Kad se govori o zaradi od turizma obično se ne spominje da je svaki od navodnih 11 milijuna ovogodišnjih turista ostavio tzv. ekološki trag u našoj zemlji osobnom potrošnjom hrane, vode, struje i energenata koji štetno utječu na okoliš, odbacivanjem otpada i fekalija, da je neoprez turista čest uzrok požara koji uzrokuju milijunske štete, da ne postoje standardi zaštite okoliša u zbrinjavanja otpada i otpadnih voda na kopnu i na moru i t.d.
No kada razmislimo o tome kakav to ima učinak na ekosustav dolazimo do vrlo visokih negativnih brojki koje nitko ne računa u prihode i rashode turističke sezone ...
Zadovoljni ministar Bajs
Nedavno nam se ministar turizma Damir Bajs pohvalio svojim postignućima te najavio kako će rezultati ove turističke sezone biti i više no dobri. Kako bi potkrijepio te svoje samozadovoljne tvrdnje uhvatio se navođenja velikih brojeva, uostalom kako to svi naši ministri predvođeni premijerom već standardno čine kada žele u superlativima prikazati svoja ministarska postignuća.
Tako je ministar Bajs u dubokoj sezoni kiselih krastavaca informirao sveopće hrvatsko pučanstvo koje većim dijelom životari u konstantnom minusu na svim kreditnim karticama da u 2008. godini trebamo očekivati povećanje broja turista za dva posto te da očekujemo turističke prihode veće od sedam milijardi eura.
Vau!, mogli bismo već sada zadivljeno reći na ove senzacionalno dobre turističke informacije, ali tu dobre vijesti nipošto ne prestaju. Dobri ministar Bajs, ex HSS-ov bjelovarsko - bilogorski župan, tu nije stao s dobrim vijestima, već je kao mađioničar iz svog minijaturnog ministarskog čarobnog šešira stao nizati još veselih, šarenih i veeeeelikih turističkih iznenađenja. Pa smo tako u jednom dahu saznali da dobri ministar očekuje da će broj turista ove godine prijeći čarobnu brojku od 11 milijuna, da će ti isti turisti ostvariti oko 57,5 milijuna noćenja i, opet je kao samozatajno, ali ipak ponosno naglasio onu čarobnu brojku – zaradu, ili ti sedam milijardi eura prihoda od turizma. Ministrovo zadovoljstvo turističkom sezonom nastupilo je manje od mjesec dana nakon što je skrušeno zaključio da će ova sezona biti lošija od prošlogodišnje.
Nedavnom ministrovom zadovoljstvu još je ranije prethodila (prije nekih pet mjeseci, u ožujku, da budem preciznija) optimistična ministrova prognoza ovogodišnjeg rasta broja turista od tri posto te predviđanje o znatno boljim turističkim rezultatima od prošlosezonskih. To, naravno, govori da bi ministar u devetom mjesecu mogao izjaviti kako je ova sezona bila spektakularna, kako smo ’prešišali’ mrske nam mediteranske konkurente Maltu i Španjolsku koje bilježe rast od 10 posto gostiju, ili pak isto tako možemo očekivati da će ministar u sezoni stezanja remena, krajem godine, izjaviti kako je ova turistička sezona bila – e, pa jednostavno loša.
Drugim riječima, od dobrog ministra Bajsa do kraja godine možemo očekivati svašta, a posve izvjesno još nekoliko iznenadnih zaokreta u ocjeni ovogodišnje turističke sezone. No, dobro. Neću biti tolika cjepidlaka i prihvatit ću kao točne ministrove nedavno izrečene tvrdnje o sedam milijardi eura prihoda od turizma, očekivanih 11 milijuna turista i 57,5 milijuna noćenja, iako već sada slutim da onih 11 milijuna turista i nije baš pouzdani broj. Sigurna sam da su mnogi od tih nabrojanih turista, a pred očima su mi simpatični japanski turisti koje susrećemo i pred zagrebačkom katedralom, i na splitskom Peristilu, i na dubrovačkim zidinama, u stvari nekoliko puta brojani kao ’novi’ turisti, odnosno kada su se prijavljivali u nekom zagrebačkom, pa ponovno u nekom splitskom i ponovno u nekom dubrovačkom hotelu. Ali OK, jedan Japanac sigurno vrijedi tri prosječna turista.
