U okviru obilježavanja Međunarodnog dana nenasilja na igralištu Bočac je u organizaciji udruge IDEM i ja održan turnir u igri "Čovječe ne ljuti se" živim figurama.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Komentari:
Čovječe, ne ljuti se! A kad se ljutiš, izrazi razloge svoje ljutnje!
Zli komentatori se prave gospodom, a u stvari su lijenčine i neradnici. A mrzi ih prvi korak stare hercegovačke poslovice:
Rad je stvorio čovjeka, a nerad gospodina.
Ja bih dodao da je igra stvorila veselje...
Sustav učinkovitijih pedagoških mjera trebao bi, kažu, pomoći vraćanju reda u škole u kojima se danas, zbog problematičnih učenika za čije ponašanje nema djelotvorne kazne, više ne može normalno raditi. Deseci tisuća učitelja i nastavnika, upozoravaju autori peticije, svakodnevno svjedoče općem neredu u učionicama.
– Činjenica je da se u školama sve teže i teže radi. Učenici koje škola ne zanima sprječavaju druge da odrade ono po što su u školu došli – objašnjava Dalibor Perković , predsjednik Udruge. Nastavnici su pred takvima, kaže, nemoćni jer u statutima škola piše da nastavnik ni zbog kakvog prijestupa ne smije udaljiti učenika iz razreda. Učenik, dakle, može napraviti bilo što, zapaliti ormar, skakati po stolu, trgati inventar, ali neće biti udaljen sa sata.
»To je bezumno, toga nema ni u jednom području ljudske djelatnosti«, veli Perković. Postojeće pedagoške mjere, tvrdi, vode računa samo o tome da se mora pedagoški djelovati na učenika koji radi incidente, da mu treba pomoći, a nitko se ne pita što je s ostalih trideset učenika u razredu koji takoðer imaju pravo na obrazovanje.
Pod motom »Dajmo prava i dobrim učenicima, a ne samo izgrednicima«, peticijom se traži uvoðenje suspenzije učenika sa sata, udaljavanje s nastave na jedan, dva ili više dana, ukidanje obveze da se pedagoške mjere provode kao upravni postupak, i izmjena zakonske odredbe po kojoj ukori i druge pedagoške mjere vrijede samo tekuću školsku godinu. Tako govore nastavnici, oni koji su najviše izloženi teroru dijela učenika.
A na to profesori koji obrazuje učitelje i profesore, pedagozi kažu da nisu skloni uvoðenju suspenzije u škole. Milan Matijević, profesor pedagogije na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, smatra da su i postojeće mjere dovoljne za »obuzdavanje« problematičnih ðaka.
– To što predlažu nastavnici ne bu išlo. Ne možete sa sata udaljiti delikventa, jer će on otići na hodnik, ukrasti nekome tenisice, baciti ih u wc. Ako napusti školsku zgradu i vani mu se nešto dogodi, odgovorna je škola – ističe Matijević. Neka vrsta suspenzije, veli, već postoji, jer nastavno vijeće može donijeti mjeru dodatnog pedagoško-psiho loškog tretmana, tijekom kojeg učenik nije u razredu već s njim rade stručnjaci. Osim toga, osnovna je škola obvezna, a samim time nitko ne može učeniku uskratiti nastavu i istjerati ga na ulicu, zaključuje Matijević. Dakle, zato što je osnovna škola obavezna, učitelji, nastavnici i pristojna djeca imaju obavezu trpjeti nasilnike i sa strahom dolaziti u školu.
A što na to kaže prosvjetna vlast?
Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta odgovaraju kako samo udaljavanje učenika s nastave ne rješava problem njegova ponašanja.
– Učenicima je potrebna pomoć i podrška kako bi riješili probleme i uspješno završili obrazovanje. Slijedom navedenoga, u osnovnim je školama uvedena mjera produženog stručnog postupka, a 2009. godine i Pravilnik o pedagoškoj mjeri odgojno-obrazov nog tretmana produženog stručnog postupka. Svjesni smo važnosti okruženja na kvalitetu i ishode poučavanja, nastojimo omogućiti školovanje dostupno svima, ali i sigurno i poticajno školsko ozračje, te ćemo to i dalje činiti – poručuju iz tog ministarstva. Najavljuju ipak da bi se broj pedagoških mjera »mogao povećati« te da će, kad se zakon bude mijenjao, uzeti u obzir i ovakve prijedloge.
Znači, Ministarstvo NASTOJI, Ministarstvo PORUČUJE, Ministarstvo NAJAVLJUJE, a da sve ovo NIŠTA bolje zvuči brblja o ozračju, svijesti o okruženju, ishodu poučavanja i t.d. kako ne bi ništa konkretno napravilo.
Novi list (novilist.hr/.../...)
"One iz ministarstva koji o tome odlučuju trabalo bi natjerat da svake tri godine jednu provedu u nastavi. Za čas bi promijenili mišljenje."
ove ideje centra nisu loše, ali je način promašen, isto kao sa onim juice - partyjem, ovo su dobra djeca kod koje možda treba prevenirati nasilno ponašanje, ali bi trebalo raditi sa onima koji ga već čine. i slažem se sa oštrijim mjerama. ne moraju baš klečati u kukuruzu, ali ja bi ih izbacila i zvala roditelje da doðu po njih, pa nek misle što će i gdje s njima.
Zanimljivo je da svi smatraju da je potrebno uključiti cijelu zajednicu kada dijete ima poteškoću kao što je logopedska ili zdravstvena, a kada dijete ima poremećaj u ponašanju onda bi svi htjeli oprati ruke i nemati nikakva posla s njima. Svaliti dijete samo na obitelj znači ostaviti ga tamo gdje najčešće i leži uzrok njegovih poteškoća. Zato ni klečanje na kukuruzu
Znam da nije lako podnositi dijete koje je problematično i da taj danak plaćaju cijeli razredi, pa i cijele generacije, ali isključivanje nije humano i ne postiže rezultate, odnosno ne čini nikoga boljim.
Moje dijete ide i u školu i u udrugu sa djecom koja imaju probleme, ali mislim da to nije nešto što moje dijete ne bi moglo naučiti nečemu vrijednom.