U prvoj epizodi bilo je govora o devastaciji uvale Studenčić i obavještavanju nadležnih institucija, a sada slijedi nastavak priče, epizoda o reakciji sustava. Ovoga puta dopustila sam si malo pjesničke slobode i povukla paralelu s načinom na koji je ta ista birokracija godinama probavljala devastaciju jedne druge uvale na otoku Lošinju.
Ljudi zaslužuju političare i institucije kakve imaju, pa da vidimo što smo to mi zaslužili.
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA
Deset dana nakon što sam uputila prijavu Upravi za inspekcijske poslove u Rijeci i Malom Lošinju dobila sam obavijest građevinske inspektorice V. Žuže da je temeljem naše predstavke o bespravnim radovima u uvali Studenčić dana 22.3. 2007. izdano rješenje o uklanjanju zemljanog i kamenog materijala s pomorskog dobra u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Kratak osvrt na prošlost: krajem 2005. godine u uvali Ružmarinci bagerom je izdrobljeno cca 70 m stijena, nasipan građevinski materijal i izgrađen plato na pomorskom dobru; ista inspektorica devastaciju je proglasila čišćenjem uvale, a prijavu proglasila anonimnom kako me ne bi morala obavijestiti o obustavljanju inspekcijskog postupka; rješenje o uklanjanju nasutog materijala donesen je tek nakon dolaska više inspekcije iz Zagreba (pet mjeseci nakon prijave).
Nakon ovakve blamaže čovjek bi očekivao jezuitsku pravovjernost, međutim, stare navike ne nestaju tako lako. Tako neke od čestica koje se spominju u obavijesti o postupanju nisu bile predmet naše prijave, a one koje su bile predmet prijave nisu uopće spomenute.
Ne spominje se podizanje kaznene prijave protiv investitora, iako se radi o devastaciji zaštićenog obalnog pojasa.
Dana 4.3.2007. na gradilištu nije bilo oznake o zabrani radova za koju se u dopisu tvrdi da je postavljena nakon inspekcijskog nadzora. Kada bolje razmislim ne sjećam se da sam tijekom svih ovih godina ikada vidjela takvu oznaku u uvali Ružmarinci. Kod nas kao da postoji sekta ili banda "nepoznatih počinitelja" koji kradu table.
Pošto dopisu nije priloženo originalno rješenje morala sam ga zatražiti od službenika za informiranje u Zagrebu.
Sve u svemu, opet novi upit i fotodokumentacija, ovaj puta adresiran i na višu inspekciju u Zagrebu.
Ipak, reći će netko, barem je izdano (nekakvo) rješenje o uklanjanju bespravne gradnje, sada smo na korak do cilja. Zapravo smo korak do novog problema: rješenja kod nas, valjda zbog pogodne birokratske klime, pokazuju izuzetnu dugovječnosti.
Recimo, prvo rješenje za uklanjanje bespravnih gradnji u uvali Ružmarinki izdano je 8. 5. 2003. godine, a bageri Ministarstva došli su tek u travnju 2006. godine. I to ne zato jer su smatrali da im je dužnost ispoštovati dokument koji su sami donijeli, nego zato jer im je netko dovoljno uporno ponavljao da bi to trebali napraviti. Devastacija se, naravno, cijelo vrijeme nastavila.
Rješenja investitorima određuju rok za uklanjanje ovisno o zahtjevnosti bespravne gradnje (obično 15 do 30 dana), zatim slijedi zaključak o dozvoli izvršenja u kojem se investitora obavještava da će uklanjanje izvršiti ugovorni izvođač Ministarstva o njegov trošak.
Tako je za bespravne gradnje investitora kamenolom "Brdo Kušć" u uvali Artatore tijekom tri godine izdano sedam rješenja o uklanjanju bespravnih gradnji, odnosno sedam zaključaka o dozvoli izvršenja. Bageri Ministarsva dolaze u travnju 2006. godine, uklanjaju dio bespravnih gradnji, investitor preuzima obavezu da će ukloniti ostatak, što mu, naravno, ne pada na pamet, pa djelatnici Ministarstva ponovo dolaze u srpnju 2006. godine, te bagerima i interventnom policijom obogaćuju lošinjsku turističku ponudu.