Dolazi nam Strategija...
Treba ipak reći da je ministar Bajs svoje kolovoško obraćanje naciji završio polusamokritičnim tonovima i zaključkom kako je, usprkos njegovom kontinentalnom ministrovanju, kontinentalni turizam u Hrvatskoj i dalje nedovoljno razvijen, posebice ukoliko se naši skromni rezultati u tom segmentu usporede s rezultatima susjedne nam Slovenije i nešto nam udaljenije Austrije. Prema ministrovim procjenama da bismo razvili kontinentalni turizam moramo ponuditi raznovrsniju turističku ponudu i bolje smještajne kapacitete. Drugim riječima, netko bi to trebao učiniti – to, ponuditi raznovrsniju ponudu i bolje kapacitete, ali nigdje se ne kaže tko. Ne daj bože Vlada i ministar koji još uvijek nemaju strategiju razvoja hrvatskog turizma, ni na papiru, ni u provedbi.
Toga je, čini se, periferno svjestan i resorni ministar koji je sredinom srpnja spektakularno najavio da na jesen kreće u pisanje Strategije hrvatskog turizma koja će se temeljiti na vrlo kompliciranoj dubinskoj analizi svekolikog hrvatskog turizma čiju je izradu iniciralo Ministarstvo turizma u proljeće ove godine. Sudeći prema nedavnim izjavama ministra Bajsa, ta će se Strategija (koju ćemo imati prilike pročitati negdje u jesen 2009. godine) većim dijelom oslanjati osim na velika ulaganja u hotelijerstvo, također i na velika ulaganja u marine, autokampove te privatan smještaj.
Iako mnogo toga ne štima s kontinentalnim turizmom koji bi svoju ponudu, očekivano, mogao temeljiti na razvoju ne samo agraranog ili ruralnog, već i znatno zahtjevnijeg i po okoliš prihvatljivijeg ekološkog turizma, ministrovi planovi za poboljšanje hrvatskog turizma opet se, čudna mi čuda!, temelje na razvoju tako omiljenog nam masovnog, sezonskog i ekološki apsolutno neprihvatljivog turizma.
Ako se tako pompozno najavljena Strategija bude oslanjala na projekte u stilu: daj što više turista, daj što više jahti koje bacaju svoje fekalije i otpad u Jadran, daj što više turista u automobilima i kamperima, daj što više turista u betonom zabarikadiranim apartmanima, onda nam se jako loše piše.
Turizam A’la CRO
Izrada Strategije nad koje sadržajem već danas strepim porezne obveznike koštat će nekih 4,4 milijuna kuna, što i ne bi bio neki novac kada bi se domaći turistički gurui napokon zbrojili i počeli turizam a’la CRO gledati u kompletu, a ne samo u djelićima, i to kroz jaaaaaako ružičaste naočale.
Nažalost, slika hrvatskog turizma prije je sivo-crna nego ružičasta. Žalosno je da resorni ministar, član HSS-a, navodno najzelenije (čitaj prema okolišu najosvještenije) hrvatske političke stranke, toga uopće nije svjestan jer mu je omilio pogled kroz njegove ogromne, karnevalski ružičaste naočale. Čini se da je pogled kroz te naočale tako zavodljiv da zbog njega navodno ’zeleni’ ministar Bajs zaboravlja na onu ružnu, ekološki neprihvatljivu dimenziju hrvatskog, nažalost, isključivo masovno orijentiranog turizma.
Razlog zbog kojeg sam tako minuciozno nabrajala ministrove kolovoške brojke je to što se kroz to opsesivno, samodopadno licitiranje velikim, masovnim brojevima najbolje vidi ministrovo opredjeljenje i sklonost masovnom turizmu plus PR bonus, odnosno uvjeravanje sveopćeg hrvatskog pučanstva kako ćemo ovu jesen zbog dobre turističke sezone dočekati mirni, lijeni, masni i debeli...
