Razgovor s Andrejom Gregorinom aktivistkinjom s Lošinja o njenom javnom djelovanju tijekom kojeg je bila izložena prijetnjama i napadima, te o strahu, nelagodi i čuđenju dijela mještana zbog pokušaja da se nešto promijeni objavljen u jučerašnjem Novom listu.
Andreja Gregorina, profesorica filozofije, iz Zagreba, protekle tri godine na Lošinju je aktivna u civilnom sektoru. Predsjednica je cresko-lošinjskog ogranka Eko Kvarnera, njen rad je najprepoznatljiviji u aktivizmu vezanom uz ekologiju, a bavi se još i pitanjima prava životinja, rodne ravnopravnosti i sekularizma. Njen angažman prate problemi, koji prelaze granice s kojima se susreće većina aktivista. Naime, u više je navrata imala fizičke prijetnje i napade na imovinu. No, ovi joj napadi nisu uzeli dah ni uskratili za njene tri moći, na koje računa i u svojem budućem aktivizmu: moć da misli, moć da djeluje i moć da na nasilje ne odgovara nasiljem.
"Opasni" ekolozi
- Pisanje inspekcijama i općinskim strukturama, kontaktiranje medija i mjesnih odbora, organiziranje tribina i pisanje primjedba na prostorne planove, ali i neprekidna javna izloženost i sustavno zastrašivanje, postali su dio moje svakodnevice. Želja da argumentirano djelujem u korist lokalne zajednice vratilo se kao eskalirajuće nasilje podržavano od strane sustava i te iste okoline.
Pet godina javno djelujete. Kako je sve počelo?
- Na samom početku, kada sam pitanja postavljala samo kao zainteresirana građanka, susretala sam se s omalovažavanjem od strane političkih struktura i nadležnih službi. Lokalna građevinska inspektorica napisala je rješenje o rušenju bespravne gradnje tek nakon supervizije više inspekcije iz Zagreba, a nositelji lokalne vlasti hladnokrvno objašnjavali da ne mogu djelovati u skladu sa zakonom jer bi to moglo ugroziti njihovu poziciju. Mještani su, osim rijetkih izuzetaka, pokazivali otvoreni strah i nelagodu. Međutim, ono što im je svima bilo zajedničko, a što sam smatrala poražavajućim, njihovo je iskreno čuđenje mojem pokušaju da nešto promijenim. Dominantan sustav vrijednosti jednostavno nije ugođen da detektira ideju rada na općem dobru, volontarizma, angažiranog građanstva, solidarnosti. Još i danas kada reagiram na neku pojavu u društvu prvi komentari, među ostalim i na forumima, bave se ili mojom osobom ili nagađanjima za koga ili protiv koga radim.
Postoje li razlike u reakcijama kada je u pitanju aktivizam, odnosno kako prolazi ekološki angažman u odnosu na pitanja prava životinja, rodne ravnopravnosti i sekularizma?
- Sudjelovala sam na različitim skupovima i uličnim akcijama na kojima sam otvoreno iskazivala svoje neslaganje s diskriminacijom po različitim osnovama, ponekad sam zbog toga bila izložena neugodnim reakcijama neistomišljenika, međutim, do ugrožavanja mojeg fizičkog integriteta i imovine dolazi tek u trenutku kada u opasnost dolaze privatni interesi investitora.
Baveći se zaštitom okoliša često se nalazite u situaciji da razotkrijete kriminalne aktivnosti kao što su manipulacije prostornim planovima, bespravne gradnje, ilegalni rudarski radovi, zataškavanje industrijskog zagađenja i slično. Prijetnje su zapravo reakcija na ugrožene protuzakonite interese određenih krugova i pojedinaca. Drugi val privatizacije, da upotrijebim već uhodati eufemizam za pljačku, sada se usmjerio na prostor kao oganičeni resurs. Krupnom kapitalu posebno je interesantna obala što je ekološke aktiviste još više izložilo opasnosti.
Mislite ako morate
Kome se kao aktivistica u takvim slučajevima obraćate za pomoć?
- Slučaj najprije prijavim policiji, a potom, zbog česte neučinkovitosti te iste policije, o svemu obavještavam udruge za zaštitu ljudskih prava koje od policije traže očitovanje o poduzetim radnjama, a prema potrebi i superviziju njihovog rada. U mojem slučaju radi se o sedam prijava i sedam nepoznatih počinitelja. O svemu se obavještavaju i nadležna vladina tijela. Nakon toga slijedi kontaktiranje ostalih udruga zbog konceptualizacije zajedničkog javnog djelovanja, kao što je priopćenje prema tridesetak ekoloških i ljudskopravaških udruga o nasilju nad aktivistima/cama. Posljednji korak je internacionalizacija fenomena putem studije slučaja što je metoda pritiska na politiku koja se toliko voli hvaliti uspješnom implementacijom europskih standarda.
