Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

Ako ne promijenite postavke preglednika slažete se s korištenjem kolačića Vise o kolacicima

Razumijem i prihvacam

Rekapitulacija petomjesečnog mandata bivše hrvatske vlade

Korisnička ocjena:  / 2
LošeNajbolje 

ezgifRekapitulacija krajnje nestabilnog petomjesečnog mandata bivše hrvatske vlade ne sugerira bitne promjene u nadolazećem periodu: HDZ je u gotovo farsičnom obliku ponovio istu korupcijsku priču s INA-om, SDP i dalje ne radi ništa, a Most nakon svih iznevjerenih obećanja i dalje nudi reputaciju moralnog autoriteta. Jedino što preostaje su "reforme": šifra za konsenzualno udovoljavanje zahtjevima kapitala.

Bivši kanadski biznismen, bivša časna, filoustaški povjesničar, provincijski psihijatar s mesijanskim kompleksom i Tomislav Karamarko: vlada čiji sastav zvuči kao početak nadrealističkog vica valjda je i morala okončati u posve iracionalnom finalu. Ocrtali ga iz perspektive biografske tragikomedije glavnog antijunaka ili sistemskih uvjeta perifernog kapitalizma, taj rasplet ostaje podjednako nesuvisao. Stoga se pokušaj rezimiranja svega onoga što je najkraća i uvjerljivo najneučinkovitija vlast u povijesti države ostavila iza sebe čini kao unaprijed promašen posao. 

Osim "antikomunističkog" ideološkog zaoštravanja, efikasne financijsko-kadrovske odmazde nad prononsiranim akterima "lijeve kulturne hegemonije", standardnih korupcijskih afera i međusobnih svađa, nakon pet mjeseci vladanja ekstremno-ekspertne desnice ostaje, izgleda, samo želja da ih se što prije zaboravi. Možda je baš zato rekapitulaciju njenog mandata najbolje započeti iz točke geneze koalicijskog kaosa i možda se stoga danas, kada nam po svemu sudeći ostaje oko dva i pol mjeseca do izvanrednih izbora, vrijedi vratiti u august prošle godine – kada nas je čekalo oko dva i pol mjeseca do tadašnjih izbora – ne bismo li se prisjetili koliko je takav razvoj događaja bio neočekivan.

Ostavština bivše vlade
Rezultati CRO Demoskopa, utjecajnog mjesečnog istraživanja popularnosti stranaka, tada su naime HDZ-u davali komforno petpostotno vodstvo ispred SDP-a (31,3 posto naspram 26,6 posto), ali još je zanimljivija – barem iz aktualne perspektive – bila pozicija Mosta. Puzeći iza u međuvremenu skršenog Oraha, nažalost još uvijek živog Živog zida, Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske narodne stranke, živopisna koalicija nezavisnih lokalnih lista dijelila je tek 7.-9. mjesto sa Strankom Milana Bandića i slavonskim desničarima iz HDSSB-a, osvojivši mizernih 1,7 posto anketnih glasova: daleko ispod parlamentarnog cenzusa, daleko od ulaska u državni Sabor. Rezultati, naravno, upozoravaju koliko su slična ispitivanja (ne)pouzdana , ali pritom ipak podsjećaju i na sasvim autsajdersku startnu poziciju Mosta.

Samo dva i pol mjeseca kasnije, kompletne predizborne strategije HDZ-a i SDP-a nasukat će se na međusobno izjednačen rezultat; postizbornom retorikom i političkom dinamikom zemlje najednom će zagospodariti labavi savez mahom neiskusnih gradonačelnica i gradonačelnika, ustobočenih u gard moralne superiornosti i riješenih da dokinu partitokratsko mrcvarenje države u ime stručnosti, znanja i meritokracije. Oslanjajući se na volju jedva osam posto ukupnog broja hrvatskih birač(ic)a, oni će u fokalnu točku svih domaćih političkih procesa iznenada staviti famozne "reforme".

