Deset lošinjskih udruga uputilo je 11. prosinca 2006. zajedničko pismo gradskom vijeću, poglavarstvu i gradskom uredu za upravljanje gradskom imovinom kojim izražavaju neslaganje s odlukom i planom o proširenju gradske knjižnice na prostore Doma kulture koje one koriste, kako slijedi . . .
Prostori Doma kulture nekada su bili poznato okupljalište Lošinjana, prostor zvan "Giardinetto" u kojem su se odvijali plesovi, zabave, kino predstave, vjenčanja, koncerti i mnogi drugi sadržaji.
Prostor "Giardinetta" građanima je za vrijeme SFRJ oduzela Jugoslavenska narodna armija kako bi napravila Dom JNA, a isti su prostori vraćeni na korištenje građana ovoga Grada devedesetih godina kad se zgrada preimenovala u Dom kulture i kad su u nju smještene udruge građana sa svojim mnogobrojnim aktivnostima i programima, te je zgrada kao i nekad ponovno ušla u službu mnogobrojnih aktivnosti građana ovoga Grada.
Vašim planom da se proširi knjižnica, zgradu nekadašnjeg "Giardinetta", a danas Doma kulture, ponovno se oduzima građanima jer mnogobrojne udruge i organizacije ostaju bez prostora za održavanje svojih aktivnosti, a osim toga nestaje i jedina dvorana u središtu grada koja se koristi za sve skupštine, sastanke, simpozije, predstave, plesove i ine manifestacije koje su organizirale udruge.
Mi, gore navedene udruge, naši članovi, građani ovoga Grada, smatramo da se gradska knjižnica ne bi trebala širiti u u prostorima Doma kulture nego da bi cijelu zgradu trebalo namijeniti isključivo udrugama, te da bi knjižnici Grad trebao iznaći veći prostor u nekom drugom objektu.Ukoliko do proširenja knjižnice u zgradi Doma kulture ipak dođe bez obzira na ovaj naš zahtjev, udruge će pokrenuti akciju javnog zagovaranja kroz medije i potpisivanje peticije.
Pismo su potpisali predstavnici Udruge umirovljenika, Katedre čakavskog sabora, Astronomskog društva "Leo Brenner", Udruge dijabetičara, Talijanske unije, Vijeća talijanske nacionalne manjine, Lige protiv raka, Slikara amatera, udruge "Zeleno u plavom" i Kluba liječenih alkoholičara "Bonaca", a upućeno je i ministru kulture, ministru obrane, predsjedniku Vlade RH i županu primorsko goranske županije.
Komentari:
Crkva, prema njihovim službenim podacima, troši SAMO 19,5 %SVOJIH PRIHODA U HUMANITARNE SVRHE, ostalo troši za svoje potrebe i preko svakih potreba, za perverznu raskoš.
Prostore za udruge i za sve ostalo što trebamo moramo namiriti sami. Važno je samo usmjeriri vlast da zna što nam zbilja treba.
Hoćemo svoj prostor u centru grada u koji možemo lako doći.
Talijanska unija neka se srami i pokriju ušima. Jedan su od najvećih i najbahatijih kućevlasnika, imaju praznu zgradu i imaju hrabrosti tražiti javni prostor. Koje je njihovo djelovanje za javno dobro? Da paze da se pas ne popiša u njihovom dvorištu. Što radi Zeleno u plavom? Predsjednica sjedi na čelu gradskog odbora za kulturu, a dozvoljava si takav nekulturni i prostački ispad. Dobro da se nije potpisala HVIDRA, oni nikada tamo ne zalaze. Njima i ne treba prostor, nego samo komadić za tablu na fasadi. To je bar lako osigurati.
Kakva okupacija prostora od JNA? O čemu pričate, drugovi, nije bilo okupacije prostora, nego ste ga dobrovoljno dali i u njemu pjevali partizanske pjesme i uvlačili se onima koji su drmali gradom a drmaju i sada. Bebićka je bila glavna oficiruša, a sada našla JNA za stilske figure protiv knjižnice. Da nije tog takozvanog civilnog društva koje treba maziti i paziti, te bi nekulturne privatizatore javnog prostora trebalo nogom u dupe.