Dok na naše krajeve budu nalijegali mračni i hladni dani, dobro ugrijani vinom i toplinom okupljeni oko bogate trpeze uživat ćemo u zvonkim zvucima turističkih kuna u državnom trezoru i našim novčarkama. Bojim se da ta vizija kojoj u Hrvatskoj nije, nažalost, sklon samo najodgovorniji čovjek hrvatskog turizma, već i mnogi/e lakovjerni/e građani/ke Hrvatske, završava slično kao La Fontaineova bezvremena basna o cvrčku i mravu. No, za razliku od građana/nki ministar nema taj luksuz bivstvovanja u stanju neznanja ili nesposobnosti, jer bi zbog njegovih sklonosti Hrvatska, baš kao cvrčak, mogla kroz koju godinu umrijeti od gladi, odnosno ukoliko se ne saberemo i ne prestanemo pjevati jednu te istu pjesmu sezonskog masovnog turizma koji nam na sveopće oduševljenje za šaku novca uništava, i to možda bez mogućnosti popravka, naše najvrednije prirodne resurse.
S obzirom na to da je već i u Hrvatskoj dobro poznato koliko krpanje ekoloških crnih rupa košta, doista nema prostora za samodopadno busanje u prsa sa sedam milijardi kuna zarađenih na proćerdanih moguće i petnaest milijardi kuna.
Turizam i ćerdanje okoliša
Hm, petnaest proćerdanih milijardi, netko će skeptično upitati, kako i gdje? Mnogi ne razmišljaju o tome da svaki od tih 11 milijuna turista (u čiji broj sumnjam) ostavlja tzv. ekološki trag u našoj zemlji i to ne samo u smislu osobne potrošnje resursa – hrane, vode, struje, energenata koji štetno utječu na okoliš, kontroliranim ili nekontroliranim odbacivanjem otpada i fekalija, već i sekundarnim korištenjem resursa.
Ono podrazumijeva dolazak velikog broja ljudi na jednu ograničenu lokaciju, koja je često područje prirode, a ne ljudskog okoliša, čime se drastično povećava rizik za opstojnost takve prirodne lokacije.
Treba li posebno spominjati da je neoprez turista iznimno čest uzrok požara koji uzrokuju milijunske štete? Kada se tome pribroji nepostojanje standarda zaštite okoliša u području zbrinjavanja otpada i otpadnih voda i na kopnu, ali i na moru, jer su iznimno rijetke marine u Hrvatskoj koje imaju sustave obrade otpadnih fekalnih voda s ekološki neprihvatljivih jahti (a kojih je ove godine prema procjenama hrvatskim Jadranom plovilo 150.000), kada imamo na umu koliko je slab ili nikakav inspekcijski nadzor ponašanja jahtaša, ali i svih drugih, kada razmislimo o tome kakav učinak na ekosustav našeg mora imaju tone i tone odbačenog smeća i fekalija, izlivenih litara i litara goriva, ispuštenih naftnih plinova u zrak, izlivenih tona i tona fekalija i otpadnih voda iz kanalizacije i neodrživih industrija koje u ljetnim mjesecima rade pojačanim tempom, odbačenog smeća i ispuštenih fekalija u prirodu, kada razmislimo o ugroženim ili istrebljenim biljnim i životinjskim vrstama – e, tada dolazimo do vrlo visokih po okoliš i domaći budžet negativnih brojki, a koje nitko, baš nitko ne računa u prihode i rashode turističke sezone.
Iznimno visoke svote koje država izdvaja za projekte sanacije tzv. crnih točaka te neadekvatnih odlagališta otpada diljem Hrvatske govore u prilog tome da procjena o nekoliko milijardi eura za sanaciju štete nastale sezonskom turističkom djelatnošću, a zahvaljujući filozofiji velikih brojeva na koje se oslanja naš masovni turizam; poplavi turista niže platežne moći i ne baš razvijene ekološke svijesti; nepostojanju adekvatnih sustava i standarda zaštite okoliša u domaćoj komunalnoj i industrijskoj infrastrukturi, neoprezu i neodgovornosti i domaćina i gostiju, dakle da ta procjena nipošto nije preuveličana.