Za koju godinu bit će se toga nešto teže prisjetiti, jer će kolektivna memorija vremenom sačuvati tek Oreškovićev kanadski hrvatski, aferu KaraMol i Hasanbegovićev revizionistički desant na kulturno polje; pa ipak, Vlada koju je Most naposljetku sastavio s HDZ-om bila je zamišljena i deklarirala se prvenstveno kao reformska. Sadržaj reformi ostao je, doduše, do samoga kraja ovijen maglom pretpostavljene samorazumljivosti, ali nije ga teško rekonstruirati iz onih nekoliko patrljaka političkog djelovanja kojima raspolažemo: uklanjanje osam velikih tvrtki u državnom (su)vlasništvu s popisa firmi od posebnog nacionalnog interesa kako bi se omogućila njihova privatizacija, prodaja udjela u Končaru neposredno uoči pada s vlasti, produljenje roka za odlazak u mirovinu, ograničenje i poskupljenje javne zdravstvene zaštite, svođenje Nacionalnog programa reformi na dokument o ispunjenju redovnih zahtjeva i uputa Evropske komisije...

Kratki rezime stranačke scene
Ukratko, stereotipan kompradorski program rasprodaje kakvog-takvog domaćeg bogatstva u zamjenu za žilave tranzicijske snove o sustizanju "razvijenog Zapada", rezanje javnog sektora i stezanje radničkih prava u korist kapitala. A što nam ostaje danas, otprilike osam mjeseci nakon što je reformska retorika ispreturala stranačku scenu, brzo slomila najjače i osnažila dojučerašnje autsajdere? Evo rezimea. SDP, koji je pod vodstvom Milanovića prema općem sudu izgubio vlast zato što u svom prethodnom mandatu "nije radio ništa", na nove izbore izlazi opet pod vodstvom Milanovića i to nakon što u opoziciji ponovno nije ništa radio, čekajući da HDZ i Most sami dovrše svoju suicidalnu misiju. Most, taj navodno neslomljivi jamac visokih moralnih i stručnih standarda u domaćoj politici, za nove izbore se sprema nakon što je pogazio staro predizborno obećanje o nekoaliranju, nakon što ga je napustila trećina zastupnika i nakon što nije proveo niti jedan reformski potez u skoro pola godine vladanja, ali taktika koju bira ostaje ista: predstavit će se kao neslomljivi jamac visokih moralnih i stručnih standarda u domaćoj politici.

HDZ, nakon što je sve vrijeme pokušavao pobjeći od kontaminacije korupcijskim aferama Ive Sanadera – predsjednika stranke koji je prodavao nacionalne interese mađarskoj naftnoj kompaniji – sunovratio se s vlasti zahvaljujući korumpiranom predsjedniku stranke koji je prodavao nacionalne interese mađarskoj naftnoj kompaniji. A ako se nekome činilo da bismo na kraju čitavog ovog reformskog cirkusa – koji, kako vidimo, u osam postizbornih mjeseci nije promijenio skoro pa ništa – mogli dočekati barem dezinfekciju javnog prostora od difamacija kojima ga je svojedobno inficirao Karamarko, brzo je opovrgnut prvim istupom predsjednice države nakon pada vlade: samo dan kasnije iskoristila je prekid utakmice Evropskog prvenstva u nogometu Češka-Hrvatska kako bi navijače, koji su bacanjem baklji na teren protestirali protiv Zdravka Mamića i mafijaške privatizacije domaćeg nogometa, nazvala "orjunašima".

Toliko o higijenskim iluzijama nakon Karamarkova pada; dodajmo još da se isto ono Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa koje je prije nekoliko dana ustanovilo Karamarkovu dužnosničku odgovornost još u veljači izuzelo iz prosuđivanja o vezi između Kolinde Grabar-Kitarović i Mamića, uz bizarno obrazloženje da bi se njegova izdašna donacija njezinoj predsjedničkoj kampanji mogla smatrati "uobičajenim darom između članova obitelji, rodbine i prijatelja". A dodajmo i to da bi prema Ustavu u nastupajućem razdoblju uoči izvanrednih parlamentarnih izbora upravo predsjednica – evidentno usko povezana s više puta zatvaranim gospodarom hrvatskoga nogometa, evidentno oslobođena bilo kakve sumnje za tu povezanost s nadležne povjereničke adrese i evidentno spremna prekoračivati ustavne ovlasti radi svoga bliskog prijatelja – trebala biti glavnim osloncem državne stabilnosti.