Postavlja se samo pitanje da li je prostor Doma kulture prikladan za udruge. Iz svoga iskustva onoga što udrugama treba, rekla bih da nije.
Pored bazičnog prostora za rad većina udruga treba konferencijsku dvoranu i prostor prikladan za radionice te ono što je u komentarima netko već istaknuo, prostor javnog izlaganja i komunikacije s graðanima.
Dvorana na katu Doma kulture prikladna je za predavanja za ograničeni broj ljudi, što je forma koju većina udruga ne koristi i koja je za udruge pomalo anakrona. Udrugama primjereniji participativni način učenja i razmjena iskustva kroz radionice zahtijeva drugačije organiziran i osvijetljen prostor.
Konferencijska dvorana ne samo da ne postoji u Domu kulture (i koliko ja znam nikada nije niti postojala), već je nemaju niti hoteli. Dvorana Doma kulture, koja se koristi za kulturne (glazbene priredbe), sportske (tai chi) i sve ostale namjene služi kao loša improvizacija, a ne nešto što treba braniti.
Potpisnici prosvjednog pisma sami su naveli što je bila prvotna namjena toga prostora - bilo je to mjesto plesova, zabave, kina, proslava vjenčanja. To nije istovjetno prostoru za udruge. Ono prvo prostor je cirkulacije i javne komunikacije s graðanima. Prostor udruga pripada njima, i koliko god bio njima drag i važan, isključuje sve ostale. Osim knjižnice i dvorane, ostatak Doma kulture ja nikad nisam niti vidjela, a vjerujem niti mnogi graðani koji se ne sjećaju plesnjaka i proslava vjenčanja. Ako ćemo pravo, baš je namjena knjižnice upravo ta koja omogućuje doslovno svima graðanima da to mjesto bude njihovo i pristupačno svima. Nisam se baš jako udubila u projekt, ali vidjela sam da su namijenjeni odvojeni prostori za malu djecu, za školsku djecu, za mlade, za čitaonicu, za internetsku radionicu, vanjski prostor za javna dogaðanja, konferencijska dvorana.
Knjižnica jest srce grada. Knjižnica sa pripadajućim sadržajima jest sama bit urbanog života. I najzabitija selendra ima mjesto za plesove, za proslave vjenčanja i zabave, neka sela imaju čak i kina. Knjižnice imaju samo urbane sredine.
Knjižnice su mjesta ponosa i kulturnog ispita nekog grada. Kada sam doselila u Mali Lošinj 1984. godine, knjižnica se nalazila u malom skučenom prostoru Ulici lošinjskih brodograditelja sa malim (ili nedostupnim) knjižnim fondom, prostoru posve neprimjerenom tom sadržaju. Jasno se sjećam da sam u razgovoru sa svojim prijateljima i roditeljima tvrdila da sa takvim surogatom knjižnice Mali Lošinj nije grad nego selo (mada su tada još uvijek postojala dva diska).
Činjenica da Grad Mali Lošinj kao osnivač i uprava i djelatnici knjižnice imaju viziju velike i prostorne knjižnice i čitaonice, u javnom prostoru koji je i prije bio dostupan i omiljen graðanima, sa svim pripadajućim sadržajima, jest nešto što je za svaku pohvalu. Ovakav projekt je nešto sa čime bi se lako mogli identificirati i pozdraviti ga svi oni raznorodni ljudi, svih zanimanja, dobi i interesa, koji se guraju u premalom prostoru pokušavajući doći na internet, posuditi knjigu, naći knjigu na stranom jeziku (nema prostora, nema ni stranih knjiga), pročitati u miru novine ili glasno pokazati roditeljima oduševljenje novom slikovnicom. Knjižnica je premalena i trebamo veću.