Zato treba sasvim ozbiljno razmisliti i o mogućnosti da molić i plato u uvali Studenčić prije nestane zbog dizanja razine mora uslijed globalnog zatopljenja, nego provođenjem rješenja od strane investitora ili Ministaratva.
LUČKA KAPETANIJA
Lučka kapetanija, Ispostava Mali Lošinj izdala je 23. 2. 2007. rješenje o zabrani radova na pomorskom dobru u uvali Studenčić jer investitor nije posjedovao građevinsku dozvolu i koncesiju.
I u slučaju devastacije pomorskog dobra u uvali Ružmarinci lučka kapetanija je u kratkom roku izvršila nadzor i napisala rješenje o platou izgrađenom bez potrebne dokumentacije.
Ovdje je problem drugačije prirode: iz rješenja je vidljivo kako u trenutku njegova pisanja još nije bilo molića, a to znači da su se radovi nastavili i nakon zabrane lučke kapetanije.
Prije nekoliko godina došlo je do preraspodjele ingerencija između lučke kapetanije i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva: lučkoj kapetaniji preostala je obaveza konstatiranja zatečenog stanja, a MZOPUG izdavanje operativnih rješenja. A za rješenja MZOPUG već smo rekli kako su sklona hibernaciji koja može potrajati godinama.
Ponekad ta hibernacija potraje toliko dugo koliko je bespravnim graditeljima potrebno da naknadno legaliziraju izgrađeno.
Komentari:
Lova cini cuda!
A što si se ti uhvatila samo Dade i Kuvaća ,pa tvoj prvi susjed zajedno s taljanom na stotinjak metara od tebe bespravno gradi cijelu kuću i nikom ništa.
A dvjesto metara ispod tvoje kuće ,ovu je zimu narastao mol .Ako si već lokalni Šerif ,onda budi prema svima jednaka .
Možda te onda shvatimo ozbiljno!!
I mnogi od nas koji imaju barku, pa tako i ja, imamo neki komadić rive koji je 100 % izgraðen bez ijednog papira. Isto tako smo lancane i nekakve betonske blokove potopili u more da bi mogli vezati barku. Ja ili moj tata ili nono, nema veze. Nekada se (u ona mračna vremena) radilo preko mjesne zajednice ako se ne varam, ali opet bez dozvole, samo da se nabavi materijal, da se meðusobno podjele vezovi i da se evidentira tko je dao koliko dnevnica. Ma da li je itko ikada tražio urbanističke uvjete iliti lokacijsku dozvolu, graðevinsku dozvolu i koncesiju? Možda mig komiteta. Da li itko ima uporabnu dozvolu za rivicu? Odgovor svi znamo. Naravno da nema. Da li smo zbog toga mi koji smo to izgradili na pomorskom dobru bez dozvola lopovi, kriminalci i banditi? Ja mislim da nismo.
Ako nisam u pravu, recite mi jedno ime. Samo jedno, jedan primjer privatnog veza s urednim papirima. Govorim o malim mulićima i rivicama za privez barke, ne prave rive (marina i sl.). Pa svi su radili samo privez za svoju barku. I to je normalno. To je uobičajeno za sve nas koji živimo na otoku. Imaš barku, moraš imati vez. A kako drugačije? Ne treba nam nitko dokazivati što kaže zakon. To što živimo na otoku ne znači da smo nepismeni i glupi. Naravno da za sve što se gradi treba imati uredne papire, a pogotovo ako se gradi na javnom dobru ili na pomorskom dobru koje je jako osjetljivo i vrijedno. Ali, niti danas ovo nije sreðeno - u principu se ne može dobiti legalni vez, ili jako teško. I sada ajmo napasti poznatog odvjetnika što će napraviti komadić rivice za pristati barkom. Sutra će netko od vas tamo pristati i onda će mu biti drago da može izaći na obalu, a da ne zagazi u plićak. Koliko poznam konkretni slučaj, na Studenčiću nema uvjeta za pravi vez, to može biti samo mjesto gdje se nešto ukrca i iskrca, dnevni izlet na plažu i gotovo.
