Građani koji su imali primjedbe na način izvedbe dobili su etiketu furešta koji nemaju što odlučivati o mjestu i okolici, javlja portal H-alter o raspravama u vezi s golf igralištima u Istri. Moralni bankrot čini se dobrim opisom u situaciji kada se ljude koji se pitaju može li ovaj projekt biti ipak malo manje štetan za okoliš naziva ksenofobičnim nazivima.
Na raspravi u prostorijama općine Motovun bilo je vrijeđanja onih koji su imali primjedbe ne na golf, već na način izvedbe projekta. Nazivani su fureštima koji nemaju što odlučivati o Motovunu i okolici. Dva dana poslije Ranko Bon, predsjednik udruge Motovun - Eko grad koja se zalaže za održivi golf, povukao se s mjesta predsjednika.
Razumjevši da je borba za održivi golf pod Motovunom ružna politička igra lokalnih političara i njihovih pomagača, odlučio sam se povući s mjesta predsjednika udruge Motovun - Eko grad. Do sada sam udrugu vodio u duhu civilnog društva, ali civilno društvo u Istri nije doraslo opakoj političkoj igri poput ove koju sam doživio na tzv. javnoj raspravi u Motovunu, objasnio je Bon.
Načelnik Motovuna Slobodan Vugrinec pozvao je na toj raspravi prisutne na glasovanje, iako javna rasprava ne služi glasanju ni za ni protiv. Oni su ipak glasali, a rezultate je dva dana kasnije i objavio Glas Istre: 26 za, četvero protiv, tri suzdržana.
Ono što se događa oko predloženog golf igrališta u dolini Mirne u Istri, za koje je u tijeku javni uvid u Studiju utjecaja na okoliš, mogli bismo nazvati moralnim bankrotom lokalne zajednice - zaslijepljeni pohlepom upustili su se u projekt kojim su inicirali prodaju i uništenje jednog od najljepših istarskih krajolika, napisala je nakon rasprave Dušica Radojčić iz Zelene Istre.
Moralni bankrot čini se dobrim opisom u situaciji kada se ljude koji se pitaju može li ovaj projekt biti ipak malo manje štetan za okoliš naziva ksenofobičnim nazivima. Zanimalo nas je kako lokalno stanovništvo zaštititi u slučaju da za navodnjavanje golf igrališta ne bude dovoljno vode, kako osobito vrijedno poljoprivredno zemljište izuzeti iz zahvata novog projekta, kako osigurati da je lokalno stanovništvo adekvatno isplaćeno za poljoprivrednu zemlju koja će netom po usvajanju projekta postati građevna, citira barkun.hr Ranka Bona. Po logici bi lokalne stanovnike trebali zanimati odgovori na ovakva pitanja. Međutim, ovaj je projekt očito poput svete krave čije se točke ne prebrojava.
O projektu po kojem će ispod motovunskog brežuljka niknuti golf igralište i uz to niz apartmana već smo pisali. Oranice i šume zamijeniti će na 240 hektara dva golf igrališta s 18 rupa, turističko naselje u sedam odvojenih građevinskih cjelina ukupne površine 16,2 hektara, sa 498 postelja u 67 građevina, golf kuća, gospodarske zgrade, uređaj za pročišćavanje voda, konferencijski centar, wellness centar, ugostiteljski objekti, teniski tereni, parkirališta sa čak 603 parkirna mjesta, 2 akumulacijska jezera...
Stručno povjerenstvo za procjenu Studije dvaput ju je vraćalo na doradu što je davalo neku nadu da golf neće pojesti Motovun. Povjerenstvo je tražilo od investitora Jupiter Adrie da se za polovicu smanje smještajni kapaciteti. To se nije dogodilo. Ostvarenjem megalomanske golf utopije motovunski kraj koji ima i status zaštićenog krajolika nepovratno će se promijeniti. Srednjovjekovni gradić na brežuljku koji živne tek u vrijeme Motovun film festivala kada posjetioci s njegovih zidina gledaju brežuljke s vinogradima, rijeku Mirnu, šumu u kojoj se beru tartufi i tek pokoje nakupine kamenih kuća, izgubit će svoj šarm.
Tragedija su stavovi lokalnih stanovnika čije je izjave prenio Glas Istre u tekstu Furešti vs domaći: Svi smo oduševljeni golfom, mnogi koji imaju šume su nešto prodali. Neki od nas će naći dela, čistiti vile, prenosi Glas Istre riječi Dalibora Labinjana, predsjednika Mjesnog odbora Brkač. Mi to radimo za našu djecu, izjavljivali su drugi. Zar je to ono što stanovnici Motovuna i okolice sanjaju za svoju djecu? Da budu čistači vila, kosci trave?
Umjesto da se eventualno golf terenima oplemene inferiorni pejzaži (kamenolomi, smetlišta, industrijske zone), Istarska županije golf terene ucrtala je u zonama nedirnute prirode. Šume i pašnjaci nisu nikada do sada bili planirani kao građevne zone. I sama europska golf asocijacija izričito kaže da se 'golf tereni ne smiju planirati i graditi na okolišno osjetljivim područjima', piše Dušica Radojčić koja objašnjenje ovakve politike nalazi u golfu kao izgovoru za apartmanizaciju zelenih površina. Uporište takvim sumnjama nalazi se i u samoj Studiji koja navodi: U slučaju napuštanja golf igrališta, građevine ostaju u krajobrazu uz mogućnost prenamjene i adaptacije trenutnim potrebama.
Kao značajni utjecaji u Studiji su navedeni: promjena postojeće slike prostora, gubitak krajobrazno-kulturnih vrijednosti, gubitak kulturno-povijesnih vrijednosti, gubitak ekotopa životinja i biljnih zajednica, promjene u topografiji, tlu, vegetacijskom pokrovu i vizualnim kvalitetama, te rizici onečišćenja podzemnih voda gnojivima i pesticidima. Sve to nije upalo u oči predstavnicima lokalne zajednice. Predstavnik Istarske županije iz Upravnog odjela za održivi razvoj Josip Zidarić i predstavnik Općine Motovun Vugrinec su zahvat i Studiju ocijenili prihvatljivima.
Ne možemo garantirati da će golf turizam biti u trendu za 10-20 godina, ali je sada, izjavio je Vugrinec, a prenio Glas Istre. Već je ova izjava sama po sebi skandalozna jer odaje da se svjesno srlja u nepovratno uništenje zaštićenog krajolika radi eventualne vrlo kratkoročne koristi.
U maloj Istri se jedna druga lokalna zajednica, ona u Pićanu, suočava s posljedicama katastrofalne politike koje je u njihovu sredinu dovela zagađivača, tvornicu kamene vune Rockwooll, također pod krinkom poslova za lokalce. I Rockwool je dobio brojne povlastice kao što će dobiti investitori u golf. Ali, u Motovunu valjda nisu još čuli kako je sada živjeti u Pićanu.
Komentari: