Prošlog četvrtka dogodio se zanimljiv fenomen. Ugovor o zakupu terena na Mataldi u Punti Križa trebali su potpisati Jadranka d.d. i Krčka biskupija. Potpis jednog ugovora o zakupu terena kakvih ima stotine samo na ovom otoku postao je izuzetan društveni događaj. Prisustvovali su mu predstavnici Jadranke, Krčke biskupije, gradonačelnik, gradski vijećnici, uvaženi uzvanici - sve redom predstavnici društvene i gospodarske elite Malog Lošinja - te poznate osobe iz svijeta golfa.
Iako u široj javnosti nije bilo najave takvog događaja - a zašto i bi, radilo se o potpisu ugovora o zakupu - bio je to veliki društveni događa. Toliko važan i značajan da su se pojedinci tamo pojavili i nepozvani.
Pozivnica im je bila bogata trpeza, vlastiti osjećaj važnosti, a nekima i iluzija da prisustvuju izuzetno važnom događaju.
E sad, dolazimo do fenomena. Zašto je ugovor o zakupu terena koji je u naravi ledina, šuma, šikara, maslinik ili slično manje vrijedno zemljište, izvan svih urbanističkih planova, dakle trenutno beskorisno zemljište na kojem privatni investitor, o kome ne znamo ništa, planira graditi golf igralište - veliki društveni događaj? Priča se da je privatni investitor, o kome ne znamo ništa, čak poslao po gradonačelnika zrakoplov. Toliko mu je značilo njegovo prisustvo.
Zbog čega gradonačelnik, vijećnici, crkvena, društvena i poduzetnička elita Malog Lošinja uz uzvanike iz svijeta golfa, trebaju svjedočiti potpisivanju jednog ugovora o zakupu? Sadržaj ugovora je stvar ugovornih strana o kojoj uzvanici na svečano potpisivanje nisu znali niti su trebali znati. No zašto su došli svjedočiti tom privatnom poslu? Još je zanimljivije pitanje zašto su pozvani? No važnije je odgovoriti na drugo pitanje - zašto su uopće pozvani?
Vrline javne - poroci tajni
Trošak zahtjevne organizacije velikog društvenog događaja, potpisa ugovora o zakupu, nije zanemariv (konobari, hrana, piće te putovanja zemljom, morem i zrakom). A i trud i pažnja su veliki. Fingiranje, friziranje i proizvodnja velikog društvenog događaja je u funkciji ostvarenja poduzetničkog cilja da se na mjestu gdje se to trenutno ne može, napravi golf igralište. Svi oni koji su tamo bili su u funkciji toga cilja, shvaćali oni to ili ne. A uglavnom ne shvaćaju.
Pomno odabrana lista uzvanika - društvena i politička elita koja treba osigurati da se hitno izmjeni županijski prostorni plan i da se odmah potom još brže promjeni prostorni plan Grada Malog Lošinja. Da se bez pogovora izgradi odgovarajuća infrastruktura koja je potrebna za takav grandiozni poduhvat. S druge strane to je i poruka onima koji događanju potpisa ugovora nisu prisustvovali kako se treba odnositi prema zahtjevima investitora o kome ne znamo ništa. Time se šalje poruka i nama građanima, »stoci sitnog zuba«, da je to velika stvar u koju se ne sumnja. Osobnost velikog investitora, o kome ne znamo ništa, te biskup i gradonačelnik o kojima znamo manje više sve trebaju građanima izbiti iz glava ideju da propituju takvog investitora i takvu investiciju.
Tko bi nakon takvog društvenog događaja mogao imati građanske hrabrosti propitivati bilo kakve buduće odluke? No, zbog nečije providnosti ugovor o zakupu ipak nije potpisan, pa nam se otvara usko polje slobode za postavljanje pitanja. Pa da ga iskoristimo.
Kako je moguće da 5. prosinca 2013. Jadrankini »suradnici« Lojen i Perenčević najave izgradnju golf igrališta na Mataldi, a ugovor o zakupu još nije potpisan?
Kako je moguće da još prije toga županija mijenja svoj prostorni plan na način da umjesto u Ustrinama golf bude na Mataldi?
Što ako se ne potpiše ugovor o zakupu terena na Mataldi?
Na čiji poticaj župan Komadina hitno mijenja plan kako to žele »suradnici« Jadranke? Bi li župan Komadina hitno mijenjao prostorni plan na poticaj bilo kojeg drugog građanina ili poduzetnika koji nije »suradnik« Jadranke?
Mijenja li se plan županije samo kad promjenu traže osobe koji nemaju prijavljeno prebivalište u županiji?
Zašto je to moguće i zašto nitko ne postavlja takva pitanja?
E tu se krije odgovor na pitanje čemu simuliranje, friziranje, fingiranje i proizvodnja društvenog događaja od potpisivanja jednog ugovora o zakupu. Ceremonija, pompa, važni i ugledni svjedoci potpisivanja služe tome da pod dojmom spektakularnosti događanja i društvenog značaja sudionika ovog eventa nitko ništa ne pita te da se pretpostavlja kako je sve zakonito, etički ispravno i u interesu građana.
Simuliranjem društvenog događaja na takav način suptilno se ostvaruje drugi cilj - beatifikaciju investitora, o kome ne znamo ništa pa tako ni njegove namjere.
Početak beatifikacije bio je posjet župana Komadine sa svojom zamjenicima i pročelnicima gradilištu hotela Bellevue i Punta, slikanje na gradilištu i izjava da će županija i Grad Mali Lošinj pomagati Jadranci u rekonstrukciji hotela. O tom skandaloznom ponašanju župana vrijedilo bi raspravljati kroz prizmu kršenja više ustavnih kategorija i mogućih zloupotreba položaja i to javno najavljenih. Zbog šoka izazvanog najavom ulaganja 200.000.000 € od strane investitora o kome ne znamo ništa, na postupanje župana Komadine i njegovog ureda za urbanizam kojim se krše ustavna načela i zakoni nema nikakvih reakcija. Idući korak prema beatifikaciji investitora, o kome ne znamo ništa, bio je posjet ministra turizma Lorencina gradilištu hotela Bellevue koji – naravno - nije postavio pitanje legalnosti tako velike investicije, pa čak ni pitanje obavljanja građevinskih radova za vrijeme turističke sezone.
Na meniju nije bila kozletina i janjetina nego interes građana
Zašto su pozvani uvaženi gosti pristali biti svjedocima fingiranog, friziranog i proizvedenog velikog društvenog događaja potpisivanja ugovora o zakupu? Zanimljivo je i ima smisla propitivati razloge prisustvovanja tom događaju samo predstavnika vlasti i službenika u javnim tijelima i javnim tvrtkama. Jesu li si postavili pitanje zašto prisustvuju i koja im je uloga u tome, zašto su pozvani te koga predstavljaju? Moguće je da su se rukovodili običajem da nije pristojno odbijati pozive. Ali gradska vlast i vijećnici nisu birani da bi bili samo pristojni. Vijećnice i vlast općenito građana biraju da u njihovi ime upravljaju gradom i vode politiku u korist općeg interesa. Izjava investitora, o kome ne znamo ništa, da je izgradnja golf igrališta na Mataldi društveni interes i na korist građana je upitna jer njega ona ništa ne košta. Kako u novcu, tako ni u političkom »kapitalu« budući da nije izložen demokratskom izbornom procesu.
