ove godine poznat... sigurno ima još nešto drugo što joj zamjerate, ili je stvarno na otoku s izumirućim stanovništvom u preko 1000 bespravnih građevina (a broj raste dok pišemo jer se time nitko ne bavi) najveći problem koja će adresa pisati na uplatnicama za vodu, istu vodu koju smo i do sada pili?!
i.imgur.com/Y7MY7JL.jpg
Pa naravno da se pojavljuju posljedice – nije se na vrijeme reagiralo na uredbu Vlade i izmjene Zakona o vodama! Ovdje se ne radi o "iznenađenju", već o direktnom rezultatu ignoriranja činjenice da će okrupnjavanje vodouslužnih područja značiti gašenje lokalnih službi i smanjenje dostupnosti građanima. Blagajne u Cresu i Malom Lošinju zatvaraju se, a to je prvi vidljivi udar na stanovnike otoka. Umjesto da se štite interesi lokalne zajednice, prepušteni smo centralizaciji i bankarskim aplikacijama, što mnogima – posebno starijima – uopće nije realna opcija.
otoci.net/.../...
ZaKLJUČAK: Tri put hura za gradske vječnike. Sramota. Sram vas bilo. Korumpirana bagro.
www.morski.hr/.../
Pod izlikom ustavne obveze zaštite javnog zdravlja i okoliša iz članka 70. Ustava, država je provedbom Uredbe o uslužnim područjima narušila ustavno pravo na lokalnu samoupravu iz članka 128. i počinila povredu načela ograničene državne vlasti zajamčenog člankom 4. Ustava.
Već smo svi zaboravili na vrijeme pandemije koronavirusa i 2020. godinu, ali unatoč ljudskom zaboravu bili smo svjedoci toga da je pandemija uzrokovala najveću gospodarsku krizu još od Drugog svjetskog rata. Hrvatska je također zabilježila snažan pad BDP-a, pa je poradi toga Vlada usvojila čitav niza mjera radi očuvanja radnih mjesta, likvidnosti poduzeća i makroekonomske stabilnosti. Tako je kao reakcija na posljedice koje je uzrokovala pandemija koronavirusa, u svibnju 2020. Europska komisija predložila plan oporavka za Europu kojim je državama članicama omogućeno korištenje 1.824 milijarde eura za oporavak i jačanje otpornosti europskog gospodarstva.
Hrvatskoj su u tom okviru dana raspoloživa bespovratna sredstva u okvirnom iznosu 6,3 milijardi eura, ili 47,5 milijardi kuna, i zajmovi u okvirnom iznosu 3,6 milijardi eura, ili 27,1 milijardi kuna što ju stavlja na vrh država članica EU po omjeru raspoloživih sredstava i BDP-a, a preduvjet za korištenje tih sredstava bila je izrada Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026. (NPOO) koji obuhvaća reforme i investicije koje se imaju provesti najkasnije do 31. kolovoza 2026. i tu dolazimo do krajnjeg roka za povlačenje tih sredstava koji je zadala Europska Komisija.
Jedna od reforma odnosila se i na vodnokomunalni sektor, kao i zakonodavstvo koje je doneseno na tom području. Donesen je zakon kao i uredbe za provedbu tog zakona. Zakon o vodnim uslugama predstavlja prvi korak u provedbi cjelovite reforme vodnokomunalnog sektora u Hrvatskoj i njime su stvorene pravne pretpostavke za integriranje ključnih nositelja razvoja vodnih usluga. Sljedeći korak za RH bilo je donošenje Uredbi, kojom su uspostavljena uslužna područja, koja su zadana NPOO-om u kojem je navedeno da se planira uspostaviti oko 40 uslužnih područja, dakle broj isporučitelja se sa 200 prema NPOO-u treba smanjiti na oko 40. Vidimo da NPOO ne definira decidiran broj vodnih isporučitelja, već okvirno propisuje njih oko 40. I to je veoma važno napomenuti, kao argument koji će koristiti jedinicama lokalne samouprave kao i javnim isporučiteljima koji nisu bili spremni dati svoju suglasnost na odluke o pripajanju, koje su sukladno Zakonu o vodnim uslugama dužni provoditi.
Naime, Uredbom su uspostavljena vodna područja kao geografske cjeline na kojima se postojeći javni isporučitelji vodnih usluga, kojima kao vlasnici upravljaju jedinice lokalne samouprave koje se nalaze na tom području, pripajaju novoosnovanim društvima kapitala ustrojenim da bi pružali zajedničku uslugu isporuke vode na konkretnom vodnom području.
Provođenjem zamišljene reforme u kojoj je sam ZoVU propisao legitimne ciljeve koji se moraju zadovoljiti, i to su prvenstveno unapređenje kvalitete vode smanjivanjem zagađenja te osiguranje njene priuštive cijene. Međutim taj legitiman cilj narušen je mjerom obaveznog pripajanja postojećih isporučitelja vodnih usluga i on predstavlja opasno ograničenje Ustavom zajamčenog prava građana na lokalnu samoupravu iz stavka 1. članka 128.a Ustava. Legitimni ciljevi koje propisuje ZoVU, kao i sposobnost korištenja sredstava iz EU fondova ne mogu opravdati ograničenje ustavnog jamstva demokratski legitimirane lokalne samouprave građana. Pojednostavljen o ni ZoVU ni NPOO ne mogu biti niti iznad niti izvan Ustava RH. Povlačenje bespovratnih EU sredstava ne može niti smije biti na račun ustavnog prava građana na lokalnu samoupravu.
