PRIMJEDBA NA PREDLOŽENU TRASU LOKALNE CESTE KOJA POVEZUJE UVALU RUŽMARINKU S NASELJEM KANDIJACesta koja se tek planira ucrtana je kao postojeća iako NE POSTOJI. Istovremeno nisu ucrtani svi postojeći putevi prema Kandiji koji su u upotrebi - sjeverni put, odnosno sjeverni dio kružnog toka - što otvara prostor manipulaciji. Osim toga predložena cesta nije životno i ekonomski (posljedično i ekološki) opravdana . . .
Udruga Eko Kvarner Cres-Lošinj postavila je 2. studenog Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva upit sljedećeg sadržaja:
PRIMJEDBA NA PRIJEDLOG DA SE KAMENOLOMU BRDO KUŠĆ (E1) OMOGUĆI EKSPLOATACIJA MINERALNE SIROVINE: Kamenolomu “Brdo Kušć” novim Prostornim planom Grada Malog Lošinja ne može se omogućiti eksploatacija tehničko-građevnog kamena jer to nije u skladu s Uredbom o zaštićenom obalnom pojasu, odnosno s Prostornim planom Primorsko-goranske županije kao obvezujućim planom višeg reda iz sljedećih razloga.
Kako javlja Večernji list, slovenski predsjednik Janez Drnovšek je na web stranici svoje udruge Pokret za pravednost i razvitak nakon tjedan dana boravka u Hrvatskoj napisao kako je bio šokiran kad je prvi put poslije 15 godina ponovno vidio dalmatinsku obalu. Šokirala ga je količina betona i novih hotela koji opterećuju prirodni okoliš i infrastrukturu, pa je slovenskim turističkim tvrtkama i poduzetnicima preporučio da ne naprave istu pogrešku . . .
Među primjedbama udruge Eko Kvarnera Cres – Lošinj na prijedlog novog prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja 26.10.2006. pisalo je i slijedeće: "Ostatak uvale Ružmarinke dodatno se devastira gradnjom ceste u zaštićenog obalnom pojasu, svega petnaestak metara od mora, prema naselju Kandiji čiji se MO već očitovao protiv nje jer je smatra životno i ekonomski neutemeljenom." Obrazložiti ću ovu tvrdnju budući da se komentarima na ovoj web stranici postavilo pitanje njene stručne utemeljenosti . . .
Prijedlog plana prostornog uređenja Grada Malog Lošinja izvrgnut je na ovim stranicama brojnim kritikama. Neke od njih smatram umjesnim, neke neumjesnim i promašenim, no o tome ne želim polemizirati. Prijedlog plana smatram dobrim u cijelosti, a njegov kvalitet ocjenjujem na temelju ciljeva koji su u njega ugrađeni. Međutim, kompleksnost prostornog planiranja nameće brojne kompromise.
Donošenjem prostornog plana uređenja Grad Mali Lošinj će preuzeti izvjesne obveze prema onima kojima je urbanizirao sada neizgrađena otočna područja. Naime, svi koji na temelju plana dobiju građevinske dozvole mogu izgraditi svoje objekte i od Grada zahtijevati svu potrebnu komunalnu opremu, a kako se Grad donošenjem plana obvezao, investitori će s punim pravom zahtijevati da se obveza izvrši. Zapitajmo se na trenutak koja se pitanja tu otvaraju . . .
Prijedlogom PPU Grada Maloga Lošinja građevinska se područja na otočju smjeraju smanjiti za 27 % u odnosu prema važećem planu. S tim u vezi zanimljivo bi bilo znati da li su time umanjena građevinska područja prema važećem planu ili su ta područja umanjena više od 27 % kako bi građevinskim područjima bila proglašena područja koja to prema važećem planu nisu. Ukratko, da li je za onih 27 % umanjen sadašnji "kolač" građevinskih područja, ili je od njega odrezan veći postotak kako bi se od područja koja do sada nisu bila građevinsko zemljište umijesio novi "kolač".
Dakako, onaj koga odgovor na to intrigantno pitanje zanima može se upustiti u analizu i usporedbu vežećeg i predloženog PPU, no smatram da bi bilo korektno da su predlagači o tome informirali javnost barem brojčanim pokazateljima, ako ne i predočenjem sinoptičkih zemljovida.
Priopćenje udruge Eko Kvarner ogranak Cres-Lošinj u vezi s prijedlogom plana prostornog uređenja Grada objavljen pod naslovom "Plan za nastavak devastacije" potaknulo je bujicu komentara koji su krenuli u dva smjera. Jednom skupinom komentara razmatra se pitanje stručnosti sudionika javne rasprave uopće, no meta je, očigledno, udruga Eko Kvarner, ili preciznije predsjednik i glasnogovornica njenoga ogranka Cres-Lošinj.
Nakon javne prezentacije prijedloga prostornog plana imao sam snažan dojam da predloženi plan prostornog uređenja ovih otoka pati od ozbiljnog nedostatka svijesti o vrijednosti prostora, biološke ravnoteže, voda, šuma i čistoga mora.
Same po sebi to su vrednote strateškog značenja kojima se ovim prijedlogom ozbiljno prijeti, a da se pri tom ne vidi koliku će i kakvu korist od njihova trošenja imati domaći, stalno nastanjeni živalj . . .