Ne branim čovjeka uopće, ali narode, na ovaj način su nastala gotovo sva mjesta na našoj obali gdje vežemo barke. Sigurno je situacija ista i na Poljani i na Priku, a naravno ni Artatore nisu izuzetak. Ja bi rekao, ovako životno, takve stvari se moraju tolerirati dok god su u nekakvim koliko-toliko razumnim okvirima. Naravno da je teško reći gdje je ta granica razumnog, ali zato i jesmo ljudi a ne roboti ili magarci. Zakoni su takvi kakvi jesu i provoðenje zakona isto tako šlampavo. Ali još je gore što vlast ne daje mogućnost pojedincu da izgradi rivu, plati nekakvu naknadu i da to legalno koristi. Naravno pritom vlast mora dati uvjete na koji način to treba izgraditi da sve skupa ima smisla.
Uostalom, zašto je XY rivica izgraðena na Poljani prije 25 godine legalna, a neka druga izgraðena ove godine je devastacija prostora? I jedna i druga nemaju dozvola i služe za vez jedne ili dvije barke.
Taj dio problema jako je važan, meðutim, trenutno je najvažnije onemogućiti naknadnu legalizaciju devastacije.
Za sve one koji do sada nisu shvatili: Andreja Gregorina nije Vildana Žuža. I, po tko zna koji puta, ako se u prostoru primijetili zahvat za koji smatrate da je neprimjeren prijavite ga graðevinskoj inspekciji koju plaćate da takve stvari procesuira za vas.
Aktivisti pokušavaju biti civilna supervizija SUSTAVA, a nemaju fizičke predispozicije mitološkog bića sa sto očiju koje nikada ne spava, a objedinjavalo bi graðevinsku inspekciju, lučku kapetaniju, policiju, sudstvo, konzervatore, rudarsku inspekciju, šumarsku inspekciju...
Antropomorfni stav kojim smo se dugo ponosili u konačnosti je rezultirao maćehinskim odnosom prema prirodi, a neracionalno trošenje prostora samo je jedan od dokaza takvog ponašanja. Zato danas više ne govorimo o "komadićima rivice", nego o zaštićenom obalnom pojasu koji je zaštićenim postao temeljem saborske Uredbe. Štoviše, taj isti Sabor odobrio je izmjene i dopune Kaznenog zakona koje su bespravnu gradnju (posebno onu u zaštićenim područjima)uvrs tile u kazneno djelo. Dakle, to su zakoni Republike Hrvatske, a ne falange koje pišu aktivisti. Oni su samo dokaz da je teško odrediti "razumne okvire" prilikom korištenja jednog tako vrijednog i neobnovljivog resursa, pogotovo kad se zna da postoji sasvim solidan broj ljudi koji primarno nisu konektirani s vlastiti razumom, nego s vlastitom lisnicom.
A kad je riječ o tim rivicama i molićima koji se bespravno grade na pomorskom dobru, dakle na tuðem prostoru, bio sam svjedokom kako "dobrodušni" graditelji rastjeruju djecu koja se sunčaju na njihovim rivicama ili skaču u more s njihovih mulića. Pitam se što možemo očekivati od jednog "poznatog odvjetnika" kad mu netko zasmeta u njegovom posjedu. Dakako, priča o zadovoljenju javnog interesa samo je izlika da se ostvari konkretan privatni interes.
Ne moramo imati isto mišljenje, naprotiv, ali vjerujem da se slažeš barem s nekim mojim stavovima. Sve je lako kada govorimo u principu, ali kada doðemo do konkretnoga onda je malo teže. Opet ponavljam: zašto bi npr. moja riva na Poljani bila legalna (napravljena prije 30 god. naravno bez papira), a ova nelegalna? U suštini (pravno) smo nepošteni bili i ja i odvjetnik. A takvih kao ja je pun otok. I drugi otoci. Možda sam u prvom postu bio previše direktan, ali to je zbog toga da izazovem reakciju drugih, da uvidimo kako je puno toga relativno.