Procjene, nažalost, mogu biti i znatno veće, katostrofalne i dugoročno nepopravljive za gospodarstvo Hrvatske ukoliko daljnjim razvojem takvog oblika turizma u potpunosti prepilimo granu na kojoj sjedimo. Treba imati na umu – spomenutih 11 milijuna turista imamo ne zbog toga što smo pametni, domišljati i kreativni, već zato što imamo lijepu zemlju s prekrasnim, relativno čistim morem, zadivljujućom prirodom i osebujnom tisućljetnom kulturom.
Ako to kroz koju godinu izgubimo, a ovakvim ponašanjem to ćemo sigurno učiniti, u potpunosti ćemo izgubiti sav turistički potencijal, jer poljuljani imidž destinacije jako je teško popraviti.
Neugodna istina
Zaštita okoliša većini je ljudi nevjerojatno dosadna problematika, a glavne struje društva, iako se zaklinju da im je zaštita okoliša vrlo važna, u stvari udruge i aktiviste/ice za zaštitu okoliša smatraju jednom specifičnom subkulturnom grupacijom koju karakterizira velika doza agresije, nedokazanosti i sklonosti rubnim radnjama, pa čak i tzv. ekološkom terorizmu.
Često se stoga upozorenja udruga ili ekološki osviještenih pojedinaca smatraju ili ’pišanjem u vjetar’ ili ekvivalentom priča o viđenjima NLO-a.
No, ministar turizma, posebice onaj koji dolazi iz ’najzelenije’ hrvatske stranke, nipošto ne bi smio razvoj hrvatskog turizma i njegove dosege mjeriti velikim brojevima, ni u situacijama kada se radi o tzv. pozitivnoj statistici, ni kada se radi o negativnoj statistici.
Naime, s obzirom na to kako su stvari u hrvatskom turizmu, ali i u društvu općenito postavljene – veliki pozitivni brojevi neminovno znače i velike, možda još i veće negativne brojeve. U tom smislu se nadam da će ministar imati dovoljno strpljenja i interesa da se uputi u problematiku turizma i zaštite okoliša, jer to do sada evidentno nije učinio, a za početak bi mogao pročitati znanstveni članak ’Ekološki aspekti turizma u Hrvatskoj’ sociologinje Kristine Golubić, posebice poglavlje Turizam kao pokretač prirodnih i ekoloških sukoba. Iz tog poglavlja ministar bi mogao osvijestiti da u Hrvatskoj, nažalost, imamo na djelu, prema Alfieru, sve, citiram:
Tri skupine oblika i negativnih posljedica koje se očituju u djelovanju masovnog turizma na prirodu i okoliš, odnosno ekspanzivne oblike turističkog prometa, koji već po samoj svojoj prirodi postavljaju zahtjev za okupacijom velikog prostora, a kao primjere navodi kamping i auto-kamping, stacionirani i pokretni karavaning, nautički turizam, mototurizam, avio-turizam, te ladanjski turizam, agresivne oblike turističkog prometa, koje karakteriziraju dolasci povećanog broja turista u zaštićena područja i u nepristupačne i neuređene prostore. Primjeri agresivnih oblika su kampiranje, nautički kamping, sportski ribolov i lov nedopuštenim sredstvima u nedopušteno vrijeme na zabranjenim prostorima, te podmorska istraživanja i nedopušteno uzimanje prirodnog biološkog i arheološkog blaga, te destruktivni oblici turizma i turističke izgradnje, koja u potpunosti zauzima i preobražava određeni prirodni prostor.
Neugodna je istina da, suprotno optimističnim procjenama ministra, naša stvarnost govori da u Hrvatskoj u pogledu turizma nije više pet do dvanaest, već dvanaest i petnaest. I zato je najavljenih godinu dana do Strategije, i možda tri do pet godina do početka provedbe strategije (naravno, u slučaju da ona bude dobra i održiva) puno predugo vremena za naš okoliš i prirodu od koje naš turizam živi.
Stoga bi ministar Bajs i njegova ’zelena’ ekipa trebala preći s riječi na djelo i umjesto dogovorenih samohvala na račun razvoja ekoturizma u Hrvatskoj izrečenih na saborskom Aktualcu, zasukati rukave i učiniti kvantni skok prema razvoju održivog turizma u Hrvatskoj
Mirela Holy, portal Zamirzine