Potraga za jamcem stabilnosti
U hrvatskom reformskom post festumu nižu se tako uglavnom iracionalni i paradoksalni momenti – nakon najavljenih reformi sve ostaje po starom, nakon kompromitirane vlade za državnu se stabilnost brine još kompromitiranija predsjednica, nakon navijačkih baklji nogometom i dalje upravlja mafija – pa se čini da bi osnovnu ostavštinu upravo okončanog ciklusa ovdašnjeg parlamentarnog života pametnije bilo potražiti izvan Hrvatske. I zaista, ondje je nalazimo relativno brzo: domaćim se medijima između sarkastičnih pozdrava bivšoj vlasti i histeričnog moraliziranja o "terorizmu nogometnih huligana", kao posljednji trag političke racionalnosti, uravnoteženosti i dosljednosti, provlače ovih dana usputna upozorenja na perspektivu stranih investitora i dinamiku korištenja evropskih fondova.

Tako naime izgleda pravi jamac državne stabilnosti: susrećemo ga primjerice u riječima potpredsjednika Evropske komisije Jyrkija Katainena koji se nada da će se "politička situacija stabilizirati jer to nije važno samo s gledišta korištenja fondova nego je važno i zbog toga što privatni investitori uvijek traže stabilnost, oni uopće ne vole iznenađanja. Želimo sve najbolje hrvatskim vlastima i političkim strankama da formiraju vladu i razjasne stvari koje se mogu ticati privatnih investitora." A onda u nekoj vrsti provincijskog medijskog eha domaće komentatorice i komentatori podcrtavaju "uvriježeno mišljenje" da domaćoj ekonomiji "kao jedina šansa ostaju strani investitori. Da bi oni došli, pak, potrebno je provesti strukturne reforme i poboljšati investicijsku klimu." I tako dalje: slični se komentari množe sitnim slovima na medijskim marginama, kao pouzdani korektiv domaće političke iracionalnosti i protuteža ovdašnjoj konfuziji, kao glas razuma koji do nas dopire izričući neupitnu potrebu za "strukturnim reformama".

Eto dakle iznova te magične riječi, eto sadržaja reformi kako se pomalja u liku neskrivenih "interesa privatnih investitora": najednom, čitava je scena ponovno postavljena, sve što je prošla vlada obećavala sada se iznova zaziva, a tonalitetom hladne logike naših evropskih tutora ispostavljen nam je finalni paradoks prokockanih reformskih mjeseci. Ne počiva taj paradoks, naime, samo u činjenici da je prošla vlada okončala svoj mandat tako da nije promijenila gotovo ništa; ključno je da reforme koje nije pokrenula sada postaju njena glavna ostavština, pa ćemo i od iduće vlade očekivati prvenstveno da bude reformska. A to što su reforme uglavnom samo nezgrapan prijevod sintagme "interesi privatnih investitora" pritom je manje značajno: naziv "reforma" tu je ionako samo pro forma, važnije je da je postao politička norma.

Bilten, regionalni portal: Reforma kao politička norma

Komentari: 

02 # "Radikalnu promjena" radi zadržavanja istog kursaPodanik 2016-07-02 12:03
Umjesto vođe koji je zametao kavgu, HDZ će dobiti vođu koji zameće tragove:

Rado bih se kandidirala na sljedećim izborima. Imam energije, imam iskustva, mogu doprinijeti, ali nemam prostor – zavapila je u Novom listu bivša premijerka i bivša predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor, uz napomenu da rečeni ‘prostor’ nije stambeni – za to je gospođa Kosor odavno našla trosobno rješenje iz kojeg su prethodno izbačena dva dječaka srpske nacionalnosti – nego se stvar odnosi na činjenicu da ona ‘nema stranku’ kroz koju bi mogla kapitalizirati svoje vrline i raditi za društvenu dobrobit.
Kako je to tužno! Političarka u najboljim godinama, u dobi kada smoždene prodavačice iz Konzuma zahvaljuju Svevišnjem što su uspjele žive dočekati penziju, ostala je bez elementarne partijske infrastrukture, a pršti od energije, znanja, iskustva i preporoditeljsk ih vizija.

