Centar za zdravo odrastanje pridružio se je tradicionalnoj manifestaciji Dani otvorenih vrata u organizaciji Ureda za udruge Vlade RH. U dvodnevnoj manifestaciji održan je niz aktivnosti kojima je udruga predstavila svoj rad na promociji i usvajanju koncepta nenasilja ⮞
Udrugu su posjetile grupe djece osnovnoškolskog i vrtićkog uzrasta te štićenici Odgojnog doma, koji su upoznati s tehnikom oslikavanja tekstila. Svako je dijete oslikalo platnenu vrećicu na način da je izrazio brigu za jedan dio živog svijeta.
Na platnenim vrećicama, koje su djeca odnijela kući kao trajni podsjetnik da je plastika u okolišu nasilje, zabilježeni su motivi riba, dupina, leptira, biljaka, mačkica i neizostavnih srca. Razvijanje empatije prema svim živim bićima od vrtićke dobi dio je usvajanja koncepta nenasilja, koji je temelj uspješnog socijalnog života i mentalnog zdravlja.
Drugi dan manifestacije posvećen je timskom radu i suradnji i usvajanju pravila i procedura kroz zabavne društvene igre, u kojima je sudjelovalo dvadesetak djece i mladih.
Dane otvorenih vrata udruge IDEM i ja posjetilo je ukupno 56 posjetitelja i na taj je dan angažirano troje volontera, što pokazuje interes za uključivanja lokalne zajednice u projektne aktivnosti.
Provođenje ovih aktivnosti omogućeno je potporom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u okviru projekta Mladi za zajednicu.
Komentari:
Koristim priliku da istaknem još neke detalje koji su možda izneseni na radionici a možda i nisu (prije svega zbog dobi sudionika) ali su neizdvojivo vezani uz temu nenasilja.
Princip nenasilja (non-aggresion principle ili skraćeno NAP) je vjerojatno jedan od najvažnijih principa (ako ne i najvažniji) kojeg se drže moralne osobe.
Sam princip pretpostavlja izostanak nasilja prema drugim pojedincima, kako fizičkog tako i svakog drugog (pretpostavlja i da se NAP ne primjenjuje na osobe koje su ga prve prekršile).
Što je nasilje? Pojam nasilje označava odnos između dviju strana u kome jedna strana uporabom ili samom prijetnjom uporabe sile utječe na drugu stranu.
Nasiljem možemo nekome nanijeti fizičku ili psihičku štetu, ili ga prisiliti da nešto uradi protiv svoje volje (često na njegovu štetu).
NAP pretpostavlja da nitko nema nikakvo pravo prisiliti bilo koga da UČINI nešto što ta osoba ne želi, tj. odnosi se na prisilu na djelo, a ne na zabranu nekog djela.
Slobodna društva počivaju na slobodnim pojedincima. Nema između, ljudi mogu bili ili slobodni ili neslobodni.
Princip nenasilja upravo služi kao alat za osiguravanje zapravo jedinog pravog ljudskog prava, tj, SLOBODE OD PRISILE.
U slobodnom društvu koje počiva na nenasilju nitko nema moralno pravo prisiliti nikoga da učini nešto što se protivi njegovim moralnim ili vjerskim ili bilo kojim drugim uvjerenjima,
nema pravo prisiliti nikoga da npr. ispeče tortu nekome kome ne želi ili da prisilno na svoju štetu uplaćuje dio svog novca u različite piramidalne sheme koje su predodređene na propast.
U slobodnom društvu nitko ne bi mogao grubo ograničiti osobu u raspolaganju svojim tijelom i prisiliti osobu da koristi npr. pojas za vezanje u autu, ako ona to ne želi.
Princip nenasilja nerazdvojno je vezan uz prigovor savjesti. Toliko dugo dok imamo institut priziva savjesti, možemo znati da ima nade za slobodu.
Neki kažu da NAP nije provediv jer se nekim oblicima nasilja pojedinci prisiljavaju da dio svoje zarade daju drugima, te da se time "pozitivno utječe na društvo", međutim to je lažna dilema budući da moralni ljudi i onako znaju da se nasilje nad nedužnim ljudima ne može opravdati "dobrim namjerama" ili "višim ciljem".
Na žalost, opisano nasilje je za premnoge postalo uobičajenim dijelom svakodnevnice, postali su neosjetljivi na njega i ne primjećuju ga.
Još gore, mnogi pojedinci su posvećeni ukidanju mehanizama koji bi oslobodili pojedince od prisile, kao npr. gore opisanog priziva savjesti, ali i mnogih drugih.
Pripazite na takve jer se znaju poslužiti mimikrijom kao sipa, ali zaista lako se otkriju, nema "nenasilja" bez NAP-a, dok kod njih to ne stoji, te se zapravo u praksi bore protiv NAP-a
(osobito često prizivaju nasilje nad slobodom pojedinca kroz jaku državu.Primjeri ce kao što je odlično objasnio Ludwig von Mises još davne 1922. godine, u knjizi "Socijalizam": "Gdje god nisu na vlasti, marksisti se pozivaju na liberalna ljudska prava jer znaju da im samo ona mogu jamčiti slobodu za njihovu propagandu. Ali oni nikada neće razumjeti duh tih prava niti će ih priznati svojim protivnicima jednom kad dobiju moć.")