Međutim, u takvim trenucima, kada sustav ne funkcionira, a napadi se ponavljaju, jedina prava pomoć zapravo je podrška obitelji i prijatelja.
Kakav je osjećaj kada se napadi ponavljaju, a počinitelji ne nalaze? Kako ocjenjujete društvene prilike u odnosu na civilni sektor?
- Za mene je ekološki aktivizam primarno područje moralnog djelovanja, a tek potom pitanje efikasnosti. S druge strane činjenica je da u njega ulažem vrijeme, zdravlje, energiju i sredstva, da svojim djelovanjem izlažem i bliske osobe kojima aktivizam nije izbor, da su rezultati često skromi, a rizik velik, pa je za očekivati da se povremeno zapitam o smislenosti daljnjeg angažmana.
Ipak, ono što smatram najštetnijim zapravo je poruka koju sustav odašilje građanima: mislite samo ako morate, ali nipošto ne podliježite iskušenju da reagirate. Konformizam je bila prva riječ koju sam kao profesorica u gimnaziji na Lošinju imala potrebu objasniti učenicima/cama. Ostatak godine pokušavala sam ih potaknuti da ga prevladaju kritičnim mišljenjem što je vrlo teško s obzirom na to da je obrazovanje strukturirano na način da pasivizira buduće građane. Neposredni počinitelji jesu krivi, ali njihovo djelovanje samo je posljedica činjenice da sustav ignorira vrednote za koje se deklarativno zalaže.
Zapravo s jedne strane svi ti napadi osnažuju, i u privatnom životu, i u javnom djelovanju. Često se radi o ekstremnim situacijama u kojima mnogo naučite o sebi, ljudima koji vas okružuju i društvu u kojem živite. Moj aktivizam prvenstveno funkcionira kao lakmus papir za sredinu koja je poprište događanja, a ne za moja svjetonazorna preustrojavanja.
Pasivna većina
Razlikuju se reakcije u malim i velikim sredinama?
- Postoji poseban problem legitimizacije došljaka u malim sredinama, a, zbog kruće patrijarhalne ustrojenosti, još više došljakinja. Na samom početku sredina je kao moj temeljni identitet prepoznala pripadnost grupi tzv. vikendaša, koji se često percipiraju kao uzurpatori prostora. Neki su ljudi u mojem prisustvu imali potrebu nazdraviti tome da »o Lošinju mogu govoriti samo oni koji su s Lošinja«. Treba napomenuti da sam podršku dobila uglavnom od »vikendaša«, ali i od nekih domaćih ljudi, dok posljedice u vidu oštećenja trpi samo imovina onih prvih.
Upitni su i ostali moji identiteti. Činjenica da sam studirala filozofiju i književnost dokaz je otklona od materijalističke matrice, zahtjev za poštivanjem sekularizma iščitava se kao hereza, rad u nevladinoj udruzi za mnoge je potkradanje novaca državnih obaveznika. U tom kontekstu posebnim problemom smatram pasivnu većinu koja svojom šutnjom aktivno podržava nasilje.
Svjedok prijetnje na sudu je zaboravio da me poznaje, provala u kuću i krađa dokumenata o bespravnoj gradnji dogodila se usred dana jer je počinitelj znao da neće biti svjedoka spremnih da svjedoče. Važno je shvatiti da ne postoji gen koji neku osobu predestinira da budete žrtva nasilja. To se može dogoditi svima pa čak i kad se ponašaju u skladu s očekivanjima većine jer nikada ne znate kada će se kriterij promijeniti. Kao što su me na početku mojeg djelovanja prozivali da nešto radim sada me sve više prozivaju da ne radim ono što oni misle da bi trebalo raditi. Ljudi teško shvaćaju da ne postoji imaginarni »drugi« koji će riješiti sve njihove probleme. Isto tako i vlast koja svojim politikantskim djelovanjem usmjerenim na privatne, a ne na javne interese, generira nasilje.