Hoće li trenutni politički kaos u zemlji ipak imati konstruktivan ishod? Hoće li se scena rekonfigurirati tako da i politički otpad pronađe zasluženo mjesto pod stranačkim suncem? Naime – hoće li otpad dobiti pristup ostatku šljama?
Pojava u koju gospođa Kosor polaže nade zove se Andrej Plenković i najizgledniji je kandidat za budućega vođu HDZ-a. Bivša premijerka osobno mu je uručila partijsku iskaznicu 2011. godine, pa sada očekuje da se na tu gestu milosrđa uzvrati istom mjerom, štoviše, smatra to ‘politički važnim pitanjem’.

‘Politički je važno pitanje hoće li mi vratiti člansku iskaznicu HDZ-a ako postane predsjednik stranke’, ispovijeda se Jadranka Kosor u Večernjem listu. ‘On može inicirati da mi se vrati članska iskaznica, a zna se da u HDZ-u uvijek slušaju predsjednika dok mu ne okrenu leđa.’

Za sada, dok se lider giba po uzlaznoj, a ne po silaznoj putanji, on je taj što je leđima okrenut članstvu, a agilni pripadnici stranačkoga mnoštva, jedan po jedan, prilaze tim leđima tako delikatno da su, umjesto s noževima, opremljeni izdašnim zalihama vazelina. Okolnosti su takve da vazelin uopće nije problem, svjedoči gospođa Kosor: ‘Andrej dobro izgleda, dobro govori, pristojan je, uglađen, zastupa europske vrijednosti…’

Eto, dakle, kolektivne nade. Andrej Plenković, vreća fraza pristaloga izgleda i uljuđenih manira, trebao bi biti presudno jamstvo da HDZ napušta svoje autohtono političko divljaštvo i ulazi u čovjekoliku fazu. Razularen i pogubljen čopor, kao izlaz u nuždi, percipira svoju budućnost kroz figuru adekvatna krotitelja, a u finalu kratkoga procesa pripitomljavanj a imao bi valjda uskrsnuti nekakav ‘normalan’ iliti ‘pristojan HDZ’.

Čitatelj opremljen zdravim razumom tu će vjerojatno indisponirano uzdahnuti, jer ga podbada utemeljena slutnja da nešto kao ‘normalan HDZ’ spada u paranormalne fenomene. On čak drži kako je ‘pristojan HDZ’ nacereni oksimoron, poput nenasilnog silovanja, humanitarnog zločina ili Milijana Brkića posvećenog vrijednostima demokratskoga društva. Preporuka takvome je da u nastavku teksta uzdiše što tiše, kako ne bi ometao gospođu Kosor u pravednoj borbi za povratak članske iskaznice.

Utoliko je bolje biti oprezan sa sudovima o nagloj promjeni identiteta, makar se stvarao privid kako je politbiro HDZ-a postigao suglasnost oko toga da instalira vođu koji utjelovljuje samu negaciju te stranke, te bi se onda, prema zamišljenoj dramaturgiji, odlučni protivnik ideološki poživinčene partije zatekao na njenome čelu. No Andrej Plenković, kao prirodan proizvod sustava koji ga sada delegira na vrh hijerarhije, takav može biti samo za lakovjerne. Prije je riječ o kadrovskim putem izvedenome marketinškom triku koji će stvoriti iluziju ‘radikalne promjene’ nakon senzacionalnoga političkog debakla.

Nije, naime, pravo pitanje može li HDZ postati ‘pristojan’ pod Andrejom Plenkovićem (jer sasvim sigurno ne može, koliko god se liberalni komentatori upinjali dokazati suprotno), nego može li se ovaj smatrati pristojnim ukoliko pripada HDZ-u, ili – da to formuliramo s primjerenom notom patetike – može li se uistinu biti za slobodnu, demokratsku i prosperitetnu Hrvatsku, a ne biti protiv HDZ-a?