Što se mene osobno tiče, mislim da se na Studenčiću moglo s puno manje radova i uništavanja obale napraviti vez. I ne odobravam to što je napravljeno, ne branim čovjeka, samo pokušavam gledati na ovo pitanje s druge strane. Ipak je tamo napravljena manja devastacija (i lakše je popravljiva) nego ona npr. na Kovčanju. Shvatili to ili ne, nema veze.......
Otok Lošinj naseljen je od prapovijesnog vremena (gradine na brežuljcima podno Osoršćice i oko luke Malog Lošinja). U antici Lošinj i Cres imaju zajedničko ime Apsirtides. Na nekoliko mjesta otkriveni su ostaci rimskih vila (villae rusticae: Liski, Sveti Jakov, Studenčić kraj Ćunskog).
Pa hajde da dalje raspravljamo o molićima i rivicima i dobrim namjerama bespravnih graditelja
Za one koji nisu shvatili: nemamo \"šefa\" kojem bi nas mogli denuncirati, ne financiraju nas porezni obveznici, pa nas ne možete prozivati da ne radimo posao za koji nas plaćate, radimo volonterski, pa nema smisla reći da ne radimo dovoljno.
Inače, ovakvi komentari odličan su primjer (kod nas sasvim udomaćenog) kukavičkog i podaničkog mentaliteta: posao uvijek treba odraditi netko drugi, a ako to ne učini tužiti ćemo ga \"šefu\".
Žao mi je što moram destabilizirati ovako hijerarhiziranu predodžbu svijeta, ali ŠEFA NEMA (Bog je mrtav, rekao bi Nietzsche).
S druge strane, razgovor s N. Prpićem, trenutnim predsjednikom Eko Kvarnera, toplo Vam preporučam.
Sigurno će Vam objasniti da je aktivistički pristup konceptualan: zaštićena područja, gospodarenje otpadom, nasipavanje mora, ilegalni kamenolomi, golf i sl, nacionalnost i mjesto boravka tu ne igraju nikakvu ulogu.
Po tko zna koji puta ponavljam: bavimo se pojavam, a ne pojedincima, dakle, ako želite prijaviti susjeda ili sumještanina to će te morati obaviti sami.
"maloumnim, malograðanskim, priglupim teoretičarem bez pokrića". Negdje prije netko je postavljao sličan problem na Artatorama, pa su ga napali, jer rive nisu bile od nekih poznatih moćnika nego od "običnih ljudi" ili "vikendaša". Pojava je pojava i kad se netko poziva na principjelnost i dijeli lekcije drugima onda neka bude do kraja principjelan i ne zaustavljati se na napadu na izabrane pojedince. Zato je kuka teoretski 100 posto u pravu. Npr. Marko kaže za kuću na Kročati, Pero kaže što vojska radi na Kovčanju, Kuka kaže za sve rivice, a volonterka odgovara "argumentima" da se bavi "konceptualnim pristupom i pojavama". Neću više zamarati, ali naslušao sam se u susjedstvu takvih argumenata i više to ne pušim. Pozdrav Kokolini iz Velog.
A glede napada na "izabrane pojedince" slobodan sam ustrvrditi da su ti pojedinci sami sebe izabrali da budu napadnuti. Njihovi nasrtaji na javno dobro, okoliš i kultrurne vrednote su mnogo veći, drskiji i dalekosežniji od nasrtaja tzv. malih ljudi. Pojave koje oni pokreću čine ih logičnim metama konceptualnog djelovanja. Što ima i odgojnu ulogu za svakoga tko bi pao u iskušenje da se povede za njihovim primjerom
Drugo, za froda i društvo koji ne mogu i(ili) ne žele razumjeti, ponovit ću opet. Postavio sam retoričko pitanje, ako govorimo o principima zašto bi nešto bilo legalno, a nešto ilegalno, kada znamo da su sve rivice van zakona. Da li ćemo ih zato sve rušiti? Sigurno nećemo. To ne opravdava odvjetnika, naprotiv. Hoću da uvidimo, na primjeru mulića i priveza kako je svatko od nas, više-manje u sukobu sa zakonom. Nisam napisao da zato treba legalizirati zatečene nelegalnosti, ne smatram da smo svi lopovi, protivim se samovlasti itd itd, ali sada svi moraliziraju nad odvjetnikom i jučer nad obrtnikom, a istovremeno ne vide \"sitnice\" od kojih je sastavljen svakodnevni život. A primjer oko rivica je pravi \"konceptualni pristup\" da se na njemu dokažu borci za pravnu državu i zato sam ga postavio.