Počinitelji nepoznati
|
Razgovarala i snimila Ira CUPAĆ MARKOVIĆ
Komentar Ćiće Senjanovića
Komentari:
E vidis, ovo je jako dobro. Svaka cast. Tako da vi tzv. pljuvaci--- samo dajte
i tad kad se aktivirala iskoristila je sva moguća sredstva da uništi sve što je jedan čovjek gradio cijeli život.
A što je postigla ništa osim što je njemu uništila život jer i dalje će se graditi pogotovu baš na tom području samo će to možda učiniti netko drugi sa jačim vezama. Plan koji je ona uništila se nastavlja i nikad neće stati jer to je u čovjekovoj prirodi da mijenja svijet oko sebe i htijeli vi to priznati ili ne na kraju ipak odlučuju samo novci.
Pa ovo je Hrvatska
Jadan si koliko i tvoja tvrdnja možeš slobodno potražiti nas kad nas već toliko poznaješ pa da ti aktivistički nabijemo sve to u tu tvoju smrdljivu gubicu.
jadan je ovaj grad od kad u njemu živi gamad poput tebe ovo je bio grad Lošinjana a sad razni srdljivi furešti traže svoja prava ali stanje u svijetu će povući sve vas od kud ste došli jer nećete znati živjeti za vrijeme krize na otoku to ipak mogu samo pravi otočani a vi ćete tamo od kud ste ispali.
A što se tiče optužbi optužuj svoju šugavu i smrdljivu mater koja te okotila.
I na koncu konca, ti i tvoj prijatelj koji se naziva Otočanin sigurno niste pravi otočani. Jer pravi otočani su kulturni i otvoreni prema svijetu i ne pada im na pamet da sugraðane nazivaju da su gamad i da su smrdljivi furešti koji nemaju prava. Pa zato ti pročitaj članak Osorski glazbeni vrt Daniela Marušića i vidi kakav je doprinos Lošinju dao jedan smrdljivi furešt i vikendaš da se za Osor i Lošinj zna širom svijeta. A u tome je taj vikendaš, smrdljivi furešt imao potporu pravih otočana, a ne likova kakav si ti i tebi slični divljaci bez kulture koji vrijeðaju tuðe majke. Pravi otočani to ne rade.
Citat: Post je uklonjen iz razloga navedenih u pravilima komentiranja:
1. Komentar se ne odnosi na članak uz koji je objavljen,
2. Sadrži paušalne, proizvoljne tvrdnje bez potpore činjenicama i argumentima.
Napomena: Zbog spominjanja malodobnog djeteta u kontekstu kakav mu je dao posjetitelj pod nickom Otočanina komentar bi mogao postati razlogom prijave Pravobraniteljs tvu za djecu radi pokretanja postupka utvrðivanja identiteta komentatora.
Otočanine, zar ne shvaćaš da je tvoje pisanje jadno i primitivno i da nema podrške?
Pokušaj zadobiti pažnju na konstruktivan način. Pokušaj misliti na dobrobit drugih, pa ćeš dobiti simpatije. Ponašanjem zločestog djeteta činiš si štetu. Žao mi je tvoje obitelji.
Stil pisanja, jezik, rječnik, sintaksa i pravopis:
Postovi s potpisom Otočanin meðusobno se toliko razlikuju da je očito kako ih ne piše ista osoba. Da se radi o najmanje dvije osobe zaključio sam po uporabi karakteristični h fraza, epiteta, duljini rečenica, redoslijedu riječi u rečenicama te neujednačenosti pravopisnih pogrešaka. Ukratko, jezični tragovi koje ostavljaju postovi potpisani s «Otočanin» razlikuju se meðusobno kao glasanje gusaka od glasanja magaraca. Dakako, dopuštam mogućnost da se ipak radi o jednoj osobi koja piše u različitim stanjima svijesti (pijan – trijezan, itd) ili da joj netko pomaže u pisanju.
Teme:
Da je «Otočanin» institucija, odnosno interesna grupa, a ne osoba zaključujem i prema temama koje su mu (im) na dnevnom redu. Pored zajedničkih (potpora nekim protuzakonitim zahvatima, protivljenje zaštiti mora i uopće zaštiti okoliša), tema su i drugi, prvenstveno politički interesi što se naročito vidjelo iz postova za vrijeme predizborne kampanje. Neujednačenost agresivnosti i retorike ukazuju da je «Otočanin» bio u shizofrenoj situaciji da podupire dvije različite političke opcije.