‘Projekt Plenković’ stoga je mnogo manje individualna akcija, a mnogo više kolektivna poza, s ambicioznim europarlamentar cem kao licem koje će dostojno reprezentirati manevar skupne mimikrije. Pripremni radovi su već uzeli maha, započelo je farbanje kaveza i pragmatično dekoriranje standardnoga političkog zvjerinjaka, gdje bi se – umjesto vulgarnoga šovinizma, orkestriranih hajki na ‘jugokomuniste’ i sentimentalnih čuvstava prema ustašama – u idućoj sezoni trebali nositi umjereno demokršćanstvo, obiteljske vrijednosti, ‘košer’ nacionalizam i košulje boljih europskih marki, zakopčane do grla, da prikriju vučje krzno.

O samome Plenkoviću ne znamo ništa više od sažetka što ga je iznijela gospođa Kosor – da ‘dobro izgleda’, da ‘dobro govori’, da je ‘uglađen’, da se umije služiti nožem i vilicom – no kakvoga uopće ima smisla ozbiljno uzimati u obzir dublja uvjerenja osvjedočenog oportunista, dovoljno ispražnjenog od sadržaja da se može adaptirati bilo kakvom političkom zahtjevu, a ‘širu sliku’ sagledava jedino iz rakursa svoga trenutnog karijernog odmorišta? Isto vrijedi i za agitatorski raspoloženu skupinu Hrvata u Bruxellesu.

Je li možda Andrej Plenković, kao nastupni reformator, dosad štogod zucnuo o proustaškoj ‘kulturnoj politici’ Zlatka Hasanbegovića? Je li Davor Stier štogod zucnuo o lustracijama Tomislava Karamarka? Je li Ivana Maletić, u ime ‘uljuđenosti’, štogod zucnula povodom čekićanja ćiriličnih tabli? Je li Dubravka Šuica ikada izustila išta suvislo osim ‘dobar dan’, što je europski prijevod za donedavno ‘ljubim ruke, predsjedniče’?

Zadnje što bi u najavljenu operaciju ‘civiliziranja’ stranke moglo biti uključeno su katarzični momenti. Vladimir Šeks koji je, radi projektiranja ‘pristojnoga HDZ-a’, prvi započeo kampanju za Plenkovića, isti je onaj Šeks što je abolirao ubojice iz Pakračke Poljane i isti onaj Šeks što je pružao nesebičnu podršku kompanjonu Branimiru Glavašu na suđenju za ratne zločine.

Pita li se tkogod – na primjer onaj indisponirani čitalac – kakvim se to preparatom HDZ može oprati od prljave politike koju vodi od svoga osnutka, mora imati u vidu kapacitet mašine koja već dva i pol desetljeća izbjeljuje poslušno članstvo i poslušno društvo: koja radi kao stroj za pranje roblja na unutarstranačko m, a kao stroj za pranje groblja na izvanstranačkom planu. Jedina stvarna originalnost domoljubne partije očituje se u brisanju razlike između politike i zločina – svejedno je li riječ o ingenioznim gospodarskim inicijativama ili o odsudnim bitkama za ‘sudbinu nacije’ – a za to valja imati podatnu sljedbu, koja će se bespogovorno uklopiti u cinične rituale i zborno glumiti što god ustreba ‘za našu stvar’.

To je pravi razlog zbog kojeg je, primjerice, Franjo Tuđman perfektan uzor i takozvanoj radikalno desnoj i takozvanoj građanskoj opciji unutar HDZ-a, pa se stječe dojam da mrtvi utemeljitelj živi u onoliko varijanti koliko je nužno da zadovolji sve stranačke (a bogme i društvene) struje. Čovjek zaista okuplja, tako što svatko uzima onu krišku leša koja mu odgovara, a usput je i krivotvori.

U zadnjem intervjuu ‘programske’ težine – zapravo neizdrživoj naplavini građanski ucifrane demagogije – Andrej Plenković obećava da će ‘čvrsto ostati pri politici pomirbe našeg prvog predsjednika’ koja ‘ostvarivanja zajedničkih društvenih ciljeva stavlja ispred političkih i ideoloških razlika’, i time, najprije, doslovno ponavlja ono što je recitirao i Tomislav Karamarko, kojemu bi imao biti sušta suprotnost, a zatim konceptualno zatire činjenicu da je Dragi Otac problem ‘političkih i ideoloških razlika’ rješavao uz pomoć tajne policije, prisluškujući novinare i nezavisne intelektualce, te priređujući javne egzekucije ‘zelenih i žutih vragova’.