Istina je da Malom Lošinju puno toga nedostaje. Nedostaje prostor za predstave (imamo izvrsno i kazalište i kulturnu publiku), nedostaje i plesnjak, nedostaje prostor za udruge, nedostaje bazen (većina lošinjske djece, uključujući i moje, znaju se održavati na vodi, ali to ne znači da znaju pravilno plivati), sportska dvorana ne zadovoljava potrebe, treba nam azil za životinje, javne potrebe su daleko veće od onoga što Mali Lošinj pruža.
Da li je to razlog da miniramo projekt upristojenja gradske knjižnice i čitaonice, projekt koji je odobrilo (i kani financirati) Ministarstvo kulture i čije će rezultate nedvojbeno koristiti najveći broj graðana? Ja mislim da nije.
Udruge u Domu kulture uglavnom imaju neadekvatan prostor, a isto tako nije poznato da postoji potencijalan investitor koji bi upravo taj prostor preuredio na način da bude prikladan za udruge, sa dijelovima za radionice, konferencijskom dvoranom, predavaonicom...
Dakako da je Grad dužan osigurati drugi odgovarajući prostor za udruge. Istina je da Mali Lošinj ima praznih gradskih prostora, a isto tako znamo da nije siromašan i da može ulagati u razvoj civilnog društva. Sve ovisi o odnosu prioriteta i glasnoće i brojnosti onih koji nešto traže :-).
Stoga podržavam glasne zahtjeve udruga koji traže da ne budu deložirani, da ne doðu u gore od onoga što imaju, koji traže da Grad poštuje prema udrugama preuzete obaveze. Dapače, potičem ih da traže prostore za javno izlaganje svog djelovanja, za radionice, za predavanja. Grad Mali Lošinj, nakon izvrsno pokazane brige za knjižnicu i čitaonicu (olakšane financijskom participacijom države), treba pokazati brigu i o ostalim javnim potrebama.
Prije svega, trebalo je pitati graðane da se izjasne, a pogotovo starije stanovništvo kojemu je Giardinetto nekad oduzet da se i vrati u službu potreba graðana kroz rad udruga.
Ovako u nevjerici se potvrðuje: tko graðanje uopće što pita!
Prvi je problem što su se udruge, odnosno graðani, doveli pred gotov čin oko proširenja knjižnice bez da se bilo koga pitalo za bilo što.
Drugi je problem što ideja oko proširanje knjižnice i sam projekt dolaze od osoba koje su i do sad upravljale sadržajima ovoga tipa u našem Gradu (Nevenka i Jagoda) i nikad nisu brinule o zgradi Doma kulture nego trpale smeće u istu, zatrpale skladišta i podrume i valadale se općom nebrigom za zgradu Doma kulture.
Osim toga u ista su skladišta Doma kulture pobacale knjige iz biblioteke pokojne doktorice Jakša, ormariće iz stare apoteke, ... i dok iste stvari nisu usmrdile i uništile i time uvelike oštetile kulturno dobra našeg otoka, a o uništavanju plafona u palači Fritzy dfa i ne pričamo. Stoga, glavno je pitanje kakav kredibilitet ima ovaj projekt ako ga planiraju i provode isti ljudi koji su uništavaju zgradu Doma kulture i maltretiraju udruge već godinama.
Nema opravdanja za uništavanje knjižnog fonda, ali ako je on uništen zbog nedostatka adekvatnih prostorija knjižnice, onda je to dokaz da treba proširenje. A za uništenje knjiga treba naći krivca i pozvati ga na odgovornost.
Uništavanje knjiga najbarbarskiji je od svih postupaka koji postoji!
Ulizivanje vlasti osim toga je skupa rabota koja košta i gosta i ba, jer to sve mi plaćamo.
Priče o tome koje su greške počinile Jagoda i Nevenka su besmislene i glupe i nisu ni u kakvoj korelaciji sa projektom knjižnice.
Uostalom mislim da su više nego sposobne voditi taj projekt i da nema šanse da ispadne lošije od raskrižja otvorenog uz veliku pompu. Ako budu one vodile i manje će se novca odliti u nepoznato.
Čestitam na ideji i želim brzu realizaciju! Bravo!