Zbog toga bi trebalo energiju usmjeriti na stvaranju uvjeta za funkcioniranje pravne države, a u konkretnom slučaju omogućiti pojedincima (meni, tebi, susjedu, obrtniku i odvjetniku) legalnu gradnju priveza uz sve dozvole i plaćanje svih mogućih taksi, pristojbi, koncesija i drugoga. Naravno da je uvijek lakše napasti poznate pojedince i na njima vježbati zakone, jer jedan Piero s Poljane nikome nije zanimljiv niti njegova rivica i još sto sličnih susjeda.
Još gore je što je borcima za pravnu državu interesantnija rivica odvjetnika od divljanja države na Kovčanju gdje su kubici i kubici betona išli pod more i po obali bez dozvola. A te kubike betona smo platili mi, porezni obveznici i eto još jednog razloga da me to malo više interesira od Studenčića. Država na Kovčanju radi protiv svojih zakona, a to valjda nije pojava koju bi se moglo istraživati s barem istim žarom kao i graðevinske pothvate odvjetnika i obrtnika? Ili griješim?
Komentar da pojave ostaju pojave je točan i ostati će točan sve dok komentator i sam ne poduzme nešto da se stanje promijeni.
Tvrdnja da je na poznatima lako vježbati zakon je bedastoća koja lijepo svjedoči koliko dotična osoba ima praktičnog iskustva na ovom polju, odnosno koliko je \"utrošila energije na stvaranje uvjeta za funkcioniranje pravne države\".
Na radove u uvali Studenčić reagirala sam ne zato jer je tamo radio gosp. Kuvač, nego zato jer se radi o devastaciji vrijednog lokaliteta koji ukazuje na nebrigu lokalne vlasti prema prirodnoj i kulturnoj baštini.
To je konceptualni pristup.
Gradnja izvan gabarita je žalosna činjenica, ali aktivinstima nije posao da hodaju okolo i popisuju tende, terase, nadograðene apartmane, proširene okućnice, to je interes susjeda i obaveza inspekcije.
Za Kovčanje su upućeni dopisi, a to što do sada nije stigao odgovor ne govori ništa o meni, nego o sustavu.
Nekad učestala gradnja rivica za osobne potrebe je konceptualni problem koliko je to i gradnja izvan gabarita: kod nas tradicija, ali nije na aktivistima da u čamcu obilaze otok kako bi popisivali sve što je napravljeno u posljednjih par desetljeća. Konceptupalni problem je problem nasipavanja obale, pa Eko Kvarner reagira na namjeru da se baci 630000 tona materijala u Nerezinama za igradnju lukobrana, miniranje brda u potezu od 80 m koje potom završi u lukobranu od 50 m u uvali Ružmarinci, stvaranje umjetne plaže nasipavanjem graðevinskog materijala u Dramlju u potezu od nekoliko kilometara.
Mali savjet za kraj: otiðite do predsjednika Mjesnog odbora i zajedno dogovorite način na koji će te dovesti u red svoju mikrolokaciju. Do javnog izlaganja zbog općeg interesa dalek je put.
Bila sam neki dan u uvali studenčić,radov i su u punom jeku voze se kariole tamo su dva ili tri radnika a onaj mul je ruglo nagrdio je mirnu oazu uvalice!OTOČANI NE DAJTE SE!SRETNO!