‘Normalnost’ i ‘pristojnost’ u toj priči pouzdano ne stanuju, mada je retorika takva da se od nje ne ledi krv u žilama. Poput Sanadera – koji je s jednakom vjerodostojnošć u znao naglašavati da je Mirko Norac heroj i da se pravoslavni ‘Hristos rodi’, a umio je i rukovati priborom za jelo – Plenković je, kao frazer od formata, u tom pogledu izrazito inkluzivan: bilo da ne vjeruje u ono što govori, bilo da govori ono u što ne vjeruje.

Za partiju, iz čijeg se inkubatora novi prorok ispilio, to znači ‘radikalnu promjenu’ radi zadržavanja više-manje istog kursa. Promjena ambalaže još se i može obaviti, ali soul lifting teško da je moguć, pa će HDZ ostati krvav i ispod Plenkovićeve centrističke kože. Umjesto vođe koji je zametao kavgu, dobit će vođu koji zameće tragove.

www.portalnovosti.com/.../
Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
02 # Imamo Hrvatsku!Ajvar 2016-07-03 12:43
Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo ... unazad, unazad, unazad ...

Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj
01 # Idu Vaso i Haso ...Vidilica Mica 2016-07-05 16:58
Vrag je zavladao svijetom, trometarski križ u sabornici, nije govno nego se pas posro i ostale aktualne političke teme

Odgovori Odgovori i citiraj Citiraj

Dodaj komentar

Komentari koji nemaju veze s temom članka uz koji su uneseni bit će uklonjeni. Za unos "off topic" komentara mogu se koristiti stranice SVAŠTARA 2, SVAŠTARA, ŠKOVACA i SATIRIČKI PRILOZI. Uredništvo ne snosi odgovornost za sadržaj komentara.

Sigurnosni kod
Osvježi

galerije1

mi-logo
wonline
yrno
Vremenska prognoza
za Lošinj


Članak 69. Ustava RH

Volim LošinjSvatko ima pravo na zdrav život.
Volim LošinjDržava osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Volim LošinjSvatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

setnja

ubojstvoborocid

ZADNJI KOMENTARI

  • Gradonačelnica pod šljemom

    hranitelj tuljana 29.05.2020 19:15
    Bottom up pristup?
    Ako je to istina što pišete, da su oni tek službenici znatno moćnijih osoba (za koje se ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 29.05.2020 17:20
    Šumska družina
    Hrvatske šume se nisu očitovale jer tamo imaju važnijeg posla Predsjednik uprave kojeg ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    Bumbar 29.05.2020 16:49
    Za koje babe zdravlje
    A točno se zna i za koje babe zdravlje se počelo s aktivnostima. S koliko ono novaca smo ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Bumbar 29.05.2020 15:01
    Grad to sam ja
    Dobit će Ana jezikovu juhu što destinaciju reklamira u svrhu vlastite izborne promidžbe ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 29.05.2020 13:48
    Ana na aparatima
    BUSINESS INSIDER objavio je listu 100 top otočnih destinacija te na nju uvrstio i pet ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    Tovar 29.05.2020 13:16
    Umreženi ortaci
    Ovi što mogu mogu zabetonirati i izgraditi cijele uvale, krčiti i rušiti gdje se sjete, od ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Po 29.05.2020 11:20
    Jezik za zube
    Neka oporba danas na GV drži jezik za zubima da ih Anin stožer ne uhiti da nastoje baciti ljagu ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Quo vadis Lošinj 29.05.2020 10:23
    Maksimalna turistifikacija dolazi na naplatu
    Više no ikad Lošinj ovisi o turizmu. Osim onih koji se njime direktno bave, tu su i trgovci ...
     
  • Primjedbe na URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA / UPU-13 / ČIKAT

    gost 29.05.2020 10:04
    Otočani bez plaža
    Ni na ovoj tribini nije bilo povlačenja na "dozvoljene linije": volim-losinj.org/.../...
     