No zato je zadatak gradonačelnika, gradskih vijećnika i gradske uprave koji ovise o tom »kapitalu« da tvrdnju investitora savjesno provjere. Odlazak predstavnika gradske vlasti vlasti, vijećnika i ostalih koji su na gradskom proračunu na kozletinu u Punti Križa poruka je koja znači da prihvaćaju tvrdnju investitora o kome ne znamo ništa kako su golf tereni s pratećim objektima na Mataldi u interesu građana. A o blagodatima koje nam donosi golf ispričat će im »suradnici« Jadranke za trpezom u pauzi između zalogaja i gutljaja.
Takvim nekritičkim odnosnom prema pozivima bilo koje vrste i vođenje politike na način da se prihvaća bez pogovora svaka zamisao investiotora, o kome ne znamo ništa, može završiti pogubno po javni interes. Počelo je sa zabranom pristupa muliću ispred Karoline, danas građani Lošinja ne mogu u Puntu autom (zaštitar ne dozvoljava ulaz).
Što je sljedeće? Favela Mali Lošinj na preferiji ograđenih i od zaštitara čuvanih luksuznih turističkih zona?
Komentari:
www.volim-losinj.org/impressum
Potom je s povodom odgovoreno i ovim napisom:
volim-losinj.org/.../...
jesu li to 4 jahača apokalipse?
"Konji ostaju konji, a kočijaši dolaze novi"
Svima koji su se prepoznali, kao i onima koji će se tek prepoznati želim uspješnu sezonu.
Još jednom bravo....
Ponovno jaše vjerojatno se možemo složit da je to pisala stvarna osoba. A kako se se zove-nebitno je. Dakle Ponovno jaše nema briga, stvarna osoba je to pisala. Zašto je važno ime? Čak da je to pisala umjetna inteligencija-k akav čudesni kompjuter, nije presudno za ocjenu članka odnosno takvog opisa stvarnosti. S tim se možemo ili ne moramo složiti. Stvar stava a ne nametanja stavova.
A što reći za osobu koja pod pseudonimom kritizira osobe koje koriste pseudonimom.
Ponovno jaše ima neki problem ali ga ne može artikulirati...
Citat: A dali su po tvome djeca furešta rođena na otoku domaći, pa makar im roditelji bili Šiptari iz Makedonije ili purgeri iz Zagreba?Citat: Šta se čudiš? Pa biskup njeguje antifašističke tradicije NOB-a
ne budi naivan, ne radi se uopće o porciji kozlića nego nečem daleko slasnijem.
OPATIJA, KRK i MALI LOŠINJ MEĐU NAJRASTROŠNIJIM A U HRVATSKOJ
Index.hr objavio je članak u kojemu analizira odnos broja stanovnika s plaćama zaposlenika u pojedinoj jedinici. Na ovaj način se pokušalo vidjeti, neovisno na financijsku snagu ili slabost općine/grada, koliko pojedine jedinice uistinu troše svojeg novca za lokalne političare, lokalni birokratski aparat tj. za sva ona uhljebljivanja koja određeni lokalni političari nerijetko čine. Kvarner se po ovoj analizi pokazao u samom vrhu rastrošnosti kad je u pitanju da novac građana odlazi u džep birokratskom aparatu i politici, dok je se recimo Grad Zagreb nalazi na osmom mjestu, navodi Index.hr.
Crkva stigla i do golferskih poslova
"Jadranka grupa" s Malog Lošinja gradila bi golf terene na Cresu, na 318 hektara u vlasništvu Krčke biskupije, iako ih prostorni plan Primorsko-goran ske županije tamo ne predviđa.
Predsjednik uprave Jadranke Sanjin Šolić, Jadrankini suradnici Mihajlo Perenčević i Damir Lojen, te Britanac Neil Lubbock, vlasnik Golf-akademije sa sjedištem u Njemačkoj, predstavili su u hotelu Aurora u Malom Lošinju projekt golf-terena i pratećih objekata na predjelu Matalda, na južnom dijelu otoka Cresa, Punti Križa, koji gleda na sjeveroistočnu stranu, javlja Novi list. Riječ je o prostoru od 318 hektara u vlasništvu Krčke biskupije, a iz Jadranke uz terene priželjkuju gradnju jednog hotela sa sto soba i 10-15 manjih depandansi iako prostorni plan Primorsko-goran ske županije nema ucrtano golf-igralište na ovom mjestu.