«Ideološka» platforma:
Moram priznati da svi postovi pod nickom «Otočanin» nose jedinstven «ideološki» pečat, pa bi to moglo osporiti moju teoriju o kolektivnom «Otočaninu». Meðutim, baš činjenica da je to zajednički nazivnik kampanje pod naslovom «Otočanin» može govoriti i u prilog toj teoriji. Promicanje ksenofobije i teorije urote furešta protiv domaćih je već isprobano sredstvo zamagljivanja pravih interesa onih koji ih promiču. Kao što su svojedobno na srpske kuće po Hrvatskoj ispisivali «Hrvat, zauzeto» da bi pod krinkom domoljublja oteli tuðu imovinu, tako se sada na ovim stranicama ispisuje «Otočanin, zauzeto» kako bi se ostvarili neki vrlo privatni interesi. Pa nam tako «Otočanin» svako malo reciklira priču o upropaštavanju svih otočana time što je neke od njih država spriječila u nezakonitim poslovima i priču o katastrofi za sve otočane u slučaju da nekima bude uskraćena mogućnost da dio mora i obalu koriste kao soju privatnu prćiju.
a sada bih i ja htio nešto reći o ovoj temi - za razliku od gðe. Gregorine ja nemam toliku energiju u borbi sa sustavom. pokušao sam nekoliko puta, manje javno i neuspješno. i to me pokolebalo. ma zapravo, najviše me obeshrabrila činjenica da mi se nitko nije htio pridružiti! iako su mnogi na kavi podržavali ideju. najveći je problem što tiha većina u ovoj zemlji nikada ne reagira. agresivni divljaci svojim nastupom uvijek nekako uspiju ušutkati masu. i nije to samo u pitanjima bespravne gradnje, devastacije okoliša, gradova. to se odnosi i na ljudska prava, prava radnika... meni osobno najbolji je primjer činjenica da npr. iako zaposlenike javnih službi poslodavac (država, lokalna uprava...) stalno gazi i podcjenjuje, sindikati nisu sposobni održati štrajk jer masa ljudi koja živi sa par tisuća kn mjesečno i dalje ne želi izaći na cestu na jedan sat i pokazati da postoji... zamislite npr. štrajk ili prosvjed na Lošinju! zato bi svi na neki način trebali biti zahvalni činjenici da postoji gða. Gregorina koja nas barem povremeno podsjeti koliki smo licemjeri svi zajedno. jer kad bi svatko od nas potrošio samo toliko vremena da napiše i anonimnu prijavu o sranjima koja nas okružuju, Lošinj bi možda postao i mjesto ugodnog života...
A izbore za garija su dobili Goleš i Vodanović pa neće ih Gari samo tako postaviti za zamjenike predsjednika vijeća sad je jasno zašto su vodili kampanju protiv nas, ali kako je netko rekao bolje imati pet prijatelja nego na ovaj način biti na vlasti pod svaku cijenu a u slučaju Franka Vodanovića i Petra Goleša cijena je dostojanstvo i ime to govori o njihovoj razini čudim se jedino ljudima koji su se svojim imenima stavili uz njih. Mada moram reći nije ni važno vidjet ćemo što će u ove četri godine raditi pogotovu Franko I Goleš koliko će opravdati svoje birače kako su počeli neće baš raditi za ideju koju su prodavali u kampanji.
A za frenda kojem nije jasno kako su dobili Goleš I Vodanović pa biti će ti uskoro jasno frende jer pozicije koje oni zauzimaju u vijeću nisu pozicije za oporbu Oni prodaju sve svoje birače tim činom jer će biti kompromitirani neće moći biti oporba kad su na indirektan način sjeli na vlast točnije postali zamjenici predsjednika vijeća to je presmiješno čemu onda izbori pa mogli su se dogovoriti prije i jednostavno ne maltretirati ni sebe ni narod koji je možda htio nešto drugo. Ali što je tu je lošinjani su pustili da se s njima manipulira te da ih se najniže iskoristi na način kako su to učinili Goleš I Vodanović.
svatko želi pirču o Gregorini i njenim "protivnicima" protumačiti na svoj način...
Da su njima porušili šta su gradili, ne bi ovdje pisali gluposti i opravdavali Gregorinu na sve moguće načine..
Ona neka se vrati u Zg ili di god želi... Stranci nam ovjde ne trebaju krojiti život.. Šta ste već zaboravili kako je ona purgerica Vitomira Lončar započela gašenje svijetla po Ustrinama jer njoj smeta kada doðe na 7 dana se kupat.... hahaha...
Treba se naćui sa obje strane bare da bi se moglo komentirati adekvatno...
A pedeset posto je prostora izgraðeno bez graðevinske dozvole.