Činjenica da je Uredba iz 2021. godine ukinuta, i da je 2023. godine naknadno donesena nova Uredba kojom je povećan broj uslužnih područja za 5, pokazuje da su se ta vodna područja mogu samovoljno i arbitrarno krojiti na osnovi političkog oportuniteta povezanog s podudarnosti lokalne u državne vlasti. Ustavna obveza zaštite javnog zdravlja i okoliša iz članka 70. Ustava ovdje nije uzeta kao kriterij definiranja uslužnih područja. I upravo takav oblik političke samovolje predstavlja povredu temeljnih prava iz članka 70. Ustava, narušava ustavno jamstvo demokratski utemeljenog prava na lokalnu samoupravu iz članka 128. te ujedno predstavlja povredu načela ograničene državne vlasti zajamčenog člankom 4. Ustava.
Državna je vlast u Republici Hrvatskoj ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Što bi to značilo? Značilo bi da bi lokalna samouprava, koja je rezultat diobe vlasti po teritorijalnom načelu, trebala bi biti korektiv središnjoj vlasti. Pravo na lokalnu samoupravu građanima je zajamčeno čl. 128. Ustava, i to pravo građani ostvaruju preko lokalnih i područnih (regionalnih) predstavničkih tijela, a što znači da je jedinicama lokalne samouprave osigurana aktivna legitimacija (locus standi) pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, radi zaštite tog prava.
Provedba vodne reforme je u RH pri kraju, i ostalo je još svega nekoliko jedinica lokalne samouprave koje se nisu složile sa nametnutim pripajanjem prema Uredbi, i za koje se duboko nadam da će svoja ustavna prava spremno braniti pred Ustavnim sudom. Također uzimajući sve ovo navedeno u obzir, velika je izvjesnost da u tome i uspiju, jer i unatoč tome što je ZoVU propisao izdavanje privremene mjere u slučaju ovakvog „neposluha“, jasno je da trgovački sudovi neće biti toliko „poslušni“ u provođenju te privremene mjere u sudskom registru.
Živim u gradu Mali Lošinj čije je GV nažalost dalo svoju suglasnost na nametnuto pripajanje i time se unaprijed odreklo borbe protiv samovolje države. Tim postupkom je i naše predstavničko tijelo nama stanovnicima ograničilo naše ustavno pravo na lokalnu samoupravu iz članka 128. Ustava, te počinilo povredu načela ograničene državne vlasti zajamčenog člankom 4. Ustava. Kako se radi o ozbiljnim ustavnim ograničenjima, kao građanka Lošinja, još uvijek osjećam obvezu javno komunicirati o ovom problemu, unatoč tome što pravnog lijeka za naš grad više nažalost nema. Javnom komunikacijom ovog ozbiljnog problema nastojat ću potaknuti svijest građana o političkoj odgovornosti sadašnjeg predstavničkog tijela koje ovo pitanje nije na adekvatan način iskomuniciralo sa svojim građanima.
Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi se gradonačelnici borili da je u pitanju kakvom EU direktivom nametnuta obveza o pripajanju jedinica lokalnih samouprava, a ne samo vodovoda. Tada bi zasigurno poduzeli sve što bi mogli i alarmirali bi svo građanstvo pozvavši ih na referendum i druge oblike otpora. Ovako je većina gradonačelnika u ulozi predsjednika skupština vodovoda, uz čast iznimkama, učinila minimum koji se od njih očekivao i taj minimum obrazložio na način da su oni to po zakonu dužni.
Ovaj tekst potvrđuje da ZoVU kao i Uredba o vodnim područjima omogućuje odstupanja, ali da se za njih nije nitko gorljivo borio. Možda u tome ipak uspiju preostale jedinice lokalne samouprave koje još nisu dale svoju suglasnost na pripajanje.
Peticija glasi: Mi, niže potpisani građani, izražavamo snažnu podršku stanovnicima otoka Visa i njihovom zahtjevu za proglašenjem samostalnog vodouslužnog područja otoka Visa. Otok Vis je najudaljeniji hrvatski pučinski otok, UNESCO Global Geopark i strateški „Ključ Jadrana“. Oduvijek se oslanjao na vlastite izvore vode te nikada nije bio povezan s kopnom ili drugim otocima. Upravo zbog toga Vis predstavlja samoodrživu, jedinstvenu i funkcionalnu cjelinu, što ga izdvaja među hrvatskim otocima. Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Vis se pripaja Vodovodu Brač d.o.o., čime bi otok Vis dobio tek 0,14 % udjela u odlučivanju o vlastitoj vodi. Time bi sudbina viškog vodovoda, ali i sigurnost stanovnika i gospodarstva, bila prepuštena tuđim prioritetima. To smatramo neprihvatljivim.
Zahtjev otoka Visa utemeljen je na: Zakonu o vodnim uslugama (čl. 104.) koji već predviđa iznimke, Zakonu o otocima, kojim je država obvezna štititi posebnosti i osigurati održivu infrastrukturu, europskom zakonodavstvu, koje priznaje posebnost malih i izoliranih zajednica.Ovo nije pitanje statistike ni birokratskih kriterija, već pitanje opstanka, samoodrživosti i ravnopravnog razvoja. Voda za Vis nije samo resurs, već pitanje života i slobode odlučivanja o vlastitoj budućnosti. Stoga tražimo da Vlada Republike Hrvatske: Izmijeni Zakon o vodnim uslugama i Uredbu o uslužnim područjima, Proglasi otok Vis samostalnim vodouslužnim područjem.
Europa priznaje posebnost otoka – hoće li Hrvatska učiniti isto za Vis?
Stipe Vojković, direktor Vodovoda i odvodnje otoka Visa d.o.o.
Poveznica za potpisivanje peticije:
www.peticijeonline.com/.../