  • Primjedbe na URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA / UPU-13 / ČIKAT

    Bo! 29.05.2020 09:50
    Nije bilo povlačenja
    A koji bi to drugi način bio osim javnih tribina s ciljem da se pokrene građane? Usput ...
     
  • Primjedbe na URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA / UPU-13 / ČIKAT

    gost 29.05.2020 08:52
    Me
    I jesu li aktivisti nastavili raditi na tome na drugi način jer tribine nisu jedina mjera ...
     
  • Primjedbe na URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA / UPU-13 / ČIKAT

    Bo! 29.05.2020 08:42
    Izvan kontrole
    Glupost. Sama činjenica da je netko izvan partijske kontrole sazvao skup šokirala je Garija.
     
  • Primjedbe na URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA / UPU-13 / ČIKAT

    gost 29.05.2020 07:55
    Nema izvan
    Bila je svađa kad su pokušali, tribina je prekinuta. Pa su se vratili komentiranju onoga ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    gost 29.05.2020 07:42
    Istina, prava
    Voltaire je jednom rekao: "da bi saznali tko nad vama vlada, morate samo pogledati koga ne ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Zock 29.05.2020 04:14
    misija, vizija, ciljevi
    Zanimljivo je da usprkos zdravoj logici, ekonomskim pokazateljima, upozorenjima koja nam ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 28.05.2020 22:08
    Šizično ponašanje gradonačelnice
    Koji su prioriteti gradonačelnice u prostornom planiranju govori činjenica da su zadnje ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    da se zna 28.05.2020 21:02
    jadni grad
    "Odluku o izradi plana donio je naručitelj, a gradonačelnica obavlja svoj dio posla ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    ZB 28.05.2020 18:42
    Hodogram manipulacije
    Odluku o izradi plana donio je naručitelj, a gradonačelnica obavlja svoj dio posla prema ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 28.05.2020 17:56
    +
    Otprilike tako nekako. Gradonačelnica već radi na izradi plana i prema odluci koju je sama ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Knez iz Zg 28.05.2020 17:54
    ja nisam odavde
    Moguće je ako to gura Tanja, Ako podržava ANA i to je vjerodostojno Dakle zabune nema, ako ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    Mulac 28.05.2020 17:38
    O zecu i ražnju
    Jesam li dobro razumio da je gradonačelnica tražila mišljenje treba li obaviti procjenu ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    gost 28.05.2020 16:15
    Gradi se koliko god stane
    To je taj daljnji održivi razvoj i očuvanje kulturnog i geografskog otočnog identiteta ...
     
  • Prostorno planiranje kao privatna prćija

    lov u mutnom 28.05.2020 15:10
    prva lova na crno
    Konačnim prostornim planom od 2008 god. određena je granica gradnje bez mogućnosti proširanja ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    Zlatan 28.05.2020 13:37
    malo mače
    Visvi navalili na Anu, a ona je bebica u poređenju sa Tanjom. Ona sve organizira. Mjenja Z ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    NN 28.05.2020 11:09
    .....
    možda zato jer ima dobre savjetnike i plaća skupe odvjetnike?
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    Arsen Mujagić 28.05.2020 10:51
    Ima se, samo se nema karaktera potpisati vlastitim imenom
    Da nitko na ovoj stranici ne uzima za zlo „skupo plaćanje neke zgrade dvaput“ logički ne ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    Vukajlija 28.05.2020 09:40
    Moguće samo na prvom od 1000
    Prema definiciji na jednom portalu izraz "jebe lud zbunjenog" se koristi za opisivanje ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    gost 28.05.2020 08:58
    Ti si odgovoran ...
    Ako znaš da je skupo plaćala neke zgrade dvaput, a to nisi prijavio DORH-u ili barem anonimno ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    Mateja 28.05.2020 06:47
    Ima se
    Plaćala je ona skupo i neke zgrade dvaput, ali čini se da joj na ovoj stranici nitko to ne ...
     
  • Gradonačelnica pod šljemom

    gost 27.05.2020 19:02
    Kad budala sklapa posao
    Znači Ana se odrekla potraživanja od države pa je zauzvrat Grad dobio na dar zgradu carine ...