Prezentacija je održana dan nakon objave informacije da je više od polovice vlasništva Jadranke preuzela tvrtka iza koje stoji ruski Promsvyaz. Dan ranije, prezentacija je održana za vodstvo Krčke biskupije, vlasnika terena.
h-alter.org/.../...
Pobjedom HDZ-a i Garija Cappellija na lokalnim izborima 2005. godine političku igru i konce vuče organizator pobjede bivši ravnatelj lošinjskog Odgojnog doma i zamjenik ministra u Ministarstvu socijale iz Zagreba gdje živi, ali izborom za zastupnika u hrvatski sabor i za predsjednika Županijskog odbora HDZ to pokušava biti Gari Cappelli, no to mu ne uspijeva jer unutar same stranke na otoku ne uživa dovoljan ugled i povjerenje koji bi mu priskrbili autoritet. Razlog je jednostavan - dobro ga poznaju. Znaju da je sklon obećanjima bez pokrića i da mu je sve manje stalo do općeg interesa. Osim što se lošinjskim hadezeovcima nije uspio nametnuti kao autoritet, sve je to manje bio i običnim građanima i poduzetnicima koji su ga također upoznavali, a preko nerealiziranih obećanja. Povrh svega, počela mu se zamjerati ruska invazija na Lošinj, iako je on za nju najmanje odgovoran s obzirom na ulogu koju su u izručivanju Jadranke d.d. agresivnom ruskom kapitalu imali predsjednik uprave tvrtke i njen lošinjski odvjetnik. Ne vodeći računa o malom otočnom čovjeku i njegovoj egzistenciji na otoku materijalno su osigurali sebe i svoje potomke, a politiku budućnosti otoka prepustili «investitoru o kojem ne znamo ništa». Danas kada onih sivih eminencija u političkom životu otoka nema ili igraju tek marginalnu ulogu, prazninu je popunio gubernator s Beverli Hilsa čija je riječ novi otočni zakon.
Na njegov poziv skaču gradonačenik Cappelli i predsjednik Gradskog vijeća Nedić. Kao što vidimo, njegovom zovu nije odolio niti potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina ni ministri Kotromanović i Lorencin, pa čak ni Valter Župan, biskup krčki. O sitnim malim pismonošama, poduzetnicima, zabavljačima i poznavateljima lokalnih skrivenih kutaka da i ne govorim. A svima je zajednička čežnja za ponekom mrvicom s prebogate trpeze deviznih transakcija. Zapravo kad se malo bolje promisli, ovdje nije riječ o gubernatoru. Riječ je o otočnom božanstvu čije se ime s dozom strahopoštovanj a, poniznosti i s nadom izgovara iza svakog kantuna, pri svako malo ozbiljnijem razgovoru. «Oh, kako bi mi dobro došla pokoja mrvica s božanskog stola», pomisli bolesnik kojeg niti puno veća doza deviznog koktela ne bi mogla spasiti. Naš bolesni otok.
Ali sta uciniti?
Ma trebao bi srediti nekakve stvari koje mi Capeli godinama obecava , dali netko zna kako bi mogao doci do gospodina Perencevica !?
Jer ako se usoro nešto ne promijeni. ode sve ovo u 3 [cenzurirano]e lijepe materine.
Neka je anonimno. Da ni je anonimno netko bi dosad dobio po pičvajzu.
Aj bok
Referendum o subjektivnom stavu? Ipak je nick samo kreten koji pati od opstipacije.
...pa da lošinjski uhljebljenici krenu sa kidanjem plakata za referendum po zapovjedi,koris teči nekoliko novokupljenih vozila,opravdav ajući jedini razlog njihovog